Na slici Damir Vrhovnik (lijevo) i Zlatko TomčićPredsjednik HSS-a Zlatko Tomčić ovih će dana napraviti taktički uzmak u skandaloznom ratu s SDP-om za kontrolu nad sustavom jadranskih marina ACI, saznao je Nacional u krugovima bliskim vrhu HSS-a. Ponudit će predsjedniku SDP-a i premijeru Ivici Račanu vrlo osebujan kompromis. Pristat će da se saborski zastupnik HSS-a Ante Markov povuče s mjesta predsjednika Nadzornog odbora ACI-ja, ali pod trima uvjetima: da Markov postane predsjednikom Hrvatskog fonda za privatizaciju, da ga zamijeni netko tko nije član SDP-a te da vodstvo ACI-ja napuste SDP-ovci Duško Mrduljaš i osobni prijatelj premijera Račana Damir Vrhovnik.

Pokazuje se da Zlatko Tomčić želi iskoristiti bitku za ACI za ostvarenje iznimno važnih ciljeva: daljnje jačanje utjecaja HSS-a, slabljenje SDP-a i Ivice Račana te preuzimanje kontrole nad iznimno važnom institucijom Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP. Upravo će, naime, HFP nadzirati i usmjeravati proces privatizacije cijelog niza velikih državnih tvrtki, među ostalim Ine, Croatije osiguranja, HEP-a, a uz to, Fond je vlasnik 85 posto dionica ACI-ja, pa će HSS preko njega nastaviti kontrolirati tu tvrtku, i, što je još važnije, izravno sudjelovati u procesu njene privatizacije. Zbog svega toga HSS će grčevito nastojati preuzeti kontrolu nad Hrvatskim fondom za privatizaciju.

Bitka za ACI razotkrila je koliko si koalicijski partneri SDP i HSS malo vjeruju. Međusobno se optužuju da žele prigrabiti vlast u ACI-ju kako bi izvukli korist iz prodaje jedne od najvećih preostalih nacionalnih gospodarskih vrijednosti. Budući da će uskoro 21 marina, koliko ih se nalazi u sustavu ACI-ja, biti privatizirana, HSS ne želi taj postupak, vrijedan više od dvije milijarde kuna ili 350 milijuna eura, prepustiti SDP-u, nego se nastoji što prije uključiti u njega, ne birajući sredstva. Na sjednici Predsjedništva HSS-a Ante Markov dao je na uvid stranačkim kolegama dokumente koji navodno potvrđuju da su Duško Mrduljaš i Damir Vrhovnik pokušali podvaliti državi tako što su namjerno smanjili vrijednost ACI-ja, opravdavajući to amortizacijom zbog koje je tvrtka posljednjih godina izgubila na vrijednosti. Pri tome se Markov poziva na izjavu Damira Vrhovnika da ACI ne vrijedi više od nekoliko desetaka milijuna DEM. Markov tvrdi upravo suprotno: da je posljednjih godina sagrađeno i obnovljeno mnogo pratećih sadržaja i ostale infrastrukture te da je vrijednost ACI-ja zapravo porasla. Markov sumnjiči Mrduljaša i Vrhovnika da su namjerno rušili vrijednost ACI-ja kako bi sebi ili svojim odabranicima omogućili jeftinu kupnju cijele tvrtke.

Iz SDP-a, međutim, odbacuju sve te optužbe te odgovaraju da je Markov zadnji čovjek koji može dijeliti moralne lekcije. Upozoravaju na sumnjive veze Markova sa Želimirom Doderom, protiv kojega je otvoren istražni postupka zbog malverzacija s kupovinom Paških rebara na otoku Pagu, s bivšim HDZ-ovim šibenskim gradonačelnikom Barakom i Smiljanom Reljićem, nekadašnjim šefom SZUP-a. Predbacuje mu se i kupnja cijele flote jedrilica od kojih je jedna, navodno, završila na njegovu privatnom vezu. Spominju i neracionalno korištenje rent a cara. Upozoravaju da protežira slovensku tvrtku KIM kojoj je navodno već namijenio marinu u Tisnom na Murteru. Tvrdi se da želi postati šefom Privatizacijskog fonda kako bi, među ostalim, mogao kontrolirati prodaju šibenskog remontnog brodogradilišta i murterskog hotela “Slanica” u kojem navodno ima svoje interese.

Sve te međusobne optužbe upućuju da su u pozadini sukoba oko ACI-ja duboko ukorijenjeni privatni interesi pojedinaca iza kojih su stale i njihove stranke. U HSS-u tvrde da Račan protežira svog prijatelja Vrhovnika, koji je osobno zainteresiran za kupnju ACI marina ili, pak, uz pomoć Slavka Linića lobira za TDR i Antu Vlahovića. U SDP-u, pak, optužuju Tomčića da se tako odužuje Markovu kod kojega je znao ljetovati, a, osim toga, Markov je Tomčiću važan jer je zadužen za ribare, važan dio HSS-ove biračke baze.

Gurajući tom inicijativom Ivicu Račana u defenzivu, Zlatko Tomčić već drugi put nakon izlaska HSLS-a iz vladajuće koalicije dokazuje da je drugi najmoćniji čovjek u državi: nakon što je spriječio izbor dekana Filozofskog fakulteta Nevena Budaka za ministra znanosti i nametnuo Antu Simodića za potpredsjednika Vlade, definitivno je oduzeo SDP-u kontrolu nad sustavom jadranskih marina ACI. No tu nije kraj Tomčićevim ambicijama.

HSS sve više potiskuje SDP jer želi pokazati da seljaci nisu marginalizirani, nego upravo suprotno: da je HSS ostao u vladajućoj koaliciji isključivo zbog toga da ojača svoju poziciju. Nakon raskola SDP-a i HSLS-a, Zlatko Tomčić i vodstvo HSS-a bili su, naime, u velikoj dvojbi što učiniti. Odlučili su ostati uz SDP jer nisu bili sigurni ima li Ivo Sanader snage izbaciti Ivića Pašalića iz stranke i je li moguća dugoročnija konsolidacija HDZ-a. Stoga su se radije opredijelili za siguran i pouzdan SDP, negoli za neizvjestan i nepouzdan HDZ. Uz to, Tomčiću je kao partner puno više odgovarao oslabljeni Račan, negoli Sanader u usponu.

Sasvim je, međutim, sigurno da opcija lijevog centra nije konačno Tomčićevo opredjeljenje. On želi ojačati poziciju HSS-a, a tek se potom približiti HSLS-u i DC-u. Samo u koaliciji s HSLS-om i DC-om Tomčić, naime, može imati glavnu ulogu, stoga će ih on iskoristiti kako bi mogao slobodno birati s kim će dalje surađivati, s SDP-om ili HDZ-om. To će učiniti tek kada bude mogao povući sljedeći potez s pozicije jačega, ili barem kao ravnopravni partner SDP-a i HDZ-a. Taj proces neće se ostvariti preko noći: može se dogoditi da za ostvarenje tih ciljeva Tomčiću bude potreban još jedan izborni ciklus. Odvajanje HSS-a od SDP-a bit će postupno, a za njega će se vjerojatno zalagati Europska pučka stranka, udruženje konzervativnih i narodnjačkih stranaka, u koje su nedavno primljeni HSS, DC i HDZ. Oni će sasvim sigurno poduprijeti ideju da se HSS repozicionira prema svom prirodnom mjestu, desnom centru, zajedno s HSLS-om, DC-om pa i HDZ-om. Prevelike su, naime, političke i ideološke razlike između SDP-a i HSS-a da bi to zajedništvo dulje potrajalo.

Stoga je sadašnje nadmetanje za vlast u ACI-ju tek uvod u prave političke manevre Zlatka Tomčića. Budući da prevladava uvjerenje kako se bez HSS-a neće moći formirati nijedna sljedeća vlast, mnogi vjeruju da će upravo seljaci određivati kojim će putem Hrvatska nastaviti. To, naravno, Zlatku Tomčiću daje neslućenu moć i snagu.

Stoga nije ni čudno što je prije samo nekoliko mjeseci jedan visoki državni dužnosnik objašnjavao da jedino HSS ima realne šanse pobijediti na sljedećim izborima.

“Tomčić se izgradio kao političar, sazrio je kao vođa stranke, stekao je iskustvo u upravljanju državnim mehanizmima. Kad bi HSS-u još uspio udahnuti intelektualnu i političku širinu, modernizirati ga i približiti mlađim naraštajima, kad bi privukao u svoje redove uglednije intelektualce, poduzetnike, menedžere i političare, Tomčić bi mogao bez problema pobijediti na sljedećim izborima. Trend jačanja desnice neće, dakako, mimoići Hrvatsku. Kako se HDZ, HIP, HSP, HKDU i ostale stranke radikalne desnice još nisu profilirale kao građanske, konzervativne stranke europskih nazora i vrijednosti, njihovim dolaskom na vlast Hrvatska bi ponovno bila gurnuta na rub provalije izolacije i sankcija. Zbog toga desnica još nije prihvatljivo rješenja za Hrvatsku. Za razliku od njih HSS je isporfilirana konzervativna, kršćanska stranka desnog centra, nesumnjivo i iskreno opredijeljena za demokraciju i poštivanje parlamentarnih pravila ponašanja, a Tomčić se potvrdio i kao najsposobniji operativac u vladajućoj koaliciji. Stoga bi HSS mogao pokupiti glasove građana koji neće htjeti glasovati za HDZ i stranke desnice, ali ni za SDP i stranke lijevog centra. HSS je najprihvatljivija inačica europske konzervativne desnice u nas: stoga bi mogao vrlo lako pokupiti vlast koja se već počela kotrljati po cesti”, zaključio je Nacionalov sugovornik.

Od tada se, međutim, pozicija HSS počela bitno mijenjati. S jedne strane došlo je do pregrupiranja na desnom polu hrvatske političke scene, što bitno sužava manevarski prostor za tu stranku, a uz to posljednjih mjeseci, nakon što se javno očitovao oko cijelog niza ključnih državnih problema, predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić bitno je pokvario imidž odmjerenog i ozbiljnog političara koji je pomno gradio posljednje dvije i pol godine. HSS je, naime, povukao nekoliko krajnje rigidnih poteza koji su razočarali pa i zabrinuli mnoge njegove simpatizere.

Kao predsjednik Sabora Tomčić je, bez sumnje, najbolje od svih političara vladajuće koalicije iskoristio razdoblje od preuzimanja vlasti. Građani su se preko televizijskih ekrana mogli uvjeriti da Tomčić svojim uvjerljivim sonornim baritonom i zavidnom superiornošću i mirnoćom obuzdava strasti koje se znaju rasplamsati na sjednicama parlamenta. Objektivnim vođenjem sjednica Tomčić je stekao opće simpatije. Uz to, cijelo se vrijeme uspijevao držati po strani od žestokih sukoba unutar vladajuće koalicije, štoviše, nerijetko se pojavljivao u ulozi pomiritelja i arbitra. Tomčić se također nije kompromitirao u međusobnim sukobima kao Ivica Račan i Dražen Budiša, a sve do borbe za prevlast u ACI-ju nije se dao uvući u opću grabež za funkcijama i utjecajem.

Skandal s ACI-jem, međutim, dokazuje da Tomčić i HSS nisu imuni na grabež za vlašću. Štoviše, Tomčić i HSS potonuli su u posljednje doba u najgoru vrstu pragmatizma: s jedne strane, dodvoravaju se vlastitom biračkom tijelu bez ikakve mjere i obzira, a uz to, nakon izlaska HSLS-a iz vladajuće koalicije, počeli su se otimati za funkcijama gotovo bez ikakve kontrole.

Zbog narušenih odnosa unutar vladajuće koalicije Tomčić je uspio iskamčiti takve beneficije za poljoprivredu da će to državni proračun jedva izdržati. HSS je, također, priječio sporazum za luku Ploče, premda je općepoznato da je upravo to područje pravi raj za organizirano krijumčarenje kave i cigareta u Hrvatsku. HSS se također protivio sporazumijevanju sa Slovenijom, pa je Zlatko Tomčić, posve neuobičajeno za visokog državnog dužnosnika, javno optužio bivšeg američkog ministra obrane Williama Perryja, sadašnjeg posrednika u pregovorima između Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaljeva, za neobjektivnost. HSS je jednako tako ispao smiješan i neodgovoran predlažući da se Hrvatska riješi nuklearne elektrane Krško tako da je Slovencima proda za jednu kunu. Tomčić se, uz to, već duže vrijeme ponaša kao uvrijeđena primadona jer je prijedlog reformi obrazovanja, kako je to zamislio HSS-ov ministar obrazovanja Vladimir Strugar, odbacila velika većina stručnjaka. Umjesto da uvaži glavninu primjedbi, HSS se okomio na koalicijske partnere, posebice na SDP, optužujući ih da su protiv promjena samo zato što su to HSS-ove ideje.

Tomčić se također ultimativno odupirao prijedlogu koalicijskih partnera da novi ministar znanosti postane dekan Filozofskog fakulteta Neven Budak. I to samo zbog toga što je imao kritičke primjedbe na neke odredbe sporazuma između Vatikana i Zagreba. Bez ikakvih je argumenata, braneći najrigidnija stajališta, osporavao Budaka, želeći se tako dodvoriti vrhu Katoličke crkve.

Ovih dana, na zaprepaštenje ekonomskih stručnjaka, Zlatko Tomčić se javno zauzeo za državni intervencionizam u gospodarstvu, najavio je da će se HSS usprotiviti daljnjoj privatizaciji tvrtki iz državnog portfelja. Kada se taj Tomčićev prijedlog zaokruži s nerazumno visokim subvencijama za poljoprivrednike, koje je pritiscima izborio HSS, što će porezne obveznike stajati nove milijarde kuna iz državnog proračuna, onda se može zaključiti da seljaci time ruše posljednje nade da će ova Vlada biti sposobna osmisliti i provesti takvu gospodarsku politiku koja će napokon omogućiti izlaz iz dugogodišnje recesije i krize.

Stručnjaci uvjeravaju da hrvatska poljoprivreda, prihvate li se i u novom državnom proračunu nezajažljivi zahtjevi HSS-a te ucjenjivački model financiranja poljoprivrede, nema nikakvih izgleda da se na tržišni način uključi u nadmetanje s europskom i svjetskom konkurencijom. Štoviše, procjenjuje se da će to samo destimulirati produktivniju proizvodnju i neracionalno ponašanje. Zbog toga hrvatski građani financiraju puno bogatije žitelje Europske unije: država otkupljuje pšenicu po kunu i 10 lipa, a onda prodaje viškove na europskom tržištu po 50 lipa. Dakle, Hrvatska poklanja po 70 lipa svakomu tko kupi hrvatsku pšenicu.

Kada se svi ti zahtjevi zaokruže grabežom za funkcijama, poput onog oko ACI-ja, onda nije teško zaključiti da Zlatko Tomčić i njegov HSS postaju. premda važan, ipak preskup, pa i kontraproduktivan partner. Osim toga, stranke vladajuće koalicije, kao i glavne opozicijske stranke, upozoravaju Tomčića da je izgubio smisao za realnost želeći nametnuti HSS kao arbitra u političkom životu Hrvatske. Zaboravlja, kažu, da je HSS posve marginalna politička snaga u svim većim gradovima, gdje seljaci na posljednjim izborima nisu uspijevali prijeći ni izborni prag. Zbog svih tih primjedbi Tomčić će morati vrlo pažljivo razraditi dugoročnu strategiju stranke: da mu se ne dogodi da na kraju i on i stranka ne postanu žrtve prevelikih i nerealnih ambicija.