Objavljeno u Nacionalu br. 349, 2002-07-24

Autor: Milivoj Đilas

Nacional otkriva - Desničari spašavaju Alku

Igor Štimac financirat će Alku

Nakon što je predsjednik Mesić otkazao pokroviteljstvo, od sponzorstva Alke odustale su i mnoge hrvatske tvrtke

Igor ŠtimacIgor ŠtimacIgor Štimac, hrvatski nogometni reprezentativac, bit će jedan od pokrovitelja ovogodišnje, 286. sinjske alke. Prema informacijama koje je Nacionalu potvrdilo više nezavisnih izvora iz Sinja, čelništvo Grada i čelništvo Viteškog alkarskog društva zamolili su Štimca da im pomogne u situaciji nastaloj nakon neuspjelih pregovora sa Stipom Mesićem, predsjednikom Republike, o njegovu ponovnom pokroviteljstvu. Čelništvo VAD-a pomoć je do danas tražilo i od obitelji Lijanović, hercegovačkih multimilijunaša koji proizvode meso, ali i od Miše Brajkovića, prvog čovjeka mostarskog Aluminijskog kombinata. Obojica su odbili VAD, prije svega zbog svojih poslovnih veza s Hrvatskom, koje ne žele kvariti sponzoriranjem desničarske političke priredbe, što će i ovogodišnja Alka nesumnjivo biti.
Kad su shvatili da u Hercegovini neće dobiti pomoć od velikih tvrtki, čelnici VAD-a okrenuli su se manjim tvrtkama. Prema dostupnim informacijama, nesklonost Hercegovaca prema Stipi Mesiću rezultirala je time da je nekoliko manjih privatnika uplatilo nešto novca: dosad je skupljeno oko 400.000 kuna, a za održavanje Alke potrebno je oko milijun, naravno, ne računajući novce koje daje država, što je do proteklih godina iznosilo – zajedno s plaćama ukinutog Konjičkog voda – više milijuna kuna. Lani je iznos koji država plaća za Alku prvi put smanjen na manje od milijun kuna. Zbog toga su Sinjani odlučili zaigrati na sve ili ništa, na zadnji adut koji im je ostao – na Igora Štimca, kojeg je u zadnje vrijeme moguće vidjeti gotovo na svakom ročištu suđenja osumnjičenima za zločine počinjene u splitskoj ratnoj luci Lora. Štimac ondje, zajedno s lokalnim splitskim desničarima, pruža podršku osumnjičenima, a dijelom i zbog njihova ponašanja u sudnici bilo je zatraženo da se proces preseli u Zagreb.
No Štimac, po svemu sudeći, neće biti jedini sportaš koji će sudjelovati u financiranju ovogodišnje Alke. Ovih je dana počeo nagovarati svoga kolegu i prijatelja Stojka Vrankovića da mu se pridruži u sponzoriranju Alke, ili bar da pomogne VAD-u u pronalaženju sponzora koji bi bili spremni dati nešto neophodnog novca za njeno održavanje. Vrijedi ovdje spomenuti kako, bez obzira na uplaćenih 200.000 kuna, nitko ne vjeruje da će ozbiljniji sponzor Alke biti DIKG, javnosti dosad nepoznata njemačko-hrvatska tvrtka (Njemačko-hrvatska investicijska grupa), koja je navodno zainteresirana i za veće investicije u Sinj, Cetinsku krajinu i samu Alku.
Sjedište DIKG-a je u bavarskom gradiću Landshutu a vlasnici tvrtke su tri Bavarca i Grad Sinj. DIKG, specijaliziran za ulaganja u visoki turizam, u Njemačkoj je registriran prije mjesec dana, dok u Hrvatskoj to nije učinjeno. Zasad se zna da su za potpis sporazuma o ulaganju u zajedničku njemačko-hrvatsku tvrtku u ime Grada Sinja ovlaštene osobe gradonačelnik Mate Jukić i pročelnik Odjela za gospodarstvo Damir Talaja. Očito je da je sponzorstvo nad Alkom u Hrvatskoj neregistrirane tvrtke bio još jedan očajnički potez Mate Jukića nakon što je u Alkarskim dvorima ostavio mogućnost dragovoljnog pomaganja Alke osobnim prilozima, pa alkari i alkarski momci uplaćuju po sto kuna, a poneki Hrvat iz dijaspore uplati sto dolara ili eura.
Imena vlasnika DIKG domaćoj su javnosti potpuno nezanimljiva. Riječ je o trojici poslovnih ljudi koji žive u Vilsbiburgu, od kojih se Axel Sehlhoff bavi arhitekturom turističkih investicija, Georg Brandmeier traženjem investitora za ta ulaganja, a treći, Marcus Benhard, marketingom novog turističkog proizvoda. U Sinju se čuje da je glavni interes njemačkih investitora usmjeren na Hipodrom, u koji bi navodno ulagao jedan poznati njemački nogometaš. Druga značajna investicija na koju računa DIKG jest otvaranje terena za golf uz rijeku Cetinu, poslovna ideja s kojom se Sinj bezuspješno nosi više od deset godina. U izdavanju koncesije na Hipodrom ili čak njegovoj prodaji, Mate Jukić vidi dobar posao i za sebe i za Sinj. DIKG navodno želi projektirati malu zračnu luku s privatnim hangarima u Sinjskom polju te osigurati korištenje Perućkog jezera u turističke i sportsko-rekreativne svrhe.
S jedne strane, to ulaganje je sasvim sigurno i već u ponedjeljak bi se trebao potpisati prvi ugovor o ulaganju. Istoga dana, najavljuje se, DIKG će se predstaviti građanima Sinja i novinarima svojim projektima vezanim uz spomenute terene. Prezentacija i priredba trebale bi se održati u sinjskom hotelu “Alkar”, a ovih dana Mate Jukić, sinjski gradonačelnik, tim je povodom boravio i u Njemačkoj. Ali kako su Nijemci već nekoliko puta dolazili u Hrvatsku i Sinj, a dosad nisu uložili ni lipu u razvoj grada, sponzorstvo Alke u iznosu 200.000 kuna prvi je iznos koji su dali, s tim da mnogi sumnjaju kako je to ujedno sve što će uopće dati. Zato je potražena pomoć Igora Štimca.
Očito, Sinjska alka prestala je biti pitanje časti i tradicije, i postala pitanje novca. Nedavni dolazak čelnika Viteškog alkarskog društva u Zagreb, na sastanak sa Stipom Mesićem, predsjednikom Republike, razbio je svaku pomisao da bi moglo biti drukčije. Nisu se, naime, čelnici Viteškog alkarskog društva došli ispričati zbog lanjskih događaja na Alci nego im je trebalo ime Stipe Mesića i pokroviteljstvo predsjednika Republike kako bi se njime mogli dičiti kod potencijalnih sponzora, koji su svih ovih godina izdvajali novac za alkare i alkarsko društvo. Bez predsjednikova pokroviteljstva, upitna su i sva ostala sponzorstva, ali i državne donacije od kojih su Viteško alkarsko društvo i njegovi članovi godinama dobro živjeli.
Osim toga, Sinjska alka i Viteško alkarsko društvo naglo su postali važni političkoj desnici u Hrvatskoj, prije svega strankama poput HDZ-a, HSP-a i velikog dijela HSLS-a. Promjenom vlasti u Hrvatskoj ta je desnica ostala bez mnogih paradržavnih institucija koje su živjele od državnog proračuna i sponzorstava dobivenih političkim pritiscima i ucjenama. Očito je kako su čelnici VAD-a vjerovali da će zbog tradicije i nekakvog navodnog kulturnog i turističkog značaja predsjednik Republike zaboraviti na sve uvrede koje su mu lani upućene s Alke, uključujući i to da su mu nakon Alke vraćeni i pred noge bačeni svi njegovi darovi koje je kao pokrovitelj dao. Da je Mesić na to pristao, alkarima ne bi preostalo ništa drugo doli smatrati ga budalom i ove mu godine prirediti možda i goru paradu od lanjske. Da je postojala ikakva volja da se Alki vrati nešto od njene tradicije i dostojanstva, alkari bi našli i riječi i načina da se pokaju i isprave lanjski skandal u Sinju.
Ali desnica kojoj su skloni i potpuna odsutnost razumijevanja funkcioniranja normalne države u tome su ih spriječili. Uostalom, zanimao ih je samo novac, kojega desnica ima sve manje. Zanimalo ih je održavanje Alke samo kao desničarske parade kiča i netolerancije, i opstanak Viteškog alkarskog društva kao nekakvog vulkana iz kojega se svaki trenutak očekuje erupcija političkog nezadovoljstva, dirigirana upravo od najekstremnijih političkih snaga u Hrvatskoj. Mesićevi uvjeti čelništvu VAD-a, o kojima je Nacionalu dao izjavu, unatoč tomu što su morali biti očekivani jer su logični nakon svega što se lani odigralo u Sinju, za alkare su bili neprihvatljivi, pa je umjesto Mesića pokroviteljem proglašen puk Sinja i Cetinske krajine. No hoće li spomenuti DIKG, zajedno s Igorom Štimcem, osigurati dovoljno novca VAD-u, onoliko koliko je dosad plaćala država?
Prema financijskom planu, sastavljenom na osnovi dotacija prijašnjih godina, Viteško alkarsko društvo ove je godine od države očekivalo gotovo milijun kuna. Po stavkama, od Ministarstva kulture očekivali su 500.000 kuna, po 50.000 očekivali su od Ministarstva financija i Hrvatske turističke zajednice, odnosno Ministarstva turizma, te još 350.000 kuna izravno od Vlade. No u tim prihodima nije navedeno sponzorstvo predsjednika Republike, koje ima više deklarativan smisao negoli stvarnu vrijednost, bar u usporedbi sa spomenutim iznosima: Predsjednik Republike nije davao novac, kao ni za ostala sponzorstva, nego darove – originalnu pušku iz 18. stoljeća s pripadnom kutijom i zlatni prsten za slavodobitnika te originalnu sablju i srebrni prsten za slavodobitnikova momka. Lani, prema podacima Ureda predsjednika, taj je dar koštao 35.240,80 kuna, a plaćeno je izravno Restauratorskom zavodu Hrvatske koji je priredio dar.
Kad je 1998. prvi put objavljeno koliko će novca dobiti Viteško alkarsko društvo od Vladina Ureda za udruge, ostale nevladine organizacije ostale su nemalo zatečene. Dok se za pravnu pomoć, zaštitu ljudskih prava i ine, kudikamo značajnije aktivnosti nevladinim organizacijama davalo po nekoliko tisuća, rjeđe desetaka tisuća kuna, za financiranje desničarskih listova poput Hrvatskog slova ili Naroda odvojene su stotine tisuća kuna, a VAD-u je samo za održavanje opreme dano pola milijuna. Takva je praksa postojala i prije, samo što se za nju nije znalo, a revolt nevladinih organizacija proistekao je iz toga što se ionako mizeran budžet Ureda za udruge troši na posrebrene gumbe i laštenje kopalja. S druge strane, ni turističke agencije nisu krile nezadovoljstvo: dok se od turizma očekivalo (i očekuje) da puni budžet koliko je aktualnim vlastima već potrebno, u njegovu se promociju u inozemstvu ulagalo minimalno, ali turistički novci odlazili su na Alku, čiji su efekti na sam turizam skoro pa nikakvi. Uostalom, novac je tamošnjem stanovništvu donijelo navodno ukazanje Gospe u Međugorju, bez kojega bi okolica danas bila neusporedivo siromašnija no što jest.
Basnoslovno skupo i potpuno neracionalno Ministarstvo obrane vjerojatno ne može ni izračunati koliko ga je točno koštala Sinjska alka. Naime, Četvrti konjički vod iz sastava 1. hrvatskog gardijskog zbora, koji je od svog osnutka bio stacioniran na sinjskom hipodromu, bio je tu isključivo kao servis za osiguranje konja za potrebe Sinjske alke. Slijedeći praksu koju je iz istih razloga uveo Josip Broz Tito, formiranje posebne konjičke postrojbe u Sinju zapovjedio je i pokojni hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman. Zbog toga su mu u VAD-u bili itekako zahvalni jer je riješio jedan od najvećih problema, jednu od najvećih stavki u cijeni Alke, uzdržavanje konja na kojima su alkari trčali. Čak su i sinjske staje prenesene na upravljanje Ministarstvu obrane, zajedno sa 35 konja i više od 20 zaposlenih, djelatnih vojnih osoba. Prema nekim informacijama, za koje je bilo nemoguće dobiti potvrdu, u sastavu sinjskog konjičkog voda bilo je ukupno 440 zaposlenih, odreda djelatnih vojnih osoba, s tim da su neki od njih navodno bili raspoređeni u Zagrebu i na Brijunima.
Samo je sinjskom hipodromu godišnje potrebno 800.000 kuna za održavanje, a zbog smanjenog dotoka sredstava prošle je godine, unatoč smanjenju broja djelatnika, bilo nužno prodati neke konje da bi se drugi prehranili, što je rezultiralo skandalom – prodan je konj a da to nigdje nije odlučeno ili odobreno. A da su Sinj i Viteško alkarsko društvo navikli na bolji život, svjedoče i igralište za golf pored hipodroma, teniski tereni, aerodrom i lokalni aeroklub… Za sve to potrebno je imati pokroviteljstvo neke visoke ličnosti iz političke hijerarhije, pa ne začuđuje da se u VAD-u razmišlja o ponudi pokroviteljstva predsjedniku Vlade ili Sabora, možda samome Saboru.
Neslužbene financije, one u koje spadaju razna sponzorstva i donatorstva, još su fascinantnije. Prema nedavnoj izjavi Ivice Perića, lanjskoga najuspješnijega alkara, koji je zajedno sa Stipom Brekom i Ognjenom Preostom isključen iz VAD-a jer se nisu slagali s politikom čelništva tog društva, upravo je Stipe Breko s lokalnom klapom s kojom je nastupao u 20-ak godina donirao VAD-u pola milijuna njemačkih maraka. Novac su davale lokalne tvrtke, ionako posrnule u sveukupnoj pretvorbi prošlog desetljeća, ali nije se pitalo – za Alku je uvijek moralo biti, a nedavanje novca tretiralo se i kao pobuna protiv aktualne vlasti. (Uostalom, kupovina političkih bodova, pa čak i funkcija, novcem tvrtki, u Hrvatskoj je predobro poznata.) Nitko ne može pouzdano reći koliko je novca stizalo tim putem na račune VAD-a i na što je sve taj novac trošen. Ovome treba dodati i prihod od ulaznica koje se naplaćuju, a da VAD-u nije nikada išlo loše, pokazuje i podatak kako je to društvo vlasnik nekoliko nekretnina na dobrim lokacijama diljem Hrvatske, a da je nakon raspada Jugoslavije na njihovu računu u Beogradu ostalo 1,5 milijuna DEM.
Mesićev nepokolebljiv stav o Alci i aktualnom vodstvu Viteškog alkarskog društva očito je tuš hladniji no što bi se moglo misliti. Prema nekim informacijama do kojih smo uspjeli doći, nakon zadnje runde Mesića i VAD-a na Pantovčaku, nekoliko inače sigurnih sponzora odustalo je od doniranja novca za ovogodišnju Alku, a ni puk Sinja i Cetinske krajine nije s pretjeranim veseljem dočekao da budu bez pitanja proglašen pokroviteljem. Zbog viška politike i manjka novca krajnje je upitan postao i projekt preuređenja stare Venecijanske palače u Alkarsku palaču, zamišljenu u tradiciji najboljeg HDZ-ova građenja sličnih zdanja – luksuz izvana i manjak sadržaja iznutra, osim vjerojatnih okupljanja Pašalića, Kontića, Đapića i njihovih podanika, koji danas stoluju na čelu Viteškog alkarskog društva. Uostalom, obližnji Split kao potencijalni centar hrvatske desnice, o čemu se dugo sanjarilo, još nije izgubio primamljivost za razne političke ridikule što šeću državom. A Sinj, zbog političke aureole koju je zadobio lanjskom Alkom, kao i zbog pritvorenog generala Mirka Norca kojemu se sudi u Rijeci zbog navodnih ratnih zločina, desnici je itekako zanimljiv – dovoljno blizu, a opet ne toliko pod reflektorima kao Split. Mesićevo “ne” pokroviteljstvu alkarima stoga je višeznačno, i vrlo značajno. Zato alkari i hrvatska politička desnica dobro znaju zašto ga mrze.

Nakon neuspješnog pohoda u Hercegovinu, čelnici VAD-a su novčanu pomoć zatražili od desničara koji ne propušta nijednu priliku da napadne vlast Štimac je proteklih dana nagovarao Stojka Vrankovića da mu se pridruži u sponzoriranju ili da bar pomogne VAD-u u prikupljanju sredstava za Alku Vlada je ove godine izdvojila milijun kuna za Alku, 400 tisuća kuna VAD je uspio skupiti, a za održavanje Alke potrebo mu je još 600 tisuća kuna Mesićeva izjava

“Mislim da moje pokroviteljstvo više ne bi imalo nikakva smisla. Viteško alkarsko društvo, kao što sam im savjetovao, odlučilo se za drugog pokrovitelja. Ali prije nego što su se odlučili za pokrovitelja i prije nego što su došli k meni, oni su trebali napraviti neke predradnje. Trebali su vratiti na Alku sve one koji su odstranjeni, jer ne može biti odstranjen slavodobitnik zbog toga što je u mojem Uredu primio darove, koje je trebao primiti na Alci. Trebalo je dosadašnje slavodobitnike vratiti u Alku. Trebali su se ograditi od onog političkog dijela Alke. Od njih nije traženo da preuzmu krivnju za politički dernek, ali su krivi što nisu Alku održali do kraja. Alka počinje svim onim predradnjama, a završava trkom gađanja u alku i proglašenjem slavodobitnika. Uz proglašenje slavodobitnika ide i uručenje darova i govor pokrovitelja. Taj dio morali su održati, a nisu, i zato su morali tražiti odgovornost: tko je kriv da govor nije mogao biti održan i tko je kriv što nije predan dar? To nisu učili i stoga su se morali ispričati. Za onaj politički dio HDZ-ova derneka, toga divljanja, galame i vrijeđanja, nitko ih ne krivi, netko drugi je htio na taj način pokazati svoju političku volju, i pokazali su je.
Da su Alkari pokazali svoju dobru volju, mogli su i poslije, kad su otišli od mene, ispričati se zato što Alka nije završena, imenovati krivca koji je trebao snositi sankcije, a ne ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. Jedino što su rekli jest da se ove godine na Alci neće ništa dogoditi i da će biti dostojanstvena. To je samo dokaz da su i ono lani organizirali. Kako bi inače mogli jamčiti da se sada neće ništa dogoditi?
Po ovome što poduzima Alkarsko društvo, država će vjerojatno izaći iz pokroviteljstva. Ne vidim zašto bi se država i dalje tome izlagala. Alka će biti tradicija onih kojih se tiče, bit će to priredba kao i mnoge druge. Ali ako oni sami isključuju prvog čovjeka države, oni isključuju i sve što uz to ide. To nije moja odluka nego njihova: oni su sami odlučili isključiti državu iz Alke. Hoće li naći sponzore u ovoj situaciji? Sigurno je da hoće. Bilo bi iluzorno očekivati da nema ljudi koji ne podnose predsjednika države i koji ne bi bili spremni financirati Alku s političkom pozadinom.

Vezane vijesti

Podrška bilo kojem kupcu, pa i bivšim vlasnicima Dalmatinke

Podrška bilo kojem kupcu, pa i bivšim vlasnicima Dalmatinke

Oko 50 bivših radnika Dalmatinke Nove d.d. u stečaju najavilo je da će dati podršku bilo kojem kupcu, pa tako i braći Ladini, bivšim vlasnicima… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika