LOŠI ODNOSI Ivo Josipović okrenuo se protiv vlade jer je Jadranka Kosor odbacila sve njegove ekonomske prijedloge i jer umanjuje njegovu ulogu u približavanju EUKada je donio odluku o okupljanju svih stranačkih čelnika na konzultacijama u Uredu predsjednika Republike, Ivo Josipović se definitivno pozicionirao kao glavna politička figura u državi. Posljedica je to Josipovićeve razočaranosti politikom vlade Jadranke Kosor, kojoj zamjera neefikasnost i socijalnu neosjetljivost, ali i višemjesečnim i jalovim sukobima vladajuće koalicije i opozicije. Kako bi zaustavio međustranačku krizu koja je paralizirala političke prilike, a odnose između opozicije i vladajuće koalicije pretvorila u otvoreno neprijateljstvo, Josipović se pozvao na 94. članak Ustava u kojem piše da se predsjednik Republike “brine za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti”. Nešto slično posljednji puta napravio je krajem 90-ih Franjo Tuđman, ali u posve drugim političkim i ustavnim okolnosima. Tuđman je vladao u polupredsjedničkom sustavu i osobno imenovao i razrješavao premijere i ministre (Sabor je samo potvrđivao njegove odluke), a kada je smatrao potrebnim, pozivao na konzultacije tadašnje vodeće opozicijske političare kao što su bili Ivica Račan i Dražen Budiša.

STIPE MESIĆ nijednom nije iskoristio svoje ustavne ovlasti, pa čak ni 2001. kada je Hrvatskoj prijetio desničarski vojni udar. Mesić je preferirao direktna obraćanja javnosti, a ne široke razgovore u kojima se pokušavao pronaći konsenzus. Ivo Josipović odlučio je prošlog tjedna iskoristiti svoja ustavna prava kako bi zauzeo je centralnu političku poziciju koju ne namjerava ispustiti sve do završetka parlamentarnih izbora. Predsjednički postupak pokazao je kako šef države i u parlamentarnom sustavu, raspolaže izuzetno širokim ovlastima koje mu omogućavaju arbitriranje i u najtežim situacijama, a ne samo suodlučivanje u vanjskoj politici i sigurnosnim pitanjima. Kriza u Hrvatskoj još nije dosegnula vrhunac, ali Josipović smatra da nitko ne može odbaciti mogućnost njezine eskalacije, a u ovom trenutku ni jedna stranka ili koalicija nije dovoljno utjecajna da zaustavi negativan razvoj događaja. Zbog toga se postavio kao arbitar čija je uloga smirivanje tenzija među zaraćenim strankama. Josipović će ustrajati na održavanju izbora u rujnu ili početkom listopada, bez obzira na hoće li do tada biti završeni pregovori s EU. Iz razgovora s njegovim povjerljivim suradnicima može se zaključiti kako će u slučaju da pregovori ipak ne budu završeni u lipnju, osobno inicirati raspisivanje izbora, premda je svjestan da će tako definitivno stupiti u otvoreni sukob s Jadrankom Kosor i HDZ-om.

POSTOJE TRI RAZLOGA koji su predsjednika Josipovića naveli na organiziranje konzultacija s parlamentarnim strankama: opasnost od eskalacije socijalnog nezadovoljstva u zemlji, želja da se zbog europskih pregovra do ljeta smanje sukobi među strankama, i konačno, preciziranje izbornog datuma, čime se željelo smiriti javnost, koja po istraživanjima, u većini traži promjenu vlasti. Da se Jadranka Kosor obratila Saboru, Josipović ne bi sazvao konzultacije u Predsjedničkom uredu. No, kada je sredinom prošlog tjedna dobio potvrdu da se premijerka ne namjerava obratiti zastupnicima i iznijeti vladine planove za izlazak iz krize, odlučio je preuzeti inicijativu. Ivo Josipović je dobro znao kako ulazi u otvoreni sukob sa strankom na vlasti, ali predsjednik države smatra da HDZ-ova vlada pokušava ostati na vlasti dokle god je to moguće, iako postoji opasnost da protesti izmaknu kontroli, i prerastu u sukobe građana i policije. Dopusnki motiv jest i katastrofalna klima u međustranačkim odnosima. Između vlasti i opozicije nema ni minimalnog dijaloga, svakodnevno se razmjenjuju uvrede i optužbe koje povremeno djeluju doslovno prostački. Takvi međuodnosi vodećih političkih stranaka, također su pridonijeli stvaranju animoziteta prema svim političarima, tako da se demonstracije održavaju ispred sjedišta HDZ-a, ali i SDP-a, HNS-a i HSS-a.

DA JE SPREMAN na sukob s premijerkom pokazao je i njegov nastup u kojem joj je poručio da pokrene akciju njegova smjenjivanja, ako smatra da je pozivom na konzultacije prekršio svoje ustavne ovlasti. Josipović je već ulazio u sukobe s članovima HDZ-a poput Andrije Hebranga, Frane Matušića i Vladimira Šeksa, ali ovo je njegov prvi konflikt s Jadrankom Kosor. Josipović je uvjeren da mnogo više građana podupire njegovu politiku nego premijerku i zato je odlučio sazvati konzultacije, a u nedjelju, otvoreno odgovoriti na napade. Slično rezoniraju i njegovi suradnici koji kažu kako “Vladu očito žulja popularnost predsjednika”. Ovo je i Josipovićev revanš vladi koja već godinu dana odbacuje predsjedničke inicijative što bi trebale dinamizirati ekonomski rast te smanjiti nezaposlenost i osjećaj beznađa širokim slojevima stanovništva. Još u ožujku 2010. Josipović je formirao Gospodarsko vijeće koje sačinjava desetak vodećih hrvatskih poduzetnika, koji su predložili nekoliko mjera koje bi osigurale rast proizvodnje i privlačenje stranih investicija. U Vladi su Josipovića optužili za stvaranje paralelne vlasti i prekoračivanje ovlasti. Kako ne bi izgledalo da se svrstao uz opoziciju, Josipović se povukao i posvetio međunarodnim aktivnostima, posebno vezanim za stabilizaciju odnosa unutar Jugoistočne Europe.

PREDSJEDNIKA JE UVRIJEDILO i vladino omalovažavanje njegova lobiranja u EU. On se sastajao s vodećim dužnosnicima kao što su José Manuel Barroso, Hermann Von Rompuy i Angela Merkel, no u javnosti je stvorena slika prema kojoj za ulazak u EU lobiraju isključivo premijerka i nekoliko njezinih najbližih suradnika. Primirje je prekinuto nakon što je Josipović procijenio da Vlada svojom politikom destabilizira situaciju u Hrvatskoj. To nije htio otvoreno kazati, međutim on i njegovi najbliži suradnici drže izglednom mogućnost eskaliranja antivladinih protesta. Nadalje, predsjednik države ni približno ne dijeli optimizam Jadranke Kosor kada se radi o ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj, i zato se angažirao na sređivanju političkih prilika i u ovom području, iako na taj sektor formalno nije u stanju utjecati. “Vlada vodi lošu ekonomsku politiku. Nema gospodarskog rasta i prijeti da se nezadovoljstvo prelije na ulice, a to se može spriječiti određivanjem datuma parlamentrnih izbora. Na taj način amortiziralo bi se nezadovoljstvo javnosti i poslala poruka da Vlada poštuje stavove velikog dijela građana. Mi se nećemo igrati s datumima, ali bi bilo optimalno da se izbori održe početkom jeseni, i to bez obzira hoće li do tada završiti pregovori s EU”, izjavio je za Nacional jedan predsjednikov savjetnik. Ivo Josipović nije sklon prihvatiti tezu kako prijevremeni izbori znače i odgodu pregovora. Procijenio je kako nitko ne može jamčiti da će sve biti gotovo u lipnju, između ostalog i zato jer se radi o političkoj odluci koja zahtijeva konsenzus svih 27 zemalja u EU. Hrvatska ovisi o tuđim odlukama, koje mogu, a i ne moraju biti pozitivne. Od čelnika opozicije stiglo je obećanje da će se suzdržati od istupa koji bi mogli dodatno zakomplicirati političke odnose, i ostaviti HDZ-ovu vladu da do lipnja pregovora s Bruxellesom. Zbog toga je Josipović u nedjelju neuobičajeno žestoko odbacio upozorenja premijerke Kosor kako oporba otežava pregovore i eksplicitno izjavio da opozicijske stranke, ništa manje nego HDZ i Vlada, podržavaju Hrvatsku na putu u EU.

U HDZ-U SU zaključili kako se Josipović etablira kao stvarni predvodnik opozicije i pretvara u jedinu realnu alternativu vladajućoj koaliciji. Još u travnju 2010. iz HDZ-a je stigla optužba kako predsjednik djeluje poput neformalnog ministra vanjskih poslova, i to nakon se Ivo Josipović susreo s vodećim predstavnicima EU, i prije njegovih odlazaka u Rusiju i Kinu na važne razgovore o ekonomskim pitanjima. Uslijedilo je relativno stabilno razdoblje, djelomično i zbog Josipovićeva distanciranja od opozicije. Djelomični razlog je bila želja da se etablira kao predsjednik svih građana, a ne isključivo birača lijevog centra, međutim, Josipović je bio izuzetno nezadovoljan djelovanjem opozicije. Koliko god je smatrao da vlada kasni u rješavanju ekonomskih pitanja, smetale su ga i neke odluke SDP-a, poput omalovažavanja rada Mladena Bajića, koji je proveo antikorupcijsku kampanju i najzaslužniji je za pritvaranje Ive Sanadera i nekoliko desetaka visokih državnih dužnosnika. U Saboru već dugo nije zabilježena neka konstruktivna rasprava, i sve se uglavnom svodi na uvrede koje razmjenjuju SDP-ovci Željko Jovnović i Nenad Stazić, odnosno Frano Matošić i neki drugi zastupnici HDZ-a. Rezultat loših političara, široko rasprostranjene korupcije i negativnih ekonomskih trendova jest sve izraženiji građanski revolt. Ivo Josipović je odlučio reagirati i iskoristiti mogućnosti koje ima po Ustavu. Da to nije napravio, možda bi uskoro demonstranti došli i pred Predsjednički ured, dok je ovako ponovno pokazao kako je jedini stvarno relevantan političar u Hrvatskoj.