Objavljeno u Nacionalu br. 365, 2002-11-13

Autor: Mladen Pleše

POLITICAL REPORT - Mladen Pleše

Račan Hrvatsku vratio na Balkan

EU, SAD i NATO odlučili su vratiti Hrvatsku tamo gdje kulturološki i civilizacijski i pripada: u jugoistočnu Europu

Umjesto da na skorim susretima na vrhu NATO-a i Europske unije u Pragu i Kopenhagenu Hrvatska bude istaknuta kao prvi sljedeći kandidat za prijem u te dvije najvažnije euroatlantske integracije, neodgovornim ponašanjem u slučaju Bobetko premijer RačaUmjesto da na skorim susretima na vrhu NATO-a i Europske unije u Pragu i Kopenhagenu Hrvatska bude istaknuta kao prvi sljedeći kandidat za prijem u te dvije najvažnije euroatlantske integracije, neodgovornim ponašanjem u slučaju Bobetko premijer RačaPredsjednik Vlade Ivica Račan, ministar vanjskih poslova Tonino Picula i predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Zdravko Tomac, koji su posljednjih dana razgovarali s političarima i diplomatima EU, SAD-a i NATO-a, doznao je Nacional, zgromljeni su saznanjem da je jednoipolmjesečna bilanca sukoba Vlade i Međunarodnog suda za ratne zločine u Haagu više nego porazna. Nacionalu su visoki izvori u Vladi i Saboru potvrdili kako je Zagrebu diplomatski uvijeno, ali vrlo jasno dano do znanja da ne računa na skori prijem u EU i NATO, štoviše, da će, dok se ne riješi zastoj u suradnji s Haagom, približavanje biti zamrznuto. Umjesto da na skorim susretima na vrhu NATO-a i Europske unije u Pragu i Kopenhagenu Hrvatska bude istaknuta kao prvi sljedeći kandidat za prijem u te dvije najvažnije euroatlantske integracije, neodgovornim ponašanjem u slučaju Bobetko premijer Račan vratio je Hrvatsku na Balkan. Te grozne istine postali su svjesni čak i oni koji su lagali da Hrvatskoj ne prijete nikakve sankcije i koji su obmanjivali javnost da će Zagreb izdržati pritiske i uvjeriti međunarodnu zajednicu da je u pravu. Politički vrh napokon se suočio s istinom. Nakon što su se EU, SAD i NATO još jednom uvjerili u duboku ukorijenjenost rigidnog desničarskog nacionalizma, antidemokratskog i antieuropskog opredjeljenja u građanstvu, ali i među intelektualnom i političkom elitom, odlučili su vratiti Hrvatsku tamo gdje politički, kulturološki i civilizacijski pripada: u jugoistočnu Europu, u društvo Bugarske, Rumunjske Albanije, Makedonije, Crne Gore, Srbije i BiH. To je potvrdio i veleposlanik Europske komisije u Hrvatskoj Jacques Wunenburger, koji je savjetovao vlasti u Zagrebu da u dogledno vrijeme ne podnosi zahtjev za prijem u EU jer će biti odbijena. Kad se zna da su najviši predstavnici EU još donedavno hrabrili Vladu da požuri s ispunjenjem preduvjeta kako bi mogla što prije predati molbu za prijem, jasno je koliko ju nepopravljivu štetu Vlada nanijela svojim avanturističkim ponašanjem. Vlada premijera Račana napravila je katastrofalnu pogrešku kad se uoči prijema novih članica u EU i NATO zavadila s Haaškim sudom. Time je u samo 45 dana upropastila većinu onoga što je nakon preuzimanja vlasti 3. siječnja 2000. postigla u približavanju EU i NATO-u. Tako je nepovratno prokockala još jedna šansu da mladi naraštaji u Hrvatskoj, pod jednakim uvjetima kao i njihovi europski vršnjaci, grade svoju budućnost i perspektivu.

Neizručivanjem Bobetka i Gotovine Vlada je Hrvatsku defiitivno udaljila od EU i NATO-a: ostat će u društvu sa Srbijom, BiH i Makedonijom Vlada je u 45 dana upropastila većinu onog što je nakon preuzimanja vlasti 3. siječnja 2000. postigla u približavanjuEU i NATO-u Ispadanjem iz kruga država koje ulaze u EU i NATO Hrvatskoj su preostala samo dva rješenja: ili da preuzme ulogu predvodnika u regiji ili da potone u još veću izolaciju, kaže Zdravko Tomac Hrvatskoj, međutim, leđa nisu okrenuli samo EU i NATO. Ovih je dana Washington, koji se dosad nije previše miješao u spor između Vlade i Haaškog suda, visokim diplomatskim kanalima dao do znanja premijeru Račanu kako od njega očekuje da Hrvatska više neće opstruirati suradnju s Haaškim sudom. Visokopozicionirani dužnosnik SDP-a potvrdio je Nacionalu da je Washington poručio Račanovoj vladi kako očekuje da će odmah po primitku odluke Žalbenog vijeća Haaškog suda ispuniti preuzete obveze. State Department, rekao je Nacionalov sugovornik, ne osporava pravo Vlade da zatraži mišljenje Žalbenog vijeća i zbog toga se do konačne odluke neće uplitati u spor. No Vladi u Zagrebu Washington je zamjerio što previše tolerira provokatorsko ponašanje Bobetkova okruženja, ponajprije onih oko njegove vile koji otvoreno prijete Vladi da neće dopustiti uručivanje optužnice. Takvo nepoštovanje odluka pravne države, smatra se u Washingtonu, apsolutno je neprihvatljivo za svako demokratsko društvo. Stoga se očekuje da će hrvatska Vlada smoći snage svim sredstvima obraniti temeljna načela demokracije i pravnog poretka.

Ako Vlada, nakon odluke Žalbenog vijeća, ne ispuni zahtjeve Haaškog suda, SAD će smjesta reagirati. Vlada je upozorena da je Washington odlučan primijeniti protiv Zagreba niz kaznenih mjera: od zamrzavanja zajedničkih projekata do obustave već odobrene pomoći za određene planove.

Upravo takvo usklađeno ponašanje EU, NATO-a i SAD-a nagnalo je predsjednika saborskog Odbora za vanjsku politiku Zdravka Tomca da u razgovoru za Nacional ustvrdi kako se Hrvatska opet našla na povijesnom raskrižju: “Nakon što je postalo jasno da od ulaska i nastavka procesa približavanja NATO-u i EU u dogledno vrijeme neće biti ništa, najvažniji politički čimbenici u državi moraju definirati posve novu političku i državnu strategiju. Nakon što je ispala iz kruga država koje ulaze u EU i NATO, Hrvatskoj su preostala samo dva rješenja. Ili da preuzme ulogu predvodnika u regiji ili da potone u još veću izolaciju. To će biti ujedno i pitanje koje će odlučiti pobjednika na sljedećim parlamentarnim izborima. Uvjeren sam da će SDP, koji se zbog tih posve novih okolnosti također našao na prekretnici, smoći snage odabrati pravi put. A to znači uvažiti realnost i prihvatiti ponudu da Zagreb bude motor gospodarskog razvoja, političkih, ekonomskih i društvenih reformi u jugoistočnoj Europi. SAD i EU ne kane na Balkanu stvarati nekakvu novu institucionalnu tvorevinu, oni jednostavno namjeravaju jačati sigurnost i stabilnost tog prostora tako da se države povezuju na novim načelima, ponajviše ekonomskom, trgovinskom, kulturnom i sportskom suradnjom. Preko Hrvatske EU i SAD namjeravaju upravljati permanentnom krizom na tom području. Od toga možemo imati dvostruku korist: bude li Hrvatska uspješno obavila tu zadaću, EU i NATO mogu je nagraditi posebnim statusom i bržim prijemom u svoje redove, a budući da je riječ o ekonomski manje razvijenim državama, na njima može naći tržište za svoje proizvode. Iz nevolje u kojoj smo se našli može se ipak, bude li se vodila pametna politika, ipak izvući korist.”

Predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku upozorio je kako je Haaški sud batina kojom međunarodna zajednica lomi kičmu svakoj državi koja se ne želi pokoriti dogovorima najvažnijih međunarodnih čimbenika. Upravo to objašnjava, tvrdi Tomac, zašto se glavna tužiteljica Carla Del Ponte okomila na Hrvatsku dodajući da bi Zagreb, da nije bilo slučaja Bobetko, opet bio izvrgnuta jednakim pritiscima, samo bi se pronašao neki drugi povod. Odbijajući izručiti generala Antu Gotovinu i opstruirajući optužnicu protiv Bobetka, Vlada si je, međutim, zabila još jedan autogol: umjesto njih sud iz Haaga sigurno će zatražiti od Zagreba da izruči nekoliko drugih optuženika.

Malo vodećih političara u nas može se pomiriti s tim da ovakva Hrvatska nije ni poželjan ni potreban partner u EU i NATO-u. Stoga je teško povjerovati u Tomčeve procjene da je Zagrebu namijenjeno specijalno političko poslanje. Istina je samo da će Hrvatska ostati zakovana na Balkanu, a za lidersku uloga tek će se valjati izboriti. U svijetu više nitko nema volje i strpljenja vagati razlike u nijansama između, primjerice, SDP-a i HDZ-a ili HSS i HSLS-a. Za njih su političke elite u Hrvatskoj samo lice i naličje istog mentalnog, političkog i psihološkog sklopa. Stoga i nije čudno što je jedan od stranih diplomatskih predstavnika Nacionalovu novinaru otvoreno postavio pitanje po čemu je to sadašnja vlast kooperativnija s međunarodnom zajednicom od bivše, hadezeovske: “Predsjednik Tuđman javno je odbacivao sve odluke međunarodne zajednice i Haaškog suda, ali je na kraju uvijek ispunjavao sve zahtjeve pa je, primjerice, na tekućoj vrpci isporučivao osumnjičene za ratne zločine. No Hrvatska je zbog toga bila držana na ledu sve do početka 2000. kad je srušen HDZ. No što se promijenilo? Za razliku od predsjednika Tuđmana, premijer Račan doista javno obećava da će surađivati s Haagom i ispunjavati preduvjete za prijem u EU, ali što je konkretno učinio? Omogućio je generalu Gotovini da umakne pravdi, napravio skandal s generalom Bobetkom, još nisu doneseni zakoni o manjinama i HRT-u, nisu stvoreni preduvjeti za povratak izbjeglica i povrat njihove imovine.”

I doista, na sljedećim izborima najveći problem za SDP bit će objasniti biračima zašto Račanova vlada nije ispunila dva vrlo važna predizborna obećanja: nije izvukla Hrvatsku iz balkanskih okova i nije izbjegla sukobe s međunarodnom zajednicom. Odgovoriti, naravno, nije teško: Vlada nema konzistentnu strategiju, taktički se određuje od slučaja do slučaja, ponizno se dodvorava najrigidnijim političkim skupinama. Potpuno je iznevjerila obećanja zbog kojih su joj birači dali povjerenje pa i nije čudo što sada vodeći socijaldemokrati strepe da na sljedećim izborima njihovi glasači, u znak protesta, uopće neće izaći na birališta. Vlada je izgubila kontrolu nad kriznim situacijama pa, kao u slučajevima Gotovine i Bobetka, srlja iz neprincipijelnosti u neprincipijelnost, iz greške u grešku.

Stoga neće iznenaditi ako građani, kad shvate u kakvu ih je nevolju uvalila ova vlast, daju povjerenje onim pojedincima i strankama koji su se od prvog trenutka u slučajevima Gotovina i Bobetko postavili principijelno, hrabro i pošteno. Uostalom, za takvu su se taktiku već opredijelili EU i SAD: podržavat će samo one pojedince i skupine koji su se u prijelomnim trenucima odgovorno ponašali. Teško je također očekivati da će na izborima pobijediti stranke koje budu obećavale lidersku poziciju na Balkanu. Stoga će uoči sljedećih izbora najprije, logično je očekivati, Račan i Tomčić morati najprije odgovoriti na pitanje tko je kriv da je Hrvatska ispala iz svih europskih kombinacija.

Uostalom, još do prije samo nekoliko dana Tomac, a ni ostali državni dužnosnici, nisu htjeli ni čuti za ideju da Hrvatska bude na bilo koji način povezana s Balkanom. Svi najvažniji hrvatski političari od 1990., od prvog predsjednika Tuđmana i njegovih suradnika, preko ključnih članova vladajuće koalicije Račana i Tomčića, do oporbenih vođa Sanadera, Budiše i Mate Granića, zaklinjali su se da će Hrvatsku izvući iz balkanskog gliba. Međutim, osim što su govorili protiv Balkana, huškajući usput građane protiv bližih i daljih južnih susjeda, ali i protiv EU, SAD-a i NATO-a, ništa konkretno nisu učinili da Hrvatska izbjegne balkansku stupicu. Upravo suprotno: svi su oni svojim postupcima pridonijeli da Hrvatska bude izopćena iz 25-eročlane obitelji europskih demokratskih država i da ostane u balkanskom beznađu, s onu stranu schengenskog zastora. Tuđman i HDZ od Hrvatske su napravili političkog i gospodarskog bogalja kojega su u samo jednom desetljeću sustigle i prestigle države koje se s njom do početka 1990. ni po čemu nisu mogle mjeriti. Novi naraštaji neće biti ništa milostiviji ni prema Račanu, Budiši i Tomčiću koji nisu, preuzevši vlast, uspjeli izmijeniti predodžbu o Hrvatskoj kao kroničnom i antipatičnom europskom troublemakeru. Štoviše Račan, Budiša i Tomčić vratili su Hrvatsku na pozicije na kojima je bila potkraj 1999. Svoj dio odgovornosti morat će ponijeti i vodstva HDZ-a, DC-a, HSP-a i njihove političke perjanice Ivo Sanader, Mate Granić, Anto Đapić, kao i politički marginalci Anto Kovačević, Miroslav Tuđman i Ivić Pašalić koji su zaluđivali narod antidemokratskom i antieuropskom histerijom. Svi su oni, više ili manje, krivi za zlu kob izopćenja Hrvatske iz europskog političkog, gospodarskog, kulturnog i civilizacijskog kruga.

Vezane vijesti

U Hrvatskoj jake nacionalističke tendencije

U Hrvatskoj jake nacionalističke tendencije

Posljednje izvješće ‘Nacije u tranziciji 2012' nevladine organizacije Freedom House u kojem se analizira demokratski razvoj država središnje i… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika