Vladimir Putin Ruski premijer odlučio je posve zahladiti odnose s Hrvatskom nakon što su propale mnoge ruske gospodarske inicijativeProšlotjedna odluka ruske nacionalne zrakoplovne kompanije Aeroflot da bez obrazloženja odustane od redovnih letova Moskva-Dubrovnik u razdoblju svibanj-listopad 2011. samo je potvrda kraha hrvatsko-ruskih odnosa na svim područjima. Odluka Aeroflota da ne leti za Dubrovnik nema veze s ekonomijom, jer bi to bili vrlo isplativi letovi, a problemi ne postoje ni u ponudi zračne luke Dubrovnik ili turističkih agencija, jer su njihove ponude vrlo prihvatljive za ruskog prijevoznika, rekao nam je izvor u hrvatskom Ministarstvu turizma. Nacionalov izvor je dodao kako se u sve očito umiješala ruska službena politika koja je i na ovaj način neposredno pred dolazak ruskog premijera Vladimira Putina u regiju pokazala Hrvatskoj kako više ne računa na nju. Potvrda tomu je i otkazivanje susreta hrvatskog predsjednika Ive Josipovića s ruskim Dmitrijem Medvjedevom zakazanog u proljeće ove godine.

Nepovjerenje prema Hrvatskoj pokazat će ovih dana i Vladimir Putin koji dolazi na područje bivše Jugoslavije prigodom čega bi trebao posjetiti Sloveniju, Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru dok će Hrvatsku posve zaobići. Ruski državni vrh je odlučio posve zahladiti odnose s Hrvatskom nakon što je shvatio da se hrvatska politika spram Rusije pokazala nevjerodostojnom i neozbiljnom kao i za vrijeme bivšeg premijera Ive Sanadera.

Ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev otkazao je ranije dogovoreni susret s Ivom JosipovićemZa Putina je nakon sastanka s Jadrankom Kosor od iznimne važnosti u odnosima s Hrvatskom bio posjet ministra za izvanredne situacije Sergeja Šojgua koji je u Zagrebu u rujnu 2010. pokušavao dogovoriti ulazak ruskoga Gazproma i Naftne industrije Srbije na hrvatsko tržište. Šojgu je u Zagreb doveo čak 30 predstavnika ruskih ministarstava i kompanija na dvodnevnu sjednicu hrvatsko-ruske komisije za trgovinsko-gospodarsku i znanstveno-tehničku suradnju. Rusi su tada iskazali interes za dobivanje licencije za geološka istraživanja i proizvodnju ugljikovodika, a također željeli su da tvrtka Gazpromneft uđe u projekt eksploatacije plina u sjevernom Jadranu zajedno s Inom. Ruski Inter Rao EES bio je zainteresiran da s hrvatskom stranom sudjeluje u gradnji hidrolektrane na Dravi te ulaže u projekte proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Od svega predloženog nije se dogodilo ništa. Naprotiv, ruski državni vrh neugodno je bio iznenađen odlukom koncem 2010. da hrvatsko tržište plinom opskrbljuje talijanska tvrtka ENI, a ne ruski Gazprom koji je to činio desetljećima. Uslijedila je odluka o otkazivanju posjeta hrvatskog predsjednika Ive Josipovića ruskom predsjedniku Dmitriju Medvjedovu. Putin je shvatio da u Hrvatskoj ne može imati pouzdanog gospodarskog partnera unatoč višekratnim pokušajima, te se odlučio na potpuno ignoriranje Hrvatske u vanjskoj politici. Razlozi za to svakako ne leže isključivo u rezultatima Šojguova posjeta već sežu daleko prije. Hrvatska je još davno zakazala kod odluke o projektu Družba Adria, pa se očekivalo da ne zabrlja kad je u pitanju projekt plinovoda Južni tok.

Međutim, hrvatska vlada je od projekta Južni tok uzela samo mrvice. Tek četiri godine nakon što je tadašnji ruski predsjednik Vladimir Putin predložio da Hrvatska uđe u Južni tok, Hrvatska je na to pristala, ali pod puno lošijim uvjetima nego što je to bilo 2006. Umjesto da kroz Hrvatsku ide magistralni vod i da bude jedno od čvorišta, danas je situacija takva da se Hrvatska oslanja samo priključkom na Južni tok, a ono što joj se nudilo preuzela je Mađarska. Rusima se nije svidjela niti odluka da nakon isticanja dugoročnog ugovora s ruskim Gazpromom, novi glavni dobavljač plina za hrvatsko tržište bude talijanska kompanija Eni. Nadalje, ruski investitori u turizmu bezuspješno pokušavaju petnaestak godina dobiti priliku za ostvarenje nekih od svojih projekata. Moćni koncern AFK Sistema u vlasništvu milijardera Vladimira Jevtušenkova u izgradnju turističkog kompleksa na južnom dijelu otoka Mljeta planirao je uložiti 109 milijuna eura. Ubrzo su upoznali hrvatsku praksu da kupljeno zemljište ujedno i ne znači definitivno pravo vlasništva. Naime, oko spornog zemljišta počela je sudska bitka između lokalne i centralne vlasti.

FIJASKO posjet ruskog ministra Sergeja Šojgua nije rezultirao nijednim konkretnim dogovoromNakon što je općina Mljet, na čelu s načelnikom Nikolom Hajdićem, prodala zemljište Jevtušenkovu za 2,8 milijuna kuna, Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku osporilo je tu prodaju pod izlikom da je ta zemlja u vlasništvu Hrvatskih šuma, dakle u državnom vlasništvu. Jevtušenkov čeka razrješenje ovog spora i još uvijek nije odustao od projekta. Projekt predviđa gradnju dvaju hotela i nekoliko rezidencijalnih vila na dvjema lokacijama površine 40 tisuća četvornih metara. Drugi je problem u turizmu nastao oko ruske investicije u hotelski kompleks Haludovo na Krku. Veliki hotelski kompleks na Krku još je 2000. kupila tvrtka Isletta Trading Limited sa sjedištem na Cipru iza koje stoji armenski tajkun Ara Abramyan. Od tada nisu pokrenute investicije u kompleks iako se to najavljivalo u više navrata.

Abramyana s jedne strane optužuju da ništa ne gradi, a s druge strane on je spreman graditi i još dodatno ulagati, ali ga u tome onemogućavaju opravdavajući se nedostatkom određenih papira. Prema njegovim riječima, spreman je uložiti oko 300 milijuna eura. U međuvremenu tvrtka posluje i zapošljava 20-ak ljudi kojima su nedavno isplaćene tri zaostale plaće. Problemi u odnosima su nastali i zbog odbijanja hrvatske strane da ozbiljnije razmatra rusku ponudu borbenih zrakoplova MIG-29 vrijednu 420 milijuna eura, a koja je i najjeftinija kad je u pitanju ponuda novih zrakoplova. Naime, Rusija bi hrvatskim tvrtkama osigurala gospodarske projekte vrijedne milijardu i 500 milijuna eura. Ponuda zrakoplova MiG-29 kako god ozbiljna i povoljna bila, teško je ostvariva prije svega iz političkih razloga, jer je Hrvatska članica NATO-a. U prilog tomu da su Rusi razočarani načinom na koji se gledalo na njihovu ponudu govori i činjenica da na nadolazećem vojnom sajmu u Splitu koncem ovog mjeseca uopće neće biti ruskih predstavnika. Od 1993. do polovice 2010. godine ruska su ulaganja u Hrvatsku iznosila samo 131 milijun eura zbog čega je Rusija tek na 15. mjestu ukupnih stranih ulaganja u Hrvatsku.

MIHAIL FRIEDMAN (u sredini) odustao je od ulaganja u Brijuni rivijeruPrimjer pomalo zaboravljenog pokušaja ruskog ulaganja, koje je trebalo biti i najveće, jest projekt Brijuni rivijera u koji su čak milijardu dolara zajednički trebali uložiti moskovska Alfa Banka i Deutsche Bank. Na čelu Alfa Banke je Mihail Friedman, ruski oligarh i bliski Putinov prijatelj. Nakon što su uložili oko milijun i pol eura u izradu projektne dokumentacije i kada su vidjeli s kim imaju posla, jednostavno su se odlučili povući jer su Hrvatsku smatrali neozbiljnom zemljom gdje se ne isplati poslovati. Jedan od najlošijih primjera ruskog ulaganja u Hrvatsku je prodaja sisačke željezare ruskoj tvrtki Mečelj. Nakon što su 2003. u Željezaru uložili 38 miljuna dolara, shvatili su da je tehnologija zastarjela i da je cijela tvornica u lošem stanju, zbog čega su se nakon nekog vremena odlučili povući. Iz Mečelja su tvrdili da su sve pokušali, ali da jednostavno nije išlo i da profili proizvoda koji su se radili u sisačkoj željezari nisu bili njihova osnovna djelatnost. Zato je njihova osnovna djelatnost ono čime se bavi splitska željezara za koju je Mečelj na natječaju ponudio 74 milijuna kuna ulaganja u tri godine, kao i zapošljavanje novih radnika. Tvrdili su da je njihova ponuda za 22 milijuna dolara veća od ponude poljskog Zlomexa, kojem je Hrvatski fond za privatizaciju odlučio prodati Željezaru. Međutim, očito je presudio negativan imidž tvrtke zbog „sisačkog“ slučaja, iako je riječ o tvrtki koja zapošljava 80 tisuća ljudi u više europskih zemalja i izlistana je na njujorškoj burzi. Ruski premijer Putin je bivšem hrvatskom predsjedniku Mesiću tijekom razgovora prije nekoliko godina predočio primjer ruskog poduzetnika Dondukova koji je 19 puta putovao iz Rusije u Hrvatsku kako bi realizirao projekt na Hvaru. Kad je dvadeseti put došao, lokalne vlasti dale su mu nove uvjete za dobivanje dozvole. Na istom sastanku Putin je iznio i primjer tvrtke Batolit d.o.o. kojoj je u svibnju 2004. godine odobrena eksploatacija nalazišta kamena “Krešine”.

U lipnju iste godine tvrtka je podnijela zahtjev Šibensko-kninskoj županiji i Gradu Šibeniku za dozvolom korištenja tog polja. Nakon toga uputila je još 25 zahtjeva bez odgovora. Poznat je i slučaj Viktora Vekselberga, ruskog multimilijardera koji je Dubrovniku ponudio izgradnju koncertne dvorane, na što je ipak dobio odgovor gradskih vlasti, i to negativan. Ruski Rosneft odbijen je prilikom privatizacije Ine uz obrazloženje da u privatizaciji ne mogu sudjelovati tvrtke u državnom vlasništvu.