Objavljeno u Nacionalu br. 799, 2011-03-08

Autor: Nina Ožegović

Mia Elegović

'Bilo bi suludo da s 40 godina i dalje glumim cure od 20'

Glumica Mila Elegović, koja se proslavila humorističnim serijama u kojima je isticala svoj seksepil, okrenula se ozbiljnijim ulogama, pa u sapunici 'Pod sretnom zvijezdom' glumi dokonu suprugu bogataša, a u predstavi 'Da, ministre' - ministricu

prekretnica u karijeri 
Mila Elegović kaže da se osjeća kao da je završila jednu fazu svoje karijere i krenula u nešto novo, te da se, iako i dalje izgleda mladoliko, tome treba prilagoditi i novim ulogama prekretnica u karijeri Mila Elegović kaže da se osjeća kao da je završila jednu fazu svoje karijere i krenula u nešto novo, te da se, iako i dalje izgleda mladoliko, tome treba prilagoditi i novim ulogama U halama nekadašnje Tvornice olovaka Zagreb na Črnomercu završava se nova telenova “Pod sretnom zvijezdom”, a jednu od glavnih uloga glumi Mila Elegović, nagrađivana kazališna i televizijska glumica, širokoj publici najpoznatija po ulozi atraktivne plavuše Irene Grobnik iz serije “Bitange i princeze", koja nam je otkrila da je uloga Elizabete, udane žene srednjih godina, sušta suprotnost svemu što je dosad radila. “Prešla sam četrdesetu i osjećam da sam na prekretnici, kao da sam završila jednu fazu u svojoj karijeri i krenula u nešto novo i uzbudljivo”, ispričala je Mila Elegović dodavši da se to poklopilo s njenom najnovijom ulogom ministrice Judy Hacker u matičnoj Komediji gdje je prvi put glumila političarku, te pomalo filozofski zaključila: “Svjesna sam da ova ozbiljnija uloga donosi veću odgovornost, a veće znanje i novac traži i veću poniznost i služenje drugima.”

Zanimljivu i emocijama nabijenu priču o sudbinama četiriju prijateljica, koje su odrasle u istom kvartu, napisala je Diana Pečkaj Vuković, redatelj je iskusni Branko Ivanda, a njenog supruga bogatog advokata glumi Ranko Zidarić, koji “ima poseban smisao za humor i dosjetkama i veseljem unosi dobru atmosferu na set”.


U ulogama ostalih prijateljica pojavljuju se Sandra Lončarić, Linda Begonja i Mirna Medaković, “s kojima još nije snimala, ali se pokazalo da smo jako dobra ekipa”. Tu je i popularni Zijad Gračić, a ulogu bake igra gošća iz Beograda, slavna Neda Arnerić. Serija će se početi prikazivati na Novoj TV sredinom ožujka.

Nacional: Do sada ste glumili u humorističnim serijama, a sada igrate lik Elizabete, koja je drukčija od vaših dosadašnjih uloga. Jeste li se zasitili uloga plavuša ili tražite nešto više, zrelije?
- I jedno i drugo. Prihvatila sam ulogu Elizabete jer je ona posve drukčija od mojih dosadašnjih rola i pruža mi nove glumačke mogućnosti. Do sada sam se televizijskoj publici predstavljala kao komičarka i glumila sam uglavnom mlađe djevojke, a sada ću prvi put igrati lik ozbiljnije žene. Bez obzira na to koliko sam ja još uvijek "cvrčkava" i šarmantna i moje tijelo dobro izgleda, život čini svoje i kao glumica ulazim u novu fazu, kojoj se trebam prilagoditi i ulogama. Elizabeta je dokona žena, ima 40 godina i udana je za jako bogatog zagrebačkog advokata, a tijekom serije doživjet će različite obrate, od uspona do velikih padova. Jako sam sretna što mi je ponuđena ta uloga i igram je sa zadovoljstvom.
četiri prijateljice 
U sapunici 'Pod sretnom zvijezdom', 
koja se počinje prikazivati sredinom ožujka 
na Novoj TV, glume Mila Elegović, Mirna Medaković,  Sandra Lončarić i Linda Begonja četiri prijateljice U sapunici 'Pod sretnom zvijezdom', koja se počinje prikazivati sredinom ožujka na Novoj TV, glume Mila Elegović, Mirna Medaković, Sandra Lončarić i Linda Begonja Nacional: Može li se iz toga zaključiti da se znate nositi s godinama i prilagođavati promjenama?
- Apsolutno. Svaka životna faza donosi nešto novo i fantastično i u tome treba uživati, ali u isto vrijeme ne smije se robovati godinama. Ljudi se boje promjena jer ih one vode na nepoznat teren, ali ako se to ne prihvati, čovjek ostane siromašniji za veliko iskustvo jer stalno ostaje u istoj fazi. Bilo bi suludo da ja u 40-ima igram mlade djevojke od 20 godina kao što mi se dogodilo prošle godine u mom matičnom kazalištu kada sam u "Crnoj komediji" morala igrati djevojku dvostruko mlađu od sebe. Uloga Elizabete, kao i uloga ministrice Judy u novoj predstavi "Da, ministre", upravo su ono što mi je sada trebalo.
Nacional: Već se priča kako se snima hrvatska varijanta serije "Seks i grad". Je li to točno?
- Ne, ne i ne! Ova serija nema nikakve veze sa "Seksom i gradom". To je priča o četiri prijateljice, koje vode različite živote, a onda se u jednom trenutku njihovi putovi isprepletu i one proživljavaju svoje tuge, radosti, tajne, lomove i padove. Scenarij je vrlo životan, za razliku od "Seksa i grada", koji je ciničan i prema ženama i muškarcima. Ja nikad nisam bila fan te serije, a u njoj su mi bile zanimljive samo haljine, cipele i scenografija. Sve ostalo bilo mi je umjetno, lažno, isforsirano i potpuno nerealno.
Nacional: No to je sapunica. Kako ste se odlučili na taj korak?
- Zbog uloge Elizabete koja je genijalna i s njom ću dobiti jako puno stvari. Pripremajući se za ulogu Elizabete, gledala sam ostale sapunice na televiziji, od latinoameričkih do turskih, te uočila da su likovi uvijek izloženi jakim emotivnim stanjima. To je za glumca super jer može pokazati glumačku vještinu i talent. Nije istina da su sapnice u glumačkom smislu ograničene i da ne zahtijevaju veliki angažman. U sapunicama glumac mora izraziti jake emocije, jedino što nema vremena za nijansiranje. U svakom slučaju snimanje me jako zabavlja, a i dobar je honorar.
Nacional: Kakva je atmosfera na setu, kako teče snimanje?
- Meni je najvažnije da set osjećam kao svoj, da na njemu mogu pjevati, ludirati se i raditi sve ono što mi pruža zadovoljstvo. U suprotnom ne volim glumiti. Ovdje se radi o tvornici koja ima svoje zakonitosti, ali sve je dobro posloženo i sjajno funkcionira. Na početku mi je bilo jako teško jer sam drugog dana snimanja dobila bronhitis, a paralelno sam pripremala novu predstavu u Komediji tako da sam imala dvije probe dnevno. U pet ujutro došla sam kombijem na set i snimala seriju do 10 sati, zatim sam jurila u Komediju gdje sam radila do dva sata, a zatim sam se opet vraćala snimanju serije do šest i onda ponovo u kazalište. Srećom, čim vidim tekst, odmah ga zapamtim, no nakon snimanja sve zaboravim. To je kratkotrajna memorija i tu sposobnost imaju svi ljudi, ali je ne razvijaju.
Nacional: Na premijeri predstave "Da, ministre" u Komediji dobili ste ogroman aplauz, a neki su u vašoj interpretaciji ministrice Judy Hacker vidjeli ismijavanje mjera štednje premijerke Jadranke Kosor. Je li vam ona bila uzor za taj lik?
- Ni privatno nisam osoba koja voli nekoga ismijavati, no jasno mi je da se takve paralele ne mogu izbjeći. Kolege su mi stalno donosili isječke iz novina i govorili mi kako se i u našoj predstavi spominju olovke i voda, što samo pokazuje da je ta priča univerzalna i opisuje globalne probleme. Nisam razmišljala o hrvatskoj premijerki, ne zato što bi to moglo bilo opasno, nego zato što bi to bilo jeftino. Zato sam ministrici Judy prišla arhetipski, kao ženi koja ima moć i vlast, no borila sam se s tim umjetnim, krutim političkim jezikom.

gluma, glazba i ples 
S Reneom Bitorajcem u uspješnoj humorističnoj seriji 'Bitange i princeze', u kojoj je glumila ne odviše bistru plavušu Irenu Grobnigluma, glazba i ples S Reneom Bitorajcem u uspješnoj humorističnoj seriji 'Bitange i princeze', u kojoj je glumila ne odviše bistru plavušu Irenu GrobniNacional: Jeste li imali uzor za taj lik?
- Za vrijeme rata, kao studentica, s pažnjom sam slušala britansku premijerku Margaret Thatcher, koja se zalagala, iako više nije bila na vlasti, za što bržu vojnu intervenciju u Bosni i Srbiji kako bi se zaustavila agresija. No nitko je nije slušao. Divila sam se njenoj snazi i čvrstoći i ona mi je donekle bila uzor.
Nacional: Što je bilo prijelomno da se odlučite za glumački poziv?
- Prvo sam plesala kod Silvije Hercigonje i pripremala sam se za baletnu karijeru. Zatim sam s 13 godina za samo godinu dana naglo postala žena - izrasle su mi grudi i guza, pa mi je teta Silvija rekla da nikad neću biti balerina nego glumica. Mislim da sama nisam puno utjecala na svoj izbor, kao da je moj poziv glumice bio sudbinski određen. Što sam starija, sve više mislim da je glumački poziv duhovni, glumci su, kao i ostali umjetnici, na neki način izabrani ljudi, a sve umjetnosti teže da se približe izvoru stvaranja. Jedino treba pronaći način kako ćeš ostvariti ono što je određeno.
NACIONAL: Jeste li imali podršku u obitelji?
- Jesam, od obitelji, bivšeg muža, moje babuške, pedagoga, kolega i nekih ljudi koji su mi dali podršku samim tim što mi nisu zatvorili vrata. Odrastala sam u građanskoj obitelji, moj je tata radio kao producent na Hrvatskom radiju, a majka je bila službenica, i oni su mi pružili sve što jedna mlada dama mora imati, od odgoja do obrazovanja. Bila sam mala kraljica svijeta. Sve je bilo podređeno meni pa sam razvila sebičnost i s time sam se kasnije morala hrvati. S babuškom sam puno putovala i ona mi je pomogla razviti komunikacijske sposobnosti, koje su mi kasnije jako pomogle. Naime, ja se kao glumica moram znati i prezentirati i prodati.
Nacional: Zašto ste se odlučili za Komediju?
- Željela sam raditi u Komediji jer je tamo uvijek bilo veselo, a s druge strane, to kazalište zahtijeva kompletnog glumca, koji glumi, pleše i pjeva, što mi je odgovaralo. Volim tu malu kazališnu kuću, tu mi je toplo, tu je moj ansambl i tu mi je dom. Ne volim crnjake, osobito ne volim kad me u nekom kazalištu zapuhne neka mučna energija. Uvjerena sam da nas neki nevidljivi, eterični fluid odvede na neku stranu pa je tako i mene doveo u Komediju gdje su bile krasne dame, poput Lele Margetić, koju obožavam, zatim Lukrecije Brešković, Lili Čaki, koja je svjetsko čudo, hrvatska Zsa Zsa Gabor, pa do Sande Langerholz od kojih sam mogla puno naučiti. Učila sam i od drugih dama kao što su Branka Cvitković, Neva Rošić, Helena Buljan, no problem je u tome što mi tim damama ne dajemo prostor, ne slavimo ih i ne zahvaljujemo. Ja o svima njima mogu reći samo sve najljepše, kao i o Akademiji dramske umjetnosti, koja mi je dala jako puno.
Nacional: Odigrali ste jako puno uloga, od debija u predstavi "Kralj je gol" 1994. godine pa do ministrice Judy u zadnjoj predstavi "Da, ministre". Koja vam je uloga bila prijelomna za karijeru?
- Meni je užasno važna bila uloga Polly u predstavi "Prosjačka opera" koju je režirao pokojni Marin Carić, jer mi je omogućila razvoj u različitim smjerovima. Također mi je bila važna uloga Audrey u "Maloj trgovini užasa" jer sam tu vokalno napredovala, a mjuzikl "Chicago" i uloga Roxie Hart bila mi je kruna karijere. Spomenula bih i ulogu Toine u "Piaf" gdje sam igrala s Jasnom Bilušić.
Nacional: Jedna ste od rijetkih glumica koja puno radi na sebi. Prvo ste učili pjevanje kod pokojnog Nonija Žunca, zatim ste se usavršavali u Beču i Londonu, a onda ste radili s Brankom Blaćom. Tko vam je najviše dao?
- Ja sam krenula u ovaj poziv otvoreno, bez ikoga iza sebe, samo sam poslušala jedan savjet: "Moraš biti toliko dobra da te se ne može zaobići." Mislim da bi svaki čovjek, bez obzira na to čime se bavio, trebao dati ono najbolje od sebe i postati majstor svog zanata, a to se može postići radom i disciplinom. Svi moji učitelji dali su mi jako puno, no usavršavanje u Londonu na Royal Academy of Music i Guildford School of Acting najviše mi je otvorilo percepciju. London ima najbolje kazališno obrazovanje na svijetu. Oni to dobro znaju i dobro to prodaju. Oni usađuju u glumce stav da rade privilegiran posao i to me je oduševilo. Sada radim pjevanje s Jacquesom Houdekom, a često ukradem ono što je dobro, kao svraka, i od mlađih kolega.
Nacional: Poznati ste i po seksepilnom odijevanju, je li to potreba za zavođenjem i iskazivanjem?
- I jedno i drugo. U fazama nesigurnosti odijevala sam se izazovnije jer sam takvom odjećom pokušavala potvrditi svoj identitet. No u isto vrijeme naglašena seksualnost jako mi je zabavna. Naime, nemam nikakvih problema s pokazivanjem svog tijela i volim nositi najrazličitiju vrstu odjeće. No ne volim biti rob odjeće. Važno mi je da odjeća meni služi. Često sam u sukobu s tzv. modnim znalcima i nisam omiljena u modnim krugovima jer uvijek stavim tijelo u prvi plan. Krpice mi služe samo da me pokriju i istaknu. Ne volim ni modne diktate. Ja sam glumica i ja sam bitna, a ne ono što nosim na sebi. Također ne volim diktat modnog stilista. Ja moram biti zadovoljna jer sam ja u kadru i na fotografiji.
Nacional: Kako održavate mladolik izgled?
- Glumica ne mora biti lijepa, ali mora biti skladna i zdrava, što znači da joj tjelesna težina ne smije smetati. Imam osobnog trenera s kojim puno radim već nekoliko godina i tako sam naučila da nam naše tijelo može dati najbolje od sebe ako se za njega brinemo. U zadnje vrijeme isključivo radim u teretani, s utezima, puno trčim na savskom nasipu, idem na plivanje... To mi pomaže u rješavanju stresa. Nemam specijalnih dijeta, ali jedem pet manjih obroka dnevno, što mi je osmislio Pero Kuterovac, vlasnik teretane Virtus i trener plivačke reprezentacije. Jedem sve namirnice, ali balansirane na određene načine. Ne bih mogla živjeti bez čvaraka. Ali samo pet komada.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika