Ivan KoradeZbog bijega generala Gotovine i neuručivanja optužnice protiv generala Bobetka Međunarodni sud za ratne zločine prošlog je tjedna nastavio očekivani pritisak na hrvatsku Vladu i uputio zahtjeve za saslušanjem novih osumnjičenika iz redova visokih časnika Hrvatske vojske. Pred haaškim istražiteljima, osim nedavno osumnjičenog admirala Davorina Domazeta, u svojstvu osumnjičenika iskaz će dati i drugi bivši visoki vojni zapovjednici Hrvatske vojske i specijalne policije, umirovljeni generali Ivan Korade i Mladen Markač.

Istražitelje posebno zanima što je general Korade znao o masakru stotinu srpskih civila nakon što su hrvatske snage osvojile Mrkonjić GradOvog se tjedna očekuje da haaški istražitelji, uz zahtjev za razgovor sa spomenutim osumnjičenicima, zatraže od hrvatske Vlade svu potrebnu pravnu i drugu pomoć kako bi razgovarali i s umirovljenim generalom te bivšim zapovjednikom 4. gardijske brigade i bivšim zamjenikom načelnika Glavnog stožera Damirom Krstičevićem.

Nekoliko je Nacionalovih izvora izjavilo kako se pretpostavlja da bi Damir Krstičević s haaškim istražiteljima mogao razgovarati o događajima i okolnostima vezanim uz navodna ubojstva srpskih civila i ratnih zarobljenika na području jugozapadne Bosne 1995.

Vrlo je vjerojatno, tvrde Nacionalovi izvori iz oružanih snaga, da će i haaški osumnjičenik, umirovljeni general pukovnik Hrvatske vojske Ivan Korade dati iskaz o ulozi 7. gardijske brigade u ratnim operacijama protiv srpskih snaga na jugozapadu Bosne i Hercegovine 1994. i 1995. Bilo je to vrijeme kad je Hrvatska vojska, združena s postrojbama Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane, vodila ratne operacije protiv srpskih snaga u BiH prema Washingtonskom sporazumu i sporazumu o zajedničkom vojnom djelovanju koji su 1994. potpisali predsjednik BiH Alija Izetbegović i predsjednik RH Franjo Tuđman.

Haaški istražitelji već se dugo bave navodnim ratnim zločinima nad stotinjak srpskih civila i ratnih zarobljenika prilikom ulaska hrvatskih snaga na područje Mrkonjić Grada. A banjolučko okružno tužiteljstvo nedavno je u Haag poslalo kompletan spis “Mrkonjić Grad” s izjavama svjedoka i nalazima obdukcije ekshumiranih tijela s pravoslavnog groblja u travnju 1996. na kojoj su bili prisutni i predstavnici međunarodne zajednice.

U svom spisu upućenom Haagu vlada RS-a je za počinjene zločine osumnjičila tadašnje zapovjednike HV-a Damira Krstičevića i Ivana Koradu koji su sa svojim postrojbama, 4. i 7. gardijskom brigadom, u operaciji “Južni potez” prvi ušli u Mrkonjić Grad. Gotovo je sigurno da će general Korade istražiteljima morati odgovoriti i na pitanja o djelovanju HV-a od 8. do 10. listopada 1995. na području Mrkonjić Grada. Više od stotinu srpskih vojnika i civila ekshumirano je iz masovne grobnice na pravoslavnom groblju u Mrkonjiću Gradu početkom travnja 1996. Sudskomedicinsku obradu tijela obavili su patolozi s Vojnomedicinske akademije iz Beograda u prisutnosti predstavnika međunarodnih organizacija. Prema nalazima s obdukcije, dio ljudi ubijen je tupim predmetima, hicima iz vatrenoga oružja i rezanjem vratnih žila. Osim za ubijanje ljudi, hrvatski se vojnici sumnjiče da su palili srpske kuće, a cjelokupna pokretna imovina i stočni fond prebacivani su u Hercegovinu.

Operacija u kojoj su se navodno dogodili zločini na području Mrkonjić Grada nazvana je “Južni potez”, a svim hrvatskim snagama u operaciji zapovijedao je general Ante Gotovina. Akcija je počela rano ujutro 8. listopada topničkom i tenkovskom vatrom po položajima VRS-a. Nakon početnih problema prvoga dana operacije zbog loših vremenskih uvjeta i snažnog otpora srpskih postrojbi u selima Liskovica, Bjelajci i Šehovci, na pravcima nailaska 7. gardijske brigade Ivana Korade, drugi je dan otpor bio sve slabiji, a tenkovi 4. gardijske brigade ušli su u Mrkonjić Grad 10. listopada, čime je dio operacije trebao biti završen. Ali toga dana na ulazu u grad poginuo je brigadir Andrija Matijaš Pauk, zamjenik zapovjednika 4. gardijske brigade HV-a. Njegova smrt navodno je bila povod vojnicima 4. i 7. gardijske brigade da krenu u bezobzirnu osvetu nad civilima i ratnim zarobljenicima.

Operacija “Južni potez” jedna je od dviju operacija hrvatskih snaga u BiH nakon “Oluje” 1995. Nakon što su snage HV-a i HVO-a u akciji “Maestral” zauzele Jajce i okolicu, uspostavljen je vojni stožer u Šipovu nedaleko od Jajca gdje je isplaniran tijek operacije “Južni potez”. Cilj operacije bio je okružiti i uništiti srpske snage na širem području Mrkonjić Grada, Podrašničkog polja i hidroelektrane Jajce 3, staviti pod nadzor putove Banja Luka – Čađavica, Mrkonjić Grad – Banja Luka i Jajce – Banja Luka, uspostaviti obranu na južnim padinama Manjače i postaviti topništvo na položaje s kojih se može gađati Banja Luka kako bi se nastavilo zauzimanje toga grada. Glavne snage za napad u operaciji “Južni potez” bile su 4. i 7. gardijska brigada HV-a pod zapovijedanjem generala Damira Krstičevića i Ivana Korade. U operaciji su sudjelovale i specijalne snage 1. Hrvatskog gardijskog zdruga pod zapovjedništvom generala Milenka Filipovića. Osim gardijskih brigada HV-a u operaciji su kao pomoćne snage sudjelovali dijelovi triju gardijskih brigada HVO-a pod zapovjedništvom stožernog brigadira Ante Luburića, generala Stanka Sopte i brigadira Ilije Nakića.

Dokazni materijal o zločinima nad srpskim civilima i zarobljenicima na području Mrkonjić Grada vlast RS-a počela je prikupljati još 1996. Početkom 2000. u Banju Luku dolaze haaški istražitelji, saslušavaju nekoliko desetaka civila i vojnika RS-a, očevidaca događaja u Mrkonjić Gradu. Nedavno je iz Banje Luke u Haag upućena povelika dokumentacija o zločinima u Mrkonjić Gradu, s izjavama svjedoka i dokaznim materijalom koji terete hrvatske zapovjednike za zločine.

Nesumnjivo će haaški istražitelji iskoristiti razgovor s generalom Koradom i kako bi im on, kao jedan od najviših zapovjednika u operaciji “Oluja”, kad već ne mogu doći do generala Gotovine, objasnio aktivnosti vezane uz pripremu, planiranje i provedbu operacije. Od njega će vjerojatno zatražiti da im iznese pojedinosti razgovora na sastancima najvišeg državnog i vojnog vrha prije i poslije “Oluje”, koji su bili ciljevi operacije, kako je državni vrh reagirao doznavši da su hrvatske snage u operaciji eventualno počinile ratne zločine, je li vojnicima bila poznata ženevska konvencija o postupanju prema civilima i ratnim zarobljenicima.

Umirovljeni general-pukovnik Korade prije Domovinskog rata bio je monter centralnog grijanja. Ratni put počeo je početkom 1991. kao dragovoljac u Specijalnoj policiji. Nakon osnutka ZNG-a pridružuje se 1. gardijskoj brigadi, “Tigrovima”, a 1992. postaje zapovjednik 5. bojne “Tigrova”. U ljeto 1992. teško je ranjen na dubrovačkom bojištu, ostaje bez jedne ruke, no nakon samo dva tjedna bolničkog liječenja vratio se u postrojbu, što je navodno impresioniralo i generala Bobetka, tadašnjeg zapovjednika južnog bojišta kojem Korade može zahvaliti za promaknuće u čin generala. Kad je potkraj 1993. osnovana 7. gardijska brigada “Puma”, Korade postaje njen prvi zapovjednik. Pod njegovim zapovjedništvom 7. gardijska brigada 1994. i 1995. izravno sudjeluje u vojnim operacijama u BiH “Zima ‘94”, “Skok 1 i 2”, “Ljeto ‘95”, zatim u kolovozu 1995. u “Oluji” u Hrvatskoj, a odmah potom iste godine u operacijama ” Maestral” i “Južni potez” u BiH. Nakon Domovinskog rata 1996. je imenovan zapovjednikom 6. Zbornog područja HV-a Varaždin. Tada zbog bahatosti i samovolje počinju njegovi problemi s pravosuđem i policijom. Ekscesne situacije spominju se uz Koradino ime u nekoliko slučajeva, od prometnih nesreća do tučnjava. Protiv Korade se vodilo nekoliko sudskih postupaka u Zagrebu, Varaždinu i Zlataru, a u nekoliko slučajeva tužio je novinare zbog klevete. Nije dolazio na sudske rasprave. Nekad bi se ispričao, nekad ne, pa je jednom za njim bila raspisana tjeralica i bio mu je određen pritvor. Proglašen je krivim 17. srpnja 2001. zbog nasilničkog ponašanja i osuđen na osam mjeseci uvjetnog zatvora. Privatnu tužbu protiv njega podnio je umirovljeni načelnik SIS-a za Varaždinsku i Međimursku županiju Josip Marčelan. Teretio je Koradu i njegove suborce da su ga 27. listopada 1995. u varaždinskom restoranu “Bijeli konj” zlostavljali, prijetili mu, prisiljavali ga da popije veću količinu alkoholnih pića, ozlijedili ga, a Korade mu je naredio da puzi i ljubi mu čizme. Koradino ime povezano je i s neredima što ih je nekolicina bivših pripadnika “Puma” izazvala na nogometnoj utakmici između “Fotexa” i “Bojovnika Puma”. Svjedočeći na sudu, tadašnji zapovjednik “Puma” Željko Dvekar rekao je da je Korade pozvao sve navijače “Puma”, revoltirane suđenjem, da izađu na teren. Većina navijača poslušala je generalov poziv. Korade je umirovljen u travnju 1997. kad je uhićen s nekoliko svojih suradnika zbog odbijanja zapovijedi u kojoj je naložena njegova smjena. Potkraj veljače 2001. umirovljeni general je u alkoholiziranom stanju prouzročio u Sesvetama prometnu nezgodu, u kojoj nije bilo ozlijeđenih, a zatim se odmah odvezao s mjesta nezgode. Upravljajući “suzuki swiftom” sesvetskom glavnom ulicom, krivudajući kolnikom prešao je na lijevu stranu ceste i udario u automobil iz suprotnoga smjera. Korade je nakon sudara nastavio voziti, a policija ga je nakon pola sata zatekla kako spava u automobilu nasred Ulice Ivana Mažuranića u Kašini. Policajcima je izjavio da se ne sjeća nezgode, odbio testiranje na alkohol i potpisivanje zapisnika o alkotestu.

Korade ni zbog jednog od tih izgreda nije bio kažnjen, pa se, vjerujući da je nedodirljiv, i dalje ponašao veoma bahato prema svim institucijama. Vidjet ćemo kako će se odnositi prema Haaškom sudu: ovaj put ulog je puno veći, i za njega i za hrvatske građane.