Davorko VidovićSDP-ovim kuloarima posljednjih dana proširila se dramatična vijest: predsjednik stranke i premijer Ivica Račan uskoro će povući nekoliko spektakularnih kadrovskih poteza kojima će pokušati zaustaviti daljnji pad popularnosti socijaldemokrata. Po tim informacijama Račan će iz Vlade udaljiti potpredsjednicu Željku Antunović, ministra unutarnjih poslova Šimu Lučina te ministra rada i socijalne skrbi Davorka Vidovića i premjestiti ih na rad u stranku. Nagađa se da će Šime Lučin preuzeti operativno vođenje izbornog stožera, dok će Željka Antunović biti zadužena za sređivanje situacije u Zagreb koji je nakon smjene Milana Bandića potpuno obezglavljen. Kako se svojedobno Davorko Vidović sam ponudio da se vrati u stranku, očekuje se da će Račan i njega prekomandirati na Iblerov trg nastojeći oživjeti stranačke aktivnosti koje su gotovo potpuno zamrle nakon što se stranački preselio u Vladu.
Istodobno s najavljenim promjenama, vrh SDP-a počeli su potresati sve češći sukobi: ponovno je došlo do žestokog verbalnog obračuna premijera Ivice Račana s potpredsjedsjednikom Sabora Matom Arlovićem, a premijer se sporio i s uvijek smirenim ministrom unutarnjih poslova Šimom Lučinom te s potpresjednikom Sabora Zlatkom Tomcem jer se protivio njegovu putu u Moskvu. S Matom Arlovićem sukobio se i načelnik policije Ranko Ostojić, a spor je izbio i između ministra branitelja Ivice Pančića i ministrica turizma Pave Župan – Rusković. A Milan Bandić se sporio zagrebačkom gradonačelnicom Vlastom Pavić…
TOMČIĆEV NAPAD NA RAČANA Premijeru Ivici Račanu međutim život ne zagorčava samo nezadovoljstvo unutar vlastiti stranačkih redova, još više ga pogađaju sve učestaliji napadi koalicijskih partnera. Više, naime, nije riječ o globalnim stranačkim sukobima, već su posrijedi osobni napadi na premijera kojega se izravno optužuje da je glavni krivac za sadašnje stanje. U tim napadima prednjači predsjednik Sabora i HSS-a Zlatko Tomčić. On je još prije optužio Vladu da snosi odgovornost za aferu s Riječkom bankom, a sada je otvoreno okrivio premijera Račana da je bez konzultacija s koalicijskim partnerima parafirao štetne sporazume sa Slovenijom oko granice i nuklearke Krško. Posljednjih dana Zlatko Tomčić pojačao je ofenzivu protiv Ivice Račana: optužio je Vladu da presporo rješava probleme te upozorio da vladajuća koalicija neće dobro proći na izborima ako u sljedećih šest mjeseci ne dođe do radikalnog zaokreta. Tomčić je također zamjerio Vladi, a zapravo SDP-u, što godinama rasipa novac na sanaciju brodogradilišta i poljoprivrednih kombinata, a potpuno zanemaruje seljake. Kada se tomu pridodaju upozorenja HSS-a da neće dopustiti da se odbace njegovi prijedlozi za reformu obrazovanja i poljoprivrede te da je Vlada dužna pronaći novac za otkup pšenice, onda je jasno da se Tomčić sve više distancira od koalicijskih partnera, prije svega od Ivice Račana i SDP-a. Posljedica panike koja je zahvatila vodeće socijaldemokrate su lokalni izbori i ispitivanja javnog mijenja koje pokazuju da će SDP, ako ne dođe do dramatičnog zaokreta, sigurno izgubiti vlast. Takvo uvjerenje dijeli i veliki dio dužnosnika SDP-a. Stoga je nekolicina njih zatražila od Račana da pod hitno povuče nekoliko snažnih poteza koji će spasiti socijaldemokrate i Vladu te vratiti povjerenje u vladajuću koaliciju. Kako nema suglasnosti između koalicijskih partnera za ozbiljniju rekonstrukciju Vlade, Račanu je predloženo da zamijeni barem nekoliko ministara iz redova SDP-a. Uvjeravaju ga da je to jedini način da zaustavi negativne trendove i donekle umiri nezadovoljne građane. Od Račana je također zatraženo da žurno kadrovski pojača vrh SDP-a kako bi stranka spremno dočekala izbore. Tvrdi se, naime, da su u SDP-u potpuno zamrle stranačke aktivnosti te da sadašnji operativci nisu dorasli vođenju stranke.
Članovi vodstva SDP-a, s kojima je Nacional razgovarao o najnovijim Račanovim kombinacijama, duboko sumnjaju u učinkovitost tih rješenja. Uvjereni su da samo radikalan rez može donijeti rezultate. A to znači, da najprije valja smijeniti ministra financija Matu Crkvenca, pa čak i potpredsjednika Vlade Slavka Linića jer su upravo njih dvojica najodgovorniji za katastrofalno stanje u gospodarstvu. Samo tako, uvjereni su, može se računati na eventualan uspjeh na izborima.
Jedan visoki državni dužnosnik iz redova SDP-a smatra da je odnos snaga u stranci i u državnom vrhu takav da Račan neće povući ni jedan potez.
“Znam da Račan već nekoliko mjeseci razmišlja o tim i sličnim kombinacijama. No bojim se da za to nema snage. Kada se na odgovornost počne pozivati prvi čovjek stranke i države onda on ima tri mogućnosti: da podnese ostavku, da pronađe i smijeni krivce ili da napravi preokret. Umjesto da Račan povuče neki odlučan potez, on će vjerojatno otići na godišnji odmor. Bojim se da je i on digao ruke od svega”, zaključio je dugogodišnji Račanov suradnik.
Potpuna obezglavljenost Vlade i petorke došla je do punog izražaja na posljednjem zasjedanju Sabora kada su čak i zastupnici HSS-a i HSLS-a glasovali za prijedlog HDZ-a o menadžerskim kreditima. Da za Račana stvar bude još gora, na njega je jednako oštro nasrnuo i predsjednik Stjepan Mesić, predbacujući mu pred slovenskom javnošću da je brzopleto i bez dogovora s državnim vrhom obećavao Ljubljani dogovore oko spornih pitanja. Predsjednik Mesić također je zamjerio Vladi da probleme ne rješava dovoljno brzo i učinkovito zbog čega protiv sebe dobiva sve više građana. Kada se tomu pridodaju i napadi medija, intelektualaca, sindikalista, prosvjetnih radnika, umirovljenika i nezaposlenih ljudi , onda je potpuno jasno da se premijer Račan našao u iznimno teškoj situaciji.
Neočekivani preokret u raspoloženju javnosti, tvrde oni koji ga bolje poznaju, Račan je dočekao potpuno nespreman. Zatečen je, sve češće gubi živce i kontrolu, pa je to razlog što srlja iz pogreške u pogrešku. Počelo je njegovom izjavom kako su još neke banke u sličnim teškoćama kao i Riječka banka, a nastavilo se okrivljavanjem intelektualaca da su oni odgovorni što se nisu više angažirali u rješavanju društvenih i gospodarskih problema. Ivica Račan predbacio je medijima da stvaraju ozračje apatije i frustracija, a zamjerio je i građanima da imaju loš državotvorni mentalitet. Ustvrdio je da ne može samo Vlada odgovarati za sadašnju situaciju, praveći se kao da upravo on i koalicijski partneri nisu odbili 3. siječnja ponuđenu ruku najširih društvenih slojeva koji su se htjeli uključiti u rješavanje nagomilanih problema. Sve te nekontrolirane izjave kulminirale su ovih dana bespotrebnim komentiranjem neslužbenih rezultata popisa stanovništva. Račan je, naime, u tuđmanovskoj maniri, što je izazvalo iznenađenje u diplomatskm krugovima u Zagrebu, zaključio kako je nestanak Srba u Hrvatskoj posljedica povijesti i agresije, te da su za sve posljedice, uključujući i egzodus Srba, odgovorni oni koji su skrivili ratnu kataklizmu.
No više od svih kritika i upozorenja, premijera Račana mora zabrinuti analiza američkog ekonomista Martina Feldsteina, profesora s harvardskog univerzitetu, o razlozima sloma argentinskog bankarskog i monetarnog sustava. Zapravo svakog građanina Hrvatske, koji pročita teze profesora Feldsteina s punim će pravom uhvatiti panika. Feldstein je, naime, ustvrdio da je Argentinu uništio precijenjeni kurs domaće valute, prevelika inozemna zaduženost, premali izvoz i preveliki uvoz. I, dakako, paničan strah od kontroliranog, plivajućeg tečaja domaće valute te fatalno zakašnjenje u energičnom i radikalnom zaokretu od takve politike.
Za Ivicu Račana i SDP dodatno opterećenje predstavljaju porazi socijalista i socijaldemokrata u Europi. Mnogi smatraju da je samo pitanje vremena kada će se konzervativni val obrušiti na Hrvatsku i odnijeti Račana i SDP s vlasti. SDP, naravno u specifičnim hrvatskim okolnosti, kao i europski lijevi pokreti, prečesto luta tražeći odgovore na pitanja kako izaći iz krize i pokrenuti razvojne procese, a jednako tako bježi od jasnih odgovora na najosjetljivija pitanja današnjice. U dijelu SDP-a prevladava uvjerenje da je Ivica Račan, u borbi za vlast i želji da sakupi što više glasova, napustio socijaldemokratske ideje, da je ostao bez vizije kako dalje, da je postao žrtva vlastitog taktiziranja, da se dodvorava desnici te da slijepo slijedi nazadna, neoliberalistička rješenja u gospodarskoj politici. Zbog toga je SDP, kažu, dobio protiv sebe svoje prirodno biračko tijelo: radnike, sindikate, umirovljenike, nezaposlene i obespravljene, a nije privukao one kojima se dodvorava. Uz to SDP i Račan dijele sudbinu globalne ideološke zbrke i zbunjenosti među europskim socijalistima i socijaldemokratima, a dodatni je problem što nisu uspjeli odgovoriti na većinu specifičnih hrvatskih problema.
Nakon što su 3. siječnja 2000. trijumfirali na izborima, vodeći političari SDP-a zatvorili su se sredinom siječnja na Sljemenu gdje su u izolaciji i miru pokušali dogovoriti strategiju kojom će voditi državu. Na stranu što to nisu učinili ranije, no indikativno je da su dva dana raspravljali u atmosferi punoj polemičkih tonova i oprečnih stajališta: tek su oko manjeg broja pitanja postigli konsenzus. Posljedice takve razjedinjenosti sve više izlaze na vidjelo pa se smatra da će se vrlo brzo razbuktat ideološki sukobi koji će dodatno uzdrmati stranku.
Europski trend jačanja desnice, neće, dakako, zaobići Hrvatsku. No, HDZ, HIP, HSP, HKDU i ostale desničarske stranke još se nisu profilirale kao demokratske, građanske, konzervativne stranke europskih nazora i vrijednosti, a osim toga desetak su godina diktirale negativne političke procese zbog kojih je Hrvatska na začelju tranzicijskih država u svakom pogledu. Te stranke nas sasvim sigurno ne mogu izvesti iz krize i otvoriti nam perspektivu razvoja.
Zbog toga su neki od vodećih hrvatskih političara sve skloniji HSS-u i njegovu lideru Zlatku Tomčiću kao zamjeni za SDP i Ivicu Račana. Više Nacionalovih sugovornika iz vladajuće koalicije ocijenilo je da se HSS u posljednje dvije godine isprofilirao u demokratsku, konzervativnu, narodnjačku stranku desnog centra, a Tomčić se potvrdio kao vrlo sposoban i uspješan operativac. Stoga bi prihvatljiva alternativa za izlazak iz slijepe ulice u kojoj se Hrvatska našla, mogla biti i ta da vladajuća koalicija ostane na vlasti, ali s drugim rasporedom snaga. Primjerice da Tomčić i HSS preuzmu lidersku poziciju, da SDP i HSLS ostanu u koaliciji, ali s manjim brojem ministara, manjim ovlastima i utjecajem. Kako stvari sada stoje HSS bi mogao pokupiti glasove građana koji ne žele glasovati ni za HDZ, ni za SDP i HSLS. HSS je po mnogim ocjenama najbolja inačica europske konzervativne desnice: stoga bi vrlo lako na sljedećim izborima mogao pokupiti vlast koja se počela kotrljati po cesti.
No nije mali broj ni onih koji sumnjaju u mogućnost realizacije takvog scenarija. Slažu se da se Tomčić nije potrošio i kompromitirao kao Račan i Budiša, da je HSS ozbiljna i utjecajna stranka, ali upozoravaju da su seljaci ipak potpuno marginalna stranka u najvećim gradovima, gdje na posljednjim izborima nisu prešli ni izborni prag. U takvoj situaciji HSS ne samo da nema većinsku potporu građana, nego nema ni legitimitet da preuzme odgovornost za upravljanje državom.
Sve to upućuje da je rasplet političke i gospodarske krize u Hrvatskoj vrlo daleko i da je njegov ishod krajnje neizvjestan. Odgovornost za to snose isključivo vladajuća koalicija i njeni vodeći političari koji nisu bili dorasli problemima s kojima su se suočili, no to je mala utjeha za građane koji sada plaćaju visoki ceh za njihovu nesposobnost.