Za nevolje Ele i Nine, djevojčica zaraženih HIV-om, prvi se put čulo u jesen 2001. kad je uprava Dječjeg vrtića u Kaštelima odbila molbu za upis mlađe, tada četverogodišnje Nine, koju je početkom prosinca u zgradi Vlade na Markovu trgu dugo u naručju držao premijer Račan. Osmogodišnja I. Č. i uskoro petogodišnja A. C., Ela i Nina, vole svoje lutke, znaju sva slova i obožavaju Severinu. U skromnoj kući u Kaštel Štafiliću, uz još sedmero zdrave djece koja rastu bez roditelja, Ela i Nina žive okružene ljubavlju i skrbi Spomenke i Branka Oblaka. Njih su dvoje odgajatelji u Domu za djecu obiteljskog tipa “Nuevo Futuro” u Zagrebu, čiji je ravnatelj dr. Aleksandar Racz. Rješenjima nadležnih centara za socijalni rad Ela i Nina su smještene u Dom “Nuevo Futuro” kao ustanovu socijalne skrbi koja u svojih sedam kuća širom Hrvatske udomljuje 70-ero djece. No Spomenka Oblak je skrbnica starije Ele, koja će ove jeseni poći u prvi razred Osnovne škole “Bijaći” u Kaštel Novom. Između Oblakovih i Racza zadnjih su dana zaredali sukobi o izboru mjesta Elina školovanja, stanovanja i nadležnosti nad brigom za obje djevojčice. Oblakovi su, nezadovoljni neispunjenim obećanjima ravnatelja, dr. Racza javno optužili da manipulira djevojčicama. On je, ističu, bez njihove suglasnosti, uputio molbu gradonačelnici Zagreba da se dodjeljivanjem gradskog stana riješi problem uvjetnog smještaja HIV-pozitivnih djevojčica. Oblakovi ne žele otići iz Kaštela, “jer Ela je već ovdje upisana u školu”, napominje Branko Oblak. Iako je Ela 18. travnja prijavljena i pribilježena, a ne upisana u Osnovnu školu “Bijaći”, Spomenka i Branko Oblak čvrsto su odlučili prekinuti radni odnos s Domom “Nuevo Futuro”, najavljujući da su spremni preuzeti svu daljnju skrb za dvije oboljele djevojčice. Za ostalu djecu trebali bi se pobrinuti nadležni centri za socijalni rad. Oblakovi namjeravaju osnovati svoj dom za djecu oboljelu od HIV-a. Aleksandar Racz ističe pak da se “njegova molba gradonačelnici Pavić temelji na želji da se djevojčicama osigura smještaj blizu Klinike ‘Fran Mihaljević’, jer će, nažalost, bolničko liječenje učestati”. On napominje da je dogovor o preseljenju u Zagreb postignut upravo na sastanku kod premijera Račana. “Oblakovi opstruiraju dogovor iako je grad Zagreb spreman izići nam u susret i dodijeliti za Elu, Ninu i drugu oboljelu djecu kuću sa zemljištem”, kaže dr. Racz. No Spomenka i Branko Oblak podnijeli su zahtjev za posvojenjem petogodišnje Nine. Vjeruju da će im neumorna Nina, koja obožava kornete i čokoladu “Dorina”, uz njihovu 15-godišnju srednjoškolku Irenu postati druga kći.
Ministarstvo prosvjete i sporta tek je potkraj ožujka dostavilo mišljenje da nema zapreka za polazak HIV pozitivne djevojčice u školu. Ali načelna suglasnost je jedno, a zatražena pomoć u pripremi i edukaciji nastavnika, roditelja i 800 učenika OŠ “Bijaći”, najbolje škole u Splitsko-dalmatinskoj županiji, te provedbi zdravstvene i higijenske zaštite, nešto sasvim drugo. Pristupi Ministarstva zdravstva i Ministarstva prosvjete dijametralno su oprečni. Ministarstvo prosvjete ne poštuje lanjska iskustva i burnu reakcije lokalne zajednice koja nije prihvatila polazak male Nine u dječji vrtić. “Mi smo spremni učiniti sve što možemo u provedbi odluke Ministarstva o upisu. Kao humanisti i legalisti dužni smo voditi računa i o HIV-pozitivnoj djevojčici i o ostaloj djeci koja su nam povjerena”, ističe ravnateljica OŠ “Bijaći” profesorica Jadranka Šošić. No nitko ne može predvidjeti reakcije roditelja na dolazak HIV pozitivne djevojčice u školu. Ela jedva čeka da pođe u školu. “Ovo je za tebe”, rekla mi je i pružila papirić na kojem je nacrtala veliki cvijet i kaktus. Tako je ilustrirala osam godina svoga života.
Branko Oblak (45) sa suprugom Spomenkom, Bjelovarkom, i kćeri Irenom u Kaštela je stigao iz Kutine: “Kad sam dobio otkaz, osnovali smo tvrtku za proizvodnju svijeća, ali i to je propalo. Prijavili smo se 2000. na natječaj za udomitelje Doma za djecu obiteljskog tipa ‘Nuevo futuro’ koji je imao slobodne kuće u Samoboru i u Kaštelima već pet godina. Odlučili smo doći u Kaštela radi klime. Moja kći Irena boluje od bronhijalne astme. I Spomenka je bronhitičarka. U studenome 2000. došli smo u Kaštela i postali roditelji i odgajatelji još 12-ero djece. U ovoj dvokatnici sa vanjskim stubištem kojim se stiže do četiriju spavaćih soba, dvjema nekompletnim kupaonicama i jednim zasebnim zahodom, s kuhinjom, malim dnevnim boravkom, bilo nas je ukupno petnaest. Odmah smo rekli dr. Raczu da ta kuća ne valja. On je puno obećao, a malo ispunio. I ja sam nahoče. Kad mi je bilo 18 dana, našao me u parku čovjek po imenu Branko. Po njemu sam dobio ime. Bio je oblačan dan i dali su mi prezime Oblak.
Malu Ninu iz Šibenika vidjeli smo u bolnici ‘Fran Mihaljević’ u Zagrebu. Ni nakon sedam mjeseci nitko ju nije htio prihvatiti. Prihvatili su je “Nuevo futuro” i dr. Racz, koji ju je namjeravao udomiti u susjednoj kući. Dom u Kaštelima raspolaže još jednom kućom. Ali medicinska sestra koja je radila kao odgajateljica to nije prihvatila, jer je dijete bilo HIV pozitivno. Odlučili smo je uzeti k sebi. Dr. Racz nam je rekao da ne postoji mogućnost zaraze za nas i ostalu djecu. Željeli smo provesti edukaciju, naći novi smještaj, promijeniti higuijenske uvjete. Racz je sve obećao, i na tome je ostalo. Educirali smo se zahvaljujući prof. dr. Josipu Begovcu i dr. Igoru Tešoviću s Klinike ‘Fran Mihaljević’”, govori Oblak.
Kad je Nina izlazila iz bolnice, Ela je s djedom imala prometnu nesreću. “Ela je također HIV pozitivna i u bolnici je preuzela Ninino mjesto. U razgovoru s liječnicima i osobljem odlučili smo u Kaštelima udomiti i stariju djevojčicu. Trebalo je proći veliku proceduru, jer Ela je rođena u Milanu. Kad su joj od AIDS-a umrli i mama i tata, živjela je u Rijeci s djedom. Svaki boravak u Zagrebu provodili smo s njom. Ona i Nina počele su se družiti i odlično se slažu. Tako je Ela došla k nama. Ponadali smo se da će dolazak druge oboljele djevojčice ubrzati preseljenje u primjereniji prostor u Kaštelima. Ali ništa. Dr. Racz je odugovlačio s traženjem kuće u Kaštelima. Nakon tri mjeseca rekao sam mu da sam ovdje pronašao bolju kuću, uz istu najamninu. On je, bez naše suglasnosti, od Zagreba tražio stan, ali ne za ove djevojčice. Mi smo tražili smještaj u Kaštelima, a ne preseljenje u Zagreb. Elu smo ovdje upisali u školu. Ela će ići u školu u Kaštelima i ne možemo prihvatiti stan u Zagrebu. Važna je i klima, ovdje su mnogi ljudi spremni pomoći djevojčicama”, kaže Branko Oblak. “Tek nakon članka u Večernjem listu prije nekoliko dana dr. Racz je došao u Kaštela s nama razgovarati. Ali moja supruga i ja smo dr. Raczu 7. svibnja podnijeli zahtjev za sporazumnim prekidom radnog odnosa s Domom “Nuevo futuro”. S ravnateljem Doma dogovorili smo se da ćemo na radnom mjestu ostati do završetka školske godine, dok Uprava Doma u dogovorima s centrima za socijalnu skrb svakom korisniku ne osigura smještaj. Nakon raskida radnog odnosa kao skrbnici i udomiteljska obitelj samostalno ćemo se skrbiti o dvjema oboljelim djevojčicama.”
Zašto će se Oblakovi brinuti samo o Eli i Nini? Zašto u njihovu domu koji kane osnovati neće biti mjesta za Dijanu iz Dubrovnika, Marinu iz Splita, braću Antu i Ivana iz Svetog Filipa i Jakova, Biljanu iz Zadra, braću Duška i Dragoslava iz Novske, koji sada s njima žive u zajedničkom kućanstvu? “Prihvatio bih svu ovu djecu da imam uvjete za to”, kaže Branko Oblak. “Ako Ministarstvo socijalne skrbi može osigurati uvjete, nema nikakvih problema. Zašto smo se odlučili samo za njih dvije? Moja supruga Elina je skrbnica i dobila je rješenje o skrbništvu od Centra za socijalni rad Rijeka. Mi smo bili udomitelji, pa smo postali Elini skrbnici. Dr. Racz to niječe i kaže da je on skrbnik. Postupak Ninina usvojenja već smo pokrenuli. Nastavit ćemo se brinuti o njima jer ta djeca nemaju nikoga drugog. Nina zna da su njezini mama i tata dvije najsjajnije zvijezde na nebu. Njezin otac bio je pomorac i pretpostavlja se da je on zarazio mamu, koja je umrla prva. Elini roditelji su umrli od AIDS-a, baš kao i starija sestra u dobi od osam godina.”
Ela i Nina nemaju AIDS, one su HIV pozitivne, tvrdi Branko Oblak: “Zadnji nalaz male Nine je odličan. I Ela ima sve manje virusa a prof. Begovac i dr. Tešović vrlo su zadovoljni. Takvi rezultati i kontrole svaka tri mjeseca ulijevaju nam nadu. Želimo osnovati dom za djecu oboljelu od HIV-a u kojem bi se zaposlilo stručno osoblje.” Supružnici Oblak nadaju se da se roditelji neće buniti protiv Elina upisa u školu kao pri pokušaju Ninina upisa u vrtić. “Mi smo je spremni pratiti u školu, sjediti s njom u klupi, ako treba. Uz njih dvije u ovoj kući živi još osmero djece. Ovdje se ne obilježavaju posebne čaše, ni pribor za jelo, ovdje se rublje ne pere odvojeno. Ako se pravilno postupi, problema neće biti. Dr. Racz je znao da je Ela upisana u školu, on kaže pribilježena. Dr. Racz nikad ovamo nije došao. On traži stan u Zagrebu radi drugih namjera.”
Hoće li se i Oblakovima prigovoriti da su im djevojčice pokriće za planove? ” Dr.Raczu smetalo je što smo mi kao udomitelji dobili 50.000 kuna od premijera Račana kao izraz Vladine podrške i pomoći. On je valjda očekivao da će on dobiti taj novac,” kaže Branko Oblak. “Psihologinja, defektologinja i pedagoginja nezadovoljne su stanjem u Domu i najavljuju raskid radnog odnosa”, ističe Spomenka Oblak. Marija Letica, pedagoginja, te nam informacije nije mogla potvrditi.
“U Zagrebu su se prvi put otkako postoji 7Nuevo futuro7 našli svi odgajatelji. Na sjednici Hrvatske udruge za oboljele od HIV-a dr. Racz je isključen iz članstva”, ističe Spomenka Oblak koja se pokušala sastati s premjerom Račanom i obavijestiti ga o novim događajima i odlukama. ”Želimo se izboriti za status djece i sami preuzeti brigu za njihovo udomljavanje. Najgore mi je bilo kad je dr. Racz pred Račanom lagao da sam dva puta tražila posvojenje male Nine, ali da sam oba puta odbijena. Nama je rekao da će to zatražiti umjesto nas. Provjerila sam u Šibeniku da nikakve zahtjeve za posvojenje nije ni podnio nego je bez našeg znanja od Centra za socijalni rad tražio skrbništvo Doma nad Ninom. I bio odbijen. Mi smo uputili zahtjev za posvojenjem koji se razmatra. Nadamo se da će se do kraja školske godine naći primjereni smještaj za Elu i Ninu. Premijer Račan je obećao osigurati smještaj u Zagrebu. Istina je da smo se na sastanku kod premijera dogovorili o našem preseljenju u Zagreb. Kad premijerovo obećanje bude ispunjeno, preselit ćemo se u Zagreb”, iznenadila nas je Spomenka Oblak. “U Kaštelima ćemo ostati do kraja školske godine i ovdje ćemo Elu upisati u školu. No u Zagreb odbijamo prijeći budemo li u Domu obiteljskog tipa ‘Nuevo futuro’ pod vodstvom dr. Racza. U Zagreb ćemo doći samo ako se djevojčicama osigura smještaj i ako dobijemo podršku za svoj dom. Ni jedno dijete oboljelo od HIV-a više neće biti smješteno u ‘Nuevo futuro’.” “Zbog toga je Hrvatska udruga oboljelih od HIV-a 8. svibnja isključila dr. Racza iz članstva”, potvrdio nam je predsjednik Udruge Tomislav Vurušić.
“U najboljoj namjeri sam zagovarao pravo javnosti na cjelovitu i istinitu informaciju o bolesti i svim njenim medicinskim i javnozdravstvenim aspektima. Za mene je to bio jedan od putova podizanja svijesti, razvoja tolerancije i izgradnje afirmativnog stava javnosti prema osobama oboljelima od AIDS-a”, ističe dr. Aleksandar Racz. “Možda smo medijskim izlaganjem djevojčicama nanijeli bol, ali nakon godine dana borbe s neznanjem, ignorancijom, birokracijom i licemjerjem morali smo se izboriti za njihova prava na igru u kolektivu i prava na obrazovanje.” Inzistiranje na tajnosti i privatnosti dijagnoze kod oboljelih od AIDS-a za dr. Racza je lažno moraliziranje: “Tko može mirne savjesti reći da se AIDS ne prenosi socijalnim kontaktom? AIDS se ne prenosi socijalnim kontaktom samo uz stroge mjere opreza i zaštite. Kad dijete oboljelo od AIDS-a padne i raskrvari koljeno u školskom dvorištu, učiteljica mora znati kako će mu pomoći s gumenim rukavicama na rukama. Druga djeca moraju biti psihički spremna i zdravstveno educirana da ne smiju brisati sukrvicu iz nosa oboljelog djeteta i da se krv, sekret i izlučevine ne bacaju u koš nego spaljuju.” Upozorava na stroge mjere opreza, kape, maske, rukavice na VI. odjelu Klinike za infektivne bolesti u Zagrebu: “Bolest više nije stigma, nego terapija, koju oboljeli mora uzimati pet puta dnevno. U ovakvim je slučajevima obvezivanje na Hipokratovu zakletvu licemjerno. Da Ela i Nina nisu pod stalnom i optimalnom terapijom, njihovo bi se stanje znatno pogoršalo. Nitko ne zna hoće li se njihovo stanje pogoršati u dogledno vrijeme ili za nekoliko godina, ali je izvjesno da će s vremenom kontrole biti češće, da će bolest uznapredovati i da će im biti potrebna duga hospitalizacija. Kao liječnik smatrao sam da se dugoročno najpotpunija medicinska skrb djeci oboljeloj od AIDS-a može pružiti u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu. ‘Nuevo futuro’ je podnio zahtjev za prostor iz stambenog fonda Zagreba, po mogućnosti blizu Klinike. Tužno je to što su odgajatelji i uposlenici Doma, gospoda Oblak, nakon što je prošli tjedan postalo vrlo izgledno preuzimanje kvalitetnog prostora iz fonda grada Zagreba, namijenjenog za smještaj i rad obitelji Oblak i oboljelih djevojčica, preko dnevnog tiska priopćili da ‘odbijaju i pomisliti na odlazak u Zagreb’. Tako su izigrali dogovor postignut kod premijera Račana. Tragično je da su odgajatelji Oblak tek nakon objavljivanja spornog teksta u novinama priopćili i svoju namjeru da raskinu radni odnos te da se, uz zadržavanje svih dosadašnjih prava iz radnog odnosa, žele nastaviti skrbiti samo o dvjema oboljelim djevojčicama. Grad Zagreb je na vrijeme ponudio rješenje, a prijava za vrtić i školu mogla se na vrijeme predati u Zagrebu. Iako je gđa Oblak dobila skrbništvo nad djevojčicom, još je pravno valjano neizmijenjeno rješenje centra za socijalni rad od 10. kolovoza 2001. da je dijete “smješteno u Dom za djecu obiteljskog tipa ‘Nuevo futuro’. Za nju je odgovoran Dom, baš kao i za ostalu domsku djecu koja imaju staratelje. Moja tvrdnja da su oni djelatnici Doma, a ne udomitelji ni usvojitelji, ne dovodi u pitanje to što se o oboljelim djevojčicama skrbe iz ljubavi. Ali odbio sam njihov neutemeljeni zahtjev da se za potrebe Doma u najam uzme pola kuće u Kaštelima kojoj je vlasnik sporan.” Oblakovi su dosad uz svoju mjesečnu plaću u Domu za svako dijete dobivali po 1400 kuna.
Ministarstvo provjete je 25. ožujka dalo suglasnost OŠ “Bijaći” za upis HIV pozitivne djevojčice, ali je odbacilo o zahtjev škole iz Kaštel Novoga da zaposli psihologa. “Zahtjev je bio zasnovan na pretpostavci da će HIV pozitivna djeca pohađati tu školu”, kaže pomoćnica ministra Vesna Bilić. “A na osnovi pretpostavke ne može se otvoriti radno mjesto”. No dopis od 5. prosinca 2001. Ministarstvo je izvijestilo dr. Raczate Spomenku i Branka Oblaka da je “22. studenog zaprimilo zamolbu za žurno omogućavanje upisa dvoje djece oboljele od AIDS-a u program predškolskog odgoja i osnovne škole”. Očito više od četiri mjeseca Ministarstvo se nije suočiti s tim delikatnim pitanjem.
Nasuprot tomu, Ministarstva prosvjete zagovara široku edukaciju i informiranost o HIV oboljenjima. Još 15. siječnja ministar Vlahušić pisao je ministru Strugaru da “Ministarstvo zdravstva smatra da roditelji, odnosno staratelji imaju pravo uskratiti informaciju o zaraženosti svoga djeteta predškolskim ustanovama i školama. Liječnik koji se brine o djetetu zaraženom HIV-om nema pravo bez suglasnosti roditelja obavijestiti školu ili predškolsku ustanovu o bolesti djeteta.”
Školski odbor izvijestio je Ministarstvo da je 8. svibnja zaključio da se nakon utvrđivanja psihofizičkog stanja djece za upis u 1. razred sazove Vijeće roditelja, potom i sastanak roditelja budućih učenika 1. razreda, uz nazočnost školske liječnice, Spomenke i Branka Oblaka, predstavnika ministarstava prosvjete i zdravstva, Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” i Referentnog centra za AIDS-a prof. dr. Josipa Begovca.

Ela i Nina, djevojčice zaražene virusom HIV-a postale su poznate javnosti kad je Dječji vrtić u Kaštelama odbio molbu za upis male NIne zbog straha od Aidsa. Tada je reagirao premijer Račan koji je primio djevojčice te udomiteljima obećao materijalnu pomoć, no čini se da je upravo obećani stan doveo do razdora između udomitelja, obitelji Oblak, i Doma Nuevo Futuro' u sklopu kojeg su se oni brinuli za djevojčiceUdomitelji prigovaraju ravnatelju Aleksandr Raczu da je preko djevojčica htio doći do novog prostora za Dom ‘Nuevo Futuro’ te ističu da je on zbog manipulacija oboljelim djevojčicama u javnosti isključen iz Hrvatske udruge za oboljele od AIDS-a

‘Dr. Raczu je smetalo što smo mi kao udomitelji dobili 50 tisuća kuna od premijera Račana, kao izraz Vladine podrške. Valjda je očekivao da će on dobiti taj novac. On se od tada promijenio’, kaže Branko Oblak