Ženska snaga Rada Borić (u sredini), istaknuta hrvatska feministica, u Kongu s britanskom glumicom Thandie Newton (desno), čija je majka iz Zimbabvea, i novinarkom lista GuardianGrad Bukavu, u južnoj kongoanskoj pokrajini Kivu, koju tek rijeka i mali most dijele s Ruandom, posljednjih je dvadesetak godina preplavljen izbjeglicama. Posljedica je to trinaestogodišnjeg sukoba unutar samog Konga, kao i ratnih sukoba i posljedica genocida u Ruandi. Najčešće se sukobi povezuju s borbama za vlast u zemlji prebogatoj rudnim bogatstvima, posebice skupocjenim mineralima, nužnim u proizvodnji naših mobitela i računala. Još od Leopolda II., belgijskoga kralja, koji je zemlju kupio spretnim međunarodnim transakcijama, Kongo, treća po veličini zemlja u Africi, ali najveća po prirodnim bogatstvima, interesno je područje globalnoga kapitala.

Kako bi se osigurao nesiguran mir, na svakom se koraku vidi prisutnost međunarodne zajednice, a vozila mirovnih snaga uobičajena su slika na ulicama Bukavua u kojemu siromašno stanovništvo živi na prašnjavoj cesti, prodajući i kupujući sve, od voća do bicikala, najpraktičnijeg prijevoznog sredstva. Njihova je nadnica tek dva dolara na dan. Pritom oni koji zarađuju na ilegalnoj trgovini minerala žive u strogo čuvanim vilama i voze skupe automobile. Posljedice nasilja, strukturalnog, ekonomskog, a posebice seksualnog, upisane su u tijela žena i djevojčica Konga. O silovanjima žena u DR Kongu posljednjih se godina može pročitati u tisku, no malo se toga učinilo da se to nasilje i zaustavi. Eve Ensler, proslavljena autorica “Vagininih monologa” i osnivačica V-Daya, pokreta protiv nasilja nad ženama, posljednje je tri godine posvetila ženama Konga, u borbi protiv nasilja, posebice silovanja, te je u okviru V-Daya organizirala međunarodnu kampanju “Stop raping our greatest resource” (Prestanite silovati naš najveći resurs) u kojoj je V-Day prikupio značajna sredstva i okupio brojna imena iz područja javnog života kako bi “prozvala svjetsku savjest za kršenja ljudskih prava”. U tome je nije spriječila ni bolest, rak od kojeg se uspješno oporavila i nastavila kampanju.

Objavom teksta “Što je moj rak u usporedbi sa silovanjima žena” pokazala je da je nužno osobno se angažirati za prava žena u Kongu ako želimo svijet koji se brine o drugima, o ljudskoj sigurnosti. Tako je početkom veljače okupila grupu prijatelja i podržavatelja V-Daya koji su otputovali u Bukavu kako bi prisustvovali otvaranju Grada radosti (City of Joy), grada koji će biti sigurno mjesto za žene koje su preživjele nasilje. Na rubu izbjegličkoga kampa, uz potporu UNIFEM-a, kao i brojnih ženskih udruga, izgrađen je kompleks zgrada, mjesto koje može prihvatiti 180 žena, kojima će uz smještaj i psihološku podršku biti pruženi i različiti obrazovni programi, kako bi se “bol pretvorila u moć”, a žene podržale da postanu liderice u svojim sredinama.

STEPHEN LEWIS, kanadski političar i osnivač fondacije AIDS Free WorldEve Ensler i Christine Schuler Deschryver, direktorica Grada radosti, dočekale su grupu s kojom sam došla iz Bruxellesa na aerodromu u Bujumburi u Burundiju. Dvadesetak terenskih vozila pratilo je Delta osiguranje, jer putovi nisu najsigurniji. Put do Bukavua, bogata crvena zemlja i zelene doline, podsjetnik je zašto se sukobi nastavljaju. Stanovnici uglavnom pješače uz cestu, žene nose terete na glavama i šarene suncobrane, jer su temperature ljetne, muškarci na biciklima prevoze voće. Nakon neizbježnih kontrola na granici s Ruandom i Kongom, članovi naše “delegacije”, među njima kanadski političar, bivši veleposlanik UN-a i njegov radikalni kritičar Stephen Lewis, osnivač fondacije AIDS Free World; Naomi Klein, autorica kultne knjige “No logo”, i njezin suprug Avi Lewis, TV producent; Pat Mitchell, bivša izvršna direktorica CNN-a; Matt Petersen, predsjednik Global Green USA-a; osnivačica i predsjednica fondacije NoVo Jennifer Buffett i Pamela Shiftman, novinarke i novinari New York Timesa i Guardiana te druge donatorice Grada radosti stižu u Bukavu.

Eve Ensler u borbi protiv nasilja nad ženama podržavaju žene iz svijeta filma i glazbe, koje čitaju "Vaginine monologe" u povodu V-Daya i nastupaju u njezinim kazališnim komadima. Mnoge od njih poznate su aktivistice za ženska prava. Ovaj put u Kongu su i glumice Charlize Theron, UN-ova ambasadorica mira, te Rosario Dawson i Thandie Newton, obje angažirane u borbi za ženska ljudska prava. Glumac Dylan McDermott, posinak Eve Ensler, pratit će Eve i na put u Keniju, u posjetu Sigurnoj kući za djevojke koje su pobjegle od genitalnog sakaćenja. Otvaranju Grada radosti prisustvovalo je više od 2000 ljudi. Eve Ensler je ostvarila svoj san: na jednome mjestu, uz bolnicu Panzi, koju vodi dr. Denis Makwege, liječnik koji dnevno operira desetke silovanih žena, sagrađen je centar koji ih nakon operacije može prihvatiti. “Ne želim se vratiti u svoje selo i ponovo biti silovana”, kaže o svojem stradanju Jane Mukoninwa, koju je dva puta silovala grupa vojnika.

Uz potresna svjedočenja žena izmjenjuju se govornici, predstavnici međunarodnih organizacija, izaslanica Hillary Clinton, američka ambasadorica za ženska pitanja Melanne Verveer, specijalna UN-ova izvjestiteljica o seksualnom nasilju u sukobima Margot Wallström, kongoanska veleposlanica u SAD-u Faida Mitifu, guverner istočnog Kivua koji nam je priredio i svečanu večeru, te mnogi drugi uzvanici. Njihovi su nastupi bili isprekidani pjesmom i plesom žena kojima se pridružujemo. Mlade djevojke slikaju se s Rosario Dawson, a glumci na improviziranoj pozornici pod UN-ovim šatorima, budući da je sezona kiša, čitaju “ženske zahtjeve”. “Žene i djevojke koje su preživjele seksualno nasilje, seksualno ropstvo, otmice, prostituciju, prisilno novačenje nakon nasilja njihove su sredine najčešće osuđivale, ostavljale bez ikakvih sredstava za svoj život i život njihove djece. Atmosfera u kojoj se nasilje ne kažnjava omogućuje njegovo ponavljanje”, kaže Eve Ensler.

DR. DENIS MAKWEGE (drugi slijeva), Eve Ensler, Dylan McDermott i predsjednik Global Green USA-a Matt PetersenKada je u studenome gradnja objekata zapela, Eve Ensler i Christine Schuler Deschryver organizirale su “žensku graditeljsku brigadu”, te su žene, koje tradicionalno ne rade u građevinarstvu, same dovršile radove. Zahvaljujući donatorima, grupa žena Green Mamas na poljima izvan grada sadit će žitarice i povrće. S ponosom nam pokazuju prve ubrane plodove kukuruza i slatkog krumpira. Jedan hektar plodne zemlje stoji od 3000 do 4000 tisuće dolara, i kupovinom novih polja omogućit će se održivost Grada radosti. Kako bi žene ovladale i novim tehnologijama, Google je darovao opremu u vrijednosti od 100.000 dolara, Matt Patersen iz Global Green USA-a darovao je solarni sustav u vrijednosti od 75.000 dolara koji će proizvoditi struju i toplu vodu za 15 velikih zgrada u kojima će žene boraviti. Grad radosti bit će povezan s bolnicom Panzi, u kojoj dr. Denis Makwege i njegov tim operiraju i liječe žene koje su preživjele seksualno nasilje.

GLUMICA ROSARIO DAWSON (lijevo) već godinama surađuje na projektima koje organizira Eve EnslerVelik broj njih zaražen je virusom HIV-a a u Africi nedostaje nužnih lijekova. Zahvaljujući fondaciji AIDS Free World, Stephen Lewis donirao je milijun dolara te će biti nabavljena nova cjepiva. Žene u Kongu odlučne su u borbi protiv nasilja. Nasilje nad svojim tijelima, ali i nasilje nad zemljom koje proizvodi brutalna logika kapitala neće se više tolerirati. “Stoljećima Kongo nije pripadao Kongoancima. Zemlju su uvijek iskorištavali drugi. Grad radosti bit će mjesto koje pripada Kongoankama, u kojemu će same preuzeti sudbinu u svoje ruke”, rekla je na otvaranju Christine Schuler Deschryver, direktorica V-Daya Congo i Grada radosti. Nemiri na afričkom kontinentu pokazuju da neravnopravna podjela moći i bogatstva nije održiva. Članice Centra za ženske studije, Ženske sobe i žene iz Foruma žena SDP-a malom su donacijom omogućile kupovinu opreme za rad u Gradu radosti. Više o mogućnosti doniranja možete pročitati na: www.V-day.org.

Napisala i snimila: Rada Borić