Objavljeno u Nacionalu br. 347, 2002-07-10

Autor: Željko Rogošić

SKANDALOZNI RAD U SPLITSKOG SUDA

Strasbourg će preuzeti slučaj Slobodna zbog blokade istrage protiv Pašalića, Krpine i Jarnjaka

Stanko Grbavac, sudac splitskog Županijskog suda, iako posjeduju čvrste dokaze o upletenosti Ivića Pašalića, Drage Krpine i drugih HDZ-ovih političara u privatizaciju Slobodne Dalmacije, koči njihovo procesuiranje: ustoličen nakon HDZ-ovih pravosudnih čistki, pod zaštitom kompromitiranog suca Igora Benzona vraća uslugu svojim nekadašnjim političkim zaštitnicima

Stanko Grbavac donjeo je skandaloznu odluku da blokira istragu o privatizaciji Slobodne DalmacijeStanko Grbavac donjeo je skandaloznu odluku da blokira istragu o privatizaciji Slobodne DalmacijeSkandalozna odluka suca Županijskog suda u Splitu Stanka Grbavca da blokira istragu o privatizaciji Slobodne Dalmacije, kao i način na koji je vodio dosadašnje istražne radnje u tom slučaju, otkrivaju njegovu očitu namjeru da onemogući istragu protiv HDZ-ovih političara i poslušnika koji su Miroslavu Kutli omogućili da vlasništvom nad splitskim dnevnim listom i isisavanjem kapitala profitabilne tvrtke Slobodna Dalmacija ovlada cijelim Splitom. Naime, Stanko Grbavac izrazio je neslaganje sa zahtjevom splitskog Općinskog državnog odvjetništva da se provede istraga protiv osmorice osumnjičenih za zlouporabe ovlasti u privatizaciji Slobodne Dalmacije, među kojima su i saborski zastupnici Ivić Pašalić i Drago Krpina. Njih je svojim iskazima, kao nalogodavce sramne predaje Slobodne Dalmacije u Kutline ruke, izravno i više puta teretio bivši generalni konzul u Milanu Frane Mitrović, bivši direktor Splitske banke, koji je također među osumnjičenima kao i Miroslav Kutle, bivši predsjednik Uprave “Globus Holdinga”, Metod Jurišić, bivši predsjednik Upravnog odbora Slobodne Dalmacije, te Ante Letica, bivši predsjednik Upravnog odbora Splitske banke. Pašaliću, Krpini i Ivanu Jarnjaku, još jednom saborskom zastupniku i bivšem ministru unutarnjih poslova, kojega istražni zahtjev ODO tereti za zlouporabe u pretvorbi Slobodne, zahvaljujući upornosti Udruge polagatelja prava na dionice Slobodne Dalmacije i njezina predsjednika novinara Ilije Maršića, skinut je zastupnički imunitet.
Ponašanje i potezi sudaca Županijskog suda u Splitu, koje ima sve elemente organiziranog otpora uvođenju i natruha reda, zakonitosti i odgovornosti u rad sudova – stoga o uvođenju ozbiljnih pravosudnih reformi ne može biti ni govora – zvučni su šamar pokušaju povratka povjerenja građana u hrvatsko pravosuđe i uspostavi pravne države. Naime, ne samo da je Grbavac protiv istrage nad Pašalićem, Krpinom i Jarnjakom – nedavno je Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu, u kojem su bili predsjednik suda Igor Benzon, predsjednik Kaznenog odjela Vinko Cuzzi i sutkinja Marica Šćepanović, prihvatili neslaganje istražnog suca Davora Svaline i odbili istražni zahtjev ŽDO i bivšeg županijskog odvjetnika Mladena Bajića zbog očitog kriminala i umiješanosti visokih dužnosnika HIS-a, MUP-a, Carinske uprave i PU Split u šverc terenskim automobilima u “slučaju M-Power”, a poznato je i skandalozno vođenje procesa u “slučaju Lora”, koji će ipak i dalje biti vođen u Splitu. Svi ti slučajevi jasno upozoravaju – ili se na splitskom Županijskom sudu ukazao nečastivi, ili više njih, pa to traži novu dramaturšku intervenciju Ive Brešana, ili su pak sramotna zbivanja na Županijskom sudu u Splitu prava slika stanja u hrvatskom pravosuđu, rezultat hadezeovske kadrovske čistke i političkog odabira sudaca, koji su po svaku cijenu spremni zaštiti kriminal i zločin te sudjelovati u daljnjoj pravnoj i etičkoj eroziji hrvatskih sudova.
Lora Ovih je dana Vrhovni sud, u čijem su vijeću bili suci Marijan Svedrović, Ana Garačić i Senka Klarić-Baranović, odbio zahtjev glavnog državnog odvjetnika da se kazneni predmet Županijskog suda u Splitu, poznat kao "slučaj Lora", prenese u nadležnost nekog drugog županijskog suda u Hrvatskoj. Unatoč brojnim utvrđenim nepravilnostima i pokazanoj nesposobnosti tijekom dosadašnjeg suđenja, pritiscima na svjedoke i neskrivenoj pristranosti predsjednika sudačkog vijeća, pravosudna farsa, suđenje optuženicima za ratne zločine navodno počinjene u vojnom zatvoru Lora, nastavit će se u sudnici suca Slavka Lozine. Vrhovni sud zapravo je potvrdio točnost svih navoda glavnog državnog odvjetnika preporučivši da se svi razlozi zbog kojih se tražilo premještanje postupka otklone dosljednom primjenom zakona. Ostaje uvjerenje da su od "slučaja Lora", kao testa sposobnosti hrvatskog pravosuđa da se stručno i odgovorno suoči s pitanjem ratnih zločina, prerano digle ruke sve nadležne pravosudne i državne institucije. Stoga je i propuštena prilika da se promjena mjesta sudovanja zatraži i prije. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu, u kojem su bili predsjednik suda Igor Benzon, predsjednik Kaznenog odjela Vinko Cuzzi i sutkinja Marica Šćepanović, 28. svibnja 2002. prihvatilo je neslaganje istražnog suca Davora Svaline i odbilo istražni zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u slučaju "M-Power" i istrage protiv Žarka Peše i Tihomira Marasa, u slučaju očitog kriminala i umiješanosti visokih dužnosnika HIS-a, MUP-a, Carinske uprave i PU Split u šverc terenskim automobilima. U sramnoj pravničkoj brljotini, koju je priredio Vinko Cuzzi, sudac koji je u političkom procesu osudio Matu Bobana zbog, navodnog, privrednog kriminala, a 1991. mu se požurio ispričati, sudac koji je izravno utjecao na sve pravosudne razine kako bi Robert Jarni izgubio spor s Hajdukom, dakle, taj predsjednik Kaznenog odjela, unaprijed, bez provedene istrage, tvrdi kako u organiziranom švercu automobila visoke klase, neplaćanju carine i izravno učinjenim štetama državnom proračunu nema kažnjivog djela. Kako bi zaštitio kriminal, Cuzzi navodi da je cijela operacija prebacivanja automobila bez plaćanja carina i poreza organizirana na poticaj najviših državnih autoriteta i dužnosnika državne vlasti. On, naravno, ne navodi imena prvih ljudi u državi koji su od 1996. do 1998., navodno, naredili taj šverc terenskim vozilima, a isto kao i Benzon cijeli slučaj "M-Power" svodi na "zajedničku političku akciju dviju obavještajnih službi, SAD-a i RH", iako osim tvrdnji osumnjičenika za to nemaju ni jednog dokaza. Dokaz o čemu se radilo, zapečaćeno pismo iz Ureda za nacionalnu sigurnost s oznakom "državna tajna", koje je priloženo u spisu, Benzon i Cuzzi nisu se usudili otvoriti, jer bi otvaranje pisma toga stupnja povjerljivosti automatski značilo i otvaranje istrage. A to suci Županijskog suda u Splitu, koji štite evidentni kriminal HDZ-ovih političara i šefova obavještajnih službi, kršenje zakona i pljačku državnog proračuna i profitabilnih tvrtki poput Slobodne Dalmacije, nisu smjeli dopustiti. Sudac Stanko Grbavac prije više od godinu dana suočio se s istražnim zahtjevom po kojem je u svibnju 1993. tadašnji direktor Splitske banke Frane Mitrović, pogodovano i bez izlaska na burzu, prodao Kutlinu “Globus Holdingu” 37.184 dionice Slobodne Dalmacije u vlasništvu Splitske banke za samo 3,7 milijuna maraka. S obzirom na cijenu koju su dionice Slobodne neposredno prije toga postigle na zagrebačkoj burzi, Mitrović je Splitsku banku oštetio za najmanje 6,3 milijuna maraka. Istražni zahtjev ODO, podnesen 27. ožujka 2001., detaljno obrađuje problem eskontiranih obveznica, uz pomoć kojih je Splitska banka došla do “napuhanih” revaloriziranih iznosa kredita i protuzakonito postala vlasnikom 37 posto dionica Slobodne. Istražni zahtjev potencirao je nezakonitost u stjecanju dionica Slobodne i nezakonitost i njihovoj prodaji “Globusu”, te je isprva bio usmjeren na Franu Mitrovića i Metoda Jurišića. Istražni zahtjev je za osnovu imao kaznenu prijavu koju su još 2. i 9. veljače 1993. protiv 13 osoba, na čelu sa Zlatkom Matešom, Franom Mitrovićem, Martinom Katičićem i tadašnjim direktorom Slobodne Antom Bušićem, podnijela dva sindikate Slobodne- Samostalni sindikat radnika u grafičkoj, izdavačkoj i informativnoj djelatnosti i Sindikat novinara SD. Nadalje, istražni zahtjev ODO-a imao je osnova i u kaznenoj prijavi koju je 6. rujna 2000. Udruga polagatelja prava na dionice SD podnijela protiv Ivića Pašalića, Ante Letice i Metoda Jurišića, jer su “u postupku prodaje dionica SD zlorabili položaj i ovlasti u namjeri da drugom nanesu štetu koja premašuje iznos od 11,9 milijuna maraka”. Udruga je tada državnom odvjetništvu dostavila ne samo antidatirani ugovor između Kutle i Mitrovića o ustupanju potraživanja po dionicama SD, nego i čuveno pismo Frane Mitrovića predsjedniku Tuđmanu, u kojem Mitrović 18. svibnja 1993. tvrdi da mu je prodaju dionica SD zapovjedio Ivić Pašalić, da je na sastanku u Splitu tu odluku u djelo proveo Drago Krpina, a da su u cijelu priču bili upleteni Jure Radić i Nikica Valentić. Jasno je da je i Tuđman osobno odobrio operaciju predaje Slobodne Miroslavu Kutli, dok je Mitrovićevo pismo predsjedniku trebalo poslužiti kao (loš) alibi za “crne dane”, koji očito neće doći, ako o tome u istrazi budu odlučivali nekompetentni i zakonitom postupku neskloni suci poput Grbavca, te ako u Izvanraspravnom vijeću budu sjedili zaštiti kriminala skloni suci, poput Benzona ili Cuzzija. Udruga je 25. rujna 2000. podnijela kaznenu prijavu i protiv Ivana Jarnjaka, jer je, tvrdi se, zlouporabom ovlasti i na organiziran način “poduzeo radnje sprječavanja i skrivanja od javnosti podnošenja kaznenih prijava i daljnjeg kaznenog progona Miroslava Kutle i drugih” u protuzakonitim radnjama preuzimanja većinskog paketa dionica SD. Osnovu za prijavu Udruga je našla u stenogramu sa sastanka održanog kod predsjednika Tuđmana, na kojem su bili Pašalić i Jarnjak, koji je objavljen u Nacionalu u rujnu 2000. godine. Jarnjak je tom prigodom eksplicitno izjavio da je zaustavio procesuiranje odgovornosti u slučaju pretvorbe Slobodne Dalmacije. Posebnom Dopunom u veljači 2001. Udruga je kaznenu prijavu podnijela i protiv Ivana Penića, na kojega zasad istražni zahtjev nije usmjeren, te nije ni zatraženo skidanje njegova zastupničkog imuniteta.
U takvoj situaciji pred istražnim sucem Stankom Grbavcem u jesen 2001. pojavio se Frane Mitrović i u svjedočenju istaknuo da su mu prodaju dionica Slobodne Miroslavu Kutli naredili upravo Pašalić i Krpina, koji je s Kutlom došao u Split na poseban i žurno sazvan sastanak u Splitskoj banci. Istražni sudac Grbavac reagirao je izbezumljeno i na dotad u sudskim analima nezabilježen način: spriječio je Mitrovića da da svoj iskaz a njegove navode nije želio unijeti u zapisnik! “Nemojte politiku u moj zapisnik!”, zavapio je Grbavac, te iako je svima, pa i njemu samom, potpuno jasno o čemu se radi, dodao iznenađenom Mitroviću: “Nemojte miješati politiku u ovaj slučaj!” U tom je trenutku bilo jasno da se ne radi samo o sudačkom neznanju i amaterstvu, nego i o politikantskoj sklonosti da se onemogući cjelovita istraga. Ali time su se potvrdila uvjerenja o tome tko je anonimnom odvjetniku iz Vrgorca omogućio da u jeku HDZ-ovih pravosudnih čistki odjednom, bez potrebna sudačkog iskustva i znanja, postane sudac Županijskog suda. Bili su to Ante Potrebica i Ivka Zlokić, oboje danas suci Vrhovnog suda, a tada najutjecajniji članovi Državnog sudbenog vijeća, pod kontrolom Ivića Pašalića, koji su izravno utjecali na izbor sudačkog kadra. Grbavac je instinktivno pokušao zaštititi Pašalića i posredno mu vratiti uslugu. Frane Mitrović je još 2000. na Općinskom suda u Zagrebu, u sporu s Nacionalom i autorom ovoga članka, pod prisegom izjavio da su mu Pašalić i Krpina naredili da Kutli proda dionice Slobodne, što je sutkinja Sanda Bramberger-Ostoić uredno unijela u zapisnik. Ni to za suca Grbavca nije bilo dovoljno. Općinski državni odvjetnik Nikša Wagner brzo je reagirao, zatražio službenu zabilješku, a potom i podnio zahtjev za izuzećem suca Grbavca, što je podržao i glavni državni odvjetnik. Izuzeće je zatražila i Udruga polagatelja prava na dionice, ali je njihov zahtjev s velikim zadovoljstvom odbio predsjednik Županijskog suda Igor Benzon. Čak je i Kutlin odvjetnik Željko Gulišija zatražio izuzeće suca Grbavca. Treba li posebno isticati da je i Vrhovni sud 12. ožujka 2002. odbio kao neosnovanu žalbu državnog odvjetnika na rješenje Županijskog suda koji se, čuda li, nije suglasio za zahtjevom za izuzeće suca Grbavca. Međutim, zanimljivo je da je izvjestitelj u vijeću Vrhovnog suda koje je odlučivalo o ovoj žalbi, bio upravo i “slučajno” sudac Ante Potrebica, koji je zagovarao izbor Grbavca za suca Županijskog suda u Splitu, te sudski savjetnik Ahmed Kapetanović, za kojega se smatra da je čovjek od posebna Potrebičina povjerenja. Ipak, u zapisnik suca Grbavca unesena je Mitrovićeva tvrdnja da ostaje pri navodima iskazanim u pismu upućenom u svibnju 1993. predsjedniku Tuđmanu, čime je potvrđena upletenost Pašalića i Krpine u taj slučaj. Na temelju Mitrovićeva iskaza ODO je 5. listopada 2001. podnio zahtjev za proširenje istrage protiv Pere Jurkovića, bivšeg guvernera HNB-a, Ante Bušića, Ante Letice, Ivana Kaleba, ali u prvom redu protiv Ivića Pašalića i Drage Krpine. Od Sabora je zatraženo skidanje imuniteta za Pašalića i Krpinu, pribavljeni su transkripti razgovora Tuđman – Pašalić – Jarnjak, koje je istražna sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Mirjana Rigljan odlučila izdvojiti iz spisa kao “nezakoniti dokaz” i tako zaustaviti u Splitu pokrenuti postupak protiv Ivana Jarnjaka. Međutim, prije nekoliko dana Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu nije se složilo s mišljenjem sutkinje Rigljan i transkripti će ostati u spisu kao zakonit dokaz. Kako sudac Grbavac provodi istragu, pokazuje i to što mu je trebalo godinu dana da ispita Pašalića, Krpinu, Kutlu i Jurkovića, što je mogao obaviti u nekoliko dana. Grbavac nije dovršio istragu u zakonskom roku od šest mjeseci, niti je o razlozima golemog prekoračenja roka obavijestio predsjednika suda Benzona koji , naravno, nije ništa poduzeo da se istraga na vrijeme dovrši. Grbavac prilikom saslušanja Ante Letice nije htio unijeti u zapisnik konstatiranu stranačku pripadnost osumnjičenika HDZ-u. Ročište za ispitivanje Pere Jurkovića zamolbeno je zakazao u Zagrebu, a jednako je htio postupiti i s Miroslavom Kutlom, čemu se ODO oštro usprotivio. Kutle je ipak došao u Split, kao i Pašalić i Krpina, te 3. lipnja 2002. dao svoj iskaz. Kutle je izjavio kako ne zna da je ičim počinio kažnjivo djelo, te da nije shvatio navode iz istražnog zahtjeva ODO-a. Paket dionica Slobodne kupio je po poslovnoj logici, bez ičijih pritisaka, a na pitanja općinskog državnog odvjetnika odbio je odgovarati. Sudac Grbavac neobičnim je zamislima pokušao izbjeći neugodna saslušanja Pašalića i Krpine. Stoga se pismom obratio dr. Jakši Barbiću i zamolio ga da mu da neka objašnjenja i primjere o kažnjivim djelima zloporabe pretvorbe i prodaje dionica. Logično bi bilo da sudac o tome može izvijestiti sveučilišnog profesora, a ne obratno. Barbić je na Grabovčeva pitanja načelno odgovorio, čak i napisao da sucu Grbavcu neće obračunati nikakvu naknadu. Upravo je Grbavac to Barbićevo pismo kao svoje veliko dostignuće umnožio i dijelio po Županijskom sudu. Bilo je jasno da prije ispitivanja Pašalića i Krpine priprema svoje neslaganje s istražnim zahtjevom i da u Barbićevu pismu pokušava naći pokriće. Ivić Pašalić je ipak stigao u Split i sucu Grbavcu 4. lipnja 2002. rekao da prvookrivljenog Franu Mitrovića poznaje površno, da nikada nisu razgovarali o prodaji dionica Slobodne Dalmacije i da Mitrovića nikada nije nagovarao na prodaju. Pašalić je pod zakletvom rekao da nikada nije prisustvovao razgovorima o pradaji dionica Slobodne “Globus Holdingu”, da nikada nije razgovarao s pokojnim predsjednikom Tuđmanom o Splitskoj banci i, koliko on zna, njihovi razgovori nisu snimani. Pašalić se ne sjeća da je 1996. održan sastanak između Jarnjaka i njega na kojem bi tema bila Splitska banka, odnosno prodaja dionica Slobodne Dalmacije. Pašalić je pobijao istinitost navoda Frane Mitrovića. Drago Krpina je pred sucem Grbavcem govorio 19. lipnja 2002. i istaknuo da nije imao nikakvih kontakata u vezi s prodajom dionica Slobodne i s jednom osobom spomenutom u istražnom zahtjevu. Krpina je dodao da uopće ne poznaje Franu Mitrovića, niti je bio s Kutlom na kakvom sastanku u Splitskoj banci na kojem se raspravljalo o Slobodnoj Dalmaciji. No iz iskaza drugih svjedoka, pokojnog Ive Lisice, bivših članova Upravnog odbora Gorana Dodiga, Boška Šiljega i Rade Perkovića, danih u prethodnoj policijskoj obradi, jasno proizlsazi da je Frane Mitrović govorio istinu, a da Pašalić, Krpina i Kutle lažu. Stoga sudac Grbavac, i ne samo on, na svaki način želi spriječiti otvaranje istrage. “HDZ-ova vlast žrtvovala je Kutlu i otvorila slučaj ‘Tisak’, znajući da je u pitanju manji i teže dokaziv kriminal nego u slučaju ‘Slobodna’. Kako na sva naša upozorenja i molbe nitko iz koalicijske vlasti nije reagirao, mislim da je na djelu dogovor HDZ-a i SDP-a da se slučajevi teškog kriminala, poput ‘Slobodne, uopće ne diraju”, tvrdi Ilija Maršić. “Definitivno je jasno da će slučaj ‘Slobodna’ morati u Strasbourg na Europski sud. Naša udruga tužit će RH za naknadu 100 milijuna maraka opljačkanih u Slobodnoj.”
Dok zbog ubojstva Anđele Bešlić sudac Grbavac saziva tiskovne konferencije, u “slučaju Slobodna Dalmacija” rastjeruje novinare. O Grbavčevu neslaganju morat će se izjasniti Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu. Po mogućnosti ono isto, s Igorom Benzonom i Vinkom Cuzzijem, koje je 28. svibnja 2002. odbilo istražni zahtjev ŽDO-a u slučaju “M-Power” i istrage protiv Žarka Peše i Tihomira Marasa.

Vezane vijesti

Jarnjak čitao o arenalnim milijunima

Jarnjak čitao o arenalnim milijunima

Član Predsjedništva HDZ-a Ivan Jarnjak danas je novinarima izjavio kako nije znao ništa o navodnom isisavanju dva milijuna eura namijenjenih gradnji… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika