Objavljeno u Nacionalu br. 352, 2002-08-13

Autor: Mladen Pleše

Political Report

Pašalić još ne zna kako će se zvati njegova stranka Tuđmanovi ne dopuštaju Pašaliću da koristi ime Franje Tuđmana

Nacional je iz krugova bliskih vrhu nove stranke doznao da većina pristaša Ivića Pašalića negoduje zbog Pašalićeva oklijevanja s osnivanjem nove stranke te da se sve veći broj njih vraća Ivi Sanaderu

HRVATSKA POLITIČKA SCENA PROFILIRAT ĆE SE KROZ ČETIRI NAJVAŽNIJE KOALICIJEHRVATSKA POLITIČKA SCENA PROFILIRAT ĆE SE KROZ ČETIRI NAJVAŽNIJE KOALICIJEIvić Pašalić još uvijek nije dobio odobrenje obitelji Tuđman da ime pokojnog predsjednika postane sastavni dio naziva njegove nove stranke, saznao je Nacional iz krugova bliskih vrhu nove stranke. Čeka se Pašalićeva suglasnost da Miroslav Tuđman na sljedećim izborima bude nositelj tzv. Tuđmanove liste, na kojoj će se naći članovi HIP-a, HSP-a, HKDU-a i Pašalićeva HDZ-a Franje Tuđmana. Pašalić će morati pristati da po drugi puta djeluje iz sjene , jer je to jedini način da opstane na političkoj sceni. Zbog svega toga Pašalić stalno odgađa objaviti datum osnivanja svoje nove stranke. Pašalića uz to muči i što osim saborskih zastupnika Ljerke Mintas-Hodak, Darija Vukića, Ive Bajice, Ivice Tafre, Krunoslava Gašparića, Milana Kovača i Ljube Ćesića Rojsa nitko od poznatijih imena još nije potvrdio da će se priključiti njegovoj frakciji. Pašalić očekuje, naime, da će mu se priključiti još Zdravka Bušić, Ivan Milas i Ante Beljo. Većina njegovih sljedbenika negoduje zbog oklijevanja, bez obzira na to što ih Pašalić uvjerava da mu je potrebno još vremena da organizira spektakularan masovni izlazak svojih sljedbenika iz HDZ-a i upisivanje u novu stranku. Pašalićevi politički fanovi panično se boje da će zbog njegova odugovlačenja ispasti iz sljedećeg izbornog bubnja pa su stoga zatražili da 15. rujna bude posljednji termin za osnivanje nove stranke. Pašalić je prihvatio njihov ultimatum, čime grozničavo pokušava zaustaviti rasulo među svojim pristalicama.

Pašalić želi novu stranke nazvati HDZ Franje Tuđmana i organizirati spektakularni izlazak svojih sljedbenika i ogranaka iz HDZ-a Pašalić je ovih dana prihvatio zahtjev svojih sljedbenika da 15. rujna bude zadnji datum do kojeg će osnovati stranku Ivić Pašalić uvjerio se da vrijeme neumoljivo radi protiv njega: svaki dan poneki njegov sljedbenik pokajnički se baca pod skute predsjednika HDZ-a Ive Sanadera, prepoznajući u tome šansu da spasi svoju političku karijeru. Stoga se Pašalić, nemajući zapravo drugog izbora, odlučio upustiti u krajnje neizvjesnu avanturu osnivanja nove stranke. To je još jedan očajnički pokušaj da spasi svoju političku karijeru. Pri tome ne kreće od nule: premda ima sve manje sljedbenika, novca ima napretek, što je vrlo važna pretpostavka za uspješan početak.

Premda nova stranka Ivića Pašalića, HDZ Franje Tuđmana, nema nikakvih šansi dobiti značajniju potporu birača, njeno osnivanje ubrzat će proces konačne stratifikacije hrvatske opozicijske, ali i cijele političke scene.
Po zamisli Ivića Pašalića njegova stranka treba postati stožerna politička snaga oko koje će se okupiti HIP Miroslava Tuđmana, HSP Ante Đapića te HKDU naci-madraca Ante Kovačevića. Premda se vodeći političari tih stranaka kunu da se njihove stanke neće utopiti u amorfnoj masi novog pokreta, ipak će na kraju morati prihvatiti Pašalićevu ideju. Ponajprije zbog toga što je svima njima Pašalić već godinama politički mentor, za vladavine HDZ-a osigurao im je povlaštene pozicije i sjajne materijalne beneficije, pa su mu svi skupa veliki dužnici. Kako ni jedna od tih stranaka neće samostalno prijeći izborni prag, ulazak pod izborni kišobran Hrvatskog bloka jedina je šansa da se zadrže u Saboru i na političkoj sceni. Budući da će se još neke od brojnih minornih desničarskih grupacija također svrstati pod barjak Hrvatskog bloka, realno je očekivati da će se nekolicina lidera desničarskih stranaka ipak na kraju naći u Saboru, a to je cilj zbog kojeg se isplati izgubiti stranačku suverenosti i vlastiti politički identitet.

Posljednjih dana lideri političkih stranaka natjecali su se tko će više puta ponoviti da ni ne pomišljaju na predizborno koaliranje. Štoviše, kategorički su tvrdili da će njihove stranke na sljedeće izbore izaći potpuno samostalno. Većina, naravno, blefira. Samo četiri stranke, SDP, HDZ, HSS i HNS, prema nedavnim istraživanjima javnog mnijenje, mogu računati da će sigurno prijeći izborni prag. No unatoč tome čak i njihovi lideri izbore očekuju s velikom zebnjom. Ivi Sanaderu i Ivici Račanu rezultati sljedećih izbora odredit će daljnju političku sudbinu: ako ne pobijede ili ne osvoje više od 25 posto glasova, njihova politička budućnost postaje krajnje upitna. Brojni stranački nezadovoljnici zasigurno će zatražiti njihovu ostavku. Od parlamentarnih stranaka na ulazak u Sabor, na temelju dosadašnjih rezultata istraživanja javnog mnijenja, sasvim sigurno neće ući čak pet stranaka: LS, HSP, HKDU, HSLS i DC. U Saboru također neće ostati ni dvije grupacije HSLS-ovih i HDZ-ovih disidenata.
Zbog svega toga, nagađanja u predizbornim koalicijama itekako su utemeljena: većina stranaka i njihovih lidera može opstati jedino ako se udruže s drugima, po mogućnosti snažnijim strankama.

Stvaranje Pašalićeva Hrvatskog bloka ubrzat će proces okupljanja i čvršćeg povezivanja stranaka desnog centra HDZ-a, HSLS-a i DC-a. Na ovogodišnjoj sinjskoj Alci Ivo Sanader, Dražen Budiša i Mate Granić premijerno su se predstavili kao prirodna politička skupina koja, unatoč svim međusobnim razlikama i zaziranjima, ima istovjetne ciljeve: distancirati se od radikalne desnice, kao i od stranaka lijevog centra. HDZ-u, HSLS-u i DC-u odgovara formiranje Hrvatskog bloka: time se, naime, povlači jasna crta razgraničenja između nedemokratske, rigidne, nacionalističke i agresivne desnice od narodnjačke, konzervativne, po europskim standardima konstituirane koalicije desnog centra. To je posebice važno zbog inozemne percepcije političkog raslojavanja u Hrvatskoj. Ako se distanciraju u ekstremne desnice, europski konzervativci i narodnjaci pružit će punu potporu HDZ-u, HSLS-u i DC-u u nastojanjima da osvoje vlast. Potporu će morati, međutim, zaslužiti konkretnim potezima, prije svega spremnošću na suradnju s Međunarodnim sudom u Haagu, poštivanjem prava nacionalnih manjina te pravom povratka svih izbjeglica i prognanika. To će biti prije svega teška kušnja za Ivu Sanadera i Dražena Budiše koji će se naći u velikom procjepu između očekivanja vlastitog biračkog tijela i političkih saveznika iz inozemstva. Posebice će se u osjetljivoj situaciji naći Dražen Budiša: Nacional je saznao da je samo pitanje vremena kad će europski liberali odstraniti iz svojih redova HSLS.

Dražen Budiša i Mate Granić moraju prije izbora osigurati ulazak u Sabor: to mogu samo zajedno ili u koaliciji s HDZ-om. Novi raskol u HSLS-u tu je stranku, potvrđuju istraživanja javnog mnijenja, potpuno marginalizirao: ne postoje ni minimalni izgledi da na sljedećim izborima prijeđe izborni prag. Osobna popularnost Mate Granića teško će, pak, spasiti DC od izbornog poraza. Stoga će Budiša i Granić morati zajedno potražiti koalicijske partnere.
Premda Ivo Sanader i njegovi najbliži suradnici, opijeni pobjedom nad Ivićem Pašalićem, za sada odbijaju svaku pomisao povezivanja s HSLS-om i DC-om. Kako vrijeme bude odmicalo, tako će se sve više uvjeravati da pred njima i nije baš sigurna izborna budućnost. Istraživanja javnog mnijenja koja su provedena nakon izbacivanja Ivića Pašalića nisu opravdale Sanaderove najave i one njegovih stranačkih kolega da će popularnost HDZ-a naglo porasti. HDZ će možda dobiti nešto veći broj novih glasova, ali će mu Hrvatski blok Ivića Pašalića odvući znatno više. Uostalom, istraživanja javnog mnijenja pokazuju zavidnu stabilnost HDZ-ova biračkog tijela, koje ipak ne prelazi, u najboljem slučaju, više od 23 do 25 posto glasova. A to je sasvim nedovoljno da se HDZ vrati na vlast. Većina građana s pravom je ogorčena na nesposobnost i neučinkovitost vladajuće koalicije, no nitko od njih nije zaboravio da je pravi krivac za sadašnju tešku gospodarsku i političku situaciju upravo HDZ i većina njegovih sadašnjih vodećih političara, pa im na sljedećim izborima sasvim sigurno neće dati svoj glas.

Uz to, po svemu sudeći, Pašalić će povući za sobom ne samo respektabilan broj saborskih zastupnika nego i cijelih organizacija HDZ-a, što će ipak utjecati na pozicijsko slabljenje stranke na nacionalnoj razini.
Zbog svega toga, HDZ-u su nužni koalicijski partneri koji će mu osigurati natpolovičnu većinu u Saboru. Kako jedino HSLS i DC pokazuju volju da surađuju s HDZ-om, Sanader neće imati puno izbora. Ne može čekati milost Zlatka Tomčića i HSS-a niti se ponižavati pred svojim smrtnim političkim protivnicima Ivićem Pašalićem i Miroslavom Tuđmanom. Unatoč sadašnjoj rezerviranosti Sanaderu je od životnog interesa da HSLS i DC uđu u Sabor: bez njih nema šanse da formira vlast. Sanaderu i osobno odgovara takav rasplet: u tom će slučaju on biti neupitni lider novog političkog bloka, i, dakako, premijer nove Vlade. Zbog toga će Sanader morati pomoći Budiši i Graniću da uđu u Sabor. Jedan od načina je i predizborno koaliranje HDZ-a, HSLS-a i DC-a te stvaranje konzervativnog, desnog centra europskih vrijednosti i orijentacija.

Grupiranje na desnici i desnom centru prisilit će stranke lijevog centra i građanske provenijencije, prije svega HNS, LS i IDS, ali i PGS i SBHS, da se zajednički odupru desnici i konzervativcima. Razjedinjeni nemaju šanse zaštititi svoje stranačke i političke interese, pa ni sačuvati sadašnju poziciju na političkoj sceni. Kao i kod stranaka desnog centra, najveća su prepreka zajedničkog nastupa političke i ideološke razlike, ali i osobne ambicije vodećih političara. Pri tome nije riječ samo o liderima, nego još više o prvom i drugom stranačkom ešalonu. Većina političara pribojava se, naime, da će u novoj konstelaciji snaga izgubiti svoje sadašnje pozicije.
Najmanje političkih ambicija imaju lideri IDS-a koji su prezadovoljni sadašnjom pozicijom gazda u Istri. Kako im raniji iskoraci preko Učke nisu uspjeli, vođe IDS-a ne pokazuju više ambicije da se uzdignu u stranku nacionalnog značaja. IDS će uvijek imati tri ili četiri zastupnika u Saboru, i to im je sasvim dovoljno za spokojan život. Malo je vjerojatno da će žrtvovati sadašnju vrlo udobnu poziciju za mukotrpan rad i neizvjesnu utrku na nacionalnoj razini. IDS je zainteresiran za suradnju sa srodnim strankama ljevice, ali neće se dati inkomodirati niti dopustiti da izgubi mrvicu svoje suverenosti. Uz to, koliko god se protivio povratku HDZ-a na vlast, ni to za njih ne znači kraj: u IDS-u znaju da će tada u Istri opet biti zvijezde otpora protiv desničarske vlasti u Zagrebu.
Popularnost Zlatka Kramarića i ministarska uspješnost Bože Kovačevića nisu dovoljni da LS prijeđe izborni prag. Stoga LS političko preživljavanje može osigurati jedino koalirajući sa strankama lijevog centra. U LS-u priželjkuju da će im pristupiti nekoliko HSLS-ovih disidenata čime bi bitno ojačali svoju poziciju jedine autentične liberalne stranke.
Za Vesnu Pusić i HNS sljedeći izbori također su od prekretničkog značaja. Pokazat će se je su li sposobni postati jednom od ključnih političkih snaga ili će pak biti gurnuti na margine političkog života. Granica koja će to odrediti bit će deset posto glasova: dobije li više, Vesna Pusić i njena stranka bitno će utjecati na daljnje profiliranje političke scene, pa i smjer kojim će Hrvatska krenuti. U HNS-u, kao i u LS-u, računaju da će im doći nekoliko HSLS-ovih disidenata. Dolazak bračnog para Fižulić te Mladena Godeka sasvim bi sigurno utjecao na porast rejtinga HNS-a. Premda su HSLS-ovi disidenti najavili osnivanje vlastite stranke, tu će želju teško ostvariti. Toliko problema valja riješiti, od financijskih do organizacijskih, da će to s vremenom sasvim sigurno obeshrabriti Jozu Radoša, Ivu Škrabala i ostalo društvo. Tim više što prezasićeno političko tržište uopće ne vapi za još jednom strankom. Oni koji ne namjeravaju u mirovinu najbolje je da se uključe u blisku stranku jer će od toga svi imati koristi: i oni osobno i stranke kojima će pristupiti.

Uoči sljedećih izbora stranke lijevog centra, HNS, LS, IDS, PGS i HBSL, moraju se pomiriti s činjenicom da se SDP sve više distancira od njih. Naravno, neće im do kraja okrenuti leđa, ako mu budu trebali, SDP će im se opet približiti. No na sljedećim izborima SDP želi HSS kao strateškog partnera. Stoga se i stranke lijevog, građanskog centra, moraju prilagoditi novim okolnostima i zatomiti osobne i parcijalne ambicije. Neki ljevičarski političari teško se mire sa spoznajom da je HNS najsnažnija stranka njihove grupacije te da joj pripada predvodničko mjesto. No ako se ne okupe, teško će preživjeti sljedeće izbore. Vrlo će se brzo pokazati jesu li političari ljevice dovoljno zreli da žrtvuju dio vlastitih privatnih interesa i ambicija za opće dobro ili će pak riskirati i na kraju izgubiti sve.

Kao i u svim ostalim strankama, tako i u SDP-u i HSS-u uporno ponavljaju da neće ulaziti ni u kakve predizborne koalicije te da će sami iskušati rejting kod birača. Zlatko Tomčić time nabija cijenu: nada se da će biti nemoguće složiti novu vladu bez HSS-a. No pozicija HSS bitno se promijenila posljednjih mjeseci. Da nije došlo do preslagivanja na desnom polu hrvatske politike, Zlatko Tomčić i HSS mogli bi računati da će pokupiti glasove građana koji ne žele glasovati za HDZ i HSLS. No kako se desna scena profilira vrlo slojevito, njeno će biračko tijelo biti u mogućnosti opredjeljivati se u rasponu od Hrvatskog bloka pa sve do DC-a. U takvom odnosu snaga za HSS, koji je svoju sudbinu vezao uz SDP, neće ostati previše mjesta.
Od kada je došao na čelo SDP-a Ivica Račan nastoji se što više javno distancirati od stranaka lijevog centra. Račana zbog toga ne zanima da se zajedno s predsjednikom Stjepanom Mesićem odupre ofenzivi desnice, premda je to po mnogim procjenama sigurna dobitna kombinacija na sljedećim izborima. No Račan za nju ne želi ni čuti, jer je po njegovu ukusu previše lijeva. Naravno, to mu ništa ne pomaže da sa sebe skine žig komunjare. Desničari i vodeći crkveni krugovi sve češće optužuju SDP da obnavlja komunizam u Hrvatskoj. Premda su mu nedavno upravo HNS, LS i IDS spasili političku karijeru, Račan ne namjerava s njima graditi strateško partnerstvo: on će to pokušati učiniti s HSS-om, po modelu koalicije s HSLS-om iz 1998. Po istom modelu kako je s HSLS-om svrgnuo HDZ s vlasti, Račan želi četiri godine kasnije, 2002., sačuvati vlast. U toj kombinaciji HSS treba postati kišobranom koji će zaštiti SDP od optužbi da je neokomunistička stranka.
Takva kombinacija može biti uspješna: glasači centra mogli bi u kombinaciji SDP-a i HSS prepoznati najpovoljnije rješenje za Hrvatsku. No ako i pobjede, SDP i HSS neće moći sami formirati Vladu, pa će im biti potrebni koalicijski partneri. Upravo je to razlog zašto Ivica Račan i Zlatko Tomčić odbijaju ideju o predizbornim koalicijama: ne žele se vezati samo uz jednu političku opciju. Račan i Tomčić nikada ne žele govoriti ni o stranačkoj strategiji jer je ona podređena samo jednom cilju, ostanku na vlasti. Stoga ta strategija mora biti vrlo fleksibilna i prilagodljiva svim situacijama: Račan i Tomčić žele imati potpuno slobodne ruke za sve vrste kombinacija, lijeve i desne. Pa i one najnevjerojatnije, kao što su velika crveno-crna koalicija SDP-a, HSS-a i HDZ-a. U danim okolnostima, Sander i njegovi suradnici neće odbaciti tu mogućnost: ta tko će čekati još jedan izborni ciklus da se vrati na vlast.

Vezane vijesti

Miroslav Tuđman ušao u HDZ

Miroslav Tuđman ušao u HDZ

Saborski zastupnik Miroslav Tuđman priopćio je danas da je ušao u Hrvatsku demokratsku zajednicu kako bi svojim djelovanjem pomogao vratiti u HDZ one… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika