Vladimir Šeks, predsjednik Kluba HDZ-ovih zastupnikaNakon haaške optužnice protiv Janka Bobetka, bivšeg načelnika Glavnog stožera HV-a, vladajući SDP opasno je ugrozio poziciju i identitet HDZ-a, deklarirano desne stranke. Uz podršku tradicionalnih HDZ-ovih glasača, Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata i udruga ratnih veterana, SDP-ov premijer Ivica Račan odrekao se lijevog biračkog tijela koje ga je dovelo na vlast i solidarizirao s haaškom strategijom pokojnog predsjednika Franje Tuđmana. Odbio je uvažiti najnoviju haašku optužnicu kockajući se međunarodnim sankcijama protiv Hrvatske.

Kad bi HDZ bio na vlasti, u slučaju Bobetko napravio bi isto što i SDP Minimalne su šanse da žalbeno vijeće Haaškog suda usvoji bilo koji navod žalbe hrvatske vlade Treba promijeniti ustavni zakon kako bi se donošenje odluke s vlade prebacilo na sudstvo: u tom slučaju bi sve kritike iz svijeta i zemlje bile upućene prema pravosuđu a ne vladi Dakle, Vladimir Šeks, predsjednik Kluba HDZ-ovih saborskih zastupnika i vodeći ideolog HDZ-a, najpozvaniji je da komentira Račanovu transformaciju u potencijalnog lidera domaće desnice.

NACIONAL: Opći je dojam da u “slučaju Bobetko” premijer Račan realizira haašku strategiju HDZ-a. Je li dojam točan? – Ivica Račan u cijelosti je, doista, prihvatio sve ključne zahtjeve HDZ-a u strategiji prema Haaškom sudu: da se koristi svim mogućim pravnim sredstvima u osporavanju optužnice protiv Bobetka i da poduzme najširu moguću diplomatsku akciju, u SAD- u, Europskoj uniji, NATO-u, kako bi ukazao na neodrživost određenih postavki optužnice.

NACIONAL: Kako ste ga uspjeli na to natjerati? – Nikoga nismo ni na što natjerali. Račan se suočava s time da njegova politika ne daje rezultate i da se rejting njegove vlade, pa i njega osobno, strmoglavio. U znatnom dijelu javnosti postalo je jasno da Hrvatsku, u gospodarskom smislu, nije pokrenuo s mrtve točke. I tako je odlučio da iskoristi HDZ-ove ideje kako bi preuzeo ulogu nacionalnog mesije, da HDZ-u izbije iz ruke nacionalne palicu i predstavi se kao zaštitnik nacionalnog interesa. Pobojao se da bi rastuće nezadovoljstvo protiv Vlade moglo završiti masovnim prosvjedima u kojima bi se spojili socijalni i nacionalni motivi.

NACIONAL: Budući da Račan, kako sami priznajete, realizira haašku strategiju vaše stranke, je li HDZ spreman preuzeti odgovornost ako ona završi sankcijama? – Kao oporbena politička stranaka, odgovornost ne želimo dijeliti s Račanovom vladom. Postoji osjećaj odgovornosti najjače oporbene stranke koja se priprema za preuzimanje vlasti. Mislim da smo uspjeli u dobrom dijelu skinuti sa sebe etiketu nedemokratske, rigidno desničarske, antieuropske stranke…

NACIONAL: Očito niste razumjeli pitanje, pa ću ga preformulirati: ako Račan odluči da ne izruči Bobetka, čak po cijenu sankcija, hoćete li ga i u tome podržati? – To nije realna dilema. Do toga neće doći. Mislim da će se postići rješenje u kojem neće biti ni Bobetkova odlaska u Haag, ni prijave Hrvatske Vijeću sigurnosti. Problem će se, po mojem sudu, riješiti 23. listopada kad budu razgovarali Račan i tužiteljica Carla Del Ponte. Mislim da će se naći zadovoljavajući modus: da se Bobetko o optužnici izjasni izvan haaške sudnice. Mislim da će takav scenarij predložiti sama Carla Del Ponte.

NACIONAL: Predsjednik Stipe Mesić ovih je dana jezgrovito dijagnosticirao situaciju: da takva politika prema Haagu Bobetku neće ništa pomoći, a Hrvatskoj jako škodi jer smo blizu sankcija. Što mislite o toj dijagnozi? – Očito postoji raskorak između premijerova i predsjednikova stava u odnosu na Haag. Mesić zagovara bezuvjetnu suradnju s Haaškim tribunalom. U svojoj televizijskoj izjavi on je, doduše, naoko podržao nastojanja da Vlada iskoristi sve pravne lijekove u slučaju Bobetko, ali stalno upozorava na opasnost od sankcija. Ne mislim da smo blizu sankcija, zasad smo dobili samo upozorenje. No, kad bi do toga došlo, Bobetku bi se utoliko pomoglo što ne bi bio izručen u Haag, ali bi i dalje ostao nalog za izručenjem, ostala bi optužnica i međunarodna tjeralica.

NACIONAL: Dakle, Mesića zbog toga ne optužujete za nacionalnu izdaju? – Ne, ali ne slažem se s njegovim stavom o bezuvjetnoj suradnji s Haaškim sudom. Jer to onda nije suradnja nego diktat.

NACIONAL: Račan postaje zaštitnik nacionalnih interesa koji su dosad bili HDZ-ov monopol, Pašalić je preuzeo prostor desne subkulture oko karizmatika Sudca i pjevača Thompsona. Nije li vaš HDZ ostao i bez identiteta i bez glasačke baze? – Pašalić pokušava politički instrumentalizirati Sudca i Thompsona, to je istina. On njih svojata, tvrdeći da se oko njih skupljaju birači Hrvatskog bloka, što je notorna neistina i manipulacija tom publikom. U zemlji gdje su sve vrijednosti relativizirane i gdje postoji duboko razočaranje u sve opcije i vrijednosti, ljudi traže nove proroke.

NACIONAL: U desničarskim krugovima priča se da Bobetkom manipuliraju Pašalićevi izaslanici, da zato starac iz dana u dan mijenja mišljenje hoće li se izjasniti o optužnici, hoće li ili neće u bolnicu. Imate li vi kakve pouzdanije informacije o tome? – S Pašalićem uopće ne komuniciram. I ne znam mijenja li Bobetko mišljenje. Ali znam da ima vrlo čvrst, postojan stav da živ u Haag ne ide.

NACIONAL: Posjećuju li Bobetka izaslanstva vaše stranke? Što mu ona savjetuju? – Nas nekoliko iz vodstva stranke nekoliko smo puta posjetili generala Bobetka. Ali nismo davali nikakve sugestije ili savjete kako bi trebao postupiti u odnosu na haašku optužnicu.

NACIONAL: Objašnjavajući zašto je HDZ odustao od revizije Ustavnog zakona o suradnji s MKS-om rekli ste da Račanu ne želite dati alibi za neuspjeh u Haagu. Ne zvuči li to kao da duboko sumnjate u uspjeh vladine žalbe u “slučaju Bobetko”?
-Po mojoj prosudbi, šanse su minimalne da žalbeno vijeće usvoji bilo koji navod žalbe hrvatske Vlade. Siguran sam da tako i sama Vlada procjenjuje, bez obzira na to što je Haaški sud, suprotno stavu tužitelja, prihvatio pravo jedne države da ulaže žalbu. S druge strane, mi iz HDZ-a od Vlade stalno smo dobivali upozorenja da položaj Hrvatske znatno otežava već samo inzistiranje na saborskoj proceduri za otvaranje rasprave o Ustavnom zakonu o suradnji s MKS-om. Na to su nas upozoravali Goran Granić i sam premijer Račan, tvrdeći da zemlje Europske unije i Haaški sud, kao cjelina, tu raspravu doživljavaju kao nešto što Vlada prešutno podržava.

NACIONAL: Zašto bi HDZ-ova inicijativa bila grijeh Vlade u kojoj nema ni jednog hadezeovca? – Kako je Račanova vlada nekoliko puta iskazala nezadovoljstvo odlukama i potezima tužiteljstva, u Haagu već, kako tvrdi, ozbiljno sumnjaju u njegove iskrene namjere da surađuje s MKS-om. Zato je on HDZ-u i HSLS-u uputio prijeteću poruku: istina, rekao je, vaše je demokratsko pravo da tražite tu raspravu, ali time se umanjuju šanse za uspjeh Vlade. Mislim da je to objašnjenje Račan smislio u dosluhu s trojkom koja nam je uputila demarš, izrazivši nezadovoljstvo samom HDZ-ovom incijativom za raspravu o Ustavnom zakonu. A kad žalba ne bude usvojena, Račan bi rekao ovako: ja sam sve pokušao, ali su HDZ i HSLS srušili kredibilitet Hrvatske i te su stranke, dakle, odgovorne.

NACIONAL: Budući da smatrate da je žalba osuđena na neuspjeh, znači li to da, kao prvi stručnjak, žalbu ne ocjenjujete osobito visoko? – Haaški sud je sud sui generis. Rezolucija UN-a kojom je ustanovljen kaže da je jedna od njegovih zadaća da kažnjavanjem počinitelja ratnih zločina u bivšoj Jugoslaviji spriječi buduće narušavanje mira. Budući da ima par excellence političku funkciju, šanse za uspjeh žalbe samo su teoretske. Premda je žalba juridički besprijekorna.

NACIONAL: Među domaćim pravnicima postoji prilično jednoglasje: da su se na vrijeme procesuirali ratni zločini, hrvatski generali danas ne bi bili haaški optuženici. Osjećate li se barem malo odgovornim što ste sudjelovali u kreiranju takvog pravosuđa? – Ne slažem se s tom tezom. Budući da je doktrina haaškog tužiteljstva da lovi velike ribe, optužnice protiv Ademija, Gotovine i Bobetka opet bi postojale. Prema toj doktrini, raspad Jugoslavije, pa i svi zločini, rezultat su politike nacionalističkih vođa i zato sve njih, na osnovi zapovjedne odgovornosti, treba procesuirati. Dakle, ove bi optužnice postojale u svakom slučaju, kao što je haaško tužiteljstvo imalo već pripremljenu optužnicu protiv Franje Tuđmana i Gojka Šuška.

NACIONAL: Činjenica je da su pod Tuđmanom i Šuškom zločini zataškani, a zataškavanje je također predmet progona Haaškog suda. – Valja razlikovati ratne zločine od zločina u ratu. Ja znam da je procesuiranja pojedinaca bilo. S hrvatske strane za ratni zločine optužen je Hrastov, zbog ubojstva rezervista JNA u Karlovcu. Nitko drugi nije bio ni prijavljen za ratni zločin, pa se pravosuđe time i nije moglo baviti.

NACIONAL: Da ste vi iz HDZ-a i danas na vlasti, kako biste postupili u slučaju Janka Bobetka, a da pokažete veći uspjeh od aktualne vlade? – Postupili bismo kao hrvatska Vlada, ali bi argumentacija bila još preciznija: u žalbi bismo naveli da je haaško tužiteljstvo odstupilo od Statuta MKS-a. Riječ je o zapovjednoj odgovornosti koja je osobna, a ne objektivna odgovornost. Haaško tužiteljstvo je, u slučaju Gotovine, Ademija i Bobteka zapovjednu odgovornost konstruiralo kao objektivnu odgovornost. Tako je u dnu piramide opis zločina, ali osim činjenice da je Bobetko bio načelnik Glavnoga stožera Oružanih snaga RH ne podastire nikakve druge dokaze da je za njih dao naredbu, da je za njih znao i da ih je mogao spriječiti. Ocjenu dokaza o zapovjednoj odgovornosti Gotovine, Ademija i sada Bobetka haaško tužiteljstvo prepušta sudu i na optužene prebacuje da dokazuju svoju nevinost. U optužnici se ne spominje ni jedan svjedok, dokument ili činjenica na osnovi kojih tužiteljstvo dokazuje osobnu odgovornost kao zapovjednu. Postoji još jedan način na koji, po našem mišljenju, haaško tužiteljstvo izlazi iz okvira Statuta. Haaško tužiteljstvo, naime, ne može dizati optužnice protiv kolektiviteta i država. Na sofisticirani način oni to ipak čine, na posredan način, optužujući najodgovornije pojedince u vojsci i politici da su planirali i izvršavali određene akcije s genocidnim namjerama.

NACIONAL: I vi, dakle, Bobetka izjednačujete s cijelom hrvatskom državom, pa kažete: optužnicom protiv Bobetka optužuje se Hrvatska. – Ime je nebitno. On je bio načelnik Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske. Optuživati načelnika Glavnog stožera OS-a za planiranje i izvedbu jedne operacije koja je, navodno, samo korak do genocida – a po naravi stvari on to nije mogao činiti sam, nego cijeli Stožer – znači optuživati kolektivitet.

NACIONAL: Po vašem rezoniranju, optužnica protiv Miloševića je, također, optuživanje kolektiviteta cijele Srbije ili Jugoslavije? – Milošević je optužen vrlo precizno, vrlo jasno. Sve opće poznate činjenice ukazuju da je Milošević s političkim i vojnim vrhom planirao i izveo ratne zločine. U optužnici je pokazana njegova osobna odgovornost i navedeni su dokazi koji nedvojbeno ukazuju na krivnju. Postoji fenomenalna kontradiktornost: kad bi bile točne postavke optužnice protiv Ademija, Gotovine i Bobetka, one bi ekskulpirale Miloševića koji bi imao kakvo-takvo opravdanje za oružanu pobunu dijela Srba i tzv. bratsku pomoć Srbije i Crne Gore. Onda to ne bi bila agresija na Hrvatsku, nego doista samo bratska pomoć.

NACIONAL: Koji su to zastupnici vladajuće koalicije – imenom i prezimenom – bili spremni podržati vašu incijativu za reviziju Ustavnog zakona? – Negdje potkraj lipnja ja sam primio, na njihov zahtjev, dio odvjetničkog tima Ante Gotovine koji je htio spriječiti izručenje svog klijenta. Prema jednoj njihovoj ideji, ustavnom tužbom osporavao se Ustavni zakon o suradnji s MKS-om. Prema drugoj ideji, promjenom Ustavnog zakona trebalo je natjerati Račanovu vladu da poništi svoju odluku o izručenju, pod pretpostavkom usvajanja izmjene Ustavnog zakona i njenog retroaktivnog važenja. Njihov nacrt sadržavao je isto ono što smo mi u HDZ-u prije godinu dana napisali također pokušavajući promijeniti Ustavni zakon. Ključno u toj inicijativi jest da hrvatski sud kontrolira optužnicu, a ne, kao sada, hrvatska Vlada. Tako bi sud ocjenjivao postoje li u optužnici činjenice koje potvrđuju njene navode. Gotovinin odvjetnički tim tada mi je rekao slijedeće: mi smo iste ideje predočili nekim SDP-ovcima i IDS-ovcima, među ostalim, Zdravku Tomcu i Damiru Kajinu. I od njih smo dobili obećanja da će to podržati. Rekli su da mogu računati na još sigurna dva zastupnika iz HSS-a, ali mi nisu htjeli reći njihova imena.

NACIONAL: Zašto te odredbe o nadležnosti hrvatskog pravosuđa HDZ nije u startu ugradio u Ustavni zakon? – Ustavni zakon o suradnji s MKS-om radio je jedan krug u Vladi pod kontrolom Ministarstva vanjskih poslova u suradnji s nekim međunarodnim političkim faktorima. U Ustavni zakon pretočen je zapravo Statut Haaškog suda. Iz tog dijela Vlade stigla je naredba: da se niste ni slova usudili mijenjati. A mi smo imali žestoke rasprave u VONS-u i predsjedništvu stranke. Ja sam uspio ugraditi jednu rečenicu koja glasi: da nema suradnje ili izručenja ako je zahtjev suprotan Ustavu Hrvatske. To je trebao biti zaštitni mehanizam. Ako je haaška optužnica u suprotnosti s ustavnim pravima osumnjičenih ili optuženih, Vlada se može pozvati na taj dio Ustavnog zakona. Tako Hrvatska ima pravno uporište da odbije surađivati s Haagom ako optužnica nije skladu s haaškim Statutom i hrvatskim Ustavom.

NACIONAL: Ako već postoji pravni mehanizam za osporavanje optužnica i naloga za izručenje, čemu onda služi inicijativa za promjenu Ustavnog zakona? – Inicijativa je važna kako bi se donošenje odluke prebacilo s izvršne vlasti, Vlade, u djelokrug pravosuđa.

NACIONAL: Ta bi promjena trebala Račana poštedjeti odgovornosti za haaška izručenja?
-I odgovornosti. Isto ono što sada radi Vlada, radio bi nadležni sud. A u demokratskoj zemlji ni jedna vlada ne može narediti sudbenoj vlasti kakvu će odluku donijeti.

NACIONAL: Ako HDZ sutra osvoji vlast, neka se prosvjeduje protiv suda i sudaca, a ne protiv HDZ-ovih političara? – U tom slučaju sve kritike iz Haaga, međunarodne zajednice, pa i domaćih političkih krugova bile bi usmjereno prema pravosuđu.

NACIONAL: Zašto Franjo Tuđman tu odgovornost nije želio prepustiti pravosuđu? – Tuđman je bio potpuno uvjeren, a i ja sam bio uvjeren, da se haaške optužnice neće odnositi na hrvatske vojne zapovjednike i politički vrh. Nismo mislili da će netko u našim oružanim snagama doći u poziciju da odgovara za ratne zločine.

NACIONAL: Kad ste toliko suglasni s Račanovom vladom o ključnom pitanju oko kojeg se dijele domaća ljevica i desnica, zašto bi bilo tko od desničara još glasovao za HDZ a ne za SDP? – Ta teza permanentno se širi iz dva žarišta. Tezu je lansirao sam Račan, a kao glasnogovornici nastupili su Milanka Opačić i Mato Arlović. Izjavili su da je moguća koalicija s HDZ-om ako se HDZ demokratizira. Svrha je toga manevra potkopati bilo kakvu uvjerljivost HDZ-a kao političke opozicije, te poruka HDZ-ovu biračkom tijelu da nije potrebna promjena vlasti, jer se HDZ lažno predstavlja kao kritičar vlasti, a zapravo sadašnju vlast potiho podržava. Drugi krak iste teze vodi prema Iviću Pašaliću; takva se priča počela lansirati odmah nakon što je on razriješen funkcije potpredsjednika Sabora. HDZ, međutim, ne koalira s SDP-om, niti se priprema za bilo kakvu izbornu ili postizbornu koaliciju s SDP-om. Cjelokupnu politiku Račanove vlade mi oštro kritiziramo i neprekidno osporavamo sve ključne odluke te vlade, tvrdeći da one bitno odstupaju od njegovih predizbornih obećanja.

NACIONAL: Drži li se Mesić dosljednije svojih predizbornih obećanja kad zagovara bezuvjetnu hrvatsko-haašku suradnju? – O, da. Račan je dosljedan samo u svojoj nedosljednosti.

NACIONAL: U vrijeme prvih masovnih ratnih zločina 1991. bili ste predsjednik kriznog štaba za istočnu Slavoniju. U Slavoniji su također zabilježene mnogobrojne žrtve ratnih zločina, od Pakračke Poljane do Paulina Dvora. Ne može se reći da Haaški sud nije i vaš osobni problem? – Ni najmanje. U mom mandatu nije se ništa dogodilo… Bio sam predsjednik regionalnog kriznog štaba za istočnu Hrvatsku od početka kolovoza do druge polovice rujna 1991. Vojska i policija bile su izvan mog djelokruga, pod izravnim zapovjedništvom ministara. Krizni štabovi bavili su se problemima civilnog života u ratnim područjima i služili kao logistička potpora vojsci i policiji. U svom kriznom štabu ja sam imao jednog suca i pravobranitelja koji su imali zadaću da preko gradskih i općinskih štabova preventivno djeluju na poštovanje zakona. Razradio sam pravila, preventivna, koja su trebala spriječiti povredu bilo koje ženevske konvencije. Bio je jedan jedini slučaj, gdje je nekolicina iskoristila situaciju pa je pljačkala selo koje su napustili Srbi. Uhićeni su i optuženi.

NACIONAL: Postoji jedan SZUP-ov izvještaj iz 1994. u kojem se kaže da ste u krčmi u Medulinu “merčepovcima” davali instrukcije kako Istru treba očistiti od Srba i Albanaca. – Ja sam bio nekoliko puta u Istri, u posjetu prognanim Vukovarcima. A taj izvještaj bio je podla dezinfomacija i insinuacija iz SZUP-a. Bilo je rečeno da su prema neprovjerenim informacijama doznali kako sam ja huškao “merčepovce” da reketare Albance i Srbe. To je čista laž koja je trebala poslužiti za moju političku diskreditaciju.