Pavao MiljevacPavao Miljavac, bivši ministar obrane i načelnik Glavnog stožera, komentirao je za Nacional najnoviji skandal s raketnim sustavom S-300, njegovoj stvarnoj vrijednosti, namjerama tadašnjega državnog vrha i neozbiljnom pristupu bivše vlasti cijelom problemu.

Vrijednost isporučenog dijela je 20 milijuna dolara i ne znam kako se sad došlo do 200 milijuna: pa to je jedna trećina hrvatskog obrambenog sustava Koliko je meni poznato, ugovor o nabavci nikad nije potpisan, ministar Šušak potpisao je predugovor i na temelju njega išlo se u nabavu sustava NACIONAL: Je li vrijednost raketnog sustava u Hrvatskoj 200 milijuna dolara i znate li detalje oko njegove nabave, odnosno postoji li ugovor o nabavi? – Cijela priča oko S-300 završava na tome da je isporučeno samo 20 posto sustava i to bez glavnih dijelova radara za pretraživanje, ciljničkog radara. Rakete su stigle u kontejnerima, a s njima i transportna tehnika, nekoliko zapovjednih pultova, djelomično antenski stup, uglavnom oprema vrijedna približno 20 milijuna dolara, a ona je i danas u Hrvatskoj. Cjelokupni sustav, koliko sam imao prilike čuti tada tijekom nekih razgovora, stajao bi 250 do 280 milijuna dolara. Međutim, toliki novac bio bi isplaćen samo u slučaju isporuke sustava jačine raketne brigade, što se nikad nije dogodilo. Ne znam otkud tolika potraživanja, koja su trećina hrvatskoga godišnjega obrambenog proračuna, za ono što je trenutačno u Hrvatskoj.

Koliko je meni poznato ugovor o nabavi nikad nije potpisan. Ministar Gojko Šušak potpisao je predugovor na temelju čega je počela nabava sustava.
Teško mogu govoriti o tome koliko sam bio uključen u ideju nabave raketnog sustava S-300, jer tada nisam bio ni u MORH-u ni u Glavnom stožeru, a tijekom pregovora imenovan sam pomoćnikom načelnika Glavnog stožera HV-a. Ne mogu tvrditi da znam u čijem aranžmanu i kojom odlukom se nabavljao raketni sustav, no znam da je sustav trebao biti nabavljen kako bi se osigurala strateška ravnoteža zbog inferiornosti hrvatskoga ratnog zrakoplovstva u odnosu na jugoslavensko. Tako moderan i efikasan sustav zahtijevao je velik novac za nabavu i određene pretpostavke da bi bio operativan; školovanje kadra, 400 inženjera i tehničara raznih profila i godine uhodavanja. Osim toga, trebao se nabaviti još jedan, manji sustav koji bi štitio S-300, a sve to zaista nije bilo jednostavno. Očito da je nabava sustava išla bez poštivanja mišljenja struke i ljudi.

NACIONAL: Koliko je zapravo bila ozbiljna ideja da Hrvatska posjeduje takav strategijski i vrlo skup sustav, a koliko je to bilo samo za jednokratnu upotrebu, kao prijetnja srpskoj strani prije Oluje? – Radilo se o pokušaju kupovine cjelokupnog sustava veličine raketne brigade PZO-a. Međutim, očito je da je to olako shvaćeno, jer jednostavno se zanemarivalo što to znači, od novca, održavanja, infrastrukture do logistike potrebne za funkcioniranje sustava.

NACIONAL: To znači da je gotovo besmisleno počela i realizacija ustrojavanja raketne brigade? – Raketna brigada se ustrojavala prije Oluje i u vrijeme kad sam ja preuzimao ministarstvo. Stotinjak ljudi raznih profila bilo je uključeno u brigadu. U Hrvatskoj su bili i ruski stručnjaci i instruktori za sustav S-300 koji su trebali pomoći pri realizaciji ustrojavanja. Vjerojatno je za to znala i ruska vlada, no ništa nije bilo službeno. Radilo se o vrlo osjetljivu pitanju i strani vojni izaslanici bili su vrlo zainteresirani za sudbinu sustava. Naime, na jednom su me sastanku pitali gdje je sustav i što će biti s njim. Odgovorio sam da će on vjerojatno biti prebačen u neku treću zemlju, što je izazvalo veliko zanimanje za njegovu sudbinu, jer su se svi diplomatski i vojni obavještajni kanali nakon toga digli kako bi saznali kome ga Hrvatska namjerava isporučiti. Samo primjer isporuke S-300 na Cipar je gotovo izazvao početak rata između Grčke i Turske.

NACIONAL: Strani vojni izaslanici i svjetska javnost su saznali da Hrvatska posjeduje sustav S-300 na vojnoj paradi na Jarunu? – Na paradi se prije svega htio ostaviti psihološki efekt, jer nitko sa sigurnošću nije znao je li zaista jedna bitnica u operativnoj uporabi ili ne. S obzirom na to da smo bili inferiorni u zrakoplovstvu, smatram da je odluka o kupovini suvremenog PZO sustava bila dobra, a je li to trebao biti S-300 – je drugo pitanje.

NACIONAL: Kao tadašnji ministar obrane morali ste riješiti problem daljnje sudbine sustava S-300 ? – Prema nekim saznanjima, sustav je trebalo servisirati jer je postojala opasnost od zapaljenja raketa. Sustav je bio preglomazan. Pomoćnik ministra obrane Vladimir Zagorec dobio je zadaću da se riješi sustava, odnosno da ga proba isporučiti nekoj trećoj zemlji izvan Europe, ali došli su izbori. Prenio sam i novom ministru obrane Jozi Radošu ideju da se riješi sustava jer će se pojaviti problemi oko održavanja i eventualnih financijskih potraživanja, jer koliko mi je poznato sustav nije bio plaćen.

NACIONAL: U kakvom ste stanju ostavili sustav vašem nasljedniku? – Mislim da sam ga ostavio u jako dobrom stanju, jer sam izmjestio rakete na sigurnu lokaciju, izvan naseljenih mjesta, što znači da u slučaju eksplozije nitko od civila ne bi stradao. Ostali dijelovi sustava su, koliko je meni poznato, u Puli.

Svjedok koji je sjedio Ružmanu iza leđa odvjetnicima dao izjavu u kojoj je prepričao kako je Ružman od Zubaka tražio 2,5 milijuna dolara

Zubakov svjedok potvrdio da je Ružman tražio mito