Jurica MalčićDa je Odbor za ustav, poslovnik i politički sustav na čelu s predsjednikom Matom Arlovićem radio svoj posao – birao najboljeg kandidata za suca Ustavnog suda na temelju stručnih referenci, ugleda i iskustva – nema nikakve dvojbe da bi Jurici Malčiću mandat bio produljen. Jer bez obzira na to koliko Nevenka Šernhorst, novoimenovana sutkinja Ustavnog suda, bila kvalitetna, kad se objektivno usporedi njihovo znanje i iskustvo, ona uz Malčića nije imala nikakve šanse. No članovi odbora, sudeći po tome da su na sjednici učinili sve da eliminiraju Malčića, pa su čak prekršili i Poslovnik i Ustavni zakon, vodili su se sitnim političkim interesima. Slučaj je to apsurdniji zna li se da Malčić slovi za stručnog i moralnog suca, koji je uspješno odolijevao pritiscima HDZ-ova režima i dao značajan doprinos da Ustavni sud i u najmračnije doba opstane institucijom, nezavisnom od volje političkih stranaka. Pokažu li se točnima spekulacije da su Mate Arlović i Vladimir Šeks zapečatili sudačku karijeru Jurice Malčića radi “viših” stranačkih interesa, valja im odati priznanje na dobroj režiji za nominiranje sutkinje novog Ustavnog suda. Tako je jedan ugledni pravni stručnjak blizak Ustavnom sudu u neslužbenom razgovoru s Nacionalovim novinarima prokomentirao izbor nove sutkinje Ustavnog suda. Izbor je prerastao u još jednu aferu nakon što je Malčić zbog zlouporaba ovlasti članova Odbora podnio tužbu Ustavnom sudu.

Nevenka Šernhorst, donedavno savjetnica u Ustavnom sudu, koja je prije radila u mirovinskog osiguranju, Slaviji i zagrebačkom Narodnom sveučilištu, prošli je mjesec imenovana za sutkinju Ustavnog suda. Malčićev životopis nije se svidio članovima Odbora: bivši dopredsjednik Ustavnog suda s dugogodišnjim sudačkim stažem radio je od 1991. do 1994. kao savjetnik predstojnika Ureda predsjednika, zamjenik ministra pravosuđa i uprave, potom ministar uprave kao nestranačka osoba i već tridesetak godina živi na istoj adresi, u novozagrebačkom naselju Sopot. Malčić je bio jedan od rijetkih koji je u jeku afere oko izbora ustavnih sudaca 1999. imao hrabrosti javno reći da novi sastav Ustavnog suda neće biti dobar jer u njemu ima previše stranačkih osoba, a premalo neovisnih stručnjaka, što ga je, u ožujku 2001., i navelo da da ostavku na mjesto dopredsjednika.

Malčić, čiju je stručnost i moralnost javno hvalio i Jadranko Crnić, a njegov reizbor, čini se, podržavao i aktualni predsjednik Ustavnog suda Smiljko Sokol i kolege Ivan Matija i Jasna Omejec, u svojoj tužbi optužuje članove Odbora za niz teških proceduralnih pogrešaka. Tvrdi da je sutkinja Šernhorst, koja mu je, kako navodi u tužbi, osobno simpatična i koju ne želi dovoditi u sumnju, izabrana nezakonito, protivno izričitim odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i Poslovniku Hrvatskog sabora. Malčić tužbu nije podnio zato da bi poništio izbor sutkinje Šernhorst, nego zato, obrazlaže on, “da se takav postupak izbora više ne ponovi”.

Nacionalovo istraživanje pokazalo je da mnogo toga upućuje na to da su članovi Odbora, da bi predložili Nevenku Šernhorst, morali zažmiriti na oba oka i zaboraviti na pravila Ustavnog zakona. Kako drugačije protumačiti to što su saborskim zastupnicima zadnji dan zasjedanja Sabora, u petak u 18 sati popodne, kad im je koncentracija bitno smanjena, dostavili papir sa samo jednim kandidatom za suca Ustavnog suda, i to bez ijedne riječi o stručnosti Nevenke Šernhorst? A prema izričitoj odredbi Ustavnog zakona bili su dužni saborskim zastupnicima dostaviti listu svih onih koji su se javili na natječaj, kao i listu s prijedlogom kandidata koje Odbor nominira tako da zastupnici mogu birati između više njih.

Članovi Odbora, da su htjeli, mogli su birati. Na Odboru je bilo 11 članova: pet je glasovalo za Malčića, pet za Nevenku Šernhorst, a za Martu Mukić-Vidaković jedan član. “To je bila idealna situacija da se u skladu s Ustavnim zakonom saborskim zastupnicima dostavi da biraju između dva kandidata”, tvrdi Nacionalov izvor iz pravničkih krugova.

No Arlović nije želio idealnu situaciju. On se pozvao na Poslovnik i zatražio da se glasovanje ponovi. Nitko od članova Odbora nije protestirao zbog toga što Poslovnik propisuje ponavljanje glasovanja u Saboru, a ne u Odboru. Rezultat novog kruga bio je pet-šest u korist Nevenke Šernhorst, što pravnici tumače kao bacanje prašine u oči, jer i s takvim rezultatom glasovanja predsjednik Arlović bio je dužan zastupnicima ponuditi oba kandidata. Unatoč tome Odbor je zastupnicima 12. srpnja sati prije glasanja dostavio prijedlog da se izabere Nevenka Šernhorst, na što je 93 zastupnika bez ikakve rasprave diglo ruku “za”, kao da se bira vrsta krumpira, a ne sudac Ustavnog suda, a tri su ostala suzdržana, iz HNS-a, HSS-a i LS-a.

Tko god da je dirigirao akcijom, računao je na medijsku šutnju i vrlo dobro znao da sve što se u Saboru događa u popodnevnim satima, kad su prva izdanja dnevnih listova već zaključena, u pravilu u medijima bude popraćeno tek kratkom viješću. Već je i taj tajming sporan, budući da je Smiljko Sokol, predsjednik Ustavnog suda, Odbor još u siječnju obavijestio o ispražnjenom sudačkom mjestu, a oni su to ostavili za posljednji tren, dapače, kad je sucu već istekao mandat. Neki su skloni vjerovati kako vremensko taktiziranje nije slučajnost, ono ostavlja prostor za sitne političke dogovore.

I upravo je taj posljednji tren omogućio Arloviću da se predomisli. Mjesec dana prije, kako su Nacionalu potvrdili iz više izvora, Arlović je pred kolegama izjavljivao kako bi natječaj trebalo ponoviti, jer je jedini pravi kandidat bez konkurencije Jurica Malčić, pa to i nije neki izbor. Samo sat i pol prije sjednice Odbora kandidiranje Malčića smatralo se gotovom stvari. Navodno je i premijer Račan smatrao da članovi Odbora neće imati o čemu raspravljati. Isti izvor tvrdi da je Arlović objašnjavajući naknadno premijeru kako je došlo do preokreta tvrdio da “nije mogao vladati članovima Odbora”. To da nije mogao vladati članovima Odbora zvuči sasvim u redu, ali to da kao predsjednik nije mogao vladati Ustavnim zakonom i Poslovnikom prilično zabrinjava.

Što je zapravo motiviralo Arlovića da radikalno promijeni mišljenje o Malčiću? Među saborskim promatračima postoje dva tumačenja. Prema jednoj verziji, za “deal” SDP-a i HDZ-a odgovorna je slavonska osovina Arlović – Šeks. Šernhorst je navodno bliža najjačoj oporbenoj stranci, a taj kadrovski ustupak HDZ-ovci bi trebali znati cijeniti prilikom donošenja zakona o nacionalnim manjinama, čije su verzije dosad osporavali. Arloviću, tvrde saborski izvori, nije bilo teško odreći se dobrog suca Ustavnog suda jer mu se Malčić osobno zamjerio još 1999., kada je kritizirao Šeksovu i Arlovićevu sramotnu operaciju izbora sudaca, kojom su gurali eksponirane stranačke osobe, a ne eksperte. Usprotivio se ideji da se za suce Ustavnog suda glasuje u paketu, što je smišljeno da bi se izbjegle rasprave o kompromitiranim pojedincima.

Prema drugoj verziji, imenovanje sutkinje Nevenke Šernhorst samo je uvertira u izbor budućeg predsjednika Ustavnog suda. Njega, podsjetimo, biraju suci sami, pa je itekako važno koliku podršku kolega uživaju pretendenti na to mjesto. Nije nikakva tajna da bi se na toj poziciji rado vidio Milan Vuković koji je, tvrdi Nacionalu dobro obaviješten izvor, lobirao za izbor Nevenke Šernhorst. Računica je očita: s ideološki bliskom kolegicom, Vuković sebi stvara stratešku bazu za predstojeće izbore predsjednika Ustavnog suda. Sadašnjem predsjedniku Smilju Sokolu mandat istječe sljedeće godine i mala je šansa, kako sada stvari stoje, da se obnovi. On je u prilično nezavidnom položaju; bez obzira na to što cijene njegovo znanje, kolege ipak ne mogu zaboraviti njegov politički angažman u posljednjih deset godina, a izgubio je i uporište u HDZ-u. HDZ-ovcima sada kao oporbenjacima smeta osobina koja je Sokola nagnala na tvrdnju da novac nije imovina, kako bi zaštitio porušen ugled tadašnjeg predsjednika Tuđmana. Zamjeraju mu što se distancirao od HDZ-ove politike i ne zastupa je više s onoliko žara kao onda kada je bio predsjednikov savjetnik.

Političkih razloga za pečaćenje jedne solidne karijere bilo je napretek. U političkim krugovima Malčić ima status “trouble makera”, HDZ-ovcima se zamjerio jer u ulozi ustavnog suca nije legalizirao njihovo bezakonje i bezočno poigravanje s ljudskim pravima i sudbinama, a SDP-ovcima danas je teško povjerovati da je netko tko je bio tako blizak Tuđmanovoj vlasti čuvao dignitet svoje struke. Stoga se u političkim kuloarima mogu čuti paušalne procjene kako Malčićeva abdikacija ne treba čuditi kad je on “pisao nekakva pisma i rehabilitirao Milana Vukovića”. A upravo je suprotno: bio je potpisnik pisma u kojemu je upozoreno da Vuković ne samo da nije primjerena osoba za suca Ustavnog suda, nego postupak njegova izbora nije regularno proveden. Sudjelovao je u donošenju niza odluka koje su budile nadu da građani Hrvatske nisu prepušteni na milost i nemilost Pantovčaka i da mogu računati barem na moralnu satisfakciju. Primjerice, na sjednicama suda zagovarao je i glasao za poništavanje nezakonitih deložacija, raspuštanje Gradske skupštine, vraćanju sudaca Vrhovnog suda na posao nakon što ih je HDZ-ovsko DSV bacilo na ulicu, oslobađanju Feral Tribuna od poreza na pornografiju, zahtjevima da se umirovljenicima isplate zaostaci … Pa, ipak, SDP-ovci mu ne mogu oprostiti to što je osporavao političku instalaciju ustavnih sudaca.

Korištenje istih političkih kriterija, a ne profesionalnih, prilikom izbora sudaca skandalozno je iz najmanje dva razloga. Pokazuje da i sadašnja vlast favorizira politička, a ne stručna rješenja i time, opet, minorizira značaj Ustavnog suda, pretvarajući ga u pologu trenutačne vlasti. Zabrinjavajuće je i to što su članovi Odbora, po svemu sudeći, prisvojili sebi pravo koje im uopće ne pripada: umjesto da samo predlože kandidate, donijeli su odluku u ime saborskih zastupnika.

Koji god razlozi da su motivirali Arlovića na kolaboraciju s HDZ-ovim članovima Odbora, nepristranim analitičarima upravo je to dodatni argument da se Malčića barem predložilo saborskim zastupnicima. Jer samostalnost i stručnost veliko su jamstvo da će odluke donositi po slovu zakona, a ne po volji političkih sekti. Hrvatski bi građani sigurno s optimizmom i respektom prihvaćali odluke ustavnog suca koji se zamjerio političarima.