PODRŠKA NA ULICI Prosvjednici su pred Narodnom bankom vikali 'Ne damo HNB'Zašto je guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski početkom prošlog tjedna bez konzultacija s Vladom bankama oslobodio 850 milijuna eura? Hoće li to doista dovesti do smanjenja kamatnih stopa i novih radnih mjesta? Je li time pomogao hrvatskoj vladi, građanima, bankama ili nekim domaćim poduzetnicima kojima treba novac za inozemne investicije? Je li tom samostalnom odlukom nagovijestio svoj budući politički angažman? I, ono najvažnije: bi li Željko Rohatinski doista mogao spasiti Hrvatsku? Sva ta pitanja već nekoliko dana muče mnoge političke aktere, poduzetnike i hrvatsku javnost koji s nedoumicom propitkuju motive neočekivanog prošlotjednog guvernerova poteza. Zasad su, po svemu sudeći, izvjesne tek dvije stvari: po svim anketama guverner HNB-a i dalje ima golemo povjerenje hrvatskih građana i - najozbiljnije razmišlja o svom mogućem političkom angažmanu.

PREMDA JE ROHATINSKI još prije nekoliko mjeseci javno demantirao takve najave, Nacionalovi sugovornici iz političkih i gospodarskih krugova suglasni su da se njegov prošlotjedni potez ne može tumačiti nikako drugačije nego kao propitkivanje vlastitog rejtinga među građanima. A potvrdu da ga javnost doista doživljava kao rijetkog pozitivca u domaćem političkom establishmentu - a možda i kao budućeg političkog lidera - Rohatinski je dobio u četvrtak 10. ožujka. Tada su prosvjednici koji već tri tjedna obilaze mnoge zagrebačke adrese zastali i ispred zgrade Hrvatske narodne banke, formirali živi zid i uzvikivali ”Ne damo HNB”. Ako se uzme u obzir da su ti isti prosvjednici na ranijim prosvjednim šetnjama pogrdnim parolama ”počastili” i centrale dviju najvećih hrvatskih stranaka, pa i sindikalne središnjice, ponašanjem ispred Narodne banke na zoran su način pokazali da trenutačno njihovo poštovanje uživa tek ta institucija, odnosno točnije - njezin čelnik Željko Rohatinski.

ON VEĆ NEKOLIKO GODINA u Hrvatskoj uživa snažan ugled kod mnogih građana, slovi kao stručnjak koji dosljedno štiti interese države i njenih građana, nema iza sebe nikakvih afera i često je vrlo otvoreno nastupao kao kritičar fiskalne i monetarne politike HDZ-a koju mnogi doživljavaju kao jedan od najvećih razloga teškog gospodarskog stanja u zemlji. Od argumentiranih kritika Rohatinski tijekom svog guvernerskog mandata nikad nije štedio nikog: podjednako je bio strogo kritičan i prema vladi Ivice Račana koja ga je i dovela na guvernersku funkciju, i prema vladi Ive Sanadera, u međuvremenu se čak znao verbalno obračunati i s tadašnjim hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem, a kritičan je ostao i prema Sanaderovoj nasljednici Jadranki Kosor. Sve to donosilo mu je sve veću popularnost kod građana, pa je bilo samo pitanje vremena kad bi Željko Rohatinski svoj veliki ugled mogao odlučiti pretočiti u izborne glasove i možda postati - novi hrvatski premijer. Te su se spekulacije pojačale potkraj prošle godine, kad se pojavila priča da čelnik HSLS-a Darinko Kosor nudi Rohatinskom visoko mjesto na listama te stranke za parlamentarne izbore, no jasno je da HSLS čak ni s Rohatinskim nema šansu osvojiti toliko zastupničkih mjesta da određuje mandatara vlade. Ipak, da Željko Rohatinski ima skrivene političke ambicije u političkim se kuloarima kao glasina proširilo još u proljeće 2009. godine: tada se spominjala mogućnost da se on kandidira na predsjedničkim izborima. Prema nekim izvorima, neki od njegovih bliskih prijatelja ozbiljno su ga nagovarali da se kandidira za predsjednika, no on je ubrzo odustao od te ideje. U to se vrijeme, naime, pretpostavljalo da bi se na predsjedničkim izborima mogao kandidirati i tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, a Rohatinski je smatrao da bi u tom slučaju Sanader na svojoj strani imao veliku HDZ-ovu stranačku mašineriju i velike retoričke sposobnosti, a intimno se guverner HNB-a pribojavao da bi mu u javnim nastupima veliki hendikep bilo mucanje. Baš zbog toga mnogi su njegovi poznanici kao vrlo znakovitim prokomentirali činjenicu da se Rohatinski tek nedavno, u svojoj 55-oj godini, odlučio podvrgnuti tretmanu kod varaždinskog logopeda Darka Novosela koji bi mu do svibnja trebao pomoći da smanji zamuckivanje. Među onima koji Rohatinskog već dulje vrijeme nagovaraju na politički angažman navodno se nalazi i njegov bliski prijatelj Marijan Hanžeković. Poznati zagrebački odvjetnik inače je i šef HSLS-ova Odbora za pravosuđe, pa se smatra da je upravo on proteklih godina bio glavna poveznica između Željka Rohatinskog i Darinka Kosora, no osim moguće suradnje s HSLS-om, Rohatinski je u nekim javnim istupima dao naslutiti da je svojedobno bio u kontaktu i s nekim drugim političkim strankama koje bi ga rado vidjele u svojim redovima, no pritom je naglasio da to nisu bili ni HDZ ni SDP. Prema nekim izvorima, Rohatinski bi svoje političke ambicije mogao ostvariti i uz pomoć skupine moćnih hrvatskih poduzetnika koji posljednjih mjeseci intenzivno tragaju za kandidatom kojeg bi podržali na sljedećim parlamentarnim izborima. Budući da mnoge ankete javnog mnijenja pokazuju da su građani zasićeni poznatim licima iz političke sfere, odnosno da više ni najveće stranke poput HDZ-a i SDP-a ne uživaju dobar rejting, posljednjih se tjedana sve više spekulira i o tzv. trećoj opciji, odnosno zasad još nepostojećoj stranci ili nezavisnoj listi koja bi s Rohatinskim kao isturenim frontmenom mogla ostvariti značajne izborne rezultate. Sve to daje naslutiti da bi aktualni guverner HNB-a, ako to zaista želi, itekako mogao ostvariti svoje političke ambicije. A za eventualnu političku karijeru ima velik potencijal: uživa povjerenje građana, stručan je i - što je za hrvatske prilike gotovo nevjerojatno - u svojoj dosadašnjoj karijeri nema nikakvih afera.

ŽELJKO ROHATINSKI rođen je u Zagrebu 3. siječnja 1951. godine kao sin jedinac majke ZAOKRET U ODNOSIMA SA SANADEROMRadojke, tajnice u Ini, i oca Josipa, jednog od prvih informatičara u bivšoj Jugoslaviji. Nakon završene osnovne škole u zagrebačkoj Harambašićevoj ulici i III. gimnazije u Kušlanovoj, Željko Rohatinski je 1970. upisao Ekonomski fakultet. Ondje je već 1974. godine diplomirao, a 1988. i doktorirao. Godine 1975. se vjenčao s Marijom, djevojkom koju je upoznao već na prvoj godini studija. S njom je u braku sve do danas, imaju 32-godišnju kćer Natašu i 26-godišnjeg sina Vedrana, a cijela je obitelj, uz rotvajlera Rokija, do prije dvije godine živjela u dvoipolsobnom stanu na 14. katu nebodera u novozagrebačkoj četvrti Sopot. Tek na nagovor sina Vedrana guverner HNB-a je 2008. digao kredit i kupio obiteljsku kuću u Maksimiru, gdje je Željko Rohatinski uspio preseliti svoju kolekciju od nekoliko tisuća ploča, CD-ova i filmskih DVD-ova. Njegovi prijatelji ističu da Rohatinski ima dvije strasti koje je teško povezati s imidžem strogog ekonomista: obožava Rolling Stonese i stripove “Alan Ford”. Na fakultetu mu je mentor za magisterij i doktorat bio Mato Crkvenac, koji ga je 2000. godine i predložio Ivici Račanu kao najboljeg kandidata za guvernera HNB-a, a puno prije toga našao mu je i prvi posao nakon završetka studija: 1974. godine započeo je poslovnu karijeru kao pripravnik u Republičkom zavodu za društveno planiranje, a 1989. godine imenovan je generalnim direktorom Zavoda. Godine 1990. postao je voditeljem Odjela za makroekonomsku analizu i politiku Ekonomskog instituta u Zagrebu, kojim je rukovodio do 1998. godine, kada je prešao na mjesto glavnog ekonomista Privredne banke Zagreb. Na tom mjestu radio je do travnja 2000. godine, kada je na nagovor Ivice Todorića, svog kolege sa studija, preuzeo mjesto direktora za makroekonomske analize koncerna Agrokor. Ipak, u Agrokoru je Rohatinski proveo samo tri mjeseca: već početkom srpnja iste godine prihvatio je poziv tadašnjeg premijera Račana da na funkciji guvernera Hrvatske narodne banke zamijeni Marka Škreba. Iako je od početka svog mandata Rohatinski pokazivao sve svoje osobine koje mu mnogi bilježe kao pluseve, poput tvrdoglavosti, otvorene kritike, dosljednosti i nepopustljivosti, tadašnjoj SDP-ovoj vlasti nije padalo na pamet da ga smjenjuje, a na funkciji je ostao i nakon što se na vlast potkraj 2003. vratio HDZ.

POČETKOM 2006. GODINE, nekoliko mjeseci prije isteka šestogodišnjeg mandata na guvernerskoj funkciji Rohatinski je u nekim javnim istupima odbacivao mogućnost da se kandidira za još jedan guvernerski mandat. Upravo taj trenutak neki njegovi poznanici tumače kao ključni dokaz da mu ne treba odviše vjerovati ni danas kad tvrdi da ga politika ne zanima ili da nakon isteka drugog mandata 2012. godine želi otići u privatne vode: navodno voli da ga se dugo nagovara, pa da on na kraju, tobože preko volje, pristane na nešto što je zapravo potajno i priželjkivao. Tako je i u srpnju 2006. godine pristao na ponudu Ive Sanadera da bude kandidiran i za svoj drugi mandat na čelu Hrvatske narodne banke, a laskalo mu je i to da su za tu odluku glasovali gotovo svi zastupnici Hrvatskog sabora, i vladajući i oporba, a jedini su protiv bili zastupnici Hrvatske stranke prava. Premda su ga političari doveli na guvernersku funkciju, tijekom svoja dva mandata na čelu HNB-a Željko Rohatinski nikad nije s njima bio u idiličnim odnosima: na sam dan svog prvog izbora za guvernera, Rohatinski se ozbiljno posvađao s Ivicom Račanom i Matom Crkvencem, inzistirajući da će odustati od kandidature ako ne dobije potpunu samostalnost HNB-a i prekid prakse da HNB izravno kreditira državu. U travnju 2002., nedugo po izbijanju afere oko Riječke banke Rohatinski je prvi put javno zaprijetio ostavkom ako Sabor donese odluku da je HNB odgovoran za slučaj Riječke banke. Godinu dana kasnije Rohatinski je ponovno nudio svoju ostavku: predstavnici Međunarodnog monetarnog fonda pritiskali su Račanovu vladu i prijetili prekidom stand-by aranžmana jer je HNB odbijao ispuniti MMF-ove uvjete. U konačnici, Račanova vlada stala je u obranu HNB-a, a nedugo nakon toga MMF je priznao da je Rohatinski ipak bio u pravu. Početkom 2004. godine Ivo Sanader je postao premijer i prvih godina Sanaderova mandata su njegovi odnosi s guvernerom HNB-a bili vrlo dobri, o čemu svjedoči i to što je sredinom 2006. Rohatinskom izglasan i drugi mandat. Problemi su se pojavili tijekom 2007. godine, kad je Bayerische Landesbank, bivša vlasnica Riječke banke, željela kupiti Hypo Alpe Adria banku. Iz Njemačke je krenulo veliko lobiranje, a Rohatinski je odlučno rekao da to ne dolazi u obzir, podsjetivši sve na ulogu Bayerische Landesbank u slučaju Riječke banke. Zbog svoje nepopustljivosti Rohatinski je mjesecima bio pod žestokim pritiscima premijera Sanadera i ministra financija Ivana Šukera, no Rohatinski nije popuštao. Na kraju su popustili čelnici Bayerische Landesbank i pristali na sve uvjete koje im je postavio Rohatinski, pa čak i to da se javno ispričaju hrvatskim štedišama i Republici Hrvatskoj. Već početkom 2008. Rohatinski je javno upozoravao da stižu jako teška vremena, no Ivo Sanader i njegovi ministri oglušili su se na sva upozorenja i mjesecima lagali da krize nema, a istovremeno su neki HDZ-ovi saborski zastupnici u Saboru kritizirali Rohatinskog, što je njega navelo da u ožujku 2008. Sanaderu ponudi svoju ostavku. Nakon što je u srpnju iste godine Sanader pobjegao s premijerske funkcije, Rohatinski se prema novoj premijerki Jadranki Kosor u početku postavio dobrohotno. No, kad je u veljači 2010. HDZ-ovac Goran Marić u Saboru stao prozivati HNB zbog visokih kamata i tečaja kune, Rohatinski je zatražio sastanak s premijerkom i ponovno joj ponudio svoju ostavku. Sljedećih mjeseci Rohatinski je nastavio više-manje neskrivene svađe s ministrom Šukerom, a početkom lipnja 2010. Rohatinski se danima odupirao molbi Jadranke Kosor da dopusti Ljubljanskoj banci ulazak na hrvatsko tržište, iako su iz Slovenije stizale najave da bi u protivnom Slovenija mogla blokirati pregovore Hrvatske s Europskom unijom.

ŽELJKO ROHATINSKI Guverner Hrvatske narodne banke uživa ugled kao stručnjak koji dosljedno štiti interese države i njenih građanaIAKO SE O NJEGOVIM političkim ambicijama u političkim kuloarima govorilo i početkom 2009. godine, kad su kružile glasine da bi se mogao kandidirati na predsjedničkim izborima, snažnije indicije pojavile su se tek posljednjih nekoliko mjeseci: potkraj studenoga prošle godine čelnik HSLSa Darinko Kosor javno je obznanio da s Rohatinskim pregovara o mogućnosti da se na sljedećim parlamentarnim izborima pojavi na listama HSLSa. Rohatinski je tu mogućnost odbacio tek nakon nekoliko dana. Potom se sredinom siječnja ove godine pojavila nova spekulacija, jer je guverner HNB-a viđen kako u jednom zagrebačkom restoranu u društvu odvjetnika Marijana Hanžekovića, ravnateljice Instituta Ruđer Bošković Danice Ramljak i političkog analitičara Žarka Puhovskog. To je bilo dovoljno da se u političkim kuloarima ponovno proširi teza da Marijan Hanžeković nagovara Rohatinskog na politički angažman, a glasine su se još i pojačale kad se prije mjesec dana doznalo da je Rohatinski odnedavno krenuo na logopedske tretmane kako bi smanjio svoje mucanje. U međuvremenu su se pojavile i teze da aktualnog guvernera HNB-a na ulazak u političke vode nagovara i njegov kolega iz studentskih dana Ivica Todorić, na što se sredinom prošlog tjedna nadovezala još uvijek nerazjašnjena priča oko sazivanja konferencije za tisak nekoliko velikih poduzetnika koji su - navodno - trebali javno stati na stranu Željka Rohatinskog. Upravo su zbog činjenica da je pozive na konferenciju uputila marketinška agencija Unex, inače u vlasništvu Agrokora, te zbog tri mjeseca radnog staža u Agrokoru mnogi bez oklijevanja zaključili da iza Rohatinskog sigurno stoji Todorić. Ipak, bez obzira na različita tumačenja, Željko Rohatinski i dalje uživa itekako veliku potporu hrvatskih građana, pa je mnogima ključno samo pitanje - kad će i na koji način ostvariti svoje sada više ne baš tako dobro skrivene političke ambicije.