Kao domoljub – kao onaj domoljub koji se, također, u Drugom svjetskom ratu borio za interese svoga naroda – smatram da Bobetko nije trebao napadati svoje ratne suradnike, nego izaći pred Haaški sud, suočiti se s optužnicom i iznijeti svojOptužnica protiv Janka Bobetka za ratni zločin u Medačkom džepu još je početkom prošloga tjedana izgledala kao novi faktor razdora između Stipe Mesića, predsjednika Republike, i Ivice Račana, predsjednika Vlade. Dok je premijer Račana javno oglasio da i po cijenu međunarodnih sankcija odbija Bobetka izručiti Međunarodnom kaznenom sudu, Mesić se pred kamerama nacionalne televizije 25. rujna obratio naciji s potpuno drukčijom porukom. Ustvrdivši kako nitko nema mandat da Hrvatsku zbog Bobetka gurne u novu izolaciju, dao je javnosti do znanja da se njegov stav o tom pitanju bitno razlikuje od Račanova.

Ja si ne mogu dopustiti da skupljam poene za sljedeće izbore, ne mogu dopustiti da Hrvatska bude talac bilo čijih interesa i da se ugrozi njen demokratski razvitak: mnogi koji me sada napadaju, nakon izvjesnog vremena podržavat će moje mišljenje Taj jedan, usto cenzurirani Mesićev istup pred TV kamerama, znatno je preokrenuo raspoloženje javnosti: prema anketama, gotovo 80 posto građana protivilo se Bobetkovu odlasku u Haag; nakon Mesićeva istupa, broj protivnika smanjio se za tridesetak posto. I sam Račan znatno je promijenio retoriku, izjavljujući iznenada kako on i predsjednik države ipak dijele isto mišljenje o hrvatsko-haaškim odnosima.

NACIONAL: Premijer, nakon svega, izjavljuje da između vas i njega ne postoji sukob oko Haaga. Je li javnost doista pogrešno razumjela da je neslaganje oko Bobetka bio motiv vašeg televizijskog obraćanja naciji? – Mislim da Račan smatra da nikada nismo bili u sukobu oko principijelnih pitanja: da s Haaškim tribunalom treba surađivati. Jer suradnja s Haagom je nacionalni interes Hrvatske koja se treba potvrditi kao pravna država, i kao država koja provodi svoje međunarodne obveze. U tome smo suglasni. No, kada je došlo do furiozne politizacije slučaja generala Bobetka, tu je premijer morao odlučiti: da li odmah prihvatiti ono što Haaški tribunal traži ili uloviti malo predaha. Opozicija je to iskoristila za stvaranje političkih tenzija. Sigurno je da se našao u teškoj situaciji. Smatrao sam da trebam prekinuti atmosferu politizacije. Možda tu nisam bio dobro shvaćen u krugovima današnje vlasti, a osobito nisam shvaćen u onim krugovima koji Bobetka nastoje iskoristiti da sruše ovu vlast i izoliraju Hrvatsku.

NACIONAL: Jeste li Račana unaprijed izvijestili da ćete se pred nacionalnim auditorijem HTV-a suprotstaviti njegovim manevrima oko Bobetka? – Rekao sam premijeru da ću nastupiti. Ali nisam ga izvijestio što namjeravam reći. Prije toga imali smo sastanak s Vladinom komisijom za suradnju s Haaškim tribunalom. Pretpostavljam da je shvatio kako će biti intonirana moja izjava prema stavovima koje sam na tom sastanku zastupao.

NACIONAL: Ostali ste u manjini? – Možda je moj istup bio malo drukčiji od ostalih. No bili smo suglasni da Vlada poduzme sve pravne mjere koje joj stoje na raspolaganju.

NACIONAL: Zašto je Račan već tko zna koji put ustuknuo pred hajkom desnice koja, međutim, nalazi samo novi povod za staru priču o prijevremenim izborima? – Točno. Htjeli su na nacionalnoj homogenizaciji na brzinu isforsirati izbore i na tim izborima pobijediti, ali protiv cijelog svijeta. Ako su oni u pravu da treba otkazati suradnju s Haaškim tribunalom, to znači da cijeli svijet griješi i da griješi i dobar dio Hrvatske. A to nije istina. Griješe oni koji misle da se zbog njihovih egoističkih interesa Hrvatsku isplati dovesti u poziciju taoca. Ali, da se razumijemo, da su oni na vlasti, svi optuženi bili bi izručeni Haagu u roku od tjedan dana, uz obrazloženje koje je i Tuđman davao: “Ne možemo mi protiv međunarodne zajednice i mi smo to morali učiniti.” Neka izgube iluziju svi koji podržavaju te političke snage: učinili bi isto.

NACIONAL: No što ste htjeli postići obraćanjem naciji? Vladi očitati lekciju? Pokazati svijetu kako u Hrvatskoj postoje i drukčija mišljenja? Ili osvojiti podršku javnosti za Bobetkovo izručenje? – Morao sam reći svoje mišljenje. Moja je pozicija, kao predsjednika države, da branim Ustav, da branim zakone i da u tom smislu djelujem kao korektivni faktor. Ne smatram da Vlada treba odustati od osporavanja onog dijela optužnice koji smatra upitnim – onaj dio gdje se govori da je akcija planirana kako bi imala zločinačke posljedice. Ali treba osporavati pravnim sredstvima i pred samim Haaškim tribunalom.

NACIONAL: Vi kažete da štitite Ustav. Istodobno iz HDZ-a i DC-a traže vaš opoziv, tvrdeći suprotno – da ste tim istupom vi prekršili Ustav. – Imate među njima svakakvih. Imate onog koji trijezan misli, a pijan govori. Imate onih koji računaju na brzinu pokupiti poene. Imate onih koji skrivaju svoju ulogu u zataškavanju svih tih događaja. Ima i onih kojima nije bila po volji moja izborna pobjeda. Ali oni griješe: djetinjasto je napadati onoga tko se bori protiv selektivne primjene zakona. Koliko god se naprezali, nemaju drugih argumenata osim žarke želje da osvoje vlast.

NACIONAL: Nije li vam u slabljenju tenzija najviše pomogao sam Bobetko, svojim prebacivanjem krivnje na druge generale? Dojam je da je desničare time dosta razočarao. – Kao domoljub – kao onaj domoljub koji se, također, u Drugom svjetskom ratu borio za interese svoga naroda – smatram da Bobetko nije trebao napadati svoje ratne suradnike, nego izaći pred Haaški sud, suočiti se s optužnicom i iznijeti svoje argumente.
General Bobetko je teško bolestan čovjek. Čovjek u tim godinama ne mora biti izvan funkcije, ali osim godina, general je i teško bolestan. Pročitao sam u novinama koje je sve zdravstvene tegobe dosad imao. I ne vidim tko bi njega u takvoj zdravstvenoj situaciji ekstradirao u Haag. Ne vjerujem da postoji domaća ili haaška liječnička komisija koja bi ga proglasila sposobnim da putuje u Haag i kompetentno nastupi pred sudom.

NACIONAL: Prema anketama 80 posto ljudi nije podržalo vaš stav, nego stav Vlade. Iz toga je komentator Jutarnjeg lista zaključio da ste ugrozili svoje šanse na sljedećim izborima. Pa niste li ih doista ugrozili? – Moja je pozicija takva da ja ne smijem skupljati poene za sljedeće izbore. Ja moram biti u pravu danas, za deset godina, za sto pedeset godina. Zato se uopće nisam dvoumimo kako da istupim, premda su me neki prijateljski upozoravali: ti si u svemu u pravu, ali nije pravo vrijeme. No pokazalo se da sam bio u pravu kad sam se zalagao za demokraciju i pravnu državu, bio sam u pravu kad sam se udaljio od Tuđmanove politike, smatrajući da će njezini rezultati biti pogubni uza Hrvatsku. I sada sam u pravu. Mnogi koji me sada napadaju, vidjet ćete, nakon izvjesnog vremena podržavat će moje mišljenje.

NACIONAL: Pitanje vašeg i Račanova odnosa prema Haagu pitanje je zapravo stava prema HDZ-ovu naslijeđu. Obojica ste došli na vlast zahvaljujući lijevim glasovima, a sada je najvažnije mišljenje desnice. Zašto? – Mislim da sam ja pobijedio glasovima centra i lijevog centra, dok je SDP dobio lijevi centar. Ja ne bih tu apostrofirao Račana. On je predsjednik stranke, a u svakoj stranci egzistiraju ili se naslućuju frakcije različitog političkog profila. Sve njih treba objediniti kako bi stranka na strateškim pitanjima bila jedinstvena. Nije se na vrijeme zaustavila kampanja koja se dugo vodi protiv sadašnje vlasti, premda je njezin cilj čuvanje pozicija i privilegija. Poslije svakog rata počinje borba za privilegije. Poslije Prvog svjetskog rata takvi su bili solunaši koji su tvrdili da su najzaslužniji za uspostavu Jugoslavije. Nakon Drugog svjetskog rata na isti se način ponašao SUBNOR koji je želio kapitalizirati svoje sudjelovanje u NOB-u i postati politički faktor. Poslije Domovinskog rata također su se pojavili oni koji pretenciozno tvrde da su stvorili državu i zato traže privilegije. Kažu mi da dovodim u pitanje Domovinski rat. Dobro, a gdje sam ja bio u vrijeme Domovinskog rata? U Beogradu sigurno nije bilo sjajno.

NACIONAL: Možda se Vlada, nakon demonstracija u Splitu povodom optužnice protiv Mirka Norca, plaši desničarskog puča? – Puča se ne treba bojati. Nikada puč nije izvršen bez potpore nekih međunarodnih snaga. U ovom trenutku u svijetu ne postoji nitko tko bi podržao puč protiv legitimne, demokratski izabrane vlati u Hrvatskoj. Što se Splita tiče, uvijek na nekoj temi možete okupiti masu ljudi koji emotivno reagiraju. Ali mi, koji imamo državne dužnosti i ovlasti, mi nemamo pravo na emotivne reakcije. Mi se moramo ponašati racionalno i odgovorno.

NACIONAL: Smatra se da su generali Stipetić i Ademi dobro prošli u Haagu, jer su “predsjednikovi generali” za koje ste vi lobirali. A Bobetko i Gotovina, kao HDZ-ovi generali, eto, prolaze loše. – Kako je poznato, ja sam tražio da general Stipetić razgovara s haaškim istražiteljima, premda je bilo onih koji su se tome protivili. Istu takvu šansu trebalo je dati i generalima Ademiju, Gotovini, Bobetku. Možda bi tada mnoge stvari bile raščišćene. Međutim, bivša vlast – a njezini predstavnici danas su najradikalniji – to im nije dopustila, čime su ih unaprijed osudili na optužnicu pred Haaškim tribunalom. Ako čovjeku ne daš šansu da stvari objasni u istrazi, on je unaprijed optužen. Netko u Hrvatskoj morao je znati da je Haag zainteresiran za generala Bobetka, i moralo se inzistirati da on razgovara s istražiteljima i događaje u Medačkom džepu objasni iz svoga rakursa. Tada bi situacija možda bila bitno drukčija.

NACIONAL: Tko je za to kriv? – Ja to ne znam.

NACIONAL: Je li Haag u ovom trenutku jedina tema na kojoj se Vlada i vi razilazite? – Ne bih rekao da je riječ o razlazu, ali možda sam ja ponekad imao drukčiji pristup. Vlada je sastavljena od različitih stranaka i trebalo je sve njih držati na okupu, ne samo oko strateških pitanja, nego i konkretnih mjera, za koje je potrebno vrijeme. Moja je uloga drukčija. Konkretno, ja sam bio za brzo rješavanje predmeta vezanih uz privatizaciju i pljačku u privredi. Ali to dugo traje, kažu da je mnogo toga u zastari. Tu je također i pitanje sudstva. Da je ranijih godina pravosuđe funkcioniralo i provodilo zakon, tko bi danas u Haagu prozivao Janka Bobetka? Bili bi kažnjeni oni koji su počinili ratni zločin i ne bi bilo nikakve potrebe da se bilo koji hrvatski građanin pojavljuje pred Haaškim tribunalom. Da su prvi ratni zločini procesuirani, mnogi kasniji zločini ne bi se dogodili. Policija je često svoj dio posla obavila, no onda bi slučajevi završavali u ladicama. Ako je ukradeno tisuću automobila i nitko nije kažnjen, onda mi nismo pravna država. A ti su automobili još prošli kroz vojarne. Sada bi napokon pravosuđe trebalo početi funkcionirati. I to naša javnost mora znati. A to je uloga medija, prije svega televizije. I mediji ponekad pogrešno indoktriniraju.

NACIONAL: Ni vi, dakle, poput ministra Antuna Vujića, niste zadovoljni televizijom? – I sada ste imali priliku vidjeti kako se ispustilo ono što sam govorio. Da se naglasak na jedan dio, drugi se prepriča. Na isti se način postupa s izjavom generala Stipetića.

NACIONAL: Čime ste zadovoljni a čime nezadovoljni u radu Račanove vlade? – Našom pozicijom u svijetu i vanjskopolitičkom orijentacijom vrlo sam zadovoljan. I drugo, zadovoljan sam što se Hrvatska danas orijentira proizvodno i izvozno. Efekti te promjene tek će s vidjeti. Zadovoljan sam preustrojem policije, premda postoje još neki repovi koje valja malo brže rješavati da ne opterećuju hrvatsku javnost. Zadovoljan sam što počinje preustroj vojske, ali nisam zadovoljan što on nije počeo mnogo prije. Zadovoljan sam s načelnim opredjeljenjem za neovisno sudstvo. Ali nisam zadovoljan jer mnogi suci pokazuju da su izašli iz HDZ-ove retorte i neki kadrovi ne valjaju. Generalno gledano, nisam zadovoljan brzinom reformi. Novoosnovana vlast nakon izbora predugo se iscrpljivala mojim predsjedničkim ovlastima, premda sam ja obećao da ih neću upotrebljavati ekstenzivno i da, sigurno, neću sastavljati nogometnu reprezentaciju.

NACIONAL: Kad ste već spomenuli vojsku, Jozo Radoš u intervjuu za Nacional okrivio je vaš Ured što reforma HV-a nije brža i radikalnija. – Ne bih komentirao riječi gospodina Joze Radoša.

NACIONAL: U Haagu svjedočite protiv Miloševića koji, poput Bobetka, odgovara za zločine po principu tzv. zapovjedne odgovornosti. Dok hrvatska vlada u Miloševićevu primjeru ne vidi ništa sporno, istu zapovjednu odgovornost smatra nepravednom samo kod Bobetka. – Točno, Milošević je u Haagu također po zapovjednoj odgovornosti. Nije izravno pucao, ali stimulirao je na zločine one kojima je zapovijedao. U njegov plan raspada Jugoslavije bio je ugrađen i ratni zločin i zločin genocida. Kod Bobetka je ipak drukčija situacija. Siguran sam da nije izravno zapovjedio zločin. U Hrvatskoj to nitko nije učinio. No osumnjičeni, eventualno, nisu kaznili krivce kad su imali saznanja da je zločin počinjen.

NACIONAL: Nekažnjavanje zločina je poruka zločincima da nastave dalje. A neki su pobili civile i onda još i napredovali u vojnoj hijerarhiji. – Ne želim ulaziti u pojedine slučajeve. Ali haaške optužnice su dokaz da nismo bili pravna država. Kriv je sistem.

NACIONAL: Što ćete odgovoriti kao haaški svjedok u suđenju protiv Miloševića, ako vas on pita: tvrdite da sam ja zločinac, a vi ste napisali knjigu pod naslovom Kkako smo rušili Jugoslaviju”? – On vjerojatno hoće postaviti to pitanje. Tom knjigom ja sam htio reći da Jugoslavija nije imala integrativnog faktora. Tito je otišao, Partija se raspala upravo voljom Miloševića i njegova režima, JNA je prešla na njegovu stranu. Dakle, nestala su tri faktora koja su održavala Jugoslaviju, premda su u svijetu mnogi bili sentimentalni prema Jugoslaviji. U doba blokovske podjele Jugoslavija je bila doživljavana kao pozitivan faktor u svijetu, i zbog nesvrstanosti. Dakle, kako integrativnih faktora više nije bilo, svi smo pridonijeli da Jugoslavija nestane. Ali neki od nas su htjeli da se problemi riješe politički, na osnovi Ustava iz 1974. A Milošević je htio na ruševinama Jugoslavije stvarati Veliku Srbiju.