Foto: Deutsche WelleNadrealizam je umjetnički pravac koji se u razdoblju između 1925. i 1945. bavio snovima i nesvjesnim. Nadrealizam pripada među najpoznatija i najviše istražena razdoblja povijesti umjetnosti. Svejedno, još uvijek postoje nepoznati detalji.

Tridesetih godina dvadestog stoljeća nadrealisti nisu samo slikali, oni su stvarali predmete, čudne skulpture iz jeftinih materijala, iz bilo čega. Nadrealnim predmetima - ovim nepoznatim dijelom nadrealističkog pravca pozabavila se izložba postavljena povodom 25. rođendana umjetničke dvorane "Kunsthalle Schirn" u Frankfurtu.

Pravila okrenuta naopačke

"Molim dirati" može se pročitati uputstvo na francuskom jeziku u jednom katalogu s izložbe iz 1947. godine. Na naslovnoj stranici su nalijepljene grudi od spužve koje podsjećaju na mješavinu karnevalske opreme i jeftine proteze. To je tipična šala jednog od vodećih nadrealista Marcela Duchampa. Dirati grudi i to u javnosti! To više ne bi trebala biti potisnuta fantazija. Nadrealisit su ovakve erotske tabue pretvorili u umjetnost.

"Uvijek se radi o tom vječnom pitanju: Smijem li, hoću, trebam li? Dileme oko koje se lome osjećaji." Tako motivaciju umjetnika objašnjava kuratorica izložbe "Nadrealne stvari" Ingrid Pfeiffer. Ovi dvoznačni predmeti prikazani na izložbi, počeli su nastajati tijekom tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Tada je teoretičar nadrealizma Andre Breton potaknuo umjetnike ne samo da slikaju, već i da stavaraju i trodimenzionalnu umjetnost. Salvador Dali je tako parodirao jednu od najpoznatijih žena iz povijesti umjetnosti. Napravio je svoju vlastitu Milosku Veneru s ladicama na gornjem dijelu tijela i vunenim ukrasima pričvršćenim posvuda po skulpturi.

Na svim se predmetima može vidjeti koliko su se nadrealisti zabavljali dok su se šalili na račun "svetih krava" povijesti umjetosti. Neki su pri tome kliznuli i u jezovito. Hans Bellmer bi rastavio lutku u dijelove ili bi joj odstranio glavu ili bi joj potpuno neprirodno iskrenuo noge. Raoul Ubac je lutki iz izloga iglama izbušio bradavice na grudima ili bi joj u glavu zabio nož, koji je bio skriven ispod vela. Nadrealsiti su erotsku čežnju smatrali jednom od najpoticajnijih snaga ljudskog djelovanja.

Eros kao poticaj

"Bili su politički angažirani, bili su članovi komunističke partije, branili su se od nacista. Ali što su više bivali razočarani u svojim političkim ciljevima, to su se više okratali svojoj velikoj temi - erosu. A nisu ga shvaćali jednoznačno, oni su ga vidjeli kao temeljno načelo života, kao unutarnji životni poriv", objašnjava kuratorica izložbe.

Žena im je bila platno za projekciju. Ali žene pri tom nisu bile žrtve. I one su sudjelovale u stvaranju umjetnosti. Na izložbi se mogu vidjeti djela jedanaest nadrealistica. I kod njih se mogu vidjeti djela koja potiču najrazličitije asocijacije. Kao npr. djelo amerikanke Meret Oppenheim. Radi se o rukavici od krzna iz kojeg vire crveno lakirani nokti.

"To je inkunabula nadrealističkog objekta. Neugodno je. Ruka je presvučena krznom ali iz njega vire crveni nokti. To je nešto drugačije, nešto što potiče cijeli niz osjećaja: čovjeka to zasmeta ili mu se svidi, čini mu se zanimljivim, odvratnim, boji ga se, čini ga znatiželjnim. A to je bila i namjera", kaže kauratorica Pfeiffer.

Nadrealizam živi i dalje. Mnogi eksponati izgledaju kao da su tek nedavno nastali. Jer dok nadrealističko slikarstvo gotovo da i nema nekog utjecaja na današnju umjetnost, utjecaj predmeta iz tog doba se u umjetnosti i sad osjeća. Izložba pokazuje da je nadrealizam bio jedno od najsnažnijih razdoblja klasične moderne.