Zrinka PavlićBREJKING NOUZ

Dnevnik, HTV1, subota, 19.30

Blago nama što imamo televizije s nacionalnim koncesijama i informativnim programima pa sve doznajemo U MINUTU! Ili nakon kojih stopedeset-dvjesto. Tako je, naime, bilo u subotu s onim sranjem koje se izrodilo iz prosvjeda u Zagrebu. Izbila šora u Radićevoj, lete cigle, lete MUPkordoni, a informativci sa sve tri velike domaće TV kuće odmah skočili u akciju te vijesti o tome objavili – u večernjim informativnim emisijama. Brate mili, da se samo preko njih informiram, tri bi mi kršna momka s maramom preko krezublja već iznosila kadu iz kupaonice, a ja bih mislila da je to samo zato što se siroti nemaju gdje okupat. No šalu nastranu, a po strani ću ovaj put ostaviti i komercijalce s njihovim informativnim programom, ipak me od svih najviše oduševila naša Javna kuća s Prisavlja, i to ne samo s ažurnošću brejking njuza.

U pol osam su se, naime, dnevnički oglasili glede ulične tarapane i SVE su znali o raji iz Radićeve. Em su fejsbukovci, em su navijači, em četrdestosam, a kad je krenulo s huliganima i sličnim nazivljem, samo sam čekala kad će opet krenut terminologija iz devedesetih. Znate već na što mislim. „Srbočetničkokriptoboljševička- anglorojalistička urota“ ili, štajaznam, „velikosrpsko-marsovskaneurokirurška- jugosoldateska-sa-senfom“. Etikete lete ko da kokoši hrane. Da se razumijemo, s huliganskim bih se dijelom nazivlja i sama složila jer normalno da način prosvjedovanja ala kamena s ramena i slična stilska izražajna sredstva JESU u toj domeni i s pravom na prosvjed imaju veze isto ko i sa zdravim razumom (nikakve). Ali možda bi ipak malo trebalo smirit prst na okidaču. Nikome u Hrvatskoj nije baš posve jasno tko su ti ljudi koji su rasturali po Radićevoj niti je bilo kome jasan točan i precizan razlog iz kojeg su se tako povampirili. Nije to posve jasno ni toj agresivnoj klinčadiji, u čemu vjerojatno i leži uzrok tog potpuno nekontoraliranog uličnog bijesa i primitivne desničarske ikonografije kojom su se neki od njih ničim izazvani okitili. Ali teško je zapravo reći i tko su i što hoće i zašto se tako ponašaju. HTV, međutim, izvješće je o neredima isfurao kao da baš SVE zna o njima, odmah nam usput, kao slučajno i ovlaš, servirajući izjavu „glasnogovornika Vlade“ o njihovoj urotničkoj povezanosti s oporbom. I potom sve začinio konstrastnim prikazom dostojanstvenog braniteljskog prosvjeda na Trgu u stilu: „Eto, vidite, OVAKO se prosvjeduje tako da mama bude ponosna na vas!“ S glazbenom podlogom Perkovića Thompsona kako zapomaže s pozornice.

Ocjena: blago nama (0)

PROBLEM ILI SIMPTOM?

Nedjeljom u dva, HTV1, nedjelja, 14.00

E, a onda je tu uletio Aco Stanković, The Borac Za Slobodu i Boljitak Malog Čovjeka. Kao, on će sad s razumijevanjem pristupiti problematici prosvjeda u Hrvatskoj, pokušati prikazati ljude koji su nezadovoljni i spremni na bunt, možda pobuditi i tračak razumijevanja. Barem se nadam da mu je to bila namjera. Jer ako nije pa je samo na (ne baš jako) suptilan način sve hrvatske nezadovoljnike i bundžije protiv režima htio prikazati kao: a) psihičke bolesnike i b) jadnike, onda mu je emisija uspjela. U svim drugim slučajevima nije. Mladi Pernar faca je pred kojom čak i vjerni gledatelji Malnarove „Noćne more“ moraju ostati bez daha jer takve iluzije o vlastitoj važnosti i veličini nikada nije iskazao nitko od ondje defiliranih čudaka. Braniteljski predstavnik koji govori kao da ga je sinkronizirao Nadan Vidošević (i što je Aci bilo STRAHOVITO važno, ko da smo na natjecanju za najbolji glas priobalja i slavnog zaleđa) po dobro je poznatom običaju aktivista iz te rubrike uzurpirao raspravu kao da u Hrvatskoj nitko drugi nema pravo ni zbog čega drugoga biti nezadovoljan i spreman na bunt, a žene s jajima bile su – heh, žene s jajima. Rekoh već, iskreno se nadam da Stankoviću to nije bila namjera (i zapravo uglavnom vjerujem u to), ali izvedba emisije zbog sulude je prirode, ideološke upitnosti i slabašnosti argumenata u većine sugovornika izrodila zaključak koji se izvrsno uklapa u službenu verziju i ideološku liniju: da su prosvjednici PROBLEM, a ne SIMPTOM.

Ocjena: loše (1)

DO BOLJIH VREMENA

Prijenos dodjele Oskara, Pro 7 i ORF1, ponedjeljak, 1.05

Nije mi običaj pisati o kanalima koji se mogu pratiti samo putem kabelske televizije, ali ovaj put to činim zato da bih izrazila žaljenje. Dodjela Oskara nije ni približno najvažniji televizijski sadržaj, nema gotovo nikakav utjecaj ni na jednu stvar u životu građana Republike Hrvatske, njome se naročito ne promiču kulturni sadržaji , a postoji i snimka par dana nakon događaja. Povrh svega, ovogodišnja dodjela Oskara i nije bila neka turborevolucija – voditelji su bili loši, nominirani kandidati u najboljem slučaju okej, a dobitnici odavno predviđeni i nimalo uzbudljivi. Sve se svelo na modnu reviju pred dvoranom Kodak u L.A.-ju, pa vjerojatno i nije šteta što nije bilo prijenosa. No ipak, u moru emisija o estradi, slavnim ličnostima, odjeći, šminki, domaćim i stranim tabloidskim (anti)herojima, koje se gledateljstvu nude pod maksimom „tražili ste – gledajte uz masivne blokove reklama“, Oskari barem imaju prizvuk jednog od najvažnijih scenskih događaja. Direktni prijenosi usto imaju i nepokolebljivu, vjernu sljedbu te su barem DONEKLE povezani s jednom od najvažnijih suvremenih oblika umjetnosti. Čudi me stoga što baš nijedna hrvatska televizijska kuća nije otkupila prijenos, a posebno žalosti što to nije učinio HTV, čija je filmska redakcija zadnjih nekoliko godina obavljala sjajan posao s gostujućim komentatorima Petrom Kreljom i Nenadom Korkutom. No vremena su, kažu, teška, novca se za takve stvari nema i neće ga biti sve dok se nešto stubokom ne promijeni. Do tada – preostaje nam gledanje na nekom drugom kanalu.

Ocjena: tužno