Ljubo Česić, često je na Tuškancu ovih danaDa je javnost iz temelja promijenila odnos prema generalu Bobetku, pokazuju ispitivanja javnog mijenja koja sustavno provodi agencija “Markotel”. Ta marketinška tvrtka jednom mjesečno na uzorku od 2800 ispitanika utvrđuje rejting političkih stranka. Više stranačkih vođa potvrdilo je rezultate za listopad do kojih je došao Nacional. Nakon što je HDZ u rujnu dobio 20,9 posto glasova, u televizijskom ispitivanju javnog mnijenja 18 posto, u listopadu je pao na samo 15 posto. SDP je u rujnu dobio 14,9 posto, u televizijskoj emisiji “Brisani prostor” 16,8 posto, a u listopadu je narastao na 17 posto. Uz SDP jedino još HNS stalno prelazi izborni prag, dobiva iznad 5 posto, dok je DC jedina stranka kojoj je od rujna porasla popularnost s 2,47 na 4,2 posto. U zadnjem ispitivanju javnog mijenja neodlučnih je bilo čak 43 posto birača.
U istom ispitivanju predsjednik SDP-a Ivica Račan vratio se na prvo mjesto najboljih kandidata za premijera s 14 posto glasova, slijedi ga Vesna Pusić s 13 posto, treći je Mate Granić s 8,5 posto, a na četvrtom je mjestu Ivo Sanader kojemu je jesenji rejting od 9,5 posto sada pao na 6,5 posto.

Nacionalu je potvrđeno da je glavna tužiteljica haškog suda Carla Del Ponte doista za posjeta Hrvatskoj u svibnju upitala premijera Račana i potpredsjednika Vlade Gorana Granića kad im odgovara da javno obznani optužnicu protiv generala Bobetka. Oni su odgovorili, nakon završetka turističke sezone, ali je pritom Granić zatražio od Carle Del Ponte da prije objavljivanja optužnice s generalom Bobetkom postupi kao i s generalima Stipetićem i Čermakom, odnosno da i s njima obavi obavijesni razgovor. Carla Del Ponte, tvrdi Nacionalov izvor u Vladi, prihvatila je Granićevu sugestiju i obećala da će najprije obaviti razgovor s Bobetkom. Čak je precizirala da će to učiniti prije ljetnih odmora. Kako to nije učinila, Račan i Granić bili su uvjereni da će poslati istražitelje u Zagreb u rujnu ili listopadu. Stoga je Račana i Granića potpuno zatekao zahtjev za uhićenje Bobetka: bili su uvjereni da on neće biti obznanjen prije obavijesnog razgovora s Bobetkom. Premijer Račan donio je konačnu odluku: generalu Bobetku, nakon pravorijeka haaškog žalbenog vijeća o žalbi, bit će uručena optužnica. Budu li samozvani stražari pred Bobetkovom kućom ometali izvršenje sudskog naloga, bit će u tome spriječeni. I silom, bude li potrebno, izjavio je u ponedjeljak, 28. listopada, za Nacional visoki izvor blizak premijeru. Premda je Vlada u srijedu, 23.listopada, priopćila da Bobetku “neće nasilno uručiti optužnicu” te da su “posrijedi spekulacije s ciljem nepotrebnog uznemiravanja javnosti”, nova je odluka donesena nakon procjene da bi daljnje popuštanje dovelo do kaosa u državi. I uništilo bi vjerodostojnost Vlade kod kuće i u inozemstvu te stvorilo dojam da nije sposobna zaustaviti pužući vojni udar koji je počeo okupljanjem umirovljenih generala i ratnih veterana pred Bobetkovom kućom na Tuškancu. Uručivanje optužnice, zaključeno je, više nije samo pitanje izvršavanja obveza spram Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu. Najbliži Račanovi suradnici uvjereni su da Vlada mora onemogućiti pokušaje političke, generalske i veteranske mafije da usred Zagreba uspostavi enklavu samovolje i bezakonja za nasilno svrgavanje vlasti.

Račan, uvjereni su njegovi suradnici, nema više prostora za uzmak: Vlada je poduzela sve da maksimalno zaštiti generala Bobetka, dokazala je da će to činiti i dalje, no sada je dužna osigurati funkcioniranje pravne države i ispuniti preuzete međunarodne obveze. Budu li se Bobetko, skupina umirovljenih generala i pripadnici Hvidre i ostalih udruga proisteklih iz Domovinskog rata tomu odupirali, snosit će odgovornost za posljedice. Vlada je spremna upotrijebiti sva sredstva pravne države da zaštiti demokratski sustav, pravni poredak, red i mir u državi, potvrdio je Nacionalu član Račanova kabineta.

U slučaju Bobetko premijera Račana prvi put nisu podržali svi suradnici: dio njih zalaže se da se Bobetku uruči optužnica odmah, i prije nego stigne odgovor žalbenog vijeća Haaškog suda, jer odgađanje zatvara europske perspektive Hrvatske. Račan je od njih tražio strpljivost jer mu je potrebno vrijeme da preokrene raspoloženje javnosti.

Upravo se to i dogodilo, ustvrdio je jedan član vodstva SDP-a: “Sjajnim taktiziranjem Račan je uspio preokrenuti javno mnijenje i razotkriti namjere onih koji su htjeli izazvati nerede. Većini građana trebalo je vremena da prepoznaju kako Bobetkovim savjetnicima uopće nije stalo do njegove zaštite: njima je jedini cilj nasilno preuzimanje vlasti. Račan je uspio izvesti ekstremnu desnicu na tanki led i sada, kad je taj led počeo pucati, pustit će je da potone na dno. Da je već prvih dana odlučio uručiti optužnicu, završilo bi možda čak i opasnim sukobima. Sada je situacija posve drukčija, javno mnijenje je na strani premijera i Vlada može s manje rizika vući potrebne poteze. Ako ipak bude incidenata, bit će to znak da je hrvatsko društvo moralo proći kroz bolnu katarzu. No to će biti cijena koja se mora platiti da Hrvatska napokon postane demokratska, pravna i pravedna država.”

Nacionalov sugovornik smetnuo je pritom s uma da su presudnu ulogu u promjeni većinskog raspoloženja ipak imali predsjednik Stipe Mesić te nekolicina drugih političara i medija, a ne Račan i njegova vlada. Dok su prvi imali hrabrosti suprotstaviti se pogubnoj antihaaškoj euforiji, Račan je i sam povlađivao najnižim strastima. Trijumfalizmu nema mjesta jer je Hrvatska ispala iz kruga kandidata za EU i NATO i ponovno je prepoznata kao država koja stalno stvara probleme. Osim toga, nije se samo Vlada izborila za bolju poziciju. I Bobetkov je stožer dobio na vremenu pa se uspio organizirati, dovući na Tuškanac straže, mobilizirati pristaše.

Račanovu odlučnost isprovocirala su ne samo prijeteća okupljanja oko Bobetkoce kuće nego i pokušaji Bobetkovih savjetnika da ponize i uplaše Vladu. Tako je potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebranga najavio da bi “pokušaj uručivanja haaške optužnice generalu Bobetku, koju on odbija primiti jer ne priznaje Haaški sud, mogao biti iskra koja će zapaliti vatru”. Nije se moglo prijeći ni preko upozorenja Bobetkova odvjetnika Petra Šale da će “biti vraga jer svi vide da se oko Bobetkove kuće nešto događa. Čim se govori o stražama i noćnim dežurstvima, teško je pretpostaviti da će pojava policije proći bez incidenata.” Svoju prijetnju Šale je poantirao upozorenjem da “protiv generala Bobetka nitko i nigdje ne može voditi bilo kakav sudski proces”.

Bobetkov sin Ivan i drugi članovi obitelji, generali Ljubo Ćesić, Ivan Basarac, Miljenko Filipović, Ivan Korade stalno podgrijavaju atmosferu otpora “do posljednje kapi krvi”. Njihov je moto, u kojemu general Bobetko najviše uživa: “Svi ćemo mi izginuti ovdje u kući, ali generala Bobetka nećemo dati.” Generali oko Bobetka uvjereni su da ne smiju propustiti šansu da sruše Račanovu vladu: to je možda zadnja prilika da se radikalna desnica domogne vlasti. Stoga im je u interesu da izazovu sukobe, čak i krvoproliće: svjesni su da se politički ekstremisti mogu dočepati vlasti samo u atmosferi straha, nereda i oružanih obračuna. Upravo zbog takve atmosfere potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang upozorio je javnost da i mala iskra može zapaliti vatru. Umjesto da smiruje strasti, Hebrang ih svojim ponašanjem samo još više raspiruje.

Vladu će u uspostavu pravnog reda u državi podržati i domaća javnost i međunarodna zajednica. EU i SAD diplomatskim su kanalima jasno dale do znanja da će čvrsto poduprijeti svaki potez Vlade koji omogući funkcioniranje pravne države i ispunjavanje obveza prema međunarodnim institucijama. U diplomatskim krugovima u Zagrebu prijetnje Bobetkovih savjetnika ocjenjuju se kao tipično terorističko ucjenjivanje. A danas više nitko više nije spreman tolerirati nasilničko ponašanje i ugrožavanje demokratskog poretka, pogotovu ne u srcu Europe. U razgovoru Račana sa stranim diplomatima jedan ga je veleposlanik hrabrio upozorivši na bitnu razliku u slučajevima Norac i Bobetko: “Slučajem Norac dio vojnih struktura bio je ozbiljno uznemiren pa je bilo mjesta strepnji. Danas, međutim, nema naznaka da su aktivni časnici uključeni u stožer generala Bobetka ili da kane otkazati poslušnost Vladi. Stoga je pozicija Vlade neusporedivo povoljnija i čvršća.” Premda je Račanova vlada iznevjerila mnoga očekivanja diplomatskih predstavnika u Zagrebu, u slučaju Bobetko oni su svi na strani vladajuće koalicije i podržat će je ako se nađe na udaru ekstremnih nacionalista i radikalnih političkih skupina.

Ni vatikanska diplomacije ne sjedi prekriženih ruku. Ovih je dana spriječila da skupina radikalno desno orijentiranih biskupa smijeni zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića s funkcije predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Time je onemogućila politički rigidne i antieuropske biskupe da se nametnu Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Nekoliko prvaka oporbenih stranaka posljednjih je dana dobilo pismo španjolskog veleposlanika u Zagrebu Antonia Pedauyea y Gonzalesa u kojem ih on na diplomatski uljudan, ali vrlo znakovit način podsjeća na obvezu da pomognu Hrvatskoj da postane dio europskog političkog i demokratskog prostora. To znači da EU, čije interese zastupa španjolski ambasador, očekuje od HDZ-a i ostalih stranaka opozicije da prestanu opstruirati suradnju Hrvatske s Međunarodnim sudom za ratne zločine i podgrijavati antieuropsku atmosferu. Na učinak nije trebalo dugo čekati: predsjednik DC-a Mate Granić već je u utorak, 22. listopada, na konferenciji za tisak upozorio da će Hrvatska, kad dobije negativan odgovor žalbenog vijeća Haaškog suda, ako ne uruči optužnicu generalu Bobetku, biti izložena još žešćim pritiscima pa i sankcijama.

Predsjednik HDZ-a Ivo Sanader odbio je pak toga dana sudjelovati u televizijskoj emisiji “Forum” u kojoj se raspravljalo o odnosu Hrvatske i Haaškog suda. Da je nastupio u emisiji i zatražio od Vlade da odbije suradnju s Haaškim sudom, HDZ bi brzo sustigla kazna Europske pučke stranke, udruge u kojoj je odnedavna član. Ako bi se pak založio za poštovanje odluka Haaškog suda, zacijelo bi izazvao gnjev dijela stranačke baze. Stoga se opredijelio za šutnju. No ona neće moći dugo potrajati jer HDZ-u sve veće probleme rade potpredsjednik stranke Hebrang i saborski zastupnik Ćesić. Njih su dvojica postali korifeji pobune na Tuškancu, a to je nespojivo sa Sanaderovim porukama da će HDZ “učiniti sve da se sačuva mir i razboritost” i pozivima da se “poštuje javni red, mir i ustavni poredak”. Na pitanje ima li njegova stranka utjecaja na stražare koji se okupljaju oko Bobetkove kuće, Sanader je odgovorio da HDZ “ne može utjecati ni na koga tko je izvan naše stranke, mislim tu na nevladine organizacije i udruge”. Situacija je, međutim, sasvim drukčija. Upućeni u zbivanja oko Bobetka tvrde da osim Hebranga i Ćesića i mnogi drugi članovi HDZ-a sudjeluju u demonstriranju sile pred Bobetkovom kućom. Na straži se izmjenjuju umirovljeni pripadnici specijalnih postrojbi ATJ Lučko, nekadašnji članovi elitnih postrojbi gardijskog zdruga, članovi Hvidre, Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata, Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a.

No u boru generala Bobetka zaredao je niz manje ili više otvorenih sporenja i sukoba. Tihomir Arapi iz Udruge oboljelih od PTSP-a i njegovi kolege priznaju samo generala Ivana Basarca za svog zapovjednika, a ne pukovnika Mirka Čondića, šefa Stožera za obranu digniteta Domovinskog rata. Upućeni tvrde da je većina umirovljenih generala koji su okružili Bobetka ljubomorna na Čondićevu popularnost uu invalidskim udrugama pa su ga istisnuli iz Bobetkove blizine. Ćesić, Basarac, Ivan Korade i Miljenko Filipović odstranili su iz Bobetkove blizine i generala Antu Kotromanovića, jer im smeta njegova popularnost u Dalmaciji i Hercegovini.

Da ni među veteranima nema više jedinstva oko Bobetka, pokazuju razmišljanja jednog bivšeg ratnika: “Zašto general Bobetko, koji je bolestan i star, ne pomogne svojim mlađim suborcima pred kojima je još cijeli život? Zašto ne stane pred haaške suce i izjavi: ‘Ja sam odgovoran za sve što se događalo u Medačkom džepu, a ne generali Norac, Ademi, Domazet, Markač. Ja ću odgovarati za ono što se dogodilo, a njih pustite na miru.’ Zar ne bi bilo ljudski da tako postupi i spasi ih od progona. Njemu se više ništa ne može dogoditi, on zbog bolesti i starosti ionako neće završiti na Haaškom sudu. Tako bi se iskupio za ono što je radio u partizanima kad ga je zbog nehumanog odnosa prema zarobljenicima njegov zapovjednik Marko Belinić 1943. po kazni premjestio iz Siska u Čazmu. Ili pak za ono što je hrvatskim vojnicima radio na Bleiburgu kad je u svibnju 1945. ranjen kod Dravograda.”

Slučaj Bobetko još je jednom potvrdio koliko se pogriješilo kad se nisu procesuirali počinitelji zločina. Iza mnogih od onih koji se danas vrzmaju oko kuće generala Bobetka vuku se repovi sumnji da su kršili zakone, a kroz medije najčešće su se provlačila imena generala Ljube Ćesića Rojsa i Ivana Koradea i njihovo navodno nezakonito poslovanje i nasilničko ponašanje. Još su eklatantniji primjeri Igora Mikole i Muniba Suljića koji su hladnokrvno ubili članove obitelji Zec, pa su se, nakon što su se izvukli od kazne, nastavili baviti kriminalom. Svima njima odgovara bezakonje: samo u bezvlađu mogu nastaviti bezbrižno uživati u nezasluženom obilju, luksuznim kućama i automobilima.