DALEKOVODU prijeti propast, iako je to vrlo uspješna tvrtka, jer je hrvatska vlada obustavila sve investicijeKada neka hrvatska kompanija dobije izvozni posao vrijedan petstotinjak milijuna kuna ta informacija obično je na naslovnicama svih dnevnih novina, kao i među udarnim vijestima hrvatskih televizijskih informativnih emisija. Ipak, kada je hrvatska građevinsko-montažerska kompanija Dalekovod krajem siječnja izvijestila o tome kako je dobila 71 milijun eura vrijedan posao gradnje 135 kilometara dugog dalekovoda i to u konkurenciji 20 međunarodnih kompanija, ta vijest u domaćoj javnosti gotovo da je prošla nezapaženo.

DAPAČE, PUNO zapaženije prošle su tvrdnje o Dalekovodovoj navodnoj povlaštenoj poziciji u poslovanju s javnim poduzećima u Hrvatskoj, a takvi napisi u više navrata objavljeni u domaćim medijima, značajno su utjecali na javnu percepciju o Dalekovodu. Na taj način dijelom je zasjenjena i činjenica kako se radi o jednoj od najuspješnijih hrvatskih kompanija, građevinsko-tehnološkom konglomeratu specijaliziranom za projektira nje, gradnju i montažu energetske infrastrukture koji zapošljava više od 2 tisuće ljudi i ostvaruje godišnji prihod od 1,5 milijardi kuna. Iako je to slabo poznato u široj javnosti, cijeli niz usluga i tehnologija koje se danas smatraju uobičajenima u Hrvatskoj su tijekom proteklih 50 godina uvedene zahvaljujući radu Dalekovodovih stručnjaka. Primjerice, kad neki hrvatski građanin u svom domu upali svjetlo, vjerojatno nije svjestan da je, bez obzira gdje živio, električna energija do njegove kuće došla kroz žice koje je izgradio Dalekovod, a paleći štednjak da je plin došao kroz cijevi koje je postavila ista kompanija.

JEDNAKO TAKO, velika je vjerojatnost da vozeći se u automobilu prati Dalekovodovu prometnu signalizaciju, uz svjetlo sa stupova javne rasvjete koje je postavila ista kompanija, a razgovarajući preko mobitela signal dobiva od bazne stanice koju je također podigao Dalekovod. Na domaćim autocestama gotovo da i nema tunela koji nije opremio Dalekovod, kao što gotovo da i nema sportskog terena koji ima sustav rasvjete koji nije proizveden u toj tvrtki. Ipak, velik dio tih Dalekovodovih uspjeha danas je u sjeni tvrdnji kako je kompanija posljednjih godina poslovala zahvaljujući vezama s ljudima u vrhu domaće politike. Luka Miličić dugogodišnji čelnik kompanije i jedan od ključnih kreatora njezinog snažnog razvoja tijekom posljednjeg desetljeća tvrdi kako takve optužbe nemaju osnove: “Od samog početka svoje 60-godišnje povijesti Dalekovod radi na izgradnji infrastrukturnih objekata: to je njegova temeljna djelatnost. Kako je investitor takvih objekata uvijek bila država - a Dalekovod je lider u toj tržišnoj niši, za što smo dobili mnoga priznanja - sasvim je normalno da naša uprava poznaje predstavnike vlasti, kako sadašnje, tako i one bivše. Po naravi posla, po našim shvatljivim ambicijama, upoznat ćemo i imati uvažavajuće odnose i sa svakim budućim. Dalekovod je uvijek bio i bit će iznad aktualne politike, ne priklanjajući se ni jednoj opciji i vodeći se isključivo poduzetničkom logikom i željom za uspjehom. Dakle, oni koji tvrde da Dalekovod uživa političku zaštitu i temeljem toga dobiva poslove trebali bi odgovoriti kakvu smo to zaštitu uživali u desecima stranih razvijenih država gdje smo u proteklih godinu i pol dana dogovorili više od 125 milijuna eura vrijedne poslove. Vjeruje li netko da Dalekovod uživa političku zaštitu u Norveškoj, Švedskoj, Grenlandu ili Ukrajini gdje smo nedavno dobili vrijedan posao. Odgovor je da političke zaštite nema, presudna je kvaliteta.” Bez obzira što netko mislio o Miličiću i njegovoj kompaniji, nepobitno je da je Dalekovod danas jedan od nekoliko preostalih centara tehnološkog razvoja u domaćoj ekonomiji. Kompanija zapošljava više od 400 inženjera raznih struka, a već godinama je jedan od najuspješnijih hrvatskih izvoznika. Kompanija u ovom trenutku posluje na desetak stranih tržišta. Osim u istočnoj Europi, specifičnost Dalekovoda je i to što već godinama uspješno posluje u nordijskim državama, pa se tvrtka upravo priprema za početak radova na gradnji 20 milijuna eura vrijednog dalekovoda u Norveškoj.

IPAK, U DOBA kad većina domaćih ekonomskih stručnjaka tvrdi kako je povećanje izvoza hrvatskih poduzeća jedina mogućnost za oporavak od gospodarske krize, Dalekovod je primjer kako te tvrdnje i nisu u potpunosti točne, odnosno kako velike domaće tehnološke kompanije teško mogu preživjeti bez značajnog udjela poslova na domaćem tržištu. Takvih poslova tijekom posljednje dvije i pol godine nema. Upravo zbog toga, povećanje izvoza za Dalekovod i mnoge druge kompanije nije bilo stvar strateškog opredjeljenja, već nužnost kako bi preživjele. Ipak, ključno je pitanje - hoće li to biti dovoljno? Dalekovod je tako tijekom protekle dvije godine povećao udjel izvoza u svojim ukupnim prihodima s 25 na 40 posto, no samo tijekom prošle godine doživio je pad ukupnih prihoda od 34 posto. Zbog toga je kompanija bila u više navrata prisiljena raditi značajne rezove u poslovanju, provodeći uštede u svim segmentima poslovanja. Tako su zaposlenicima plaće smanjene za trećinu, a priprema se i temeljito restrukturiranje tvrtke, pri čemu će pojedine noncore djelatnosti biti supstituirane. Iz toga je evidentno kako unatoč velikim uspjesima u inozemstvu Dalekovod, poput mnogih drugih hrvatskih tvrtki, vrlo teško podnosi zaustavljanje domaćih investicija koje su zbog proklamirane štednje prije godinu i pol dana izostale. Utoliko je jasno kako bi se 2011. godina mogla pokazati ključnom za daljnju budućnost kompanije, koja kao i cijeli građevinski sektor očekuje početak najavljenog investicijskog ciklusa.

PRIZNAJE TO I MILIČIĆ: “Dalekovod već dvije godine nema ozbiljnih poslova u Hrvatskoj, a to je situacija kakvu ne pamtimo još od ratnog vremena. Ono što je posebno alarmantno je to, što u tom periodu ni jedno državno poduzeće iz infrastrukturnog sektora, nije raspisalo niti jedan natječaj za neki novi posao. Dakle, novih poslova nema niti na vidiku i zbog toga smo ozbiljno zabrinuti. Godinama se govori kako hrvatske tvrtke iz građevinskog i montažerskog sektora moraju krenuti na strana tržišta kako bi preživjele i to je točno. No, isto tako je točno da se ne može živjeti samo od izvoza. Da bi bila uspješna, tvrtka mora imati balans između poslova kod kuće i vani. Mnogi to ne razumiju, no za nas kao i za većinu ostalih tvrtki u sektoru, poslovi u inozemstvu su opterećeni znatno većim troškovima poslovanja. Dakle, situacija je takva da je posla na domaćem tržištu premalo, tako da nitko, pa ni Dalekovod, nije u stanju birati i čekati, već smo prisiljeni tražiti poslove i u segmentima gdje prije nismo radili.” Suočen s padom prihoda Dalekovod se okrenuo poslovima koji ne spadaju u njegovu užu specijalnost, kao što je primjerice projekt gradnje dva trgovačka centra u Zagrebu i Zadru ukupno vrijedan oko 80 milijuna eura. Takvi poslovi, u segmentu građeDOBAR POSAO U NORVEŠKOJ Čelnik Dalekovoda Luka Miličić, na potpisivanju 20 milijuna eura vrijednog ugovora u Norveškoj gdje će hrvatska tvrtka graditi dalekovode u ekstremno teškim uvjetima u čemu ima veliko iskustvovine, tijekom posljednjih desetak godina bili su značajan izvor prihoda za kompaniju i jak generator njezinog rasta, no neki stručnjaci danas tu strategiju dovode u pitanje, tvrdeći kako je tvrtka konstantnim širenjem postala predimenzionirana i ovisna o velikim investicijskim projektima države. Jasnog odgovora na pitanje je li se Dalekovod proteklih desetak godina prebrzo širio zasad nema. Točno je da bi kompanija s manjim brojem zaposlenika i fokusiranijim poslovanjem danas bila u ugodnijoj situaciji, no isto je tako istina da je Dalekovod kroz cijelu svoju povijest funkcionirao tako što je uz temeljnu djelatnost u energetici poslovao i u drugim sektorima gdje su postojale mogućnosti za profit. Takav poslovni model naročito je došao do izražaja tijekom posljednjih desetak godina. Kompanija je iskoristila veliki investicijski ciklus u cestogradnji, ali i građevinarstvu općenito. Osim radova na gradnji autocesta, Dalekovod je odradio cijeli niz unosnih građevinskih poslova, od gradnje sportske dvorane Višnjik u Zadru, preko novog kompleksa Hitne pomoći, do novog putničkog terminala dubrovačke zračne luke. U tom periodu od izvođača, kompanija je postala i investitor. U Splitu je u sklopu javno-privatnog partnerstva izgradila sportsku dvoranu Spaladium Arena, u Zagrebu sa Zagrebmontažom započela gradnju golemih poslovnih nebodera pod nazivom SkyOffice, a na više lokacija diljem Hrvatske inicirala gradnju vjetroelektrana ukupne snage 46 megawatta, ukupne vrijednosti približno 100 milijuna eura. Na kraju, tvrtka je napravila i jak iskorak u proizvodnju. Još 2003. je u Dugom Selu u rad puštena velika cinčaonica, 2004. u Doboju u BiH kupljena je tvornica dalekovodnih i rasvjetnih stupova, a u sastavu Grupe još posluje i tvornica istegnutih metala u Topuskom. Ipak, najznačajnije Dalekovodovo ulaganje u infrastrukturu dogodilo se 2007. kad je u sklopu konzorcija Adrial tvrtka postala jedan od vlasnika Tvornice lakih metala u Šibeniku.

SVI TI POSLOVI rezultirali su poslovnim rastom kompanije, ali je tvrtka zbog njih u više navrata u javnosti bila optuživana da je od državnih poduzeća dobivla preplaćene poslove. Iako nikad nisu formalno potvrđene od službenih državnih organa, te tvrdnje značajno su pogoršale imidž tvrtke u domaćoj javnosti, pa i dijelom pridonijele trenutačnom stanju u kojem su investicije državnih kompanija praktički blokirane. Naime, u situaciji kad gotovo nema dana da hrvatski mediji ne objave neku informaciju o navodnim korupcijskim aferama u državnim poduzećima, razumljiva je nesklonost čelnih ljudi tih poduzeća da preuzmu odgovornost u sklapanju višemilijunskih poslova. Upravo zbog toga, neke državne tvrtke naročito u segmentu energetike, u potpunosti su smanjile investicijske aktivnosti, čak i u segmentu redovnog održavanja. Takav scenarij mogao bi se pokazati pogubnim za Dalekovod, jer je tvrtkina ključna djelatnost unatoč mnogobrojnim poslovima bila energetika. Dalekovod je desetljećima uspješno proizvodio i izvozio ovjesnu i spojnu opremu za dalekovodne vodiče u više od 80 država svijeta, no tijekom posljednjeg desetljeća tvrtka se afirmirala kao specijalist za isporuku i montažu opreme u teškim klimatskim uvjetima, kratkim rokovima i u specifičnim okolnostima, što zahtijeva specijalnu opremu i stručnjake s posebnim znanjima. Upravo zahvaljujući tim znanjima tvrtka je posljednjih godina dobila angažman na projektima u mnogim stranim državama, od Kazahstana, Norveške i Švedske, preko Albanije, Makedonije i Kosova do Ukrajine i Islanda.

POJEDNOSTAVLJENO REČENO, Dalekovod kompanijama iz velikih stranih država može konkurirati samo na poslovima veće dodane vrijednosti, gdje cijena nije glavni uvjet odabira. Takvih poslova na stranim tržištima za Dalekovod ima sve više, no problem je što ih na domaćem tržištu nema. Bez njih, pokazat će se danas, Dalekovod neće moći dugoročno poslovati. Unatoč tome što se radi o privatnoj kompaniji, osobe koje danas osmišljavaju nacionalnu ekonomsku politiku trebale bi dobro razmisliti o tome može li si Hrvatska dopustiti dezintegraciju jednog od preostalih industrijskih tehnoloških centara kao što je Dalekovod.