Objavljeno u Nacionalu br. 348, 2002-07-17

Autor: Mladen Pleše

Political Report

Neodlučni Račan popustio ucjenjivačima

Već nakon prvih pregovora pokazalo se da Račan nema snage zamijeniti ni svoje neuspješne ministre, a kamoli one iz drugih stranaka

Ivica RačanIvica RačanSvi oni koji su se nadali da će Ivica Račan smoći snage za ozbiljniju rekonstrukciju Vlade, nakon sjednice Glavnog odbora SDP-a u nedjelju, 14. srpnja, izgubili su sve iluzije. Potvrdilo se da Račan nema snage zamijeniti čak ni svoje neuspješne ministre, a kamoli one iz drugih stranaka. Potencijalni koalicijski partneri SDP-a, ali i vodeći socijaldemokrati, osjećajući da je mandatar Račan ozbiljno uzdrman i oslabljen, iskoristili su prvu rundu pregovora o sastavu nove Vlade za otvoreno ucjenjivanje. SDP-ovi ministri javno su se pobunili i zaprijetili, dok su lideri vladajuće koalicije, netko više, a netko manje, istresli pred mandatara prohtjeve koji dramatično ugrožavaju Račanovu namjeru da sastavi stručniju i učinkovitiju Vladu. Umjesto kao priliku da Račan okupi kompetentne i sposobne stručnjake, dio političara doživio je sklapanje novog koalicijskog sporazuma kao šansu da ojača vlastite pozicije i riješi stranačke probleme. Tako su najprije prisilili Račana da odustane od racionalizacije Vlade i smanjivanja broja ministarstava: u tome su prepoznali prepreku za dobivanje novih ministarskih funkcija. Potom su ga zasuli imperativnim, uglavnom potpuno nerealnim zahtjevima, poput ministra javnih radova, obnove i graditeljstva Radimira Čačića koji je poručio da neće ući u Vladu ako premijer ne sjedne s njim za isti stol i natjera zagrebačko poglavarstvo da počne realizirati njegov projekt poticane stanogradnje. Predstavnici manjina podržavaju pak vladajuću koaliciju, ali zauzvrat traže novi Zakon o manjinama, veći broj zastupničkih mjesta i jedno mjesto u Vladi. U HSS-u smatraju da ta stranka ima pravo na najveći broj ispražnjenih ministarskih funkcija, a u LS-u da zaslužuju još jedno mjesto u Vladi. Disidenti HSLS-a smatraju da je preduvjet za podršku Vladi da svi njihovi ministri zadrže svoje funkcije. U HSS-u također stavljaju veto na ulazak IDS-a u Vladu, a iz HNS-a stižu prijetnje da će i oni zatražiti još jedno ministarsko mjesto ako Račan ustukne pred zahtjevima HSS-a, LS-a i disidenata HSLS-a. IDS pak traži da za lojalnost Vladi bude nagrađen izbornim zakonom od najmanje deset izbornih jedinica.
Da stvar za Račana bude gora, pobunili su se i njegovi ministri, članovi vodstva SDP-a, za koje se pročulo da će napustiti Vladu. Tako je, primjerice, potpredsjednica Vlade i SDP-a Željka Antunović već zaprijetila da će izaći iz politike, a kako je riječ i o drugim visokim dužnosnicima SDP-a, članovima predsjedništva stranke Mati Crkvencu, Slavku Liniću, Davorku Vidoviću i Ivici Pančiću, malo je vjerojatno da će Račan ishoditi njihov odlazak bez većih potresa. Čak je i uvijek skroman i povučen guverner HNB-a Željko Rohatinski podigao glas upozorivši da će otići tek kad on odluči, a ne kada to zažele političari.
Račana, međutim, ne muče samo kadrovski problemi. Još ga više opterećuju koncepcijska i programska očekivanja koalicijskih partnera. U HNS-u, LS-u i IDS-u očekuju da sadašnje zajedništvo s SDP-om preraste u institucionalno, strateško partnerstvo za sljedeće izbore. Vesna Pusić, Zlatko Kramarić i Ivan Jakovčić zahtijevaju od Račana da se SDP, HNS, LS i IDS jasno pozicioniraju kao koalicija lijevog centra, a da njihova nova vlada bude pilot-projekt koji će promovirati pobjedničku formaciju na slijedećim izborima. U HNS-u, LS-u i IDS-u ne kriju strah da će ih Račan pokušati iskoristiti za sastavljanje nove Vlade, ali da će ih na sljedećim izborima ostaviti na cjedilu te da će za strateškog partnera odabrati HSS. Takav scenarij, naravno, žele spriječiti na vrijeme pa traže da se Račan već sada javno odredi s kim će koalirati na sljedećim izborima.
Pritom u HNS-u, LS-u i IDS-u podsjećaju Račana da su mu oni upravo pružili ruku spasa pa zauzvrat traže da prestane dijeliti koalicijske partnere na velike i male, te da i “male” stranke uvažava kao ravnopravne partnere. Uostalom, bez njihove pomoći, ma kako malo imale zastupnika, Račan ne bi mogao sastaviti novu Vladu, što im, smatraju, daje moralno pravo da se postave zahtjevnije spram SDP-a i HSS-a. Iz SDP-a pak uzvraćaju da ne smiju zaboraviti da samo zahvaljujući socijaldemokratima imaju priliku sudjelovati u sastavljanju vlasti, a da je to ujedno i jedini način da se obrane i zaustave najezdu desnice i spriječe povratak HDZ-a na vlast, što bi upravo njih najviše ugrozilo.
Vesna Pusić, Zlatko Kramarić i Ivan Jakovčić ne pušu na hladno: Ivica Račan doista računa da će HSS postati strateški partner SDP-a u sljedećem izbornom ciklusu. Tomčić bi trebao bi preuzeti ulogu koju je Budiša imao od 1998. do 2002., a SDP i HSS, po tom scenariju, trebali bi postati okosnicom nove koalicije i vlade čvrstog centra, bez skretanja prema ljevici ili desnici.
Tomčiću zacijelo ta ideja nije daleka jer će teško naći boljeg koalicijskog partnera, no na tu kombinaciju pristat će jedino uz velike ustupke SDP-a. Premda su se u HSS-u uvijek pribojavali da ne ostanu sami uz SDP, HNS i LS, sadašnju situaciju nisu mogli izbjeći. Tomčić je svjestan da će HDZ još jedan izborni ciklus biti nepouzdan i neprihvatljiv koalicijski partner, a da je HSLS toliko kompromitiran da više nije ozbiljan partner jer je uopće pitanje hoće li na slijedećim izborima prijeći izborni prag. Stoga Tomčić zapravo i nije imao prevelikog izbora: u sadašnjoj konstelaciji snaga SDP je ipak najmanje loš partner.
No Tomčić će zauzvrat tražiti od Račana beneficije koje se izravno sukobljavaju s interesima HNS-a, LS-a i IDS-a. Tomčić se tako žestoko protivi ulasku IDS-a u Vladu upravo zato da spriječi jačanje utjecaja i moći nekadašnje porečke trojke. Na taj način istodobno želi osigurati da SDP i HSS imaju vodeću ulogu u novoj vladi te da sami kreiraju strategiju. Tomčić još može tolerirati ljevičare SDP-a od kojih se članovima HSS-a diže kosa na glavi, jer je uvjeren da ih Račan može držati pod kontrolom i neutralizirati ih. No za Tomčića je apsolutno neprihvatljivo da ostane u vladi lijevog centra u kojoj će dominirati SDP, HNS, LS i IDS. S tim se njegovo članstvo nikako ne bi moglo pomiriti. Stoga za HSS u obzir dolazi samo vodeća uloga i ravnopravna koalicija SDP-a i HSS-a, uz marginalni položaj HNS-a, LS-a i IDS-a.
Zbog svih tih razlika i problema prva runda pregovora o novoj vladi raščistila je tek dvije, načelne dvojbe: neće biti racionalizacije Vlade i smanjivanja broja ministarstava, a Račan je dobio suglasnost da ne treba popuniti potpredsjednička mjesta te da može, privremeno i neformalno, objediniti neka ministarstva. Sva ostala pitanja ostala su otvorena.
Između SDP-a, HSS-a, HNS-a i LS-a postignut je prešutni konsenzus da HSLS-ovi disidenti mogu zadržati samo dvije ministarske fotelje. Budući da je jedno mjesto zajamčeno Goranu Graniću, upitno je kako će reagirati Jozo Radoš, Andro Vlahušić i Hrvoje Kraljević kad doznaju da za dvojicu od njih nema mjesta u Vladi.
Sva je prilika da će Račan prihvatiti sugestiju Vesne Pusić da Vladu popunjava nestranačkim stručnjacima kako ne bi narušio sadašnji odnos snaga među koalicijskim partnerima. Svako remećenje tog odnosa može gurnuti Račana u nemoguću situaciju jer će se probuditi apetiti svih partnera. Stoga je Račan spreman napraviti neke rošade, poput one da Slavko Linić preuzme resore ministarstva financija ili gospodarstva, a da Goran Granić postane opet prvi operativac Vlade, no veće zahtjeve neće moći izvesti.
Tek će možda u Vladu ugurati IDS jer je to najbolji način da se Ivana Jakovčića što čvršće veže uz koaliciju. Budući da Ivan Jakovčić, kao uostalom i Vesna Pusić i Zlatko Kramarić, ne žele ući u Vladu, problem bi se najlakše riješio tako da Veljko Ostojić, jedan od najuvažavanijih turističkih stručnjaka u Hrvatskoj, preuzme resor ministarstva turizma od Pave Župan-Rusković, koja se na toj funkciji nije proslavila, štoviše, pokazala se nedoraslom i s posve pogrešnim procjenama. No problem je u tome što Tomčić za takvu kombinaciju ne želi ni čuti, a i Račan se pribojava da će Damir Kajin nastaviti napadati Vladu kao da se u statusu IDS-a ništa nije promijenilo.
Svi ti problemi i dvojbe potvrđuju da se iz dana u dan smanjuje Račanov manevarski prostor: nakon prvih obećanja da će temeljito rekonstruirati Vladu, već sada je jasno da od toga neće biti ništa. Štoviše, sve su upitnije čak i kozmetičke promjene. Novi neuspjeh koalicijskih partnera neće ovaj put ići samo na dušu Račana i SDP-a: odgovornost za slom pregovora past će i na leđa koalicijskih partnera socijaldemokrata koji nisu htjeli zatomiti nezajažljivi egoizam, ali i nekih od vodećih političara SDP-a koji se ne mogu pomiriti s ocjenom da su loše obavili ministarske poslove.
Dio vodećih esdepeovaca sve je bliži zaključku da Račan neće smjeti još dugo rasprodavati ugled stranke i svoj vlastiti ugled te da će biti prisiljen povući jedini preostali častan potez: prekinuti pregovore o novoj vladi, otkazati suradnju partnerima koji ga ucjenjuju, vratiti mandat predsjedniku Mesiću i raspisati prijevremene izbore. Po sudu mnogih, izvanredni izbori jedini su put da se nađe izlaz iz pat-situacije u koju je zapao preostali dio vladajuće koalicije. Uostalom, već je prva runda pregovora pokazala da neće biti stabilne vlasti bez novih, prijevremenih izbora. Preostali koalicijski partneri pokazali su se nesposobnima da se nose s naraslim izazovima i zadaćama, pa je red da pruže priliku drugima da pokušaju ostvariti ono što oni nisu mogli, znali ili htjeli.
Ne treba se, međutim, uljuljkivati u iluziju da će prijevremeni izbori riješiti baš sve dvojbe i probleme ili da će bitno promijeniti postojeći odnos snaga. No svakako će raščistiti političku scenu. Sve ankete javnog mnijenja pokazuju da će iz Sabora ispasti HKDU, HSP, LS, a možda i HSLS, te da će SDP i HDZ ostati dvije stranke s najviše zastupnika, ali s nedovoljnim brojem da čak i uz pomoć manjih stranaka formiraju većinsku vladu. Tako se vrlo lako može dogoditi da prijevremeni izbori iznjedre situaciju u kojoj će jedinu donekle stabilnu vladu moći formirati crveno-žuto-crna koalicija SDP-a, HSS-a i HDZ-a. Ta će mogućnost tek izazvati prave političke stresove i sukobe, no možda je čak i to bolje od mogućeg daljnjeg međusobnog mrcvarenja stranaka sadašnje vladajuće koalicije. Uostalom, Hrvatska će, zbog dubokih podjela u društvu, koje nijedna od postojećih stranaka ne zna razriješiti, još dugo biti talac svojih nesposobnih političkih elita, osuđena da u duljem razdoblju ima nestabilnu i nesigurnu vlast.

Vezane vijesti

Priprema se Božićna vlada

Priprema se Božićna vlada

Jadranka Kosor započela je pripreme za rekonstrukciju izvršne vlasti i do kraja ove godine Hrvatska bi mogla dobiti novu Božićnu vladu. U slučaju da… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika