Vedrana RudanU nedjelju sam sjela pred ekran i gledala Nedjeljom u dva. Stanković je najavio da će u studio privesti sve moguće prosvjednike i tako nam pomoći da izaberemo najbolje jer Vlada samo što nije tresnula. Toliki na cesti, za koju ću se grupu odlučiti? Najprije se na ekranu ukazala Lijepa Naša. Zagreb u kriku i bijesu. Policija pendreči huligane i „huligane“. Dvije klinke daleko od Metropole gađaju cipele ušminkanih hadezeovaca, nepoznata mlada žena pred kamerom dere svoju diplomu i odlazi pitaj boga kamo... A u studiju... Koja ekipa? Odmah sam otpisala dvije cure koje su bacale ona jaja. Govorom tijela su mi poručile, nismo bitne. U mom nabrijanom, hrvatskom srcu djevojčice sa šibicama nemaju što tražiti. Srećom, tu je bio budući hrvatski Veliki Vođa, mali Pernar koji je, po svom mišljenju, uskrisio Hrvatsku. Da on nije hrabro nešto urlao u megafon, i opet će, preskočio željeznu ogradu na Markovom trgu pa uskočio u maricu, Hrvatska danas ne bi ovako izgledala. Mislim, ovako, puna nade. Mlad čovjek, hrabar poput lava, od mrskog je sistema dobio zabranu kretanja koju poštuje iako je odluku dobio od sistema koji ne poštuje i koji želi srušiti i postati naš novi Hitler.

NE BI POS TIGAO ovako fantastičan uspjeh da na internetu nije proučavao kako govoraše Hitler. Sve je mali Pernar zapamtio. Treba govoriti kratkim i kretenima razmljivim rečenicama jer će samo kreteni koji mogu razumjeti kratke rečenice promijeniti ovu Hrvatsku uz pomoć ovakvog vođe. Svaka čast, mali Pernar je bio kristalno jasan ali ja ne volim da se moj budući Vođa spušta na moj nivo na tako proziran način. Htjela bih da moj izbor bude netko tko će mi reći da nisam, ako za njega glasam, retardirana. Neću glasati za Pernara makar idućeg tjedna na Trg prizvao stotinu tisuća nadrkanih fejsovaca. U Stankovićevom studiju bila je i dobro ošišana gospođa, sveučilišna profesorica koja je najavila još jednu hrvatsku revoluciju. Da me ubijete ne znam što je profesore toliko uznemirilo da se čak i oni spremaju na cestu. Oni? A što njima fali u ovoj zemlji? Predaju paralelno na nekoliko fakulteta, naplaćuju honorare, putne troškove, ispite u naturi i u kešu...

SVE TO PROFESORI znaju, studenti i roditelji još bolje, nikad se među hrvatskim profesorima nije našla grupa koja bi digla glas prosvjeda protiv lopina u svojim redovima. Zašto ih nema? Usrali su se pred nečasnom većinom? Ne, ni za profesore neću glasati, njihov mi je program totalno nejasan. Oporba? Oporbe u Stankovićevom studiju nije bilo, još je rano za akciju? Jakovčić vjerojatno s nekim iz svijeta dogovara pretvaranje jedne polovice Istre u plinsku komoru a druge u golf teren. Pusićka i Čačić sa narančastim šalom oko vrata u oštariji gdje se sakupljaju njima bliski mali ljudi dežurnim pijancima prekidaju igranje briškule i govore o poštenju. Pupovac ubjeđuje Kosoricu da bi Srbi u Hrvatskoj trebali dobiti status nacionalne većine, seljak Friščić je svojima obećao dvadeset kuna po kili pšenice pa su traktori ostali doma. Milanović intenzivno obnavlja znanje iz latinskoga da bi dan prije izborne šutnje poručio Naciji: “Non progredi est regredi.“ Ne, nema šanse da će moj glas dobiti šutljivci koji nisu u stanju pozvati ljude da u Zagrebu razbiju dva tri izloga. Jedina su mi nada ostali branitelji. Njima je i Stanković posvetio mnogo vremena. Oni su, za razliku od uspavane oporbe, hrabro kročili na hrvatske ulice i još su, da ne bi bilo nesporazuma, prije nastupa ministru policije Karamarku obećali da neće raditi pizdarije. Tužni Thompson je, najvjerojatnije badave, bijesnim braniteljima tužno pjevao kako stalno misli na njih. Čovjek je djelovao baš zabrinuto. Jaci su poručili da je ona njima zla maćeha a ispričali su se svim dobrim hrvatskim maćehama. Kako sam i ja maćeha gotovo su me pridobili za svoju stvar. Oni su odlučni momci u najboljim godinama, naoružani do zuba i imaju jasan program. Hrvatskim herojima se, kad oni dođu na vlast, neće suditi u hagovima i vukojebinama diljem Regiona nego će oni formirati svoje vojne sudove na kojima će sjediti suci heroji Domovinskoga rata a i porotnici će biti heroji Domovinskoga rata. Tako je u Americi, reče Dragovoljac u studiju. Kad crnac u bunar baci bakicu sudi mu sudac crnac a i porota je mrkli mrak. U vremenu koje je na obzoru optuženi će dragovoljci Domovinskog rata dobiti suce koji neće ubijanje staraca, žena i djece vaditi iz konteksta vremena i prostora.

PRIZNAJEM, MALO su me prestrašili jer onaj vođa jedne od dragovoljačkih udruga, ima ih na stotine, nije kod Stankovića bio precizan. Da li će ti dragovoljasti vojni sudovi suditi samo dragovoljcima ili ćemo i mi civili doći pred njihovo lice pravde? Franjo Tuđman, otac Domovine, bio je Titov general a dragovoljci su na njegovom putu. U Titovo doba padale su glave za otetu trešnju. Jučer se prodavačica na tržnici zabunila pa mi je trideset deka girica naplatila kao pola kile srdela. Nisam se bunila. Da živim u dragovoljastoj Hrvatskoj, ode glava. Ne, nije nam lako. Morat ćemo birati između ambicioznog klinca koji želi postati naš najdraži Hitler, sveučilišnih profesora kojima je guzica blago ugrožena, oporbe koje nema, dragovoljaca koji zemlju pripremaju za sađenje vrbi... Nije fer, baš nije fer. Ako ponuda ostane ovakva kakva jest mjesec ili dva nakon izbora svi ćemo izaći na cestu i urlati: „Jacoooooo, vraaaaatiiiii se!“