Objavljeno u Nacionalu br. 337, 2002-04-29

Autor: Željko Bagić

Ekskluzivno: Bolkovićeva pisma Tuđmanu

Dokaz da je Pašalić već 1994. stvarao Grupo

Bolković je slao Tuđmanu cijeli niz pisama u kojima tvrdi da Grubišić uz pomoć Pašalića nezakonito posjeduje 75 posto OTV-a

Vinko Grubišić i Romano BolkovićVinko Grubišić i Romano BolkovićPrije nekoliko dana Nacional je dobio pisma što ih je Romano Bolković, voditelj emisije “Dva u devet” na OTV-u , 1994. i 1995. pisao Uredu predsjednika. U tim pismima poznati tv novinar tražio je od Franje Tuđmana, kao vrhovnog državnog autoriteta, da raščisti prljave vlasničke igre u njegovoj televizijskoj kući. Koliko je Nacionalu poznato, ta su pisma također dio goleme građe koju Državno odvjetništvo posjeduje o aferi “Grupo”. Bolković je od Tuđmana zapravo zahtijevao 25 posto dionica OTV-a, koliko je u tom trenutku imao i Grubišić. No pisma ujedno dokazuju da je Bolković mnogo upućeniji svjedok u poslove Grupa nego što je spreman priznati pred policijom i pravosudnim organima te da je Ivić Pašalić od samih začetaka medijskog kartela Grupo, 1994., duboko upleten u kriminalne radnje.
Da podsjetimo, kriminalni medijski kartel Grupo osnovali su Miroslav Kutle, Ninoslav Pavić, Vinko Grubišić i Ivić Pašalić, tada savjetnik predsjednika Tuđmana za unutarnju politiku, po mnogima sredinom devedesetih najmoćniji čovjek u hrvatskoj. Tajno udruženje četvorice “ortaka”, u kojem su međusobni odnosi i raspodjela “plijena” bili određeni tajnim ortačkim ugovorima pod šiframa, prigrabilo je sve važnije radio i tv postaje te novine u Hrvatskoj. Time su oni postali jedini gospodari medija u Hrvatskoj. Ni dolaskom nove vlasti 3. siječnja 2000. ništa se nije promijenilo, zato što nije profunkcionirala pravna država koja bi takav kriminal procesuirala.
Romano Bolković je uz Vinka Grubišića i Željka Pervana jedan od osnivača OTV-a početkom 90-ih godina. Dok je Grubišić, nikad svršeni student režije, zahvaljujući svojim hercegovačkim korijenima, vrlo brzo otišao u politiku prvo za pomoćnika ministra informiranja a poslije za savjetnika za medije u Tuđmanovu uredu, dotle se Bolković, također nesvršeni student od režije do teologije i filozofije, bacio na novinarski rad na OTV-u. Iako to nikada nije bio dobar program, od potpunog kraha tih godina zaista ga je spasio Bolkovićev entuzijazam. No umjesto nagrade, koju je očekivao za propagiranje HDZ-a kroz OTV, Bolković je dobio samo sedam posto dionica tada jedine privatne televizije koja je i s tako slabim programom donosila svojim vlasnicima veliki novac. Istodobno, Grubišić je sa svojim ortacima iz Grupa, prikrivajući svoje vlasništvo fiktivnim vlasništvom zaposlenika, uzeo više od 75 posto dionica.
Kada je Bolković shvatio da je izigran i izbačen iz igre, odlučio se požaliti Franji Tuđmanu, neprijepornom autoritetu tadašnjeg režima. U tim pismima, koja posjeduje Nacional, Bolković je jasno pokazao da zna sve Grubišićeve zakulisne igre i pravu vlasničku strukturu OTV-a u kojoj uz Vinka Grubišića presudnu ulogu igraju Miroslav Kutle i njegov politički zaštitnik, Tuđmanov savjetnik za unutarnju politiku Ivić Pašalić. Te 1994. i početkom 1995. u Grupu nije bio Ninoslav Pavić, koji im se s Globusom i ostalim listovima Europapress holdinga priključio sredinom 1995. Naime, tada je Miroslav Kutle kupio od Zdravka Juraka 50 posto Globusa.
“Ja ne mogu prihvatiti još jedan suvišan razgovor s gospodinom Pašalićem i umjesto toga izabirem tiskovnu konferenciju kao rješenje mojih problema, između ostalog i zato jer je gospodin Pašalić, kao što ću dokazati, osobno zainteresiran za OTV te i svojim angažmanom izravno sudjeluje u događajima oko OTV-a. U mom je posjedu tako izjava kojom se potvrđuje da gospodin Grubišić, vaš bivši savjetnik za medije, redovito naziva gospodina Pašalića i provjerava hoće li novac iz Privredne banke biti uplaćen na račun OTV-a”, piše Bolković 20. veljače 1995., preklinjući Tuđmana da ga primi na nekoliko minuta i sasluša cijelu priču o stvarnim vlasničkim odnosima na OTV-u.
“Kako je moguće da netko, mimo hrvatskih zakona, bude isključivim vlasnikom nezavisne, privatne televizije, ma bio to Grubišić ili Kutle”, upozorava Bolković 22. ožujka 1995., sad već otvorenije prijeteći javnim skandalom ako ga Tuđman ne sasluša. Po svemu sudeći, Bolkovićevoj molbi nikada nije udovoljeno, kao što ni on sam nikada nije realizirao ucjenu s konferencijom za tisak na kojoj će cijeloj hrvatskoj javnosti skresati punu istinu o privatizaciji i stvarnim vlasnicima njegove televizijske kuće. Premda silno kivan što ga je u raspodjeli unosnog kolača zapala uloga vrlo sitnog dioničara, voditelj emisije “Dva u devet” ostao je vjerniji svojim instinktima strašljivca i lažljivca: dok je Grubišića potajno denuncirao Uredu predsjednika, istoga je Grubišića u javnosti uzdizao u nebesa. Na sličan način ponašao se u aferi Grupo. Prvo je svim viđenijim političarima vladajuće koalicije ispričao sadržaj ortačkih ugovora između Grubišića, Pavića, Pašalića i Kutle, a potom je, u službenoj istrazi, naglo zašutio, cinkajući one koji su, pak, o tome svjedočili. Štoviše, u nedavnoj istrazi o “crnim fondovima” Bolković je masno slagao kako o financiranju pretvorbe OTV-a gotovo ništa ne zna, jer Kutlu u to doba nije ni poznavao.

Nacional objavljuje pisma koje je Romano Bolković, voditelj emisije 'Dva u devet' na OTV, 1994. i 1995. pisao Franji Tuđmanu od kojeg je tražio da raščisti prljave vlasničke igre na OTV-u ‘Ja ne mogu prihvatiti još jedan suvišan razgovor s Pašalićem, između ostalog i zato jer je Pašalić osobno zainteresiran za OTV te da svojim angažmanom izravno sudjeluje u događajima oko OTV-a.’, piše Bolković Tuđmanu

‘Otkud Grubišiću milijun DEM za pretvorbu OTV-a, i otkud mu novac za poslovni prostor u Importane centru. Zar od savjetničke plaće od 500 DEM’

Prvo pismo namijenjeno Uredu predsjednika Bolković je naslovio na Hrvoja Šarinića, tadašnjeg predstojnika Tuđmanova ureda, od kojeg je očito tražio da mu s predsjednikom države ugovori sastanak. To pismo, istina, manje je zanimljivo kao izvor informacija o ortačkim spregama, a mnogo više kao ilustracija Bolkovićeve predodžbe o samom sebi. Tako se njime hvali da je gradio OTV, prvu nezavisnu televiziju u Hrvatskoj, da je režirao film o Bleiburgu, da je aktivni i ponosni član HDZ-a, student teologije i direktor programskog dijela OTV-a koji nudi državotvorne sadržaje u kojemu Grubišić nimalo ne sudjeluje. Hvali se također da je na OTV doveo autentične ustaše, u liku Crljena, Korskog i poglavnikove kćeri.
Drugo pismo poslano je 9. siječnja 1995., i ovoga je puta adresirano na ”štovanog gospodina Predsjednika”. U njemu Bolković izvješćuje Tuđmana da mu prijete ubojstvom jer se u međuvremenu iz HDZ-a preselio u HND raskolnika Josipa Manolića. Informira ga također da je o OTV-u razgovarao s Hrvojem Šarinićem i Ivićem Pašalićem, njegovim političkim savjetnikom, i da ga ti razgovori nisu zadovoljili. Osvjedočio se, kako tvrdi, da predsjednik Republike nama pojma o pozadini pretvorbe i privatizacije OTV-a, premda bi puna istina iznosila 400 stranica njegova svjedočenja. “Gospodine predsjedniče, ja ne tražim ništa do li što je moje, a što je u skladu s hrvatskim zakonima: to je 25 udjela u vlasništvu OTV-a. Moj je argument vrlo jednostavan: ja sam tu televiziju napravio i prirodno je da polažem pravo na toliki udio u vlasništvu. Dapače nelogično je da osoba koja od 1991. pa do 1994. godine na OTV-u nije bila i koja tu televiziju nije mogla stvarati participira u vlasništvu i više no što to zakon dopušta, a da ja ne mogu konzumirati čak ni ono što mi po pravu pripada”, tako se Bolković jada Tuđmanu, denuncirajući Grubišića koji je dobio veliki paket OTV-ovih dionica, premda je, zaokupljen stranačkim poslovima u HDZ-u, godinama izbivao s televizije. U nastavku Bolković uvjerava Tuđmana kako je Hrvatskoj dao sve osim vlastitog života, poentirajući pismo starom prijetnjom: ne saslušaju li se njegove žalbe i ne udovolji li se njegovim vlasničkim ambicijama, izazvat će međunarodni medijski skandal u kojem će se glas o pljački na OTV-u i u njegovoj vlasničkoj strukturi čuti “van granice Hrvatske”.
Mjesec dana poslije Franji Tuđmanu uputio je novi vapaj. Pismo je konačno bilo prilično eksplicitno. Uz stidljivu natuknicu o Pašalićevim interesima na OTV-u, Bolković u njemu piše da je OTV opljačkao “visoki državni dužnosnik” uz asistenciju “inih savjetnika, ministara i drugih”. Konkretna imena je, po svemu sudeći, čuvao da Tuđmana, poznatog kolekcionara pikantnih priča o svojim suradnicima, namami na razgovor. No trik nije upalio, pa je 22. ožujka iste godine Bolković još jednom pisao Hrvoju Šariniću.
U pismu vrlo energično spominje davno najavljenu tiskovnu konferenciju koja, kako je poznato, do danas nije održana. Prema Bolkovićevim navodima, on će novinare izvijestiti o sadržaju otvorenog pisma predsjedniku Republike, zajedno sa svim razlozima koji ga na taj čin tjeraju. Prvi je razlog, piše Bolković, što od 1993. uzalud traži Tuđmanovu arbitražu u “slučaju OTV”. Kao drugo: stekao je dojam da je grabež na OTV-u Tuđmanu predstavljen kao viši državni interes. I treće: uvjeren je kako Tuđman nije odobrio takvu pretvorbu OTV-a. Zato Šarinića upozorava da ni on osobno sigurno ne zna pravu vlasničku strukturu televizije. U prilog tezi o nepravednoj raspodjeli vlasničkih udjela Bolković kaže sljedeće: da je Grubišić, odlazeći u politiku 1991., OTV-u ostavio dug od 400.000 DEM. Unatoč tome, nije dobio samo 25 posto dionica, nego i one dionice koje su u fiktivnom vlasništvu drugih ljudi. Otkud Grubišiću milijun DEM za pretvorbu OTV-a, i otkud mu novac za poslovni prostor u Importanne centru? Zar od savjetničke plaće od 500 DEM, pita Bolković Šarinića, izvješćujući ga uzgred da je zamrznuo članstvu u HND-u koje mu je Tuđman najviše zamjerao.
Pismo od pet stranica završava vehementnim opisom stanja na OTV-u. “Financijama poduzeća raspolaže kao svojim osobnim novcem Vinko Grubišić, poslovi se firme privatiziraju i obavljaju posredstvom privatnih firmi u vlasništvu Vinka Grubišića i dva, tri njegova suradnika; marketing se obavlja uglavnom posredstvom privatnih firmi; osobni se prohtjevi, potrebe i želje također namiruju na račun televizije… Grubišić posluje sam sa sobom kroz četiri firme u vlasništvu njega osobno ili njegove djevojke”, stoji u Bolkovićevu pismu. Pismo ima i post scriptum: autor moli da Šarinić ne kaže Grubišiću što je Bolković o njemu pisao.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika