Objavljeno u Nacionalu br. 345, 2002-06-26

Autor: Mladen Pleše

10 najvećih Račanovih pogrešaka

Račan mora otići

Nesposobni premijer najveći je krivac za katastrofalno stanje u kojem se Hrvatska nalazi

Premijer Ivica Račan - SDP i stranke koalicije moraju potražiti novu osobu za premijera: to bi trebao biti čovjek koji će rekonstruirati vladu, napraviti energičan zaokret u gospodarskoj politici i obračunati se s najvećim pljačkašima i malverzanPremijer Ivica Račan - SDP i stranke koalicije moraju potražiti novu osobu za premijera: to bi trebao biti čovjek koji će rekonstruirati vladu, napraviti energičan zaokret u gospodarskoj politici i obračunati se s najvećim pljačkašima i malverzanDugotrajno nezadovoljstvo građana politikom vladajuće koalicije prerasta u otvoreni bunt protiv prvog političara petorke, premijera Ivice Račana. To je novi fenomen hrvatske politike: dosad je Račan bio pošteđen ozbiljnijih kritika, a kola su se slamala uglavnom na leđima ministara ili ostalih predsjednika stranaka petorke. Sada se situacija dramatično mijenja: vodeći intelektualci, ekonomisti, analitičari, poduzetnici, menedžeri, sindikalisti sve češće traže Račanovu ostavku, optužujući ga da je glavni krivac za nesposobnost i neučinkovitost Vlade. Da za u Račana situacija bude gora, protiv njega se okreće i sve veći broj članova vlastite stranke, ali i koalicijski partneri. Svi su oni u njemu prepoznali najvećeg kočničara nužnih reformskih zahvata i promjena.

Deset Račanovih grijeha Nakon dvije i pol godine dominantne uloge u političkom životu Hrvatske iskristaliziralo se deset grijeha Ivice Račana kao predsjednika Vlade i prvog političara vladajuće koalicije. Premda su donošenju promašenih odluka i pogrešnim procjenama kumovali i njegovi najbliži suradnici i lideri stranaka petorke, Račan je kao vođa vladajuće koalicije najodgovorniji za sadašnje loše stanje u državi jer je: 1. Preuzimanje vlasti dočekao je posve nespreman, bez jasnih ideja i vizija, odgovoran je što je nakon izbora konstituirana nestručna i neučinkovita vlast. 2. Nastavio je provoditi HDZ-ovu politiku koja je uništila hrvatsko gospodarstvo. Posljedice toga su stalan rast nezaposlenosti i dugovi inozemstvu, stalan pad izvoza i životnog standarda građana te zaostajanje za većinom tranzicijskih država. 3. Sadašnja vlast od početka je bila autistična, zatvorena u sebe, nije prihvaćala dobronamjernu kritiku i odbijala je pomoć i suradnju sposobnih stručnjaka. 4. Izostao je dosljedan obračun s negativnim HDZ-ovim naslijeđem. 5. Nije riješen problem korupcije i kaosa u pravosuđu. 6. Dopustio je da zbog sukoba unutar koalicije nastane potpuna blokada sustava. 7. Vlada s neoprostivim zakašnjenjem donosi odluke koje su k tomu prečesto nestručne i diletantske. 8. Previše je popuštao radikalnoj desnici i dodvoravao se ekstremnim političkim skupinama koje nikada ne bi dale svoj glas SDP-u. 9. Umrtvio je polet i entuzijazam građana koji su nakon izbora 2000. bili spremni i na najveće žrtve, samo da uspiju duboke promjene. 10. Golemo nezadovoljstvo i apatija obuzeli su većinu građana.Takav radikalan obrat u odnosu spram političara kojemu su svojedobno čak i protivnici priznavali ozbiljnost, odmjerenost, promišljenost i razumnost, logična je posljedica porazne bilance njegove vladavine.

Svi promašaji Račana i vladajuće koalicije sublimirani su u katastrofalnim rezultatima njihove gospodarske politike. Najnoviji ekonomski pokazatelji razotkrivaju svu promašenost i tragičnu zabludu gospodarskog modela Račanove vlade: zbog precijenjene i zabetonirane kune hrvatsko gospodarstvo već godinama stagnira ili nazaduje.

U prvom tromjesečju ove godine izvoz je u odnosu na isto razbolje lani pao za 6 posto i iznosio je 1,03 milijarde dolara. Uvoz je pak porastao za 5,3 posto i dosegnuo 2,01 milijardi dolara. Vanjskotrgovinski manjak povećan je za 19 posto dosegnuvši 1,028 milijardi dolara. Izvoz pokriva jedva 49,1 posto uvoza.

Ekonomski savjet Hrvatske udruge poslodavaca najavljuje da će do kraja godine deficit proračuna narasti na 10 milijardi kuna i tako dosegnuti 6 posto nacionalnog dohotka, što znači probijanje dogovorene granice od 5,3 posto deficita. Država će manjak od 2 milijarde dolara morati posuditi u inozemstvu i tako do kraja godine ući u zonu prezaduženih država. U odnosu na bruto društveni proizvod visina inozemnog duga dosegnula je gotovo 20 posto, dok je u Sloveniji 11,7 posto, a u Mađarskoj samo 6 posto. Mađari su tri puta manje zaduženi od Hrvata. Samo ove godine Hrvatska mora vratiti 9,9 milijardi kuna dospjelih inozemnih kredita. Godišnji robni izvoz već gotovo deset godina ne prelazi vrijednost od 4,5 milijarde dolara ili 1000 dolara po glavi stanovnika, dok je u istom razdoblju u većini tranzicijskih država izvoz višestruko povećan. Tako danas Slovenija izvozi roba za više od 10 milijardi dolara, što po glavi stanovnika iznosi 4775 dolara.

Značajnijih stranih ulaganja i dalje nema: od 150 milijardi dolara, koliko je od 1990. do 2001. uloženo u države srednje i istočne Europe, u Hrvatsku je uloženo samo 6 milijardi i 664 milijuna dolara. Analize pokazuju da Hrvatska ne proizvodi ni jedan od 20 najtraženijih proizvoda na svijetu, među kojima su računala, parfemi, kozmetika, svila, plastični proizvodi, medicinski instrumenti, telekomunikacijska oprema, električni strojevi. Među 170 najbolje prodavanih izvoznih proizvoda Hrvatska proizvodi samo jedan, cigarete. Profesor Dragomir Vojnić objavio je ovih dana šokantne usporedne podatke o Sloveniji i Hrvatskoj. Slovenija je 2001. ostvarila 24 posto veći bruto proizvod, a Hrvatska 10 posto manji nego 1990. U Sloveniji je nezaposlenih 12 posto, a u Hrvatskoj 24 posto. U Sloveniji je BDP po glavi stanovnika dosegnuo 17 tisuća eura, dok u Hrvatskoj ne prelazi 7500 eura. Slovenija je po tome već dostigla 70 posto prosjeka EU, dok Hrvatska glavinja na oko 30 posto.

Nije devastirana samo industrija. U Hrvatskoj se proizvodi sam pet prehrambenih artikala više nego što joj je potrebno. Pšenica se proizvodi 8,2 posto više, kukuruza 3,3 posto, perad 1,9 posto, jaja 0,4 posto i vina 27,6 posto. Nedostaje, međutim, 47,7 posto biljnog ulja, 24,5 posto voća, 25,4 posto govedine, 15,3 posto svinjetine, 20,9 posto šećera, 19,3 posto mlijeka 17,5 posto povrća,6,2 posto krumpira. Sav se taj manjak uvozi.

Podaci do kojih je došao dr. Gordan Družić, znanstveni savjetnik u HAZU, razotkrivaju svu tragičnost odluke da se nastavi provoditi ekonomska politika HDZ-a. Družić je izračunao da je od 1994. do 2001. vanjskotrgovinski deficit Hrvatske dosegnuo fantastičnu svotu od 29,6 milijardi dolara, a deficit tekućeg računa platne bilance 8 milijardi dolara. Inozemni dug porastao je s 3 na 11,5 milijardi dolara, broj nezaposlenih popeo se s 243 na 415 tisuća. Privreda je u šest godina bankama platila čak 59,7 milijardi kuna kamata. Doda li se tomu nevjerojatnih 55 milijardi kuna koliko je država 90-ih godina uložila u sanaciju opljačkanih banka, proizlazi da su građani i gospodarstvo uložili fantastičnih 114, 7 milijardi kuna u banke koje su nakon toga odreda predane strancima. Takve stresove ne bi podnijelo ni mnogo bogatije i razvijenije gospodarstvo. Najnovije analize OECD-a pokazuju da su Hrvate po bogatstvu prešli već čak i Mađari, Slovaci, Poljaci od kojih smo, prije desetak godina, bili neusporedivo imućniji.

Unatoč tim zastrašujućim podacima, zbog neznanja i nesposobnosti, Račan i SDP nastavili su provoditi HDZ-ov gospodarski program koji, po mnogim stručnim procjenama, može završiti jedino u argentinskom modelu gospodarskog sloma.

Nitko, naravno, nije očekivao će se desetogodišnje hadezeovsko uništavanje hrvatskog gospodarstva moći ispraviti za dvije ili tri godine. No da će se ono nastaviti, to nitko razuman ni sanjao.

Posljednjih mjeseci Račanova vlast, više nego ikad prije, postala je žrtva vlastitih pogrešnih procjena i poteza, a definitivno se razbila na samovolji stranaka petorke. Ne pamti se paraliza vlasti kakva sada vlada. Tajne službe već mjesecima nemaju vodeće dužnosnike, rade bez nadzora i konstituiranih tijela kontrole. Nema ni čelnih ljudi Hrvatskog fonda za privatizaciju i Hrvatskog fonda za zdravstveno osiguranje, nije imenovan ni zamjenik ministra gospodarstva.

Nisu doneseni zakon o radu i zakon o manjinama, nema najavljenih reformi u pravosuđu, obrazovanju, poljoprivredi. Vladajuća koalicija ne može se sporazumjeti o promjenama Zakona o otocima i Zakona o pravima branitelja, odgođena je odluka o uvođenju poreza na honorare.

Čak i u vanjskoj politici, u kojoj je postignut najveći napredak, još je previše neriješenih, pogotovu graničnih pitanja sa Slovenijom, BiH, Srbijom i Crnom Gorom.

Vlada svaki čas donosi diletantske odluke zbog kojih je izgubila kredibilitet. Dovoljno je samo podsjetiti na odluku Ministarstva financija o carini na uvoz hrane koja je odmah povučena zbog negodovanja građana. Poslije toga uslijedio je niz promašaja, poput odluke o zabrani prometa opasnim tvarima, koja je pod pritiskom Slovenije i BiH također povučena. Nakon prosvjeda promijenjena je i odluka od otpuštanju policajaca, a nakon protesta slobodnih umjetnika odustalo se i od nedavno najavljene odluke da će se uvesti porezi na honorare. Takva nedosljednost ohrabrila je mnoge nezadovoljnike, pa i one koji nisu u pravu, da zaprijete štrajkovima znajući da će vlada ustuknuti pred njihovim pritiskom. Tako je pred zahtjevima carinika Vlada popustila samo tri sata nakon početka štrajka. To znači samo jedno: ili Vlada donosi nekompetentne odluke, ili je pak izgubila kontrolu. Jedno i drugo jednako je strašno, ne zna se samo što je gore. Ne treba se stoga čuditi preplavi li Hrvatsku val štrajkova.

Račan i njegova Vlada nisu stručno i radno na razini problema s kojima je suočena Hrvatska. Za to je također odgovoran premijer Račan. On je fatalno pogriješio kad je iz SDP-a odabrao za članove Vlade nekolicinu političara koji po znanju i kreativnosti nisu kadri ispraviti pogreške i zablude desetogodišnje hadezeovske vlasti. To je omogućilo i njegovim koalicijskim partnerima da mu u Vladu delegiraju nekompetentne ministre. Bilo bi mu pametnije da je tada odmah podnio ostavku: ovako će platiti ceh i za tuđe pogreške.

Niz Račanovih slabosti bitno je utjecao na nefunkcionalnost Vlade. Račan okuplja suradnike po modelu jednopartijskog sustava u kojem su vođe, kako bi imali sigurnu i udobnu poziciju, okupljali oko sebe nesposobne, nestručne i nepoduzetne poslušnike. To im je omogućavalo da se nametnu neposrednoj okolini, da uživaju apsolutni autoritet, da provode svoju volju bez otpora i pogovora. No u demokratskim sustavima situacija je potpuna suprotna: vodeći političari i menedžeri vrijede onoliko koliko su sposobni i učinkoviti njihovi suradnici. Da pogreška u odabiru ministara nije slučajna, dokazuje i to što je Račan po istom načelu sastavio vrh SDP-a koji je prepustio ljudima bez kreativnosti i autoriteta. Nitko mu od njih ne pravi probleme, no od njih nema koristi. Da je birao po drugom ključu, danas bi njegova pozicija bila neusporedivo povoljnija.

Račanov je problem što nikad nije radio u nekoj tvrtki ili gospodarstvu pa nema iskustva u upravljanju složenim sustavima kao što su vlada i država. To se, nažalost, osjetilo od prvoga trenutka: Račan nije naučio raditi u vremenskom škripcu, pod stalnim pritiskom da bez oklijevanja mora donositi stotine raznih odluka, da mjesecima bude u 18-satnom pogonu, bez predaha i godišnjih odmora. Sastanci koje saziva obično počinju sa zakašnjenjem, a ponekad nema vremena čak ni za najbliže suradnike. Suradnici mu predbacuju nedostatak radne energije, prigovaraju da se prečesto odmara, da je predugo na putovanjima. Savjetnik za ekonomiju Lajos Bokros čekao je Račana tri tjedna da ga primi. Račan nije shvatio važnost savjetodavnih timova pa nije uspio složiti tim savjetnika niti ima ekipu stručnjaka kakvu ima svaki ozbiljan predsjednik vlade. Stoga i nije čudno što ne uspijeva udovoljiti zahtjevima koji stoje pred svakim premijerom. Mnogi su uvjereni da se Račan toga dobrovoljno odrekao jer ne trpi kritike i savjete.

Ozbiljan je Račanov nedostatak to što nema iskustva s radom u realnoj ekonomiji, što nikada nije zarađivao na tržištu. Zbog toga dokraja ne razumije ekonomske zakonitosti pa mora ovisiti o ministrima koji ga često ne informiraju istinito o prilikama u zemlji jer tako kupuju svoje funkcije i mir. Zbog toga je Račan uvjeren da je stanje u Hrvatskoj kudikamo bolje nego što ga mediji i politički protivnici prikazuju. Pogled iz kancelarije, pogotovu one u Banskim dvorima, toliko je lijep da do njega ne dopiru mnoge surove istine.

I na kraju, Račan je zarobljenik nekadašnjeg političkog ponašanja, kad se problemi nisu trebali rješavati, kad se moglo čekati da se oni s vremenom, ovako ili onako, riješe sami od sebe. To je, naravno, upropastilo socijalizam, a u kapitalizmu takav je stil upravljanja apsolutno neodrživ. Uspješan je samo onaj političar ili menedžer koji od deset odluka donese tri sjajne, tri odlične, dvije dobre, a s dvije promaši. Gori od onih koji previše griješe samo su još oni koji ne donose nikakve odluke.

Račan je majstor političkih igara, pogotovu zakulisnih, no u demokratskim sustavima treba biti politički frontmen, znati javno poentirati, stalno komunicirati s javnošću. Umjesto toga Račan dopušta da Slavko Linić, Mato Crkvenac, Željka Antunović iritiraju javnost.

Račanova je nevolja što je izgubio kredibilitet među koalicijskim partnerima koji ga sve češće ucjenjuju, premda često nisu u pravu. Tako mu Tomčić zbog interesa HSS-a nameće neprihvatljive subvencije za poljoprivredu, a partneri su mu srušili i dogovor sa Slovenijom koji je bio povoljan za Hrvatsku jer je pregovarao bez njihova znanja. Račanu ne pomaže ni to što se lideri petorke nisu ponijeli državnički nego su se ravnali prema svojim sitnim stranačkim interesima.

Nije, naravno, loše baš sve što je napravio Račan. On je pošten čovjek, nije zlorabio svoju funkciju, otvorio je Hrvatsku prema svijetu, dao joj je drukčiji, pozitivan imidž, utro je put demokratizaciji i toleranciji, uspio je prevladati niz ideoloških i političkih procijepa i razdora u društvu. No Račan nije obavio jednako važnu zadaću: gospodarsku preobrazbu Hrvatske. Jedina mu je utjeha što bi bio neusporedivo bolji predsjednik Republike i Sabora nego što je premijer.

Zbog brojnih kritika Račan se sve više zatvara u sebe, svakog kritičara proglašava zlonamjernim i političkim protivnikom. Pritom trpa u isti koš radikalne desničare i ekstremne nacionaliste s onima koji kritiziraju Vladu želeći da ona postane učinkovitija i uspješnija upravo zato da na vlast ne dođe nedemokratska, protueuropska i još nestručnija i nesposobnija opozicija.

Mnogi smatraju da je Račan prokockao sve šanse da ispuni taj cilj. Stoga bi stranke vladajuće koalicije morale potražiti novo rješenje na čelu Vlade. To bi trebao biti čovjek koji će ozbiljno rekonstruirati Vladu, napraviti odlučan i energičan zaokret u gospodarskoj politici, osloboditi Hrvatsku kriminalnih metastaza, stvoriti atmosferu za obračun s najvećim pljačkašima i malverzantima. Unatoč svim slabostima vladajuća koalicija još nema prihvatljivu alternativu. Stoga petorka mora poduzeti sve da spriječi dolazak oporbe na vlast. Račanova ostavka samo je prvi korak.

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika