Objavljeno u Nacionalu br. 800, 2011-03-15

Autor: Maroje Mihovilović

FINALE OSMOGODIŠNJEG PROCESA

Šešeljeva završna točka na cirkusu od suđenja

ZAVRŠENO JE suđenje haaškom optuženiku Vojislavu Šešelju, u kojem se on cijelo vrijeme trudio da ga pretvori u lakrdiju, ekstravagantnim zahtjevom za oslobađajućom presudom i odštetom od sto milijuna dolara

VOJISLAV ŠEŠELJ u svojoj završnoj riječi na suđenju tvrdio je da je potpuno nevin, a međunarodnoj zajednici je velikodušno ponudio da se nagode i da mu isplate 10 milijuna dolara odštete odmahVOJISLAV ŠEŠELJ u svojoj završnoj riječi na suđenju tvrdio je da je potpuno nevin, a međunarodnoj zajednici je velikodušno ponudio da se nagode i da mu isplate 10 milijuna dolara odštete odmahVojislav Šešelj je u svojoj završnoj jednosatnoj intervenciji prošle srijede na samom kraju rasprave na suđenju koje je protiv njega proveo haaški Međunarodni sud za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, zatražio da ga sud oslobodi svih optužbi, jer one – po njegovim riječima – nisu dokazane. No, potom je dodao nešto što je uzbudilo sve u sudnici, ali i širu javnost. Obznanio je da će cijelo sudsko vijeće, tužiteljstvo, sve svjedoke protiv njega, te Ujedinjene narode, koji su osnovali ovaj sud, tužiti i zatražiti ogromnu odštetu. Učinit će to za osmogodišnji pritvor, koliko je proveo u haaškom zatvoru, po njegovu mišljenju potpuno neopravdano, jer je sasvim nevin. Zatražit će odštetu od 100 milijuna dolara. Kazao je da je našao američkog odvjetnika Jonathana Levyja, koji će u njegovo ime podići tužbu. No, istodobno je predložio i nagodbu rekavši da je on u biti skroman čovjek pa je spreman odštetu smanjiti na deset milijuna dolara, ako ga sud oslobodi optužbe, ako ga sudsko vijeće sada pusti iz pritvora, te ako pristane da odštetu smjesta isplati. U protivnom, rekao je, tražit će 100 milijuna dolara.


BILA JE TO ŠEŠELJEVA posljednja prijetnja u ovoj dugačkoj sudskoj raspravi, i prilično je zbunila predsjedavajućeg sudskog vijeća francuskog suca Jean-Claudea Antonettija. Govoreći o mogućnosti da se Šešelj nakon završetka dokaznog postupka do izricanja presude nađe na privremenoj slobodi, Antonetti, koji je tijekom suđenja Šešelju jako pazio na proceduru, upozorio je da je to moguće jedino ako za to Šešelj dobije službena jamstva i zemlje domaćina, to jest Nizozemske, te zemlje gdje će u međuvremenu boraviti, koja će jamčiti da će se on vratiti u Haag kada sud to zatraži, misleći pritom prvenstveno na Srbiju.

NA TO JE ŠEŠELJ JETKO odgovorio da nije predao nikakvu službenu molbu sudu da ga pusti na privremenu slobodu, jer on taj antisrpski sud ni za što nikada nije molio, pa neće ni sada. Samo je konstatirao da bi s obzirom na dokazni postupak, u kojem mu ništa nije dokazano, to bilo pravično. Još mu manje pada na pamet da nešto zamoli, kako je rekao, proameričku, mundijalističku, izdajničku vlast Borisa Tadića u Beogradu. Potom je dodao: “Da mogu jamstvo zatražiti od libijskog vođe Moamera Gadafija, sjevernokorejskog vođe Kim Jong Ila, iranskog predsjednika Ahmadinejada ili Huga Chaveza iz Venezuele sa zadovoljstvom bih to uradio, ali vi to ne bi prihvatili.” Potom se oborio na cijeli Haaški sud rekavši da je to američki sud, da su i suci i tužitelji i svi ostali američki sluge, da je to antisrpski sud, te da je on ponosan što mu je taj sud sudio. Da je to antisrpski sud dokaz je da su po njemu svugdje zaposleni Hrvati kao prevoditelji, pomoćni službenici itd. Zadovoljan je što je na tom sudu imao prilike razbijati mundijalističke i globalističke tvrdnje tužiteljstva, koje je stalno ismijavao zbog nespretnosti i nedosljednosti tužitelja. Tijekom cijelog procesa on je tužiteljima bio superioran. Komentirao je odluku tužiteljstva da na samom kraju svoje završne riječi prezentira sudu kolaž snimki Šešeljevih ratnohuškačkih izjava s raznih skupova 1990. i 1991. godine. Umjesto da mu bude zbog tih izjava neugodno, što je bila namjera tužiteljstva, on je to, tako je rekao, sa zadovoljstvom gledao, istaknuvši da je ponosan na sve što je govorio i da mu je drago da i šira javnost tako ima priliku čuti što je govorio. Rekao je da to nisu bile ratnohuškačke izjave, nego da su to naprotiv zapravo izjave protiv rata, jer je on tim izjavama želio spriječiti da izbije krvavi rat, upozoravajući srpske protivnike što će im se dogoditi ako ne poslušaju ono što Srbi traže. Oni to nisu poslušali, pa su dobili ono na što ih je on upozoravao.

NAPAO JE TEZU TUŽITELJA da je Srbija započela rat kako bi stvorila Veliku Srbiju, te tvrdio da ona nije razbijala Jugoslaviju, nego je branila postojeću državu, u što su se uključili i dobrovoljci Srpske radikalne stranke, koje je on organizirao. Po njemu rat su započeli hrvatski i muslimanski separatisti koji su zemlju razbijali. Dao je do znanja da stvar još nije gotova, jer se ni Bosna i Hercegovina u svojem sadašnjem ustrojstvu, a ni Hrvatska neće moći u ovakvim svojim granicama održati. One sada postoje zahvaljujući mundijalističkim Sjedinjenim Državama i NATO-u, ali ni Sjedinjene Države, ni NATO-pakt nisu vječni. Jednom će i oni propasti, pa će se tada ponovno otvoriti jugoslavensko pitanje i sigurno promijeniti sadašnje neodržive granice Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Za to će se on u nadolazećem razdoblju boriti. Ponovio je da je ponosan na sve što je radio i što je govorio. Priznao je da ipak nije potpuno zadovoljan jer za sada nije postigao sve što je želio, ali za to ima objašnjenje, “to je bilo stoga što nije imao vlast”. To je u skladu s tezom koju je stalno ponavljao tijekom procesa da su Srbi, koji su rukovodili ondašnjom politikom, koji su tada usmjeravali rat, bili nesposobni, nedovoljno energični u ostvarivanju srpskih ciljeva, a za mnoge je na suđenju tvrdio da su bili najobičniji srpski izdajnici. Nije imao lijepih riječi ni za srbijanskog vožda Slobodana Miloševića, ni za kriminalca Željka Ražnatovića Arkana, pa je pripadnike njegovih jedinica optuživao za ratne zločine, ni za šefa KOS-a generala Aleksandra Vasiljevića, kojeg je optužio da je izvršio pokolj vukovarskih branitelja na Ovčari u dosluhu s Hrvatima, kojima je trebao takav pokolj da privuku simpatije međunarodne zajednice. Tijekom suđenja Šešelj je iznosio kojekakve fantastične teorije, te ih je minuciozno dokazivao, čak i kada su te njegove tvrdnje i teorije bile potpuno nevjerojatne, a u te je spadala ova tvrdnja da su Hrvati od Vasiljevića, koji je u trenutku pada bio najviše rangirani časnik jugoslavenske vojske u Vukovaru, pa su ga svi slušali, naručili da izvrši pokolj na Ovčari. Šešelj je na sudu iznio i razloge zašto je navodno Vasiljević naredio da se izvrši pokolj na Ovčari. Šešelj je podsjetio da je Vasiljević kao šef KOS-a u Hrvatskoj formirao nekoliko tajnih špijunskih i diverzantskih mreža, “Operu” i “Labrador”, čiji su pripadnici počinili teroristička nedjela u Zagrebu postavivši bombe pred Židovsku općinu i na židovsko groblje, sve u namjeri da novu hrvatsku vlast prikažu ustaškom, fašističkom i antisemitskom. No, obje su mreže razotkrivene, razbijene, njihovi pripadnici su se našli u hrvatskim rukama, te je postojala opasnost da te Vasiljevićeve operacije budu raskrinkane. On je tada stupio u kontakt s hrvatskim vlastima, tvrdio je na suđenju Šešelj, u želji da svoje ljude što prije izvuče iz hrvatskih ruku, kako bi zataškao svoja nedjela.

U TO VRIJEME razotkrivena je, tvrdio je Šešelj, vrlo neugodna stvar po Hrvatsku, a to su bili masovni zločini nad srpskim civilima u Gospiću. Neke su se europske zemlje tada već pripremale priznati Hrvatsku kao nezavisnu državu, ali su se nakon otkrića pokolja više desetina srpskih civila u Gospiću počele kolebati. Da bi vratila simpatije Zapada Hrvatska je hitno trebala dokaz kako su Srbi veći zločinci od Hrvata, pa je tada, tvrdi Šešelj, postignut sljedeći dogovor s Vasiljevićem: Hrvatska će osloboditi njegove ljude, pa će tako biti zataškana djelatnost “Labradora” i “Opere”, ali pod uvjetom da Vasiljević organizira da Srbi u Vukovaru počine još veći zločin od onog hrvatskog u Gospiću. Vasiljević je tada, po Šešeljevim riječima izrečenima u Haagu, organizirao strijeljanje 200 Hrvata, te su oni odvedeni na Ovčaru, gdje ih je smaknuto točno 200, dok je sedam prekobrojnih pušteno. Šešelj tvrdi da su Hrvati žrtvovali svojih 200 ljudi te po narudžbi kod Vasiljevića dobili pokolj koji im je trebao da opet steknu simpatije Zapada, a zahvaljujući tome su 15. siječnja 1992. godine dobili priznanje i nezavisnu državu. A Vasiljević je brzo nakon pokolja dobio svoje ljude u razmjeni zarobljenika organiziranoj već početkom prosinca, kada je hrvatska strana oslobodila i pripadnike “Opere” i “Labradora”. To je Šešeljeva teorija o Ovčari, za pokolj su, eto, krivi Hrvati, te srpski izdajica Vasiljević. U vezi Ovčare Šešelj je iznio još jednu laž, da je sedam žrtava Ovčare ostalo neidientificirano jer su to bili Kurdi, što je dokaz da su se na hrvatskoj strani masovno borili i strani plaćenici, u velikom broju baš Kurdi.

ENERGIČAN, DRZAK I BRUTALAN Šešelj je tijekom suđenja vješto manipulirao svjedocima (na snimci dok je prije
hapšenja bio parlamentarac)ENERGIČAN, DRZAK I BRUTALAN Šešelj je tijekom suđenja vješto manipulirao svjedocima (na snimci dok je prije hapšenja bio parlamentarac)U SVOJOJ ZAVRŠNOJ riječi ustvrdio je ponovno da tužiteljstvo nije uspjelo dokazati niti jedan jedini zločin pripadnicima dragovoljačkih odreda koje je organizirala njegova Srpska radikalna stranka, a koji su se borili pod komandom Jugoslavenske armije, a ne samostalno kao druge srpske paravojne snage. Ako je i bilo nekih nepravilnosti u njihovu djelovanju na ratištima, za to ne može biti odgovoran on, nego oficiri jugoslavenske vojske koji su im zapovijedali. Odbacio je i tezu da je bio sudionik nekog srpskog zajedničkog zločinačkog pothvata, dokazujući da nije mogao biti sudionik takvog pothvata s ljudima, na čelu s Miloševićem, koje je prezirao i s kojima se nije slagao. Tijekom cijelog suđenja je vrijeđao, nazivao izdajicama, omalovažavao, ismijavao, optuživao za ratne zločine praktički sve druge istaknute srpske političare iz ratnog razdoblja. Bilo je vidljivo da se Šešelj za svako pojavljivanje pred sudom izvanredno priprema, da se pripremao za svakog pojedinog svjedoka, pa bi o njemu znao i najmanje detalje, bio je spreman osporiti ili čak proglasiti falsifikatom svaki predočeni dokument protiv sebe. Uz to, u svakoj svojoj intervenciji pred sudom bio je krajnje energičan, drzak, brutalan, te se nije libio na najagresivniji način vrijeđati tužitelje, ali i suce. Posebno je bilo instruktivno kako se ponašao prema svjedocima.

TUŽITELJSTVO JE PREDLOŽILO mnogo najrazličitijih svjedoka, ali je bilo mnogo slučajeva da su već najavljeni svjedoci odbijali doći u sudnicu, a ako bi došli onda bi odgovarali nevoljko. Mnogo je bilo slučajeva da bi svjedok tužiteljstva u sudnici promijenio svoje svjedočanstvo, a neki svjedoci, koji su u početku bili prijavljeni kao svjedoci optužbe odjednom bi postali svjedoci obrane. Valja napomenuti da se Šešelj, koji je po struci pravnik, u sudnici vrlo vješto i inteligentno ponašao, te je u duelima s tužiteljima najčešće izlazio kao pobjednik. Bio je jako vješt i u ispitivanju svjedoka, pa je stalno mijenjao način kako bi nekim svjedoku pristupio, vrlo se umiljato, čak zaštitnički ponašao prema svjedocima nižeg obrazovanja, te bi ih tako pridobivao za sebe, a agresivno prema navodnim ekspertima, koje je vrlo često tjerao u kontradikcije. Bilo je vidljivo da je stalno imao u pripremama za proces i izvanredni tim pomagača, među kojima nisu bili samo pravnici. Bilo je tu i mnogo njegovih suradnika iz ratnog doba, koji su radili na obradi svjedoka. Bilo je mnogo pritužbi i sumnji da Šešeljevi pomagači prijete svjedocima, rade pritisak na njih, te da je zbog straha od tih razbijača značajan broj svjedoka promijenio svjedočanstva ili se priklonio Šešelju.

ZANIMLJIVO JE DA SE prošle godine i tužiteljstvo našlo pod sumnjom da se služilo nekim agresivnim metodama prema svjedocima, prijetilo im optužbama, na primjer, pa je sudac Antonetti, na oduševljenje Šešelja, pokrenuo istragu protiv tužiteljstva zbog toga. Čula su se tada mišljenja da se tužiteljstvo u nadmetanju sa Šešeljom i nije moglo ponašati na drugi način, jer se s nasilnikom može nadmetati samo istim sredstvima. Čule su se i kritike na račun suca Antonettija što je pokrenuo postupak protiv Carle Del Ponte, jer je time išao na ruku optuženom, koji se i prema tom sucu ponašao nadmeno i nadmoćno. Antonetti je gotovo cijelo vrijeme procesa bio na udaru kritika da je u slučaju suđenja Šešelju bio odviše popustljiv prema optuženome, da mu je u mnogim stvarima odviše išao na ruku, dopustio da iskorištava svaku pravnu mogućnost da suđenje produlji ili skrene u svoju korist, umjesto da je prema Šešelju bio mnogo stroži, kao što je to bilo u drugim procesima prema drugim optuženicima. No, Antonetti je od samog početka bio stanovišta da suđenje treba voditi nepristrano, te maksimalno poštivati sva proceduralna prava optuženika kako se ne bi kasnije moglo reći da Šešelj nije imao maksimalno korektno suđenje. Šešelj je završio svoje izlaganje prošle srijede u trijumfalnom tonu, samozadovoljan, uvjeren da je pravilno postupio što se prije više od osam godina dobrovoljno predao Haaškom sudu, jer je – po svojem mišljenju – obavio veliki posao obrane srpskog naroda i srpskih interesa od mundijalističkog i globalističkog Zapada pred cijelom svjetskom javnošću. Čak je pohvalio sud što mu je uljepšao posljednji dan ove rasprave budući da ga je u sudnicu ovaj put vodila lijepa stražarica, a ne neki namrgođeni čuvari.

NIJE JEDINO BIO ZADOVOLJAN time što mu je sudac Antoanetti nagovijestio da bi sud mogao dosta dugo razmatrati 1300 predočenih dokaznih predmeta i razne druge materijale, pa će presudu morati dugo čekati. No, Šešelj je uvjeren da odluka može biti samo jedna, i to oslobađajuća, jer mu tužiteljstvo nije ništa dokazalo. A onda će se ponosno vratiti u Srbiju da ponovno pokrene političku djelatnost. Stat će na čelo svoje Srpske radikalne stranke, pokrenuti srpski narod da smijeni sadašnju proameričku mundijalističku vlast, kako bi nastavio ondje gdje je prije osam godina stao u stvaranju Velike Srbije do granice Karlobag-Karlovac-Virovitca, od čega ne odustaje.

Vezane vijesti

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Čačiću godinu i deset mjeseci zatvora uvjetno

Prvi potpredsjednik Radimir Čačić osuđen je na godinu i deset mjeseci zatvora s rokom kušnje od tri godine zbog prometne nesreće koju je skrivio u… Više

Komentari

registracija
20/8/10

McCoy, 15.03.11. 07:31

Budala...


registracija
8/7/10

Maroje, 15.03.11. 08:14

Neka se vidi s kakvimim luđacima smo živili i ratovali.


registracija
30/6/09

jebivjetar, 15.03.11. 09:07

Manje je lud od nekih u hrvatskoj vladi. Tu ima pacijenata za 100 godina promatranja !


registracija
11/1/10

fluid, 15.03.11. 11:18

Sud koji je u stanju suditi žrtvama jednako kao i agresoru,koji nije u stanju razlučiti(ali isključivo iz političkih pritisaka moćnih država)da su pred zakonom svi jednaki,ni nije ni pravni ni pravedni sud.Ne suditi Americi jer je moćna i sl.,je ravno i gluposti i ludnici.Ili je za sve zakon jednak ili ga treba ukinuti.To je pravednost.Sve ostalo je manipulacija i držanje malih u šah-mat poziciji a da bi veliki mogli provoditi svoje imperijalističke i interesne potrebe.Tobože se radi o najvišoj pravnoj razini u svijetu a padaju na osnovama jednakosti svih pred zakonom.O čemu uopće ima smisla raspravljati ?Šešelj je zlo od čovjeka ali zorno pokazuje sve licemjerje i bijedu svjetskog poretka.Sud koji je sam sebi svrha ni nije sud.Tako je sa ovim u Hagu.Sve dok sudi po tim svojim nedosljednim kriterijima.Nije da neznaju pravo nego ga zloupotrebljavaju svojom nemoći pred jakima . Nema pravde na ovome svijetu niti će je ikada biti.Ljudski rod nije evoluirao dovoljno da bi sve pred zakonom zaista tretirao kako izvorno načelo nalaže.


registracija
11/10/10

agaSovulj, 15.03.11. 17:41

fluid, cijenim vase komentare, i u vecini se slazem sa vasim razmisljanjima. Ali sada to nije slucaj. Sudovi kao haski su potrebni bez obzira da li se mogu primjeniti i na Ameriku, koja je daleko najjaca vojna sila na svijetu, te tu silu koristi u svakoj prilici da bi postigla ciljeve koje zeli. U ovom slucaju, ne priznaje haski sud kad su americki vojnici u pitanju. Ali haski sud igra vaznu ulogu u svijetu - salje poruku da ce ovakvi kao Seselj ili Gadafi jednog dana stati pred ruku pravde. I sto vise zemalja podrze tu ruku pravde, to ce Amerika biti usamljenija. I tamo ima onih koji smatraju da Amerika treba postivati medunarodne institucije kao sto je haski sud. I sto Amerika bude usamljenija u nepriznavanju suda u Hagu, to ce broj njihov gradana koji zagovaraju njegovo postivanja biti veci. Svakoj imperiji dode kraj, pa ce tako i njihovoj, i to sto brze to bolje.


registracija
7/1/09

maggiore, 16.03.11. 18:06

Chista naiva! Velika je razlika izmedju prava i pravde.


registracija
7/1/11

djani, 16.03.11. 18:16

Šešelj je lud totalno,treba mu stručna pomoć.,ali problem je veći nego što mislimo,pa srbi u srbiji imaju 43 posto glasova za Šešelja,a to znači da svaka kuća,svaki dom ima po jednog četnika,a takav susjed nam ne treba ,nego eto kad su već geostrateški blizu nas nemožemo ih izjuriti i iz smrdije,neka četnikuju u njoj,a nas samo ako krivo pogledaju bit će udri vraže po vragu,pa će opet gusta magla da se spusti


registracija
11/1/10

fluid, 16.03.11. 21:16

agaSovulj@ Pozdrav.Ni ne doživljavam tvoje komentare kao uvredu ili nešto sl.Sačuvaj Bože.To doživljavam samo kao drugačije viđenje iste stvari.I to je sve.Važno je zadržati razinu osobnog dostojanstva a suprotna razmišljanja su izraz demokracije.Kada bi bilo više snošljivosti i na ovom četu,nazirala bi se i veća razina osobnih digniteta osoba koje se upuštaju u komentare.A sada odgovor tebi.Na ovome svijetu nismo svi jednaki.To je točno.Nemamo svi niti jednake potrebe kao ni mogućnosti ali,kada je riječ o pravdi,pravu i zakonima,tada sam apsolutno jednakost svih pred zakonom!Bez iznimke.Bez obzira na snagu,veličinu,položajnu važnost i slično.Osobno sam legalista cijeli život i to dosljedni ali isto tako i revolucionarnih nazora kada treba loše mijenjati.Ne podnosim autoritete lažnoga morala.Niti ih se bojim.I nisam nikada.Dakle da bi bilo koji sud, haški posebno,bio vjerodostojan tada tako mora i postupati.Sve ostalo je čisto licemjerje.Eto.Pozdrav još jednom.


registracija
9/1/08

caballero, 17.03.11. 05:40

Americki sud tj. politika. Pogledajmo samo sudjenje Gotovini, a recimo nikakvog sudjenja Sipcima iako im je najuzi vrh osumnjicen za najgora zlodjela.


registracija
30/6/09

jebivjetar, 17.03.11. 18:39

Neka Šešelj oženi Jadranku Kosor. Onda nek jebu i Hrvatsku i Srbiju zajedno, bratski !


registracija
6/4/10

veljaci, 18.03.11. 11:15

najbolji komentar je jebivjetrov. bravo!!!


registracija
20/3/11

malisa, 20.03.11. 01:21

Kako je Seselj Voja lip i pamentan covijek nitko mu nista nije dokazao i kako ce kad je on samo branio Srbski narod od pomhnitali ustaskih kordi koje su navalile da uniste Srbadiju, ali bezuspjesno su odbijeni i vraceni da prosjeduju. Hrvati su glupa nacija samo nacionalizam opterecenost a Seselj je vojvoda kakog treba traziti zivio nam yojvoda Seselj i cetnici sirem svijeta.


registracija
17/10/07

Radmila, 20.03.11. 15:55

Mozemo mi njega voliti ili ne, ali fakt su ga drzali u ztvoru bez pravnog pokrica.5g bez optuznice.Koji su to silnici i misle da mogu raditi sta hoce i kako hoce. Koja se poruka salje "sve je dozvoljeno".


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika