Del Ponte i Solana - međunarodna zajednica vrši pritisak na Hrvatsku da izruči Bobetka Haaškom tribunaluPosljednjih dana predstavnici međunarodne zajednice počeli su snažnu diplomatsku ofenzivu na Hrvatsku. U službenim priopćenjima, intervjuima i diplomatskim kanalima Zagrebu su odaslane jasne poruke: zahtjev Međunarodnog suda za ratne zločine da general Janko Bobetko bude izručen mora što prije biti ispunjen. To je ocijenjeno kao znak da su SAD, EU i NATO počeli stezati omču oko Zagreba. Premda vladajuća koalicija i cijela oporba uvjeravaju javnost kako svijet ima razumijevanja za “opravdane zahtjeve Hrvatske”, rezultat je već sada porazan: nikada u posljednjih deset godina Zagreb nije bio izložen tako žestokom i dramatičnom pritisku međunarodne zajednice. U posljednje dvije i pol godine Hrvatska je napravila najveći iskorak iz balkanskog blata od svih država nastalih na području bivše Jugoslavije. Nakon što je, međutim, Račanova vlada dopustila generalu Anti Gotovini da pobjegne, a odbacila zahtjev za izručenje generala Janka Bobetka, Hrvatska je ponovno prepoznata kao europski trouble-maker, kao država u kojoj demokracija još nije toliko učvršćena da se bez većih problema može oduprijeti udarima desničarskih radikala i ekstremista. I, što je najgore, potvrdila se bojazan Zapada da većina političara u Hrvatskoj ne može nadići nacionalistički i antieuropski Tuđmanov i Šuškov horizont.

U Zagreb službenim priopćenjima i diplomatskim kanalima svakodnevno stižu sve izričitije poruke iz svijeta u kojima se traži da se zahtjev Haaškog suda o izručenju Bobetka odmah ispuni EU i SAD će sačekati još nekoliko dana da vide da li Račan samo taktizira kako bi smanjio pritisak desnice ili stvarno ne misli izručiti Bobetka: ako utvrde da je riječ o opstrukciji odmah će krenuti sa sankcijama Najprije će se ukinuti trgovinske povlastice za hrvatske proizvode u EU, što će slomiti brojne hrvatske zdrave tvrtke, zatim će se suspendirati vojna suradnja Hrvatske i NATO-a, a SAD će aktivirati Lautenbergov zakon koji automatski kažnjava države koje odbijaju surađivati s Haagom Visoki diplomatski izvor blizak vrhu EU i NATO-a ustvrdio je u off the records razgovoru za Nacional da su svi relevantni međunarodni politički čimbenici kao rijetko kad suglasni u potrebi zajedničkog i odlučnog nastupa spram Zagreba: “SAD, EU i NATO žele utvrditi je li ponašanje hrvatske Vlade u slučaju Bobetko najava njenog strateškog zaokreta i početak nove politike spram međunarodne zajednice ili je pak posrijedi taktiziranje kojemu je cilj smiriti strasti i nakon toga ispuniti preuzete obveze spram Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu. Ako hrvatska Vlada, zbog predizbornih igara, namjerava opstruirati odnos spram Suda u Haagu, odgovor će biti neumoljiv – izolacija, gubitak tempa u priključivanju europskim integracijama, povratak u balkanski glib. Ako je pak Vlada samo taktizirala i kupovala vrijeme da primiri nacionalističke ekstremiste, u Bruxellesu i Washingtonu za to postoji određeno razumijevanje jer su svjesni da je veći dio javnosti, intelektualna elita i, što je najstrašnije, crkvena hijerarhija, stala u obranu zločina. No Vladino odstupanje od preuzetih obveza ne može se dugo tolerirati, najviše još možda dva ili tri tjedna. Izostane li suradnja hrvatske Vlade zbog nemoći da se odupre ekstremistima ili pak zbog strateškog zaokreta, uslijedit će niz mjera međunarodne zajednice. Najprije će se ukinuti trgovinske povlastice za hrvatske proizvode na tržištu EU, što će značiti zaustavljanje proizvodnje i slom brojnih zdravih tvrtki, suspendirat će se vojna suradnja Hrvatske i NATO-a, a SAD će aktivirati Lautenbergov zakon koji automatski kažnjava države koje odbijaju suradnju s Haaškim sudom. Građani Hrvatske moraju biti svjesni da ne ulaze u sukob s EU, SAD i NATO-om nego s UN-om.”

Još negativniju ocjenu predstavnika međunarodne zajednice dobila je opozicija. HDZ, HSLS i DC definitivno su prokockali povjerenje svojih europskih političkih sponzora. Njihovo se ponašanje ocjenjuje “apsolutno neprihvatljivim”, a zahtjevi za smjenom predsjednika Mesića “sramotnima”. Nacionalov diplomatski izvor bio je nedvosmislen: “Premda su glavne opozicijske stranke nedavno primljene u status promatrača u Europsku pučku stranku, one su jasno pokazale svoja antieuropska i antidemokratska stajališta. SAD, EU i NATO neće popuštati ni spašavati Račanovu vladu ako odbije surađivati s Haaškim sudom. Ali u HDZ-u, HSLS-u, DC-u ne trebaju gajiti iluzije da će ih, ako osvoje vlast, međunarodna zajednica prihvatiti kao sugovornike. To ne dolazi u obzir. Doći na vlast s antieuropskim i antidemokratskim porukama, huškajući građane protiv pravne države i poštovanja preuzetih obveza, nespojivo je s članstvom HDZ-a, HSLS-a i DC-a u europskim stranačkim udrugama.”

Većina opozicijskih lidera u razgovorima u četiri oka priznaje da Vlada neće moći dugo izdržati pritisak međunarodne zajednice. Svjesni su da će se zahtjevi Haaškog suda morati ispuniti. No nevolje u kojima se našla Račanova vlada žele iskoristiti za njenu kompromitaciju i rušenje. Prije pada Vlade opozicija želi natjerati oslabljenog premijera Račana i predsjednika Sabora Zlatka Tomčića da za nju obave još jedan prljavi posao: da promijene Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom unijevši odredbu da o opravdanosti zahtjeva iz Haaga odlučuje Vrhovni sud.

“Nakon što preuzmemo vlast, ne želimo se naći u situaciji u kojoj se nalazi Račanova vlada. Jasno je da se odluke Suda u Haagu ne mogu izbjeći, stoga se odgovornost za izručenja mora prebaciti na Vrhovni sud. Time ćemo, kad dođemo na vlast, biti oslobođeni odgovornosti za izručenje optuženika”, izjavio je za Nacional jedan opozicijski lider.

Taj je model primijenio nekadašnji predsjednik Franjo Tuđman u slučaju Mladena Naletilića Tute. Kad više nije mogao odolijevati pritiscima iz svijeta, Tuđman je zatražio od Vrhovnog suda, premda za to nije imao zakonsko uporište, da donese odluku o izručenju. Dok je Ivić Pašalić tražio da se odbije zahtjev Haaškog suda, ministar vanjskih poslova Mate Granić uvjeravao je da bi odbijanje odvelo Hrvatsku u izolaciju. Nakon žestokih zakulisnih borbi tri člana Vrhovnog suda glasovala su za, a dva protiv, pa je Naletilić žurno strpan u zrakoplov za Nizozemsku. Tuđman je bio uvjeren da je ostao čistih ruku, vadeći se da je takvu odluku donio sud, a ne on. Sada taj Tuđmanov model opozicija pokušava što prije zakonski oblikovati. Svjesna je da, ako i pobijedi na sljedećim izborima, neće imati dvotrećinsku većinu za izmjenu Ustavnog zakona. Budući da su Račan i Tomčić, kako tvrde u opoziciji, uzdrmani i zaplašeni, u HDZ-u, HSLS-u, DC-u, HSP-u i HB-u sigurni su da će popustiti pred njihovim pritiscima te da će i svojim glasovima osigurati izmjenu izbornog zakona. To neće donijeti nikakvu promjenu u odnosima s Haaškim sudom, jer su zakoni koje su donijeli Vijeće sigurnosti i UN nadređeni domaćima, ali to ne zabrinjava vodeće političare opozicije. Njima je najvažnije da odgovornost za izručenja budućih optuženih svale na druge.

Većina političara na vlasti i u opoziciji već dva tjedna bezočno laže građanima: uvjerava ih kako se general Bobetko ne smije izručiti Sudu u Haagu, kako moraju izdržati sve pritiske i biti spremni na sankcije, a da sami pritom priznaju da će svaka vlast, sadašnja ili buduća, prije ili kasnije morati osigurati da se general Bobetko, na ovaj ili onaj način, ipak nađe pred haaškim sucima. Opravdanje za takvo neodgovorno ponašanje nalaze u većinskom raspoloženju građana koje je, potvrdila su istraživanja javnog mijenja, doista bilo protiv izručenja Bobetka. No pritom ne postavljaju pitanje vlastite odgovornosti za obmanjivanje javnosti, koliko su svojim neodgovornim huškanjem ponovno stvorili atmosferu ksenofobičnosti i netrpeljivosti. Jedino su se predsjednik Mesić, predsjednica HNS-a Vesna Pusić, ministar javnih radova, obnove i graditeljstva Radimir Čačić i donekle predsjednik LS-a Zlatko Kramarić odvažili govoriti istinu, ma kako ona gruba i bolna bila. Postupili su kao odgovorni političari koji nisu željeli skupljati političke poene potičući najniže strasti, podilazeći primitivizmu, neznanju i ekstremistima. Premda su isprva naišli na nerazumijevanje, kako vrijeme bude odmicalo, javnost će se sve više uvjeravati da su jedino oni govorili istinu. Slučaj Bobetko razotkrio je većinu vodećih političara kao neznalice koji uopće ne razumiju kako funkcionira međunarodna zajednica, da više nema bipolarizma, da su SAD, EU i NATO toliko čvrsto povezani da ih jedna mala država poput Hrvatske ne može podijeliti. To potvrđuju priopćenja iz svjetskih metropola koja su gotovo identična, što pokazuje da su usklađena na jednom mjestu. Zbog toga je putovanje predsjednika i potpredsjednika Sabora Zlatka Tomčića i Zdravka Tomca u Vatikan izazvalo podsmijeh u diplomatskim krugovima u Bruxellesu i Washingtonu. Ne postoji ni jedan dokument ili izjava koja bi dala naslutiti da Vatikan nema identična stajališta s članicama EU i SAD-om o suradnji s Haaškim sudom. Stoga je bilo besmisleno tražiti potporu od Katoličke crkve, u čiji je nauk ugrađena osuda zločina pa je njena moralna obveza da traži kažnjavanje odgovornih za počinjene zločine. Tomčić i Tomac morali su znati da Vatikan ipak nije Kaptol, da njega vode drukčija moralna načela od onih za koja se zalažu hrvatski biskupi. U diplomatskim krugovima u Zagrebu podsmijeh je i izazvalo i to što su čelnici Sabora posjetili državu koja nema parlament i nisu primljeni na odgovarajućoj razini. No to je, čini se, postala praksa kad se predsjednik Sabora otputi u inozemstvo: njegovi izleti pretvaraju se u sve veće debakle, u Moskvi ga nije primio gradonačelnik nego njegov zamjenik, u Sloveniji ga nije dočekao predsjednik parlamenta, a u Rimu je razgovarao s predsjednikom parlamenta koji nema gotovo nikakav utjecaj na politiku.

Slučaj Bobetko pokazao je da su hrvatski političari većinom neodgovorne osobe koje bez ikakvih obzira vlastitim sitnim interesima podređuju nacionalne, da su u stanju gaziti sve moralne principe samo da se dočepaju ili održe na vlasti. Potvrdilo se da u Hrvatskoj nema istinskih političkih vođa s habitusom predvodnika. Na sreću vladajuće koalicije, haaška tužiteljica Carla Del Ponte poslala je Hrvatskoj niz ohrabrujućih poruka. Iskazala je spremnost da uvaži životnu dob i ispita zdravstvene tegobe generala Bobetka, a po načinu ispitivanja Biljane Plavšić, preko videolinka, dala je do znanja da je pripravna i na taj način komunicirati s najstarijim haaškim optuženikom. To je maksimum koji je tužiteljica Carla Del Ponte mogla ponuditi, na potezu je sada Vlada. Ali više nema pravo na pogrešku kao prije dva tjedna.

Iz izvora bliskih Ustavnom sudu Nacional je doznao da će se Ustavni sud, kad stigne Vladin zahtjev za ispitivanje ustavnosti optužnice protiv generala Bobetka, proglasiti nenadležnim za to pitanje. Time će početi stručno osporavanje i urušavanje Vladine strategije obrane generala Bobetka. No to je, tvrde Nacionalovi izvori, jedini način da se Ustavni sud izvuče iz nevolje u koju ga gura Vlada. Pravno je, tvrde stručnjaci, nemoguće dokazati da je optužnica protiv generala Bobetka protuustavna, pa bi ustrajanje na takvoj odluci stručno i moralno kompromitiralo najviše pravno tijelo u državi. S druge pak strane, ako odbaci Vladin zahtjev, Ustavni sud dovest će cijelu hrvatsku političku nomenklaturu u još težu situaciju. Stoga će se proglasiti nenadležnim, što će omogućiti Vladi da dobije još malo na vremenu. U tom trenutku Račanov kabinet naći će se u istoj situaciji kao i hadezeovske vlade prije izručenja generala Tihomila Blaškića, Darija Kordića, Mladena Naletilića. Kako ni Županijski u Zagrebu, a ni Vrhovni sud neće moći, bez fatalnih posljedica, odbaciti zahtjev Haaškog suda za izručenje generala Bobetka, Vlada će morati pokrenuti ispitivanje sposobnosti generala Bobetka da se brani pred sudom u Haagu. Svako drugo rješenje odvelo bi Hrvatsku do ruba sankcija i izolacije.