Objavljeno u Nacionalu br. 341, 2002-05-29

Autor: Sanja Mihaljinac

EKSKLUZIVNO IZ RIMA

'Nakon našeg štrajka Italija se preobrazila'

Zbog izmjena članka 18. Zakona o radu izveli smo na ulice milijune talijanskih radnika

Sergio Cofferati (54), koji je već osam godina na čelu najjačeg talijanskog sindikata CGIL, danas je najopasniji protivnik Silvija Berlusconija i posljednji lider talijanske lijevice. Organizirao je u Rimu 23. ožujka demonstracije s tri milijuna prosvjednika i 16. travnja opći štrajk protiv promjene članka 18. zakona o radu, koji onemogućuje bezrazložne otkaze. Više od 90 posto radnika sudjelovalo je u štrajku. Cofferati u ekskluzivnom intervjuu Nacionalu najavljuje svoj povratak u “Pirelli” u lipnju i objašnjava neslaganja s Berlusconijevom vladom.
NACIONAL: Zašto ste popularni među Talijanima? – Moja sindakalna karijera počela je 1974. u tvornici “Pirelli Bicocca”, gdje sam radio kao tehničar, kad sam imenovan za delegata u tvorničkom vijeću. Godinu dana poslije ušao sam u milansko tajništvo sindikata kemijske industrije. Kad je 1978. val terorizma zapljusnuo Italiju, preselio sam se u Rim i ušao u nacionalno tajništvo Federacije talijanskih radnika kemijske industrije (Filcea).Otad se borimo protiv terorizma i nasilnog prekrajanja socijalne politike. Deset godina poslije postao sam generalni tajnik Filcee i upoznao ekonomista Massima D’Antonu koji je ubijen prije dvije godine. Od njega sam mnogo naučio i njegova smrt me duboko dirnula, kao i mučko ubojstvo Marca Biagija. U lipnju 1994. postao sam generalni tajnik CGIL-a i za nekoliko tjedana ističe mi mandat. Dva najveća štrajka organizirana su u prvoj i posljednjoj godini mog mog mandata, 1994. i 2002. Prvi put uspjeli smo spriječiti tadašnju Berlusconijevu vladu da promijeni zakon o radu, a nadam se da ćemo i sadašnju.

Talijani vole kod našeg sindikata to što ih nikad nismo iznevjerili, nikad ih nismo dijelili i uvijek smo štitili njihove interese: radnici nam vjeruju i to je tajna našeg uspjehaNACIONAL: O vašem privatnom životu zna se samo da volite čitati “Texa Willera”, slušati Verdija i odlaziti na nogometne utakmice.

– U braku sam skoro 30 godina a moj sin Simone uskoro će navršiti 27 godina. On živi i radi u Milanu i nije uključen u sindikalne aktivnosti. Stripovi o Texu Willeru me relaksiraju još otkad sam ih čitao svom sinu dok je bio malen. Nijednu Verdijevu operu u milanskoj Scali ne propuštam. U slobodno vrijeme rado igram nogomet.

NACIONAL: Hoćete li se zaista vratiti u matično poduzeće “Pirelli” gdje vas navodno već čeka luksuzno namješten ured?
– Da, istina je, nakon 25 godina sindikalne karijere. Vratit ću se na svoje staro radno mjesto, ali bavit ću se i drugim aktivnostima.

NACIONAL: Armando Cossuta, generalni tajnik talijanskih komunista, u vama vidi novog vođu posrnule ljevice. Mnoštvo vam kliče, mladi traže vaše autograme. Kanite li se baviti politikom?

– Moj cilj nije da budem novi lider ljevice niti da rušim Berlusconijevu vladu nego promijeni socijalnu i ekonomsku politiku. Sindikalna borba drukčija je od političke. Sindikat pregovara s vladom kako bi sporazum bio što povoljniji za radnike. Zadatak sindikata nije rušenje vlade, a u političkoj borbi u parlamentu padaju vlade.

NACIONAL: Jedan ste od najžešćih kritičara imagracijske politike sadašnje talijanske vlade. U Vincenzi je 15. svibnja 8000 radnika imigranata štrajkalo protiv novog zakona o imigraciji.

– To je najgori zakonski prijedlog koji se mogao donijeti. Prijedlog da se uzima otisak prsta svim imigrantima u Italiji besmislen je. Tvorci novog zakona o imigraciji, Umberto Bossi, predsjednik Sjeverne lige i ministar za reforme, i Gianfranco Fini, predsjednik Nacionalnog saveza i potpredsjednik vlade, zanemarili su potrebe Italije u kojoj nema napretka bez imigrantske radne snage. Imigrantima treba pomoći da se integriraju, u skladu s europskom imigracijskom politikom.

NACIONAL: Talijanska vlada tvrdokorno ustrajava na odluci da mijenja član 18. zakona o radu. Kako to objašnjavate?

– Prerano je prognozirati kakav će biti stav vlade nakon jasne poruke s trgova. Promjena svetog prava radnika na sigurnost radnog mjesta, za koje su se borili naši djedovi i očevi, ne može proći bez nesagledivih posljedica. Talijanska vlada je osjetila koliko je još uvijek snažna solidarnost Talijana.

NACIONAL: Hoće li sindikati obnoviti dijalog s vladom?

– Ne prihvaćamo nikakav razgovor s vladom dok ne promijeni stav o promjeni članka 18. Jedini je cilj sadašnje vlade sniženje cijene rada. Kvaliteta rada se zapostavlja. Sindikati se ne slažu ni s ekonomskom, ni prosvjetnom, ni imigracijskom vladinom politikom. Neki ministri prostački diskreditiraju sindikate.

NACIONAL: Talijanska vlada tvrdi da zakon o radu usklađuje s europskim standardima.
– Nigdje u Europi otkaz nije moguć bez valjana razloga. Sve europske incijative nastoje povećati broj radnih mjesta, bez ugrožavanja onih koji ih već imaju.

NACIONAL: Je li zaista u Italiji gotovo nemoguće dobiti otkaz?

– U Italiji se može dobiti otkaz kao u svakoj drugoj zemlji, jedino što jaki sindikati stoje iza talijanskih radnika i brane njihova prava. Vlada govori o fleksibilnosti tržišta radne snage, ali radi se o uvođenju nesigurnosti u radne odnose.U svakom radnom ugovoru jasno piše kad poslodavac može dati otkaz. Mi se ne borimo protiv davanja otkaza, nego protiv otkaza bez valjana razloga, protiv diskriminacije, za mlade koji se trebaju zaposliti. Ukidanjem članka 18., koji prisiljava svakog poslodavca da vrati na isto radno mjesto radnika kojem je dao otkaz bez valjana razloga, otvaraju se vrata manipulaciji radnim mjestima, a ne slobodnom tržištu radne snage. To znači da će se radnici birati prema osobnim simpatijama, jer kad je u pitanju stručnost, već prema sadašnjem zakonu može se dati otkaz svakomu tko nije dovoljno stručan.

NACIONAL: Članovi talijanske vlade stalno ponavljaju da se promjene članka 18. ne trebaju bojati radnici koji već imaju stalan posao.

– Najavljene promjene sasvim mijenjaju radne odnose. Ako se plaćaju manji doprinosi za novoprimljene radnike, i mirovine će biti manje. Najavljeno rezanje socijalnih doprinosa za samo 5 posto radniku nakon 40 godina smanjuje mirovinu za 40 posto. Berlusconijeve promjene favoriziraju samo njegove kolege poslodavce.

NACIONAL: Berlusconi vas je optužio da “okrećete sinove protiv očeva”?
– On olako etiketira i osobe i narode. Branim prava radnika već 20-ak godina. A na talijanske trgove izišli su zajedno i očevi i sinovi. Roditelji su zabrinuti za budućnost svoje djece. Promjena članka 18. omogućuje da netko dobije otkaz zbog religiozne, nacionalne ili političke pripadnosti koja se ne sviđa poslodavcu, bez obzira na stručnost. Jedan dio prijedloga zakona odnosi se samo na mlade s juga! Po čemu je radnik s juga manje vrijedan od onoga sa sjevera? Čemu praviti razliku između mladog i starog radnika? Ako sam došao kasnije u tvrtku, mogu biti i kvalitetniji i stručniji. Velik odaziv mladih u prosvjedima jasno pokazuje da ne vjeruju Berlusconiju kako su promjene u njihovu korist.

NACIONAL: Svi analiziraju rezultate općeg štrajka 16. travnja.

– U općem štrajku uz CGIL bili su i CISL i UIL, dvije druge najznačajnije sindikalne središnjice. U štrajku su sudjelovali milijuni radnika, intelektualaca, studenata i đaka. Jedan dan cijela je Italija bila paralizirana, bez obzira na pokušaj Berlusconijeva propagandnog stroja da umanji broj sudionika štrajka. Opći štrajk zadao je jak politički udarac Berlusconijevoj vladi, a poslodavce je pogodio materijalno.

NACIONAL: Ako vlada ne odustane od promjene članka 18., hoće li sindikati sazvati abrogativni referendum protiv vladina zakona?

– Možda neće biti potrebno, jer i u vladi počinje raskol zbog ukidanja članka 18.

NACIONAL: Imate li osjećaj da svoj sindikat vodite prema pobjedi?

– U našu borbu uključili su se i mladi, i to oni koji nemaju stalni posao i mogli bi se složiti s vladinim prijedlogom. I njima je jasno da je to borba za temeljna prava koja su ušla u europsku Povelju o ljudskim pravima usvojenu lani u Nici, prema kojoj je pravo na rad jedno od temeljnih ljudskih prava. Ne mogu se dovoditi u pitanje stečena prava u ime ideje za koju ne postoje stvarni razlozi.

NACIONAL: Kako komentirate poraz ljevice u Francuskoj i možete li to usporediti sa situacijom u Italiji?

– Teško je uspoređivati jer se izborni sustavi jako razlikuju. Pouka je da podjele u ljevici idu na ruku desnici, osobito u sustavu s dva kruga glasovanja. Tako zbog apstinencije glasača i disperzije glasova na više lijevih kandidata u drugi krug nije prošao Jospin. U Italiji je za desnicu glasovalo manje birača nego za ljevicu. Ali u izbornom sustavu koji je kombinacija većinskog i razmjernog, koalicija koja se čvrsto drži zajedno, kao što je bilo s desnim centrom, uspjela je pobijediti koaliciju lijevog centra iz koje su se izdvojili Bertinottijevi komunisti i Di Pietrov Pokret Italije novih vrijednosti. Le Pen u Francuskoj i Haider u Austriji zagovornici su lažnih političkih pretpostavki protiv koji se treba boriti i poraziti ih solidarnošću. Oni su opasnost za Europu. Budućnost društva je multietnička, različitosti su velika vrijednost.

NACIONAL: Nedavno ubojstvo bolognskog profesora Marka Biagija opet otvara pitanje borbe protiv terorizma.

– Mi nismo bez razloga izabrali Bolognuu, gdje je ubijen Marco Biagi, za prvosvibanjske manifestacije otkud poslali jasnu poruku protiv svakog terorizma. Sindikat je uvijek na prvoj crti borbe protiv terorizma i treba biti budan otkad su se Crvene brigade vratile na poprište. Demokracija, rođena iz pokreta otpora, sastoji se od nevidljive mreže gospodarskih i socijalnih odnosa koje treba smatrati fiziološkima i usavršavati.

NACIONAL: Na Dan oslobodjenja od fašizma, 25. travnja, oštro ste osudili neke revizionističke ideje.

– Nije moguće nakon 57 godina mijenjati povijest. Gradska vlast u Trstu krivotvori značenje tog dana. Vrijednosti koje su nam namrli sudionici pokreta otpora moraju se braniti svaki dan. Ne mogu se žrtve borbe protiv fašizma brkati s drugim žrtvama rata.

NACIONAL: U Italiji se oštro raspravlja o slobodi medija i sukobu interesa.

– Demokracija tvore prava koja se moraju poštovati, pa i pravo na slobodu informiranja. Premijer nije poduzetnik u proizvodnji nego u informiranju. Borim se za pluralizam u informiranju, koji jamči i talijanski ustav. Zato želim da RAI ostane javna, neprivatizirana televizija, ali se slažem s ulaskom privatnog kapitala. Potrebna je borba za ponovno uspostavljanje kvalitete usluga koje pruža RAI kako bi se izbjegla identifikacija s kulturološkim modelima niske razine.

NACIONAL: Kako ocjenjujete dosadašnju gospodarsku i socijalnu politiku Berlusconijeve vlade?

– Predviđeni rast, na kojem se temelji budžetski zakon, niži je od predviđenog, ravnoteža javnih troškova je poremećena, reforma školstva privilegirat će bogate, porezni sustav reformirat će se na štetu siromašnih, mirovinskom sustavu prijeti katastrofa budu li smanjeni doprinosi za nove radnike, suzbijanje rada na crno je pogrešno, neefikasno i puno propogandističkih poruka. To će negativno utjecati i na izdvajanja za nerazvijeni jug, gdje je stopa nezaposlenosti najviša.

NACIONAL: S prvosvibanjske proslave u Bologni poručili ste i ministrici školstva Letiziji Moratti da “zaustavi svoje reforme”.

– Nove reforme u školstvu vraćaju državne škole unatrag za nekoliko desetljeća, favorizirajući privatne škole. Školstvo je kudikamo kompliciranije od vođenja tvrtke. Zakoni financijski jačih ne bi trebali vladati i u obrazovanju.

NACIONAL: Tradicionalni prvosvibanjski koncert u Rimu na Trgu sv. Ivana odlično je uspio. Kakva se poruka može poslati glazbom?

– Koncertu je prisustvovalo više od pola milijuna mladih iz cijele Italije. Mnogi mladi umjetnici imali su priliku za afirmaciju. Glazbom se prenose mnoge pozitivne poruke. Masovno su se odazvali i studenti, koji nisu pod okriljem sindikata, pridružili su nam se jer u nama prepoznaju zaštitnike i svojih prava.

NACIONAL: I u Hrvatskoj se 1. svibnja masovno prosvjedovalo protiv promjene Zakona o radu, sindikati su zaprijetili generalnim štrajkom. Jesu li štrajkovi i demonstracije djelotvorni u postizanju željenih ciljeva?

– Pravo na štrajk i manifestacije temelj je demokracije. U zemljama gdje nije moguće javno prosvjedovati protiv odluka vlade, nema demokracije. Svaka zrela vlada zamislit će se hoće li donijeti zakon protiv kojeg puk prosvjeduje. Prosvjedi i štrajkovi utječu na vladu i najčešće dovedu do pozitivnih rješenja.

NACIONAL: Kriza na Bliskom istoku izravno utječe na život Talijana. Kakav je stav vašeg sindikata prema tom pitanju?
– Palestinski narod treba biti priznat u svojoj slobodnoj državi, ali odlučno se suprostavljamo svakom antisemitizmu.

Vezane vijesti

"Panenka" je slomila Engleze

"Panenka" je slomila Engleze

"Dirigent" talijanske nogometne reprezentacije Andrea Pirlo smatra da je način na koji je izveo jedanaesterac u četvrtfinalu Europskog nogometnog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika