Objavljeno u Nacionalu br. 361, 2002-10-16

Autor: Mladen Pleše

KATASTROFALNA PRIJETNJA IZ BRUXELLESA

Ako Hrvatska ne izruči Bobetka, nikad neće ući u EU

Nacional je iz izvora bliskih vrhu EU doznao da će Hrvatska biti drakonski kažnjena zbog neizručivanja Janka Bobetka Haaškom sudu: bit će potpuno odstranjena iz kruga demokratskih i razvijenih država

Ivica Račan i Zlatko TomčićIvica Račan i Zlatko TomčićAko vlada Ivice Račana smjesta ne osigura da se umirovljeni general Janko Bobetko očituje o optužnici tužiteljice Carle Del Ponte pred sucima Međunarodnog suda u Haagu, Hrvatska će se naći u bezizlaznoj situaciji: nikada neće biti primljena u Europsku uniju. Za tu katastrofalnu opasnost Nacional je doznao u ponedjeljak, 14. listopada, u diplomatskim krugovima bliskim vrhu EU u Bruxellesu. Informaciju koju je Nacionalu prenio visoki dužnosnik EU potvrdio je i respektabilan diplomatski izvor jedne od država članica EU u Zagrebu. Nacionalovi sugovornici objasnili su da nitko od vodećih političara EU još nije, doduše, najavio tako drakonsko kažnjavanje Hrvatske, ali da je opasnost od isključivanja iz kruga demokratskih i razvijenih država iz dana u dan sve veća i realnija. Većina domaćih političara već danima tješi javnost kako međunarodna zajednica, zbog toga što ne želi politički i gospodarski destabilizirati regiju, neće kazniti Hrvatsku drastičnim sankcijama. To je možda i donekle točno. Ali prava, dugoročna opasnost za Hrvatsku jest prijetnja da će ispasti iz kruga triju ili četiriju države koje će potkraj ovog desetljeća posljednje biti primljene u članstvu Europske unije. Već će prijem Bugarske, Rumunjske i Turske biti krajnje neizvjestan, no zbog strateških interesa EU politički pritisak bit će toliko snažan da se u paketu s te tri države Hrvatska ipak može domoći članstva u EU. Nakon toga to će biti jednostavno nemoguće: u društvu s državama poput Srbije, Albanije, Crne Gore, BiH, Makedonije, ni besprekornije države od Hrvatske ne bi imale nikakvih šansi da se u doglednoj budućnosti nađu u EU.

Hrvatska će ispasti iz kruga tri ili četiri države koje će potkraj ovog desetljeća biti posljednje primljene u Europsku uniju Uskoro će u EU biti primljeno 10 novih država, a nakon toga potkraj desetljeća bit će primljene Bugarska, Rumunjska i Turska: ako Hrvatska zbog Bobetka ispadne i iz tog kruga, nikad neće biti primljena u članstvo EU Nakon što su socijalistički režim i vladavina HDZ-a upropastili ranije prilike za priključivanje EU, čime su teško oštetili sve građane, Račanova vlada dobila je sudbinu Hrvatske u svoje ruke: ona odlučuje o tome hoće li definitivno uništiti perspektive i šanse današnjih mladih i nekoliko budućih generacija ili će pak širom otvoriti vrata prosperitetu i blagostanju. Isključivo o Račanu ovisi hoće li vladajuća koalicija biti na razini povijesne odgovornosti. On će, nesumnjivo, snositi najveću krivnju za mogući povijesni poraz, jer upravo su njemu građani Hrvatske 3. siječnja 2000. gotovo plebiscitarno predali vlast u ruke. Među ostalim, i ovlastili ga da surađuje s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu te uvede Hrvatsku u EU i ostale međunarodne asocijacije. Račan je, međutim, zbog nedostatka jasnih političkih ideja i vizije, kukavičluka, neodlučnosti i ulizivanja ekstremnim političkim skupinama, izigrao ta, kao uostalom i većinu očekivanja građana Hrvatske. Štoviše, bilanca Račanova kabineta u odnosima s Haaškim sudom zaista je sramotna: njegova vlada, za razliku od hadezeovskih, još nije izručila Haagu ni jednog osumnjičenika. Omogućila je bijeg umirovljenom generalu Anti Gotovini, a opstruira i izjašnjavanje umirovljenog generala Janka Bobetka pred sucima Haaškog suda. Time je usporila, ali i dovela u pitanje uključivanje Hrvatske u međunarodne integracije. Doda li se tomu još i neoprostivo sporo ispunjavanje tehničkih pretpostavki za prijem Hrvatsku u EU, među ostalim, nije donesen Zakon o manjinama, a neriješeni su i problemi s javnom televizijom, potpuno je jasno da Račanova vlada ne pokazuje dovoljno spremnosti da ispuni obećanja građanima o uključivanju Hrvatske u EU i NATO. Za razliku od predsjednika Tuđmana koji je, uz sve slabosti i povijesne promašaje, ipak imao makar i pogrešne vizije, a znao je na sebe preuzeti i svoj dio odgovornosti pa je Hrvatskoj osigurao i državnost, Račanu prijeti da ostane zapamćen kao političar koji ništa nije ostavio iza sebe, a još je k tomu upropastio i posljednju priliku da priključi Hrvatsku demokratskom i razvijenom svijetu.

Odgovornost za eventualni povijesni promašaj neće izbjeći ni ostali vodeći političari, prije svih oni najutjecajniji, predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, kao jedan od vođa vladajuće koalicije, te predsjednici HDZ-a i HSLS-a Ivo Sanader i Dražen Budiša kao prvi ljudi opozicije.

Predviđanja Nacionalova izvora kako Hrvatska nikada neće biti primljena u članstvo EU temelje se na neumoljivoj političkoj logici i činjenicama. Nakon teških pregovora 15 članica EU upravo ovih dana prihvaća prijedlog da se Unija proširi s deset novih država. Premda su Češka, Poljska, Mađarska, Slovenija, Estonija, Litva, Letonija, Slovačka, Cipar i Malta u političkom, pa i gospodarskom smislu sasvim neupitni za prijem, ipak se godinama naporno raspravljalo o svrsishodnosti njihova uključivanja u EU: 14 članica napokon je dalo suglasnost za prijem, a čeka se još samo izjašnjavanje građana Irske. Stoga je iz Europe ovih dana pojačan pritisak na Irce da ne opstruiraju dogovor o proširenju EU. Nema odgovornog političkog čimbenika u Dublinu koji ne traži od Iraca da dokažu pripadnost europskoj obitelji, a pritom je posebice aktivna Irska biskupska konferencija koja, za razliku od Hrvatske biskupske konferencije, uvjerava vjernike kako je nužno potvrditi privrženost europskim idejama.

Uskoro će EU imati 25 članica pa će usklađivanje njihovih stajališta i rasprava, posebice o daljnjem proširenju, biti još kompliciranije i neizvjesnije. No zbog strateškog značaja Bugarske, Rumunjske i Turske, koje su nužne karike u lancu eventualnog vojnog koridora oko Rusije za slučaj da u toj zemlji dođu na vlast ekstremni nacionalisti i desničari, njihov prijem neće biti upitan, premda neće biti ni lak. Upravo je paket s te tri države šansa da Hrvatska uskoči u zadnji vlak za Bruxelles. Poslije toga desetljećima neće biti proširivanja Unije novim članicama. Stoga, izgubi li Hrvatska zbog izostanka suradnje s Haaškim sudom ponovno na tempu, popravnog ispita više neće biti.

Osim predsjednika Stipe Mesića i još nekoliko časnih iznimaka, poput predsjednice HNS-a Vesne Pusić, predsjednika LS-a Zlatka Kramarića i ministra javnih radova, obnove i graditeljstva Radimira Čačića, u Hrvatskoj nije bilo istaknutog političara koji je u prvim trenucima smogao hrabrosti reći građanima pravu istinu o sukobu s Haaškim sudom i međunarodnom zajednicom. Račan, Tomčić, Sanader, Budiša potvrdili su u ovoj krizi da nisu političari državničkog formata, da nisu sposobni kreirati javno mnijenje, utjecati na njega, usuditi se u prijelomnim trenucima i osporiti većinsko uvjerenje ako je ono suprotno nacionalnim interesima. Račan, Tomčić, Sanader, Budiša pokazali su da mogu jedino lutati za gomilom i plivati na populističkom valu iracionalnih emocija. Račan, Tomčić, Sanader i Budiša, premda to žarko žele, nisu uspjelih izgraditi karizmu vođa, nisu se nametnuli kao političari koji su sposobni voditi državu. Najnoviji sukob s Haaškim sudom pokazao je da svi oni slijede komunističko-hadezeovski mentalni politički sklop: nisu moderni političari 21. stoljeća pa nemaju snage, znanja ni hrabrosti uvesti Hrvatsku u sretniju i bogatiju budućnost. Mogu je jedino vratiti u tragičnu prošlost.

Račan i Tomčić ponašaju se tako nedosljedno i neodgovorno iz vrlo prozirnog razloga: njima je vlast darovana na pladnju, nisu je izborili zahvaljujući vlastitom žrtvovanju, sposobnosti i izlaganju rizicima. Pobijedili su na izborima ponajprije zbog općenarodnog otpora hadezeovskoj samovolji i hrabrosti dijela medija i intelektualaca. Upravo zbog toga Račan i Tomčić nisu su se očeličili u političkoj borbi, u njima nema potrebne čvrstine i odlučnosti pa ih je lako uplašiti i demoralizirati. Oni su pod komunističkim i tuđmanovskim režimom svladali vještinu političkog preživljavanja i prilagođavanja i tu praksu nastavljaju i danas.

Najveću cijenu za mogući povijesni promašaj platit će premijer Račan. Tomčić je ipak outsider koji se domogao vlasti stjecajem okolnosti nakon što je Budiša napustio vladajuću koaliciju. U diplomatskim krugovima u Bruxellesu i Zagrebu više uopće ne kriju razočaranje ponašanjem Vlade i njenim izigravanjem preuzetih obveza. Tako je Račan uspio na međunarodnom planu postići ono što mu je nešto prije pošlo za rukom i kod kuće: neučinkovitošću, nedosljednošću i kunktatorstvom razočarao je većinu svojih simpatizera, prokockao ugled i šanse SDP-a i sebe osobno.

Svoju su priliku definitivno upropastili i Sanader i Budiša. Oni su, može se zaključiti iz razgovora sa stranim diplomatima, potvrdili njihove sumnje da HDZ i HSLS nisu ni europska ni demokratska alternativa sadašnjoj vlasti. Dok ova vlast još može izbjeći katastrofu, ponašanje HDZ-a, HSLS-a, HSP-a, HIP-a i HB-a pokazuje da će oni, dođu li na vlast, uništiti bilo kakvu europsku i demokratsku perspektivu Hrvatske. HDZ i HSLS nisu iskoristili kolebanja vladajuće koalicije da se nametnu kao pravo, alternativno političko rješenje sadašnjoj vlasti. Umjesto toga Sanader i Budiša ispali su smiješnima kad su ovih dana ustrajavali na ostavci Račanove vlade zbog Piranskog zaljeva. Potpuna nezainteresiranost javnosti za problem Savudrijske vale pokazuje da je taj slučaj iskonstruirala opozicija, uz asistenciju dijela stranaka na vlasti, kako bi demontirala premijera Račana. No i tu je većina vodećih političara pokazala koliko su jadni: zbog svojih političkih interesa potpuno su zapostavili nacionalne. Isto se ponavlja i ovih dana: ponovno se potvrđuje da većini političara uopće nije stalo do Hrvatske u koju se svi kunu, nego samo do vlastitih probitaka. Račan, Tomčić, Sanader, Budiša i ostali političari željeli su iskoristiti slučaj ostarjelog generala Bobetka da osvoje nekoliko jeftinih predizbornih poena i nametne svoju kandidaturu na sljedećim predsjedničkim izborima. No potpuno se preračunali: predsjednik Mesić je, doduše, izgubio dio popularnosti, ali se potvrdio kao političar s državničkom osobnošću. Stoga se već sada može prognozirati da Mesić za dvije godine neće imati dostojnog protukandidata na predsjedničkim izborima.

Jadnije od političara u cijeloj se krizi ponašao samo umirovljeni general Janko Bobetko. Umjesto da se kao moralan čovjek i hrabar vojnik pojavi pred sucima i obrani od optužbi haaškog tužiteljstva, on je želio cijelu državu učiniti svojim taocem. Huškan od ekstremnih desničara koji su ga željeli iskoristiti za rušenje vlasti, pogrešno upućivan i od odvjetnika i pravnih i političkih savjetnika, general Bobetko toliko se kompromitirao u očima javnosti da je ona sve manje na njegovoj strani. Ako je Bobetko imao snage i hrabrosti napisati knjigu “Sve moje bitke”, red je da i ovu posljednju bitku sam obavi, a ne da druge gura da to obave umjesto njega. Bobetko je dužan, zbog situacije u kojoj se našla Hrvatske, smoći hrabrosti i poštenja te podmetnuti leđa. Posebice ako se osjeća nevinim. Tada mu neće biti teško u to uvjeriti suce Haaškog suda. Pogotovo stoga što mu oni nude niz pogodnosti, od toga da se brani iz Zagreba do toga da komunicira s Haagom preko videolinka.

Ako Hrvatska ostane tamna pjega na karti Europe, imena Račana, Tomčića, Sanadera i Budiše ostat će zapisana na crnoj listi hrvatskih političara koji su kroz povijest nanosili nepopravljivu štetu nacionalnim interesima. Teško je, nažalost, očekivati da će oni barem malo pocrvenjeti kad se potkraj godine u Kopenhagenu okupe čelnici 25 država koji će početi zajednički krojiti sudbinu Europe, a među njima neće biti Hrvatske. Jednako se tako ne može očekivati da će osjetiti barem malo grižnje savjesti zato što sljedeće desetljeće Hrvatska neće biti ravnopravna s većinom europskih država, što njeni građani neće moći slobodno putovati, zapošljavati se i školovati u Europi. Ukratko: što mladi Hrvati neće imati jednaku šansu kao stotine milijuna njihovih europskih vršnjaka.


U ponedjeljak, 14. listopada HDZ, HSLS i DC naglo su povukli zahtjev da Sabor pod hitnom postupku raspravlja o njihovom prijedlogu za promjenu ustavnog zakona o suradnji s haškim sudom. Neočekivani obrat posljedica je snažnog pritiska predstavnika Europske pučke stranke, udruge konzervativnih i narodnjačkih stranaka Europe, koji su zatražili od HDZ-a da prestane opstruirati suradnju Hrvatske s haškim sudom. Time je sukob Hrvatske i međunarodne zajednice dobio novu dimenziju: HDZ, glavna opozicijska stranku, našla se na takvom udaru iz inozemstva da naprosto nije imala drugog izlaza nego da povuče svoj prijedlog promjena ustavnog zakona. Inače je HDZ-u i DC-u prijetilo da će nakon samo nekoliko tjedana biti izbačeni iz članstva pridruženih članova EPS. Pokazalo se da čak ni tako hrabra i glasna opozicija kao što se predstavljaju HDZ, HSLS i DC, nije u stanju oduprijeti se stranim pritiscima. A još do jučer HDZ, HSLS i DC energično su tražili ostavku Vlade Ivice Račana tvrdeći da ona nije u stanju obraniti nacionalne interese jer je preponizna i prepopustljiva pred predstavnicima međunarodne zajednice. Na sav su glas prijetili da će, kada oni dođu na vlast, znati reći odlučno i čvrsto ne cijelom svijetu. Bilo je međutim dovoljno tek nekoliko telefonskih vikend razgovora s europskim metropolama pa da HDZ, HSLS i DC naprave ono zbog čega su toliko napadali Vladu Ivice Račana.

Vezane vijesti

Ciparski poziv u pomoć

Ciparski poziv u pomoć

Cipar je u ponedjeljak postao peta zemlja eurozone koja je zatražila financijsku pomoć Europske unije, a ciparska je vlada objavila kako će… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika