Objavljeno u Nacionalu br. 799, 2011-03-08

Autor: Renato Baretić

Moralne dvojbe jednog hrvatskog policajca

Ako ja sutra koga palicon ošinen po kostin, kome će posli toga bit bolje? Oćel bit meni? Oćel bit njima? I kako ću se onda postavit, ako osićan da bi triba bit na onoj strani barikade, a moran stat na ovoj, znan da moran, jer inače adio plaća? Ja moren udrit svakoga počinitelja kaznenog djela, ma zgušton, nema problema, al ovo je bidan svit, prekršajci u najgoron slučaju

Renato BaretićRenato BaretićŽeljko, u rodnom kraju znan i kao Žele Ikanov, pripadnik temeljne policije RH, otežalih je nogu zakročio kroz netom otvorena vrata ureda kapelana svoje policijske uprave. Trošni, pocrnjeli bukov parket, posložen još prije pola stoljeća u “riblju kost”, zaškripao mu je glasno pod stopalima. “Što je meni ovo trebaaaloooo?”, zapjeva Bebek u Želinoj glavi, istog trena kad je mladi policajac za sobom zatvorio vrata. Mogao je sad lijepo za šankom “Borussije” ispijati sok i obazrivo se udvarati Kseniji, novoj konobarici...

- Izvoli sjesti, sinko, kako ti mogu pomoći? – upita blago don Hijacint Bitunjac, nasmiješeni kapelan o kojemu je od kolega čuo sve najbolje.


- A eto...
- Samo reci.
- A gledan sve šta se zbiva, najavilo sad i unas prosvjede za subotu, znate i sami... Digniće imene, pa... Ne znan, velečasni, kako bi se postavija. Eto.

- Misliš, prema prosvjednicima?

- E.
- Pa evo, staneš ovako, malo raširenih nogu, spustiš vizir, štit lijevom rukom podigneš do visine očiju, palicu čvrsto stegneš u desnoj...
- I šta onda? - prekine policajac dušebrižnika. - Šta ću s ton palicon? Oću koga udrit?
Don Hijacint osjeti kako mu kapljica znoja bubri u kosi iznad desne uške, spremna da se sjuri prema vratu. Uvijek to tako počne...
- Samo ako te tko napadne - reče. - Tad se moraš braniti.
- Ma ko će mene napast, velečasni, šta van je? Svi znaju i čiji san i kaki san.
- Neće tebe osobno, nego Hrvatsku. Njezin ustavnopravni poredak, katoličke kršćanske zasade i način života. Nasrnu li na tebe, nasrću zapravo na legalno izabranu vlast Republike Hrvatske, razumiješ, na demokratski ustroj i pripadnost europskom uljudbenom krugu. Ne samo na tebe osobno. A tvoj je posao i tvoje poslanje da to braniš kao sebe sama. Znači, ukaže li se potreba, primijeni sredstvo prisile u predjelu tijela. U predjelu leđa, ramena ili rebara, može i predjelu nogu, samo pripazi da ne bude baš u predjelu glave, to može biti rizično i za te i za predmetnoga bližnjega tvoga.
- A ako me niko ne napadne? - zapita mladi policajac nakon kraće šutnje, a blagi osmijeh istog trena spuzne s kapelanova lica.
- Ništa, stojiš i nadzireš stanje. Sve kako ti tvoj zapovjednik kaže.
- A šta ću ako mi kogod ponudi krafen, ili čaj? Ja volin krafene...
- Nemaš ruku, sine. Nemaš dovoljno ruku. Ako ti je u jednoj štit a u drugoj palica, čime ćeš primiti te danajske darove bez da ispustiš oružje? Osim toga, otkud znaš da ti u tu krafnu nisu podmetnuli neki otrov, ili čak drogu? A o čaju da ni ne govorim - odmahne dušebrižnik i zagleda se kroz prozor. Vani dere bura, ali on bi radije dva sata polugol stajao na vjetru, nego proveo još deset minuta u ovom vrućem, prezagrijanom uredu. Zna on što slijedi, Željko mu je već treći takav od jutros. Zna to i kapljica znoja što mu je brzo kliznula iza lijevog uha.
- Ma znate šta, velečasni - javi se Žele Ikanov kad je malo porazmislio. - To sve šta ste vi rekli, to nan je reka i zapovjednik, to već znan. Ja san zbog nečeg drugog doša...
- Reci - požuri ga don Hijacint.
- Ma evo, gledan ja to sve na televizoru i mislin se, gospe moja, pa ne bi ovoliki svit nikad demonstrira na ovoj ladnoći da mu je dobro, jel tako?
- E, i?
- I, znači da mu nije dobro, jel tako? A onda pogledan sebe, jel meni dobro? Je mi mrvu bolje nega njima, to je, al da mi je dobro, nije. Pa se onda sitin oca i matere, ona je stala doma cili život a stari je ljevač u splickoj željezari, tamo-amo svaki dan, i sad, da im nema ono malo zemlje okokuće na selu, šta je oni Kerum reka, ne bi imali od čega preživit.
- Što, i tvoji su među prosvjednicima? - prekine ga kapelan, uzvinuvši obrve.
- Nisu, al meni ka da jesu, razumite? I sad san ja, šta bi vi rekli, u moralnoj dvojbi. Mislin, reka san, nije dobro njima, nije ni meni nešta, jel tako. E, i ako ja sutra koga palicon ošinen po kostin, kome će posli toga bit bolje? Oćel bit meni? Oće kurac, izvinjajen se... Oćel bit njima? Neće garant, znan ja svoju ruku. I kako ću se onda postavit, ako osićan da bi triba bit na onoj strani barikade, a moran stat na ovoj, znan da moran, jer inače adio plaća? Ja moren udrit svakoga počinitelja kaznenog djela, ma zgušton, nema problema, al ovo je bidan svit, prekršajci u najgoron slučaju.
- Napad na službenu osobu nije prekršaj nego kazneno djelo.
- E, al šta ako mene stinon oplete neko od izad, pa ne vidin koji je? Oću udrit najbližnjega svojega, ili koga drugog? Koga?
- Ocijeni situaciju, razmisli, pa udari po savjesti.
- Ma po čijoj?
- Pa po svojoj, sinko!

Vezane vijesti

Banana u državi

Banana u državi

Zamišljam očaj onih likova koji su otišli u Poljsku da bi se tamo pijani tukli, pijani švercali bengalke na stadione, pijani ih tamo bacali na teren… Više

Komentari

registracija
23/6/09

haustor, 08.03.11. 17:15

Dobra kolumna! Vrlo zanimljivo pitanje pred kojim se nalazi i nemali dio naših policemana! Ni njima nije bogznakaj, i oni su dio radnika ove jadne zemlje! Plaće su takve kakve su, interventnima niš iznad prosjeka, krediti su tu, djeca hoće svoje, žena pitaj boga jel radi ili ne, ili radi a ne prima plaću. Sa svim problemima s kojima se susreće i dobar dio prosvjednika susreće se i taj policeman. Ali po staroj staljinističkoj fori iza svakog stoji njegov "anđeo čuvar" koji će ga drukat ako popusti pred prosvjednicima i za čas je bez posla, na ulici. Doduše, drugi par cipela je taj da se u policiju, posebno interventnu, uvukao nemali broj latentnih sileđija, koji su, umjesto da se mlate po birtijama i tekmama, svoju nasilnost lijepo upakirali u odoru koju uglavnom nečasno nose i služi im za ispoljavanje najnižih strasti, kao što je batinanje ljudi koji samo žele nešto promijeniti. Tako da te policajce treba gledati iz dvije perspektive, a meni ih je (samo onih iz prvog dijela komentara) ponekad i žao. A plus svega ovoga, cijeli dan ih drže u pripremi, pitanje jel dobiju gablec, trčkaraju ih po cijeom gradu (a to u svoj onoj ninja-kornjača opremi, nimalo laka zadaća) i onda nije čudno da na kraju balade uredno poizde na sve oko sebe, a na kome će se iskalit (na šefu ne smije) nego na nekom ubogom prosvjedniku! Naravno da ne odobravam nasilje viđeno u ZG u prošlu subotu, da netko ne bi krivo shvatio, ali ako se skupi malo više prosvjednika, recimo 20 ili 30 tisuća (a kako za sada stvari stoje, i uzevši u obzir da ih je svakim danom sve više, a biti će ih još i više dolaskom lijepog vremena), ne znam baš da će ih policija uspjeti zadržati u dolasku na Markov trg. A svaka nepotrebna eskalacija nasilja od strane policije mogla bi izazvati neželjene posljedice, tako da i po tom pitanju policija mora biti jako oprezna i postupati sa filigranskom preciznošću! A za kraj jedan stih B. Štulića: "Filigranski pločnici, puni baruta!". Pa nekako mi se čini da smo blizu toga, samo ne daj Bože nevine krvi, mislim da je toga na ovim prostorima bilo i previše! Pozdrav frende i toliko od meneka!


registracija
12/12/10

Klarens, 08.03.11. 21:39

Murjak
Ima li on duhu ???
Za pamet znamo !!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika