Objavljeno u Nacionalu br. 356, 2002-09-11

Autor: Berislav Jelinić

EKSKLUZIVNO: Pozadina Petračeva povratka

Veliki obrat: Petrač u Zagrebu

Hrvoje Petrač, zagrebački poduzetnik nakon godinu i pol vratio se u Zagreb: Nakon obavjesnog razgovora na policiji pušten je kući

Hrvoje Petrač, nakon dugo vremena ponovno se prošetao ZagrebomHrvoje Petrač, nakon dugo vremena ponovno se prošetao ZagrebomNakon nekoliko najava posljednjih mjeseci, zagrebački poduzetnik Hrvoje Petrač, poslije skoro godinu i pol, vratio se u Hrvatsku. U ponedjeljak, 9. rujna, pojavio se u Policijskoj upravi zagrebačkoj kako bi pristupio obavijesnom razgovoru o ubojstvu Vjeke Sliška koje sedogodilo lani u ožujku na zagrebačkom Cvjetnom trgu.Nakon četiri sata saslušanja Petrač je napustio središte PUZ-a u Heinzelovoj ulici, kloneći se pedesetak novinara i snimatelja koji su ga čekali pred glavnim ulazom i ispred garaže. Dok je Petrač odgovarao na policijska pitanja, Marinka Orlić, vršiteljica dužnosti šefice USKOK-a, dala je službenu izjavu otprilike ovakvog sadržaja: da njena institucija nema nikakav dokaz da je Hrvoje Petrač umješan u ubojstvo Vjeke Sliška ili da sudjelovao u kakvom drugom kriminalnom dijelu. Izjavila je također da će s njim uskoro porazgovarati o pojedinosti iz transkripata nastalih prisluškivanjem njegovih telefonskih razgovora po nalogu bivšeg istražnog suca i državnog odvjetnika Radovana Ortynskoga. Jer u njima postoji fragment koji možda upućuje na Petračevu umiješanost u šverc cigaretama.
Takvim iznenadnim raspletom nastao je velik preokret u “slučaju Petrač” , pošto su mediji objavili da se bijegom iz Hrvatske spasio od uhićenja, suđenja za ubojstvo i optužnice za šverc duhanom i oružjem.

U svom četveroipolsatnom iskazu policiji Petrač je najviše govorio o svojim susretima s Vjekom Sliškom te razgovoru s Markom Nikolićem Petrač je izjavio policiji da se dva puta susreo sa Sliškom te da mu je oba puta objašnjavao da ga netko uporno laže da ga on želi ubiti: rekao mu je da on nema ništa protiv njega te da može biti miran Petrač je policiji ispričao da se s Markom Nikolićem, organizatorom Sliškova ubojstva, našao jer mu je Nikolić htio prodati zemljište Nikolić je uporno inzistirao da se nađu a ja sam pristao da se vidimo na pet minuta, dok sam išao na trčanje, te sam odmah odbio njegovu ponudu, rekao je Petrač policiji Kako je tekao Petračev povratak, Nacional je doznao iz izvora bliskih njegovim odvjetnicima.

Marijan Pedišić, Petračev odvjetnik, sredinom prošloga tjedna obavijestio je MUP Republike Hrvatske da se njegovu klijentu poboljšalo zdravstveno stanje i da se vraća u Hrvatsku. Zbog pritiska medija na njegova klijenta i na policiju, Pedišić je smatrao kako je najbolje najprije o Petračevu povratku obavijestiti upravo MUP, kojemu je njegov klijent dužan obavijesni razgovor. Da bi se ubrzala procedura oko obavijesnog razgovora, Pedišiću je poručeno neka Petrač bude na graničnom prijelazu Macelj u ponedjeljak, 9. rujna u 10 sati ujutro. Tako je i bilo. Do Heinzlove ulice Petrača i policijskog inspektora zaduženog za njegovo ispitivanje vozio je Pedišić u svom automobilu “audi a6” dok su ih slijedila dvojica pripadnika PUZ-a u službenom automobilu bez policijskih oznaka.

Obavijesni razgovor počeo je točno u 11.30 i trajao do 16 sati. Kako Nacional doznaje, obavijesni razgovor vođen je samo o Petračevim odnosima s Vjekom Sliškom, tzv. kraljem poker automata i šefom jednog dijela hrvatskog podzemlja. Policiju je u prvome redu zanimalo koliko su se Sliško i Petrač dugo poznavali, jesu li imali kakvih poslovnih veza, jesu li imali zajedničke prijatelje, koliko su se puta sastali. Druga stvar koja je izazvala policijsku pozornost bio je Petračev susret s Markom Nikolićem, osumnjičenim da je sudjelovao u organizaciji ubojstva Vjeke Sliška. Petrač je trebao objasniti policiji što je radio s Nikolićem u automobilu u prosincu 2000. kad ih je legitimirala policija.
U 4,5-satnom razgovoru Petrač je već na početku zanijekao bilo kakvu posrednu ili neposrednu vezu s ubojstvom Vjeke Sliška. Kako Nacional doznaje iz policijskih izvora, potanko je opisao svoje susrete i sa Sliškom, i s Nikolićem, te niz drugih situacija koje su se u ovih godinu i pol dana spominjali u medijima. Zbog opširnosti iskaza, Nacional će se zadržati samo na opisu dvaju događaja koji su najviše zanimali i policiju.

Prema Patračevoj izjavi, on je krajem. prosinca 1999. se sa svojim odvjetnikom Damirom Galetovićem zatekao na večeri u restoranu “Hipodrom” u vlasništvu svog prijatelja i susjeda Žarka Peše, tadašnjeg šefa SIS-a. Pošto su sjeli za stol, Vjeko Sliško banuo je u lokal s osmoricom do zuba naoružanih muškaraca, od kojih su neki imali pištolje a neki automate. Opkolili su Petrača i Galetovića za stolom. S njima su ušli general HVO-a Ivan Andabak – poslije optužen za šverc 600 kg kokaina – i Ante Baković, tada pomoćnik ravnatelja HIS-a i čovjek za prljave poslove tada najmoćnijeg čovjeka u državi Ivića Pašalića.
U prvi mah, Petrač, kako reče policijskom inspektoru, nije shvatio da se radi o Vjeki Slišku, koga nikada dotad nije vidio niti s njim razgovarao. Tom susretu prethodile su gradske priče kako Sliško želi ubiti Petrača i obratno, da Petrač smišlja Sliškovu likvidaciju. Priče su počele kolati Zagrebom kad se Petrač pojavio na pogrebu ubijenog mafijaškog bossa Zlatka Bagarića, koga je Sliško smatrao smrtnim neprijateljem.

Upoznavši se u tako napetoj atmosferi, Petrač je rekao Slišku da njemu za razgovor ne trebaju naoružanu ljudi i ako je Sliško muškarac, nekasve priče koje kolaju po gradu, razriješe na samo. Tako su, nastavio je Patrač objašnjavati policiji, otišli su do šanka gdje su se u razgovor htjeli umiješati Andabak i Baković. No Sliško ih je grubo otjerao. U tom razgovoru Petrač je rekao Slišku da on nema ništa protiv njega i da mu netko plasira laži kako ga on, Petrač, želi ubiti. Ne bavi se poker automatima nego ima razgranat posao u trgovini, osiguranju, stranim zastupstvima te da mu ne trebaju nikakvi problemi, a ponajmanje s osobom koju prvi put u životu vidi i za koga je čuo da je prijeke naravi. Petrač je također rekao Slišku da poznaje Nikicu Jelavića i još neke njegove prijatelje (kojima se danas sudi u Remetincu u procesu protiv tzv. zločinačke organizacije), ali samo kao goste svojih lokala, kao što poznaje i stotine drugih ljudi, no da s njima nema apsolutno nikakva posla. Sliško je, pričat će Petrač policiji, izgledao zadovoljan tim objašnjenjem, naredio je da povuče oružje, a Petrač je odmah nakon toga napustio “Hipodrom”.

Drugi, a ujedno i posljednji susret između Sliška i Petrača uslijedio je nekoliko mjeseci poslije. Kako su i dalje kružile priče o uzajamnoj netrpeljivosti Sliška i Petrača, Vjeko Brajević, tadašnji tajnik MUP-a, zahtijevao je od Petrača da se nađe sa Sliškom i da još jednom porazgovaraju o svemu. Brajević je navodno osobno bio dobar i sa Sliškom i s Petračem. Nakon što se Petrač isprva nećkao opisujući to potpuno bespotrebnim susretom, jer da on nema ništa sa Sliškom, na kraju je ipak na Brajevićevo inzistiranje pristao. Susreli su se u pol bijela dana u pizzeriji “Zadar” na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Nakon što je još jednom Slišku ponovio da se njega ne treba bojati jer protiv njega nema apsolutno ništa, susret je vrlo brzo završen i Petrač je otišao u svoj ured. Prema izjavi policiji, to su bila jedina njihova dva susreta i razgovora.

S Markom Nikolićem Petrač se,kako je rekao, susreo početkom prosinca 2000. Prema objašnjenju koje je dao policiji, Petrač je sa svojim inozemnim partnerima tražio zemljište za gradnju velikog stambenog naselja. Za oko im je zapela uništena cementara u Podsusedu, koja se proteže na velikoj površini. Petrač je počeo tražiti vlasnike zemljišta, kako bi ga on i njegovi izraelski partneri mogli otkupiti. Kako se pronio glas da je Petrač zainteresiran za kupnju zemljišta, u njegov ured na Trgu žrtava fašizma javio se izvjesni Marko Nikolić koji je Petračevoj tajnici Snježani tvrdio da je on vlasnik zemljišta u Podsusedu i da ga je spreman prodati. Pritom je rekao da on posjeduje 25 posto te površine. Nikolić je još nekoliko puta nazvao prije nego što je o tome tajnica obavijestila šefa. Petrač mu je tada preko tajnice poručio da ga zanima bar 75-postotno vlasništvo nad zemljištem, kako bi mogli početi graditi te da nema što s njim razgovarati. Nikolić je i dalje inzistirao da se nađu te ga je Petrač napokon preko telefona pitao gdje stanuje. Kad mu je Nikolić odgovorio da stanuje u Ilici, nasuprot Austrijskoj ulici, Petrač mu je rekao da se mogu naći na brzinu te večeri kad on po svom običaju odlazi trčati na savski nasip. Dogovoreno je da se nađu na parkiralištu na Trgu Francuske Republike, nasuprot tvornici “Kamenski”. To je Petraču bilo usput jer on stanuje na početku Bosanske ulice. Susreli su se oko 18.30. Odjeven u trenirku, Petrač se dovezao svojim “audijem S8” na parkiralište gdje ga je već čekao Nikolić s planovima zemljišta i katastarskim česticama. U to vrijeme u Zagrebu su učestale krađe najluksuznijih “audija” te je policija vrlo pozorno opservirala svaki sumnjivo parkirani automobil te marke. Dok je Nikolić pod upaljenim svjetlima pokazivao Petraču planove zemljišta, trgom su prošla dva policajca u civilu kojima je bilo sumnjivo što dva muškarca rade u takvom automobilu na parkiralištu. Petrač je Nikoliću još jednom objasnio da ga zanima posao s njiim jedino ako skupi 75 posto vlasništva nad zemljištem. Za to vrijeme policajci su malo dalje parkirali automobil i počeli se sa stražnje strane prikradati Petračevu “audiju”. Kad su bili nekoliko metara od automobila, Petrač ih je ugledao u retrovizoru i misleći da ga netko želi ubiti ili opljačkati, istoga trena je pritisnuo gas i krenuo s parkirališta. Nakon desetak metara vidio je kako mu ta dvojica mašu i nešto pokazuju. Istoga trenutka shvatio je da su policajci. Odmah je zaustavio auto i vidljivo uzbuđen izišao i rekao zašto se tako šuljaju prema njegovu automobilu, da je mislio kako ga netko želi opljačkati. Policajci su se ispričali i objasnili kako se mnogo takvih automobila krade i da su to učinili iz opreza. Zatražili su od Petrača i Nikolića dokumente. Nakon što su vidjeli da je Petrač vlasnik tog automobila, ispričali su se još jednom i sjeli u svoj stari “citroen” i otišli s trga. Nekoliko minuta nakon njih rastali su se Petrač i Nikolić. Nikolić je, tužan, rekao da će pokušati okupiti i ostale vlasnike da zajednički prodaju Petraču zemljište. Prema Petračevu iskazu policiji, nakon toga više nikad nije vidio Nikolića niti ga čuo telefonom.

Dva policajca nisu smatrala da je potrebno prijavljivati to legitimiranje. Tek nakon što je ubijen Sliško i nakon optužbe Ortynskoga da je u tome sudjelovao Petrač, nedugo nakon toga pojavilo se i Nikolićevo ime u tom kontekstu, policajci su prijavili ono legitimiranje, koje se tako našlo u spisu o Sliškovu ubojstvu.

Vezane vijesti

Petrač i Mateković Zagorcu moraju vratiti 750.000 eura

Petrač i Mateković Zagorcu moraju vratiti 750.000 eura

Hrvoje Petrač i Ivan Mateković, pravomoćno osuđeni zbog otmice sina bivšeg generala i pomoćnika ministra obrane Vladimira Zagorca, moraju Zagorcu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika