Objavljeno u Nacionalu br. 350, 2002-07-30

Autor: Mladen Pleše

POLITICAL REPORT

Račan prevario sve koalicijske partnere

Zbog prevrtljivosti i izbora Željke Antunović za ministricu obrane na Račana ljuti su i u SDP-u i u strankama koalicije

Zgrada MORH-aZgrada MORH-aIvica Račan još je jednom razočarao i iznevjerio sve one koji su se ponadali da će smoći snage za radikalan zaokret i odmak od dosadašnjeg načina ponašanja. Znatan broj vodećih članova SDP-a i većinu koalicijskih partnera teško je pogodilo to što se Račan posljednjih dana prema njima ponašao nekorektno i neiskreno, ne ustežući se od manipuliranja i izigravanja, spreman olako potrošiti suradnike i partnere ako mu to omogućava da se još neko vrijeme održi na vlasti.
Sastavljajući novu vladu Račan je još jednom pokazao sve svoje slabosti: izostanak bilo kakve vizije i ideje, popustljivost, neodlučnost, sporost. Pokazao je da ga ne zanima građenje dugoročnih partnerskih odnosa i sklapanje strateških savezništava, da ne razumije smisao modernog političkog djelovanja, da nema jasan i prepoznatljiv koncept, nego da mu je jedina ideja vodilja očuvanje vlasti. Ponovno se potvrdilo da nema snage ustrajati u obrani svojih stajališta, da razumije jedino jezik sile i pritiska te da samo pod njima popušta. Račan je izluđivao svoje najbliže suradnike i koalicijske partnere donošenjem odluka bez ikakvih konzultacija, odugovlačenjem i stavljanjem pred gotov čin.
Izbor Željke Antunović za ministricu obrane najbolje govori o Račanovu odnosu prema stranačkim kolegama i koalicijskim partnerima: iako je s liderima četvorke dogovorio da novi ministar bude Zlatko Gareljić, taj resor naprasno je dodijelio potpredsjednici Vlade, donedavno otpisanoj u kadrovskim kombinacijama, što su lideri koalicije saznali tek iz novina Najbolja ilustracija njegova odnosa prema suradnicima i koalicijskim partnerima bio je odabir novoga ministra obrane. U petak, 26. srpnja prije podne, lideri petorke dogovorili su se da novi ministar obrane postane esdepeovac Zlatko Gareljić, zamjenik dosadašnjeg ministra Joze Radoša. Istu večer Račan je sazvao sjednicu Predsjedništva SDP-a koje je na njegovo inzistiranje odredilo Željku Antunović za ministricu obrane. Svojim najbližim stranačkim suradnicima Račan, međutim, nije otkrio da su se vođe stranaka već dogovorili da Zlatko Gareljić bude ministar obrane. U subotu, 27. srpnja ujutro, na nastavljenom sastanku lidera koalicije Račan im nije rekao da se SDP opredijelio za drugog kandidata nego je potvrdio suglasnost s izborom Zlatka Gareljića. Tek u nedjelju, 28. srpnja poslije podne, nakon što su to pročitali u novinama, Račan je obavijestio koalicijske partnere da se SDP odlučio za Željku Antunović. Zatečeni i zaprepašteni lideri koalicije pokušali su protestirati, no Račan je prekinuo sastanak i odjurio sa Zlatkom Tomčićem u Ilok zbog incidenta na Dunavu.
Sva neodlučnost, nesposobnost pa i izgubljenost mandatara Račana najbolje se zrcali baš na primjeru potpredsjednice Vlade i nove ministrice obrane Željke Antunović. Nakon što je od predsjednika Stipe Mesića dobio novi mandata, Račan je navijestio radikalnu rekonstrukciju Vlade, ukidanje potpredsjedničkih funkcija, smanjenje broja ministara. Među prvima trebala je otići upravo Željka Antunović, kojoj je predsjednik stranke Račan namijenio funkciju predsjednice Kluba zastupnika SDP-a u Saboru. Kad je doznala za takve kombinacije, uvrijeđena potpredsjednica Vlade i SDP-a se pobunila i gnjevno zaprijetila da će se povući iz politike. Slično su reagirali i ostali članovi vodstva SDP-a koji su trebali napustiti Vladu, pa su se čak javno pobunili u medijima. Račan ih je morao smiriti grubim prijetnjama, ali i odustajanjem od kadrovskih promjena koje su trebale obuhvatiti i članove Vlade iz SDP-a. Ubrzo je napustio i ideju o ostalim kadrovskim zahvatima jer su se tomu usprotivili koalicijski partneri na čelu s HSS-om.
Samo tri tjedna nakon gromoglasne najave radikalnih promjena, Račan ne samo da nije smanjio Vladu nego ju je čak i proširio, a otpisana Željka Antunović postala je glavna zvijezda mini-rekonstrukcije Vlade: Račan joj je ponudio čak dva ministarska resora, a ona se osjetila toliko sigurnom da je zatražila treći, onaj ministarstva zdravstva. Upućeni u kuloarska naklapanja tvrde, ne slučajno: Željka Antunović duboko je uključena u izradu nekih planova zdravstva Zagreba pa je vjerovala da će s pozicije ministrice zdravstva moći bitno utjecati na njihovu realizaciju.
Nakon što se uvjerila da Račan ne želi mijenjati sadašnjeg ministra Andru Vlahušića, Željka Antunović pomirila se s funkcijom ministrice obrane, a Račan je njezinu kooperativnost nagradio jedinstvenom pozicijom u Vladi: jedino, naime, Željka Antunović istodobno obnaša dvije funkcije, potpredsjednica je Vlade i ministrica obrane. Umjesto da završi u saborskim klupama, postala je jednom od najmoćnijih osoba u Hrvatskoj: uz dvostruku funkciju u Vladi ona je i potpredsjednica SDP-a.
Slučaj Željke Antunović potvrđuje da Račan nije imao nikakvu ozbiljnu ideju, viziju i koncept o sastavu nove Vlade i njenim zadacima. Cijelo vrijeme vodila ga je stihija i slučajnost te grčevita želja da po svaku cijenu sačuva vlast. Doduše, prije mjesec dana Račan je najavljivao korjenite promjene. Razmišljao je da Matu Crkvenca na mjestu ministra financija zamijeni Slavko Linić ili netko od nestranačkih financijskih stručnjaka, a da Crkvenca prebaci u Hrvatsku narodnu banku. Namjeravao je Željku Antunović vratiti u Sabor, a Davorka Vidović postaviti za ministra obrane. Bio je oduševljen idejom da Neven Budak postane ministar znanosti. Jedino je želio, kako je isticao, da nikoga od svojih suradnika ne povrijedi: kad se pokazalo da je to nemoguće, Račan je vrlo brzo digao ruke od najavljenih promjena.
Nakon što je odustao od smanjivanja Vlade i zamjene dijela SDP-ovih ministara, Račanova kola definitivno su pošla nizbrdo. Premda je bilo čvrsto dogovoreno da će u Vladi ostati samo dva ministra iz redova HSLS-ovih disidenata te da će u Vladu ući samo nestranački stručnjaci, Račan je ubrzo odstupio i od tih načela. Na prvi sastanak lidera petorke o kadrovskim pitanjima Račan je došao s prijedlogom da novi ministar znanosti postane Neven Budak, prometa i veza Damir Kuštrak te gospodarstva Ljubo Jurčić, s tim da će novog ministra obrane predložiti naknadno. No nakon što su ga svi počeli uvjeravati da je Damir Kuštrak potrebniji kao sposoban zamjenik ministra financija, Jozo Radoš predložio je da umjesto njega tu dužnost dobije drugi disident HSLS-a Roland Žuvanić. Račan je odmah prihvatio taj prijedlog. Premda se kleo da neće popustiti, kod Nevena Budaka vrlo brzo slomio ga je otpor Zlatka Tomčića. Uzalud su Tomčića uvjeravali da Budak nije ljevičar nego čovjek centra i građanske opcije, on nije htio ni čuti za njegovo imenovanje. Na sastanku u subotu, 27. srpnja, lideri su u očaju znali šutjeti i po desetak minuta, vjerujući da će Tomčić popustiti, no on se nije dao pa je na kraju Račan morao priznati poraz.
Račanu je prethodne noći na sličan način život zagorčala i potpredsjednica SDP-a Željka Antunović, koja je jednako uporno odbijala pomisao da postane nova ministrica obrane. Zbog toga je posljednja sjednica Predsjedništva SDP-a, koja je započela u petak, 26. srpnja u 19 sati, bila jedna od najdramatičnijih otkad su socijaldemokrati osvojili vlast. Predsjednik SDP-a Ivica Račan, umoran, iznerviran i ljut od cjelodnevnih pregovora i natezanja, demonstrativno je oko 21 sat zalupio vrata i napustio sastanak. Prije odlaska povišenim je tonom poručio svojim stranačkim drugovima da mu se jave ako se uspiju dogovoriti, odnosno ako uspiju nagovoriti Željku Antunović da prihvati funkciju ministrice obrane. Račan pred stranačkim vodstvom nije krio zabrinutost zbog ponašanja HSS-a, čak je najavljivao mogućnost da pregovori o novoj Vladi propadnu te da se raspišu prijevremeni izbori. Račan se također ljutio na Davorka Vidovića koji je zatražio da ga ne predlaže na zahtjevnu dužnost ministra obrane iz osobnih razloga, smatrajući da je ministar rada i socijalne skrbi ipak trebao učiniti dodatni napor i barem na neko vrijeme prihvatiti tu dužnost. Račan je priznao da je razmišljao i o potpredsjedniku Slavku Liniću kao potencijalnom kandidatu za ministra obrane, ali da je od toga odustao bojeći se sukoba do kojih bi moglo doći zbog prijeke Linićeve naravi. Račan, međutim, nije otkrio stranačkom vodstvu da su se predsjednici stranaka vladajuće koalicije već dogovorili da novi ministar obrane postane esdepeovac Zlatko Gareljić, dosadašnji zamjenik Joze Radoša. Kad je pak i Željka Antunović počela tvrdoglavo odbijati njegovu ponudu, Račan je pobjesnio i otišao sa sastanka.
Nakon njegova odlaska Željka Antunović uvjeravala je još sat vremena svoje stranačke kolege da ne može prihvatiti tu dužnost. U jednom trenutku priznala je kako ju je pogodio podcjenjivački način na koji je s njom posljednjih dana komunicirao predsjednik Vlade i SDP-a. Požalila se da joj je, i to dan prije sastanka, Račan posvetio samo desetak minuta razgovora nasamo i da joj je, bez prevelikih objašnjenja, rekao da će biti ili ministrica rada i socijalne skrbi ili ministrica obrane. Ostali su je članovi Predsjedništva SDP-a tješili da se Račan i prema njima tako ponaša, da ih sve stavlja u posljednji trenutak pred gotov čin. Na kraju je Željka Antunović priznala zašto odbija postati ministrica obrane: njena je, naime, želja, rekla je, da postane ministrica zdravstva. Članovi Predsjedništva SDP-a ipak su na kraju slomili otpor Željke Antunović: tvrdi se da je presudilo to što su je uvjerili da neće postati ministrica zdravstva, ali i otkriće da po zakonu, koji vrijedi još iz hadezeovskog doba, ministri obrane, nakon razrješenja, imaju pravo čak pet godina primati 60 posto plaće.
Autistički sastavljajući novu vladu, Račan je još jednom izigrao povjerenje i teško razočarao koalicijske partnere iz HNS-a i LS-a, ali i stranačke kolege. Pristao je da u Vladi ostanu tri ministra disidenta HSLS-a, ubacio je u Vladu Antu Simonića, i to kao još jednog potpredsjednika iz redova HSS-a, te ministricu bez portfelja Gordanu Sobol, predsjednicu Glavnog odbora SDP-a. HNS i LS nisu dobili ni jednu novu funkciju, a još više je razočaran dio vodećih članova SDP-a koji su shvatili da Račan nema povjerenja ni u koga osim u nekoliko lojalnih i poslušnih članova predsjedništva svoje stranke. Zapanjilo ih je kako je Račan na tako odgovornu funkciju imenovao Gordanu Sobol koja se ni po čemu, osim po poslušnosti, nije isticala u Saboru, ali ni u stranci. Jednako ih je zaprepastila odluka da već otpisanoj Željki Antunović povjeri Ministarstvo obrane, a ne, primjerice, Ivici Pančiću koji se iskazao principijelnošću i odlučnošću kao ministar branitelja, ili pak Zlatku Gareljiću, dosadašnjem, po općim ocjenama, uspješnom zamjeniku ministra obrane.
Više članova vodećih tijela SDP-a rezignirano je u ponedjeljak, 29. srpnja, izjavilo za Nacional kako su uvjereni da je takvim svojim ponašanjem Račan upropastio političku perspektivu srednje i mlađe generacije esdepeovaca. Oni će, naime, još godinama nositi na svojim leđima breme sadašnjeg Račanova neuspjeha. Vlada koju je na jedvite jade uspio sastaviti Račan, po njihovoj procjeni, ne znači nikakvu promjenu nabolje niti jamči bilo kakav odmak od dosadašnjeg načina rada. Sve je spalo samo na Gvozdena Flegu i Ljubu Jurčića, a to je premalo da dovede do promjene ponašanja te vrati nadu i samopouzdanje. Stoga su uvjereni da je Račan upropastio šanse SDP-a i njegovih koalicijskih partnera da na sljedećim izborima dobiju još jedan mandat za dovršenje reformi.

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika