Objavljeno u Nacionalu br. 801, 2011-03-22

Autor: Tanja Simić

'Hrvatska je kao ludnica u kojoj je sve otišlo kvragu'

Saša Broz u kazalištu Kerempuh priprema komediju 'Bolnica na kraju grada' koja kritički prikazuje tranzicijske zemlje na putu prema EU, uspoređujući njihove građane s pacijentima psihijatrijske bolnice

Povratak
Saša Broz novu predstavu
naziva svojim 'velikim
povratkom' nakon što
dugo nije režirala u
Zagrebu te je posljednjih
godina općenito 'usporila
tempoPovratak Saša Broz novu predstavu naziva svojim 'velikim povratkom' nakon što dugo nije režirala u Zagrebu te je posljednjih godina općenito 'usporila tempoNakon dvije godine lakšeg radnog tempa, koje su uslijedile poslije burnog razdoblja u profesionalnom životu, Saša Broz ponovno režira u Zagrebu. Pomalo iznenađujuće, ovaj put radi se o satiričkom kazalištu Kerempuh, u kojem postavlja predstavu “Bolnica na kraju grada” po tekstu “Opća bolnica” bugarskog dramaturga Hriste Bojčeva, čija je premijera u petak. Poznat kao euroskeptik i politički provokator, koji se iz šale 2006. kandidirao za predsjednika Bugarske, Bojčev se u ovoj drami bavi sirotim, nesretnim ljudima bez budućnosti i perspektive, koji svu svoju nadu ulažu u odlazak u bolji svijet – u kojem ih zapravo čeka smrt. Alegorija je to na ulazak istočnoeuropskih zemalja u Europsku uniju, koju doživaljavaju kao rješenje svih problema, dok im Bojčev predviđa poptuni gubitak identiteta i nimalo bolji život. Zapravo, i njegov kraj.


Međutim, riječ je prvenstveno o komediji, koja neće previše odudarati od standardnog Kerempuhova repertoara, a tijekom koje će publika - kaže Saša Broz - umirati od smijeha, ali će van izaći s grčem u želucu. Likovi su ljudi s dna društva, koji se nalaze u provincijskoj bolnici na liječenju. Oni izmišljaju vlastite identitete, koji su puno savršeniji od onih stvarnih, a glavni lik pilot Kotuzov identitet je potpuno izgubio i niti ne pamti tko je. “Bojčev se u svim svojim tekstovima bavi pitanjem što je realno, a što irealno, što je sve u životu iluzija i u kojoj mjeri ju koristimo kao oružje protiv nedaća koje nas okružuju. Štoviše, on tvrdi da je iluzija sve što imamo u životu te da bez nje čovjek zapravo ne postoji”, govori Saša Broz. “Tako i likovi iz ove predstave žive u iluziji, odbacuju da postoji realan svijet, drže se za svoje iluzije kao za slamku spasa i žive neki život koji ne postoji, koji su sami izmislili. Bolnica je svojevrstan tranzitni prostor za odlazak na neko “bolje” mjesto, u neki drugi svijet, u smrt.

Osim toga, Bojčev se u svim tekstovima bavi i problematikom malih zemalja, zemalja u tranziciji te onih koje su prošle tranziciju i sad propadaju bez vlastitog identiteta. On je izrazito antieuropski nastrojen i zapravo upozorava da se varaju svi koji misle kako će im biti bolje nakon intgracije u neku skupinu zemalja poput NATO-a ili EU te da će time izgubiti vlastiti identitet. Smatra da se i siromaštvo, i nezaposlenost, i svi problemi koji muče zemlje poput Hrvatske, mogu lakše podnijeti od gubitka vlastitog identiteta i neznanja tko si zapravo. “ Iako je pisao tekstove imajući na umu prvenstveno zemlje bivšeg komunističkog bloka, njegovi su tekstovi popularni na svim kontinentima. “Ljudi koji bi najradije iskočili iz vlastite kože i otišli u neki drugi, izmišljeni svijet ima svugdje, zbog čega je i toliko popularan. Bolnica u kojoj se nalaze metafora je današnjeg svijeta i svih zemalja koje, poput naše, odlaze kvragu”, objašnjava.

BUGARSKA
PRIČA O EU
Glumac Željko
Königsknecht
(drugi slijeva) glumi
Dedu u predstavi
bugarskog
dramaturga Hriste
Bojčeva, poznatog
po antieuropskim
stavovima
i političkim
provokacijamaBUGARSKA PRIČA O EU Glumac Željko Königsknecht (drugi slijeva) glumi Dedu u predstavi bugarskog dramaturga Hriste Bojčeva, poznatog po antieuropskim stavovima i političkim provokacijamaNjegova je biografija posebno zanimljiva: kao diplomirani inženjer strojarstva, koji je radio kao menadžer u jednoj telefonskoj kompaniji, u zrelim je godinama jednom prilikom sa sindikalnim kolegama otišao u kazalište u Sofiju te shvatio da se zapravo želi baviti kazalištem. Odlučio je dati otkaz i postati redatelj. No u kompaniji su ga upozorili da je pod ugovorom te da bi s otkazom morao platiti velike penale, a u suprotnom bi završio u zatvoru. Ipak, Bojčev je smislio način: prijavio se u psihijatrijsku bolnicu te dobio napismeno da je lud, što je bio jedini način da mu ugovor prestane vrijediti. Upisao je dramsku akademiju i otad piše drame, a danas je - kaže Saša Broz - jedan od najpopularnijih dramskih autora u Bugarskoj. Sredinom ‘90-ih je počeo voditi i svoju televizijsku emisiju, da bi se 1996. kadidirao za predsjednika Bugarske. “Govorio sam gluposti i dobio tisuće glasova”, jednom je rekao, ismijavši i glasače i ostale kandidate. “Napravio je budale od svih”, govori Saša Broz.”U javnim je govorima tijekom kampanje glasačima obećavao brda i doline i oni su to povjerovali. Tako je dokazao da su ljudi ovce koje će povjerovati u bilo kakvu iluziju, a svoje je govore snimao i od njih napravio političko-satirični kabare.”

“S Bojčevom sam se susrela još dok sam bila ravnateljica Istarskog narodnog kazališta u Puli, kada mi je njegov sjajan tekst “Orkestar Titanic” ponudio sarajevski redatelj Dino Mustapić. Bio mi je fantastičan i Dino ga je režirao u INK, a glavnu je ulogu čak igrao isti glumac kao i u ovoj predstavi – Borko Perić. Oduševio me Bojčevov smisao za humor, ali i njegova biografija, a rijetko tko može napisati tako pomaknut tekst s tako lucidnim i pametnim humorom koji nevjerojatno korespondira s trenutnom situacijom u Hrvatskoj. Tekst je poprilično zahtjevna i pametna satira, a predstava će biti pitka, ali i angažirana u isto vrijeme.” Tekst je poslala Kerempuhovu glumcu Željku Königsknechtu, koji u predstavi glumi Dedu. Njegov komentar je bio: “Slušaj Broz, što se mene tiče, ja ti to igram besplatno, gdje god.” To ju je ohrabrilo te ga je odlučila poslati i Kerempuhovu ravnatelju Dušku Ljuštini, ali ju je on preduhitrio nazvavši ju sam već idući dan jer je čuo da ima dobar tekst koji želi ponuditi. Željela ga je, kaže, režirati baš u Kerempuhu, jer joj je “dosta toga da predstavu radi dva-tri mjeseca, a kazališta s manjom produkcijom to izvrte 10-15 puta i silan trud pada u vodu”. Saša Broz je nakon razrješenja dužnosti ravnateljice Istarskog narodnog kazališta 2006., koju je okarakterizirala kao dio političkog obračuna s njezinim suprugom Livijom Bolkovićem, članom Istarskog socijaldemokratskog foruma, odlučila malo “usporiti tempo”.

Predstavu koju upravo priprema naziva svojim “velikim povratkom”, a nakon nje očekuju je suradnja s riječkim HNK te režije u zagrebačkom dječjem kazalištu “Žar ptica”, u Narodnom pozorištu u Sarajevu te u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Iako joj smeta što je za javnost najčešće na prvom mjestu Titova unuka, a tek onda kazališna redateljica, porijeklo joj nije donijelo samo mnogo medijske pozornosti, već i kazališni angažman. Tako ju je, nakon jednog intervjua emitiranog na tuzlanskoj privatnoj televiziji povodom Dana Republike, pozvao gradonačelnik Tuzle da režira u tamošnjem Narodnom pozorištu. Odabrala je tekst “Zmijsko leglo” Vasilija Sigereva te napravila predstavu koja tamo igra već tri godine i koja je gostovala na mnogim pozornicama bivše Jugoslavije. “Salijetali su me novinari, stalno sam bila u tamošnjim medijima. Zaustavljali su me i na cesti često, hvalili djeda, plakali kako je tada bilo sve bolje. Događa mi se to i u Hrvatskoj, ali nikad ne znaš iz kojeg razloga to netko govori.” Kao Titova unuka, nedavno se našla i usred sukoba oko nove dokumentarne serije koju o Titu snima redatelj Lordan Zafranović, a čiji se projekt zakomplicirao zbog njegove svađe s novinarkom i publicisticom Mirom Šuvar, udovicom Stipe Šuvara, s kojom je u radu na seriji surađivao.

Kerempuhov ansambl
U predstavi Saše Broz glumi gotovo čitav
Kerempuhov ansambl; na slici sa Sašom Broz
glumci Mario Mirković, Hrvoje Kečkeš, Antun Tudić,
Linda Begonja, Branka Trlin, Ivan Đuričić, Željko
Königsknecht, Nina Erak-Svrtan, Anita Matić-Delić,
Borko Perić i Luka Petrušić, inspicijent Zvonko
Benić te dramaturginja Željka UdovičićKerempuhov ansambl U predstavi Saše Broz glumi gotovo čitav Kerempuhov ansambl; na slici sa Sašom Broz glumci Mario Mirković, Hrvoje Kečkeš, Antun Tudić, Linda Begonja, Branka Trlin, Ivan Đuričić, Željko Königsknecht, Nina Erak-Svrtan, Anita Matić-Delić, Borko Perić i Luka Petrušić, inspicijent Zvonko Benić te dramaturginja Željka UdovičićOna Zafranoviću želi zabraniti upotrebu intervjua koje je za potrebe serije napravila – a napravila je, između ostalog, i intervju s Titovom drugom suprugom Hertom Haas, pokojnom bakom Saše Broz, koja nikada nije javno željela govoriti o svojoj vezi s Titom. Međutim, Miri Šuvar je pred kraj života ipak odlučila ispričati njihovu ljubavnu priču, u 14-satnom intervjuu pred kamerama. Mira Šuvar sada pokušava zabraniti Zafranoviću da te materijale koristi. O svemu tome Saša Broz kaže: “Moji su roditelji u stalnom kontaktu s Lordanom Zafranovićem i svako malo ih pozove da pogledaju materijale, a i ja odem kad god mogu. Takav je dogovor, da ništa ne može izaći bez pristanka mog tate i Zafranović se toga čvrsto drži. O njegovom sukobu s Mirom Šuvar ne znam puno i nadam se da će oni to riješiti. Mi bismo, kao obitelj, jako željeli da ta serija ugleda svjetlo dana, pogotovo nakon one bezobrazno skupe Vrdoljakove katastrofe. Što se ispovijesti moje bake tiče, po meni ni sada nije trebalo do nje doći, ali ju razumijem. Ona je do smrti o mom djedu pričala kao o ljubavi svog života, tako da mi je jasno da je željela napraviti nešto za kraj.”

Komentari

registracija
12/12/10

Klarens, 25.03.11. 04:13

King of Hearts (1966 film)
Le Roi de Cœur
French comedy-drama film
directed by Philippe de Broca
Meni lichno jedan od super filmova
Treba biti otkachen
Pa tek onda zagristi tu temu !!!


Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika