Ravnateljica Opće bolnice "Vukovar" Vesna Bosanac pokraj spomenika mučki ubijenih Hrvata na OvčariAnonimna prijava prije više od godinu dana u kojoj se ravnateljica Opće bolnice “Vukovar” Vesna Bosanac optužuje za financijske malverzacije, dovela je do još jednog skandala u zdravstvenim krugovima. Lista anonimnih optužbi koje kompromitiraju Vesnu Bosanac, u siječnju 2002. navela je vukovarsko Državno odvjetništvo da pokrene istragu i pošalje u kontrolu inspektore Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nalazi revizije HZZO-a Vesnu Bosanac izravno optužuju za financijske spekulacije u toj bolnici, a neizravno za zloupotrebu statusa heroine, što ga je priskrbila tijekom rata u teško stradalom gradu na Dunavu.
Inkriminirajući rezultati istrage doveli su u pitanje sve ono što je Vesna Bosanac predstavljala u očima javnosti kao jedan od simbola ratnih stradanja u Hrvatskoj. Liječnica koja je nesebično ostala u bolnici do zadnjeg trena, a poslije i sama bila zatočena, koju su i bivši i sadašnji predsjednik RH odlikovali zbog posebnih zasluga, sada je osumnjičena da kao ravnateljica manipulira svojim statusom.
Dr. Vesna Bosanac optužena je da je državni proračun oštetila radi vlastitog probitka samo prošle godine za oko 150.000 kuna, koliko iznosi naknada za pripravnost koju je sama sebi protupravno pripisala. Nadalje, i podatak da je OB “Vukovar” lani isplatila milijun i 15.904 kuna za putne troškove, od kojih većina otpada na osobe koje uopće nisu zaposlene u bolnici, u usporedbi s onim isplaćenim u zagrebačkom KBC-u (milijun i 283.495 kuna) zvuči šokantno. Kao i oko 100.000 kuna isplaćenih za “misteriozne” odvjetničke troškove Antunu Babiću, bez popratnih izvještaja o uslugama njegova ureda. Sumnjivo zvuči i bruto iznos od 460.674,61 kunu, isplaćen na temelju ugovora o djelu sa čak 40 osoba, iako su zbog slabe iskorištenosti kapaciteta u Ministarstvu zdravstva svojedobno razmišljali o zatvaranju nekih odjela.
Nalaz revizije otvorio je niz pitanja: je li liječnica koja je u ratu postala dio vukovarske legende kao ravnateljica bolnice svjesno kršila zakone i time oštetila porezne obveznike; je li sebi samoinicijativno odredila plaću na koju zakonski nije imala pravo, računajući na to da će joj se zbog ratnih zasluga otpisati nezakoniti propusti. Bez obzira na nesumnjivo velik doprinos Vesne Bosanac, kako u ratu tako i u osposobljavanju bolnice, kao i u motiviranju ljudi da se vrate u Vukovar, u uređenoj državi pravila obvezuju sve na principijelnost – i zaslužne i nezaslužne. A nalaz inspektora HZZO-a dao je povod “anonimnim” kritičarima da zatraže njezinu smjenu.
Na prvi pogled optužbe bi trebale sugerirati da je ravnateljica OB “Vukovar” sitna poratna profiterka, koja je plemenitost i hrabrost o kojoj su u ratu pisani novinarski tekstovi zamijenila velikodušnošću prema samoj sebi i to protuzakonito. Drugi pogled dobiva se tek dolaskom u Vukovar, za kojeg bi neupućeni mogli pomisliti da je rat završio tek prije neki dan, a upućeni rezignirano kažu da je lijepo uređeno tek groblje. U centru napadno strši tek jedna obnovljena zgrada – optimistična kulisa za televizijske kamere na Dan pada Vukovara, koja onima koji nisu vidjeli pustoš i razvaline Vukovara svjedoče o povratku života u grad. I sama je OB “Vukovar” puna kontrasta: blještavilo nove kuhinje nasuprot praonici kojoj je sanitarna inspekcija umalo zabranila rad, hodnici puni tragova bombi i razaranja nastavljaju se na one svježe obnovljene, teretni lift u bolničkoj zgradi za prijevoz nepokretnih bolesnika montiran lani, još uvijek nije u funkciji… Iako je opsadu, prema vlastitim riječima, provela bez ijedne suze, zaokupljena preživljavanjem, u svom uredu ravnateljica je novinare Nacionala dočekala vidno uzbuđena. Bila je spremna razgovarati, kako je rekla, samo zato što smo, za razliku od ostalih koji je napadaju iz udobnih kancelarija, došli vidjeti kako se u Vukovaru živi. Smeta joj, objašnjava ona, ”što više nitko ne mari za Vukovar, ne pita kako da nam se pomogne, nego se bave jalnim raspravama.” Posebno je pogađa to što je za optužbe saznala iz novina, a da je prethodno nitko o njima nije obavijestio. Dapače, tvrdi da uopće nije dobila nalaze Revizije. Sama zamjećuje da novinski tekstovi o nalazima revizije zvuče vjerodostojno, ali je uvjerena da ih treba sagledati u kontekstu specifičnosti vukovarske zbilje. I glasom punim emocija tvrdi da se ne osjeća krivom, te nastavlja:
“Osjećam se kao Don Quijot. Onaj tko misli da ne zaslužujem naknadu za pripravnost, za to što sam kao ravnateljica Opće bolnice “Vukovar” na raspolaganju 24 sata i vodim bolnicu u mizernim uvjetima, dijelom još uvijek razrušenu od ratnih napada, za koju ni do danas država nije napravila plan obnove, bez dovoljno stručnog osoblja i opreme, rado bih ga vidjela na svom mjestu.”
Vesna Bosanac je uvjerena da je, s obzirom na teške uvjete rada, imala zakonsko pravo i pokriće za isplatu naknade za pripravnost. Pritom se poziva na odredbe Statuta bolnice “radi nadzora nad radom u OB ‘Vukovar’”. Time je svoja primanja sa 11.000 kuna u prosjeku mjesečno povećala za dodatnih sedam tisuća kuna. Inspektori HZZO-a predložili su Upravnom vijeću OB “Vukovar” da preispita, “potrebu stalnog obračunavanja pripravnosti ravnateljice, vodeći pritom računa da je već koeficijentom utvrđena složenost poslova ravnateljice”.
Članak 103. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koji propisuje da pripravnost pripada isključivo zdravstvenim djelatnicima koji pružaju hitnu medicinsku pomoć, dr. Bosanac ovako je komentirala: “Nije točno da je pripravnost namijenjena samo za hitnu medicinsku pomoć. U ovoj bolnici naknade za pripravnost isplaćuju se i nemedicinskim djelatnicima nužnim za organizaciju rada bolnice, primjerice tehničarima koji moraju hitno intervenirati kad nestane struje. Tako je kolektivnim ugovorom regulirano od faze mirne reintegracije i do danas to nitko nije osporavao, pogotovo na našem području koji je još djelomično ratna zona.”
Kako je ona kao ravnateljica pripravna i kako zarađuje dodatnih sedam tisuća kuna mjesečno? Slučajevi su razni, odgovara ona i opisuje kako ju je nedavno izvan njezina dežurstva u bolnici uznemirila anonimna dojava o podmetnutoj bombi. Tada je, trudeći se ne izazvati paniku, pacijentima objasnila da zbog tehničkih razloga mora premjestiti hitni prijem na neko drugo mjesto, i pozvala policiju. Na dan razgovora s novinarkom Nacionala stigla je alarmantna vijest da jedan od angažiranih na razminiranju terena ima malariju. “Zatražila sam suglasnost da se obavi pretraga svih 52 ljudi u jedinici za razminiranje, obavijestila sanitarne službe u Ministarstvu, nastojim osigurati uvjete za provedbu ispitivanja, osigurati zaštitu naših djelatnika i pobrinuti se da primijene mjere zaštite na radu. To je samo mali dio mog posla i ne znam hoće li mi to netko priznati ili neće, ali mislim da ravnatelj za tu svoju odgovornost mora imati plaću barem kao kirurg ili internist sa sedam, osam dežurstava. Da nema te pripravnosti, moja bi plaća iznosila oko 11.000 kuna, a ako mogu pronaći ravnatelja za taj iznos, ja ću rado otići na svoj odjel za veću plaću i uopće se ne bih opterećivala funkcioniranjem bolnice.”
Iako radije priča o uvjetima rada negoli o zakonskim pravilima, Vesna Bosanac spominje još niz razloga za pripravnost. Kad je prvi put 1997. nakon oslobađanja Vukovara, kad su je u pratnji Unprofora gađali jajima, došla u bolnicu, slika je bila katastrofična: nije bilo aparata, sve je uglavnom bilo uništeno. Danas je, zahvaljujući donacijama, i u početku državnoj potpori, tehničko stanje mnogo bolje. Ogorčena zbog javne prozivke, smatra da dobrovoljno radi i više od onoga što joj je u opisu radnog mjesta. A ti primjeri u velikoj mjeri opisuju i današnji život u Vukovaru. Ovih dana od nje je pomoć za svoju kćer-invalida zatražila povratnica u Vukovar, jer potrebna joj je redovna liječnička njega, ali je ni jedan doktor ne može primiti jer formalno spada u primarnu zdravstvenu zaštitu. U Domu zdravlja premašili su ograničenje HZZO-a od 2240 osiguranika po liječniku. Slobodnih mjesta ima u ordinacijama liječnika srpske nacionalnosti, koje u Vukovaru nazivaju “zatečenim liječnicima”, ali njima nerado odlaze…
Na popisu financijskih malverzacija ravnateljice OB “Vukovar”, prema procjeni HZZO-a, je i sklapanje loših ugovora. Predbacuje joj se što je ultrazvučni color dopler kupila od skupljeg Siemensa za 59.780 eura. Zamjera joj se što odluku nije amenovalo Upravno vijeće Bolnice, čime se ogriješila o “članak 10. Statuta koji kaže da ravnatelj ne može donositi Odluku o investicijama i nabavi opreme ako pojedinačna vrijednost nabavke prelazi 360 tisuća kuna”.
Vesna Bosanac tvrdi da je izbor ponuđača bio legitiman, jer je baš zbog iznosa formirano stručno povjerenstvo koje je donijelo odluku, a “ona ju je samo provela ugovorom o kupnji aparata”. Kategorički odbacuje optužbe da je to bio loš izbor za vukovarsku bolnicu: “Na prijedlog struke, doktorice Ane Matoš, spec. radiologije, rukovoditeljice Odjela za RTG,UZV i CT dijagnostiku, Siemensova ponuda bila je, prema tehničkim specifikacijama, najkvalitetnija i nudila nam je bolje uvjete plaćanja, na rok od dvije godine, dok su drugi tražili isplatu odmah. A Siemens nam uostalom servisira i drugu opremu.”
Prozvana je i zbog velikih apanaža plaćenih odvjetniku Antunu Babiću i to bez važećeg ugovora, na osnovu starog iz 1998. kojem je rok istekao 1999. I to unatoč tomu što bolnica ima zaposlenog pravnika. Za nedefiniranu pravnu pomoć, piše u nalazu, za 2001. odvjetniku je isplaćeno 51.240 kuna. Usto, iz bolničke blagajne na odvjetnikov račun u ime putnih troškova uplaćeno je još 57.714,06 kuna. “Kako je odvjetnik Babić u članku 1. Ugovora o pružanju pravne pomoći Bolnici ugovorio i materijalne troškove, trebao ih je pravdati izvještajima i računima odvjetničke tvrtke, a ne putnim obračunima. Na taj je način odvjetnik umanjivao svoj prihod i osnovicu poreza na dohodak.” Kako u dokumentaciji nema njegovih izvještaja, odvjetnik najvjerojatnije nije redovito izvješćivao bolnicu o svojim uslugama.
Vesna Bosanac ne može reći da je suradnja s odvjetnikom zakonski ispravna, on je očito radio bez ugovora, a ujedno je i oštetio državni proračun jer su mu honorari isplaćivani tako da je umanjio svoj prihod i osnovicu poreza na dohodak. Međutim, taj dio nalaza revizije posebno joj je bolan, jer je takvim modelom plaćanja bolnici uštedjela mnogo novca i spasila bolnicu od blokiranja žiro-računa, a time i bankrota. Na formalnim izvještajima nije inzistirala jer ionako gotovo svakodnevno s njim kontaktira.
I razlozi angažiranja odvjetnika izvan bolnice ilustrativni su za priču o životu i radu u Vukovaru. Ona objašnjava: “Na sugestiju predsjednika Općinskog suda 1998. angažirala sam odvjetnika jer je bilo mnogo parnica protiv bolnice. Nije ih mogao voditi naš pravnik, koji se bavio općim i pravnim aktima, pisanjem statuta, pravilnika, rješenja, prijevodom oznaka i internih akata sa ćirilice na latinicu, regulacijom statusa 750 zatečenih djelatnika, odvajanjem bolnice od primarne zdravstvene zaštite…
Otkrili smo da je jednu zgradu u vlasništvu bolnice u doba tzv. Krajine uzurpirao poslovođa građevinske tvrtke ‘Tegule’, vjerujući da će prema ugovoru o konvalidaciji ona ostati u njegovu vlasništvu. On je, navodno, tijekom okupacije radio na obnovi bolnice i u umjesto novca poklonjena mu je ta zgrada. A odvjetnika Babića angažirala sam upravo zato da nam vrati tu zgradu. Postupak je trajao tri godine i tek smo prošle godine dobili rješenje o poništenju tog ugovora. Sumnjam da bi to uspjeli bez odvjetničke pomoći. Od 1998., kad smo sklopili ugovor s odvjetnikom Babićem, on je za nas vodio 72 predmeta, a prošle je godine bio na 51 ročištu. Naime, nakon našeg povratka, oni koji su izbjegli u Srbiju tužili su upravu bolnice, tražeći odštetu zbog otkaza i isplatu zaostalih plaća, a tužili su nas i oni koji su dobili otkaz zbog stručne pogreške ili zbog istrage o drogama. Već su nam počele pristizati ovrhe…Sada nas tuže i naši zaposlenici zato što im ne isplaćujemo 50 posto iznosa plaće, što im je obećala država jer rade na području od posebne državne skrbi. Ne tuže državu koja im je to obećala, nego OB ‘Vukovar’. Da nemamo odvjetnika, sigurno bi bili blokirani kao bolnica u Kninu. Prije potpisivanja ugovora, odvjetnik mi je rekao: ‘Stvarno želim pomoći, ali ako ću vam naplaćivati svoje odvjetničke usluge, nećete to moći platiti.’ Svaki bi odvjetnik za slučaj spomenute zgrade tražio honorar od tri posto vrijednosti zgrade. Zato sam mu predložila isplatu honorara kroz ugovor o djelu i pokrivanje materijalnih troškova, jer dolazi iz Vinkovaca i zastupa nas i u Osijeku, Puli…”.
Revizori su detektirali i kaos u isplatama putnih troškova i dnevnica, što su često isplaćivani onima koji ne rade u bolnici, a začudili su se i zbog angažiranja četrdesetak medicinara s kojima je sklopljen ugovor o djelu. Od više od milijun utrošenih kuna u ime dnevnica i putnih troškova, tek mali dio – oko 167 tisuća kuna – isplaćeno je zaposlenicima OB “Vukovar”. Pokazalo se da ni jedan putni nalog na ugovoru o djelu nema redni broj, ispunjen putni izvještaj, nema navedenu kilometražu nego samo udaljenost gradova, gotovo ni jedan nema potvrdu o plaćenim cestarinama, a većina ih nema priložene račune o noćenju…
Suočena s tim optužbama ravnateljica nije imala argumenata. Objasnila je tek da u Zagrebu sigurno ne bi trebala
ljude zapošljavati honorarno jer bi svi bili stalno zaposleni. OB “Vukovar” nedostaje kadra, pa se “rupe” popunjavaju vanjskim djelatnicima, a ravnateljica ističe da su povratnici zaslužili medicinsku uslugu kakvu su imali i u izgnanstvu.
Vesna Bosanac smatra da u opis radnog mjesta ravnateljice OB “Vukovar” moraju biti uneseni i neopravdani napadi, koje će sigurno doživjeti i njezin nasljednik, jer su ljudi na ovom području s razlogom jako nezadovoljni. Tvrdi da su napadi na nju počeli kad nije mogla ispuniti obećanja države o posebnim beneficijama što su ih trebali imati zaposlenici na području od posebne državne skrbi. A nije ih mogla ispuniti, jer novca nije bilo. Ljudima nije bilo jasno zašto im nisu isplaćene 50 posto veće plaće, kako je bilo najavljeno u novinama.
“Država je povratnicima koji su preko tjedna radili u Vukovaru, a vikende provodili u izbjeglištvu, u početku isplaćivala pola dnevnice za put u Podunavlje, što je mjesečno iznosilo oko 1300 kuna. Kad je HZZO to ukinuo, napisana je prva anonimna prijava protiv mene… Optužili su me i za nepotizam: da sam i sina i snahu zaposlila u bolnici, premda sin radi s mojim mužem u tvrtki, a snaha je u bolnici radila i prije udaje.”
Državno odvjetništvo će u istrazi ustanoviti je li se Vesna Bosanac ogriješila o pravila i zakon, a moguće je i da slučaj bude razriješen bez sudskog epiloga, što znači odbacivanje kaznene odgovornosti . Nadležne službe Ministarstva zdravstva svakako moraju procijeniti je li izigravanje pravila u vukovarskoj bolnici rezultat loše državne politike prema ustanovi koja se još nije oporavila od rata ili je na njenom čelu nekvalificirana osoba. U tom bi slučaju, Vesni Bosanac trebalo omogućiti da na elegantniji način odstupi s te pozicije.

Nakon anonimne prijave i revizijske kontrole inspektori HZZO-a optužili su ravnateljicu Vukovarske bolnice Vesnu Bosanac za financijske malverzacije i tako pokrenuli još jedan zdravstveni skandal 1. Na dan kontrole Bolnica ima ukupno 507 zaposlenika od kojih 20 vježbenika – pripravnika i to 13 volontera i 7 plaćenih. Zdravstvenih zaposlenika bolnica ima 344, a nezdravstvenih 163 (što je omjer u postotku zdravstvenih/nezdravstvenih 68/32). Na neodređeno radno vrijeme ima 467 zaposlenika, a na određeno 40 u kojem broju su i gore navedeni vježbenici pripravnici.
Bolnica na specijalizaciji ima 32 dr. med.
2. Prema Ugovoru o provođenju bolničke i specijalističko-konzilijarne zdravstvene zaštite bolesnika oboljelih od akutnih bolesti za 2001. godinu sklopljenim sa Zavodom Bolnica ima ugovorenih 100 ležaja i to: – interna medicina 30, pedijatrija 18, ginekologija i opstetricija 22, opća kirurgija 30 i anesteziologija i reanimacija sa središnjom jedinicom intenzivnog liječenja 3.
Broj sveukupno zaposlenih po ležaju iznosi 5,07, a broj zaposlenih na neodređeno vrijeme po ležaju 4,67.
3. Opća bolnica Vukovar iskazala je višak prihoda nad izdacima u iznosu od 1,026.998 kn. Nerealizirana potraživanja u 2002. godini iznosila su na dan 20. siječnja 285.966 kn, a neplaćene obveze na isti dan 15,643.302 kn.
4. Temeljem metode uzoraka za pojedina radna mjesta zaposlenika Opće bolnice Vukovar vidljivo je da su osnovni koeficijenti utvrđeni sukladno Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama “NN”, broj 38/01, te da se dodaci na plaće obračunavaju i isplaćuju sukladno Uredbi o dodacima na plaće za pojedina radna mjesta zdravstvenih djelatnika srednje i više stručne spreme “NN”, broj 63/01.
5. Sukladno čl. 22. točka 1. Zakona o nabavi roba, usluga i ustupanju radova “NN”, broj 142/97, Opća bolnica Vukovar nabavila je ultrazvučni color dopler za potrebe Odjela RTG, UZV i CT dijagnostike Opće bolnice Vukovar. Ultrazvučni color dopler nabavljen je od tvrtke Siemens d.d. po cijeni od 59.780,00 eura uključivo PDV. Pedeset posto uređaja odnosno 29.890,00 eura, u protuvrijednosti u kunama (226.416,75 kn) plaćeno je avansom 15. listopada 2001. godine po tečaju HNB na dan uplate. Ostatak ugovorene cijene plaćat će se u 24 rate u eurima u protuvrijednosti u kunama po tečaju HNB euro/kuna na dan uplate uz 8,9 posto godišnje kamate.
Glede gore navedenog evidentno je da se ne radi o najpovoljnijoj ponudi obzirom da prilikom nabave uređaja nije primijenjen članak 34 st. 6. Zakona o nabavi roba, usluga i ustupanju radova “NN” 142/97. Također za nabavu navedenog aparata nije donijeta Odluka Upravnog vijeća Bolnice.
6. U obračunu plaće ravnateljice tijekom cijele 2001. godine istoj se obračunavala i isplaćivala stalna pripravnost na osnovi Odluke o pripravnosti radi nadzora nad organizacijom u bolnici, koju je donijela sama ravnateljica.
U ožujku, travnju, svibnju, lipnju, srpnju, kolovozu, studenome i prosincu 2001. godine ravnateljici se obračunavao i isplaćivao prekovremeni rad evidentiran u ravnateljstvu zbog dolaska delegacija i slično.
Ravnateljici se obračunavao tijekom 2001. godine i dodatak na plaću sukladno članku 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.
7. Za rad na ugovore o djelu sa osobama zaposlenim izvan Bolnice Vukovar u 2001. godini utrošeno je ukupno 460.674,63 kune. Istim osobama pored navedenog isplaćivana su i sredstva po putnim obračunima u ukupnom iznosu od 848.557,52 kn, te je na taj način Državni proračun oštećen za pripadajuće poreze i prireze. Evidentno je da su sredstva isplaćivana po putnom obračunu trebala biti isplaćena po ugovoru o djelu.