Njegovi kritičari tvrde da on uopće nije pravi seljak nego ljevičarski aktivist koji samo glumi seljakaFrancuski seljački tribun i antiglobalistički aktivist Jose Bove, poznat po brojnim nasilnim akcijama za interese francuskog seljaka, a protiv genetski modificirane hrane, protiv restorana za brzu hranu, od prošle srijede u zatvoru pokraj Montpelliera izdržava tromjesečnu kaznu. U zatvor je otišao sam, vozeći se svojim traktorom. Po vlastitom sudu,
nepravedno je osuđen za svoj politički angažman, samo zato što je iskazivao ogorčenje globalističkom američkom prehrambenom agresijom na Francusku. Francuski sud ipak je njegovo razbijanje američkog restorana brze hrane u južnoj Francuskoj u kolovozu 1999. ocijenio nedopustivim vandalizmom i uništavanjem privatne imovine, zbog čega mora u zatvor.

Boveovi kritičari tvrde da je on samo ljevičarski aktivist koji glumi seljaka: rođen je u obitelji intelektualaca, a poljoprivredom se, uz državnu potporu, bavi tek od kraja sedamdesetihBove je tada s devetoricom kolega demolirao “McDonald’sov” restoran u izgradnji u Millauu gdje živi. Tada je uhićen i na dvadesetak dana strpan u zatvor, što je izazvalo masovne seljačke prosvjede u svim francuskim regijama. To je pokazalo dugoročne probleme između Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije pa je politička javnost pomno pratila što će se događati nakon Boveova uhićenja.

Seljaci su iz solidarnosti s Boveom, tražeći od vlasti da ga pusti iz zatvora, posljednjeg dana rujna 1999. diljem Francuske demonstrirali ispred dvadesetak od 750 “McDonald’sovih” restorana. Pred svakim se okupilo nekoliko stotina seljaka koji su tvrdili da je Boveov prosvjed opravdan jer ih američka globalistička poljoprivredna politika financijski ugrožava. On je, tvrdili su, samo jedan od brojnih francuskih seljaka koji su počeli izravno osjećati negativne posljedice američko-francuskog poljoprivrednog rata, odnosno sukoba SAD-a i Europske unije zbog sasvim različitih pristupa: SAD potiče masovnu poljoprivrednu proizvodnju, Francuska potiče kvalitetnu proizvodnju na obiteljskim gospodarstvima, koju i masovno subvencionira.

Bove je živio u departmanu Aveyron na jugu Francuske, gdje se proizvodi mnogo sira Rroquefort, na čiji je uvoz u SAD – u sklopu šireg poljoprivrednog rata – američka vlada 1999. stavila velike carine pa se te godine izvoz roqueforta u SAD jako smanjio. Bio je to odgovor američke vlade na carine koje je Europska unija, uvelike na poticaj Francuske, uvela na američke poljoprivredne proizvode, u prvom redu na biološki modificiranu, industrijski proizvedenu hranu. Pogođeni su bili upravo oni proizvodi visoke kvalitete i poznatog imena koji se u SAD-u najviše traže.

Poljoprivreda u SAD-u i EU

Mehanizacija i moderne agrotehničke mjere omogućuju američkim farmerima da u prostranoj ravnici Srednjeg Zapada već desetljećima proizvode goleme količine hrane po vrlo niskim cijenama, a američka agrarna politika usredotočena je na to da se poljoprivreda još više industrijalizira. Razvijaju se nove biološke metode povećanja prinosa i proizvodnje. Važan je primjer hormonski hranjena govedina, koju je EU zabranila. Takvu proizvodnju prati i način prehrane stanovništva, koja se također industrijalizira ponudom tzv. brze hrane u restoranima tipa “McDonald’s” i polupripremljene hrane te tipiziranjem jela, ne samo u SAD-u nego diljem svijeta.

Europska poljoprivreda razvijala se na drukčijem tlu, prehrambene navike Europljana kudikamo su istančanije nego u SAD-u, tradicija jela je drukčija. Seljaci su i jak politički faktor, tradicionalan i konzervativan. Francuski seljaci u tome su po svojoj snazi i političkom angažmanu uvijek bili nešto posebno, što su pokazivali nebrojenim prosvjedima, demonstracijama, marševima na Pariz, a odnedavno i na sjedište EU u Bruxellesu. Teško se prilagođuju novim trendovima, posebno onima koji dolaze iz SAD-a, a ratuju i s vlastitom vladom, kad i ona potiče modernizacije u poljoprivrede, procjenjujući da iz budžeta više ne može toliko pomagati konzervativnu francusku poljoprivredu koliko francuski seljaci to zahtijevaju.

Francuska vlada uvijek je francuske seljake podvrgavala pritisku da se prilagođavaju novim prilikama, ali im je i pomagala iz budžeta i štitila ih od vanjskih pritisaka. No već se godinama ruše carine diljem svijeta, što otežava i zaštitu seljaka u bilo kojoj zemlji, pa tako i u Francuskoj, a u tim okolnostima najbolje prolaze američki farmeri, jer je američka poljoprivreda najsnažnija, njeni proizvodi najjeftiniji, a SAD ima i najveće poljoprivredne viškove. To je posljedica globalizacije koju je osmislila, zagovarala i provodila administracija Billa Clintona.

Francuski seljaci bune se protiv globalizacije, čiji je simbol kompanija “McDonald’s” sa ogromnim brojem restorana diljem svijeta u svijetu. Uz “coca colu” i hlače “Levi’s”, hamburgeri iz restorana “McDonald’s” najprepoznatljiviji su američki proizvod, koji širi američki način života diljem svijeta. Svakoga dana velika multinacionalna tvrtka “McDonald’s” otvara barem tri restorana, jedan u SAD, drugi na Dalekom istoku, a treći u Europi ili Latinskoj Americi. Trenutačno ih ima više od 30.000 u 121 zemlji, a svakodnevno ih posjeti oko 46 milijuna ljudi. “Mcdonald’sov” promet je 16 milijardi dolara godišnje, a godišnji profit premašuje milijardu dolara, trostruko je veći nego prije 12 godina. U njegovim restoranima radi 840.000 ljudi. Prvi restoran u inozemstvu otvoren je 70-ih u Nizozemskoj, ali nije postigao osobit uspjeh pa je isprva širenje izvan SAD-a bilo sporo. Ipak, 1988. već je bilo 2600 restorana u svijetu, a danas ih ima oko 10.000.

Simbolični ‘McDonald’s’

Američki poslovni časopis Fortune, tvrdi da je “McDonald’s” danas “najveći uslužni stroj na svijetu”, paradigma globalizacije neke tvrtke, širenja poslova u inozemstvu. Lanci restorana za prodaju hamburgera “Burger King”, “Burger Chef” i “Wimpy”, slijede taj model, ali još nisu sustigli “McDonald’s”, koji prodaje više od 10 milijuna hamburgera dnevno, osam puta više od sveukupne konkurencije. “McDonald’s” je najveći potrošač govedine u SAD-u: jedan posto govedine proizvedene u SAD-u potroši se na “McDonald’sove” hamburgere.

“McDonald’s” je promijenio prehrambene običaje Amerikanaca. Golem broj ljudi više ne jede kod kuće zbog lanca jeftinih restorana s kaloričnim obrocima. Skratio je vrijeme obroka, čime je povećao vrijeme rada i zabave. I putnicima i turistima omogućio je da se jeftino hrane. “McDonald’s” je industrijalizirao prehranu, jer su ga pratili ne samo drugi lanci za prodaju hamburgera nego i “Kentucky Fried Chicken”, koji prodaje uniformno spremljenu piletinu, “Pizza Hut” i mnogi drugi.

Jose Bove je, razbijajući “McDonald’s” u Millauu, počeo borbu protiv globalizacije prehrane. Uprava francuskog “McDonald’sa” tvrdila je, kad su se ispred njenih restorana pojavili bijesni seljaci, da su njihovi prosvjedi neutemeljeni, jer je 95 posto hrane u francuskim “McDonald’sima” francuskog podrijetla. Seljaci su pak upozoravali da je problem u tome što američki način prehrane i proizvodnje hrane mijenja opći koncept prehrane, a to ih ugrožava. Ako se svjetska prehrana industrijalizira i standardizira prema onome što odgovara američkom nepcu, gdje će biti mjesta za francuskog seljaka koji proizvodi za sasvim drukčiju kuhinju, u kojoj dominira istančani francuski kuhar?

Seljačkim prosvjedima ispred “McDonald’sovih” restorana diljem Francuske postignuto je da Bove nakon 19 dana zatvora uz veliko oduševljenje svojih pristaša bude pušten na slobodu. No protiv njega je zbog vandalskog uništenja “MsDonald’sa” u Millauu podignuta optužnica te mu je u lipnju 2000. počelo suđenje. I na to suđenje dovezao se traktorom, brojni seljaci okupili su se ispred sudnice u kojoj je on održao zapažen govor, koji su njegovi poštovatelji stavili na Internet. Bove je na kraju burnog procesa, na kojem se žustro branio, u rujnu 2000. osuđen na tri mjeseca bezuvjetnog zatvora, ali se na presudu žalio.

Naturalizirani seljak

Proces je toga vođu francuskog seljačkog sindikata pretvorio u pravog seljačkog tribuna. Francuski ljevičarski dnevnik Liberation nazvao je Bovea “seljačkim Robinom Hoodom”. Zbog njegove revolucionarne radikalnosti i ljevičarskih pogleda nazivali su ga i “seljačkim Che Guevarom”, no, on je izjavio da su njegove metode bliže mirotvorcu Mahatmei Gandhiju. Zbog njegovih brkova i sindikalnih aktivnosti među seljacima, nazivaju ga i “seljačkim Lechom Walesom”. Odnedavno ga najviše uspoređuju s Asterixom, slavnim Galom iz popularnih stripova, koji se također borio protiv moćnog imperija. “Seljački Asterix”, kažu bori se protiv američkog imperija koji ugrožava njegovu egzistenciju malog uzgajivača ovaca i proizvođača slavnog francuskog sira roquefort.

Akcija u Millauu bila je samo jedna u nizu njegovih antiglobalističkih akcija. U srpnju 1999. uništio je 3000 stabljika genetski modificirane riže na istraživačkoj farmi poljoprivredne kompanije u središnjoj Francuskoj. Zbog toga je na optuženičku klupu sjeo s dvojicom suučesnika i u ožujku 2001. kažnjen zatvorom, ali još traje žalbeni postupak na tu presudu. Francuski ga seljaci smatraju svojim junakom, ali postao je herojem i za aktiviste protiv globalizacije u drugim zemljama. Bove je sudjelovao i u poznatim nasilnim prosvjedima protiv summita o globalizaciji Seattleu, protiv Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, boravio je u Brazilu i ondje razgovarao o problemima seljaka, a u Meksiku je razgovarao sa Subcomandanteom Marcosom, zapovjednikom pobunjenih indijanskih seljaka u južnoj saveznoj državi Chiapas.

Njegovi kritičari tvrde da on uopće nije pravi seljak nego ljevičarski aktivist koji samo glumi seljaka. Bove je rođen 1953. u Bordeauxu, u gradskoj obitelji. Njegovi su roditelji bili studenti biokemije na američkom sveučilištu Berkeley pa je i on sedam godina proveo u SAD-u, gdje je zavolio i američku hranu. Vratio se u Francusku baš uoči ljevičarskih demonstracija na pariškim sveučilištima u svibnju 1968., što je na njega, koji je tada imao 15 godina i bio odgojen kao ljevičar, jako utjecalo. Počeo je studirati u Bordeauxu, ali je studij napustio.Odbio je ići u vojsku, pa je zbog toga imao problema. Sljedećih godina bio je aktivist raznih ljevičarskih radikalnih grupa, gdje je upoznao i svoju suprugu. S još nekim ljevičarima, sredinom 70-ih odlučili su otići na selo i pokrenuti komunu. Komuna baš nije uspjela, a Bove je počeo uzgajati ovce i proizvoditi sir roquefort, za što je dobivao državnu potporu. Proveo je 1976. tri tjedna u zatvoru jer je sudjelovao u napadu na vojne baze protiv čijeg su se širenja seljaci bunili. Njegovi kritičari tvrde da je neko vrijeme proveo na Bliskom istoku, gdje se u jednoj radikalnoj arapskoj zemlji obučavao za urbanu gerilu.

Asterix

Bove je 1987. osnovao seljački sindikat Confederation Paysanne, koja se jako razvila i angažirala se u akcijama protiv vlade kada bi vlada pokušala smanjiti velike subvencije francuskim seljacima. Bio je 1988. jedan od vođa “Oranja Elizejskih poljana”, kada su seljaci sa svojim poljoprivrednim strojevima došli u Pariz kako bi simbolički preorali najpoznatiju parišku aveniju, a u rujnu 1990. štrajkao je glađu zahtijevajući veće subvencije za uzgajivače ovaca. I 90-ih je sudjelovao u nizu demonstracija, od kojih su neke bile i nasilne. Protiv američkih proizvođača hrane počeo je organizirati akcije od 1997., isprva protiv biotehnološki modificiranih usjeva, a najviše je pozornosti privukao akcijom protiv “McDonald’sa” u Millauu.

Nakon presude energično se branio od zatvorske kazne, ali su sve njegove žalbe odbijene. Još je zimus njegova presuda postala pravomoćna. No sud mu nije poslao naredbu da ode u zatvor sve dok nisu završila oba kruga francuskih predsjedničkih i parlamentarnih izbora, kako seljački nemiri i ne bi utjecali na izbore. Dan nakon drugog kruga francuskih parlamentarnih izbora Bove je primio naredbu da ode u zatvor, a u srijedu se svojim traktorom dovezao pred zatvor u mjestu Villeneuve-les-Maguelone. Cijeli put od svoje farme do zatvora provalio je traktorom, vozeći se 30 kilometara na sat kroz južno Francusku, burno pozdravljen od stanovnika sela kroz koja je prolazio. Pratila ga je kolona od nekoliko stotina traktora, a ispred nje su policijski automobili održavali red. Posljednje metre do zatvora prošao je pješice, u zatvoreničkoj odjeći, vezan lancima s devetoricom kolega koji su osuđeni zajedno s njim. Trebao bi iza rešetaka provesti tri mjeseca, od čega je već odsjedio 19 dana u istražnom zatvoru, a ako se bude dobro ponašao, bit će na slobodi za 40 dana.

Kako bi uvjerila javnost da ne želi amerikanizirati Francusku, prošlog prosinca je uprava “McDonald’sa” za Francusku objavila da kompanija u Francuskoj više neće za svoj simbol imati američkog klauna Ronalda McDonalda, kao drugdje u svijetu, nego najpopularnijeg francuskog strip junaka Asterixa.