Osim toga što predstavljaju oblik kolektivne političke relaksacije, hrvatski prosvjedi mogu se promatrati i kao dramski igrokaz, odnosno sociolingvistički eksperiment. Uočava se u tom kontekstu da se u parolama koje na zagrebačkim i drugim lokacijama svakodnevno ističu demonstranti otkriva količina duha koja proporcionalno odgovara hrvatskom nepostojećem smislu za humor. Kod istraživački usmjerenoga promatrača neki slogani, ipak, mogu izazvati dramsku pažnju. U najuži izbor demonstracijske kreativne ponude jedan nepristrani žiri svakako bi, na primjer, uvrstio poruku “HDZ – Hrvatskom drma zlo”, koja po značenjskoj jezgrovitosti nadmašuje sve dosad viđene derivacije legendarnoga akronima.

Ulični lingvistički standard predstavljen je – inače – stereotipnom generalizirajućom parolom “Lopovi, lopovi”, koja se s vremena na vrijeme, ovisno o lokacijskim povodima, svrhovito individualizira i pretvara, na primjer, u “Tomo, lopove” (i tome slično). Primjećuje se da se prosvjedna područja biraju po kolektivnome instinktu koji reagira na proširene hipotetičke zone hrvatske pljačke. Dramaturgija prosvjeda teži prema egzaktnoj poanti – destabilizaciji i smjeni režima – do koje se nastoji stići intuitivnim i često nepredvidivim smjerovima. Sudionici pritom uspijevaju demonstrirati iznimno solidnu razinu upoznatosti sa stambenom mapom njihovih prominentnih ciljeva, kao da u Zagrebu netko prodaje vodiče do režimskih stanova po uzoru na vile holivudskih zvijezda. Kultnu destinaciju čini partijska zgrada HDZ-a na Trgu žrtava fašizma, odakle se kolone granaju prema stanu Jadranke Kosor, stanu Vladimira Šeksa, stanu Andrije Hebranga itd., i pronalaze na svojim putevima ikonografske točke hrvatskoga novoga bogatstva koje će ih spontano provocirati na verbalne izljeve bijesa. To su, na primjer, sve popularnija Hrvatska gospodarska komora, pa Ministarstvo poljoprivrede, Radnički dom (vjerojatno kao simbol obespravljenih, a i Šeks je u blizini), Ustavni sud, Varšavska ulica, zgrada T-coma, mastodontska utvrda Hypo banke (modernizirani srednji vijek), ponekad čak i palača HTV-a odmah pored nje... A propos HTV-a: on se temeljito potvrdio kao stup trulosti režima sa skandalima oko svoga novog vijeća, u koje je vlast – tj. gospođa Kosor i društvo - ugurala i kvazinovinarskog opsjenara Josipa Jovića, a za predsjednika pokušala nametnuti stanovitog Milana Kujundžića koji se u Madridu klanjao grobu Ante Pavelića. Na spomenutog Kujundžića s razlogom je reagirao dio SDP-ove klupe u vijeću (tj. Ivo Goldstein), a hadezeovca je iz filoustaške bule pokušala izvaditi (predsjednica Nadzornog odbora HRT-a) Silvija Luks, nebulozno poručujući svim sukobljenim uglednicima kako je svojedobno posjetila grob majke Tereze i nije zbog toga imala problema. Može se općenito zaključiti da je ta mala ali kretenska epizoda dostojno afirmirala značenje nacionalne televizije i pojedinih njezinih ljudi u kulturološkom programu HDZ-a i Vlade, i postoje – u tom smislu – vrlo dobri razlozi da se zgrada HTV-a ponekad uključi u demonstracijski itinerer. I po parolama se vidi da su demonstracije proizvod različitih društvenih skupina koje na ulicama traže svoj pragmatički modus vivendi.

Slogan “Lopovi, lopovi” gotovo da objedinjuje sve aktivne sudionike, iako se pod njegov plašt danas uvlače i pripadnici akademske zajednice – studenti i drugi – sa svojom starom i potpuno apstraktnom porukom “Jedan svijet – jedna borba”. Radikali kohabitiraju s akademcima, ekolozi s navijačima, “borci za grad” s “borcima za selo”, buntovnici i nezadovoljnici raznih profila pokušavaju se udružiti u koliko-toliko koherentan pokret, vjerojatno motivirani spoznajom da samo zajednički nastup može proizvesti nekakve rezultate. Razni pljačkaški motivi nastoje se uobličiti u hrvatsku nihilističku cjelinu i pretvoriti u zajedničku prosvjednu temu. Pretvorba, Dinamo, Varšavska ulica, tajkuni, fakultetska problematika, seljačko nezadovoljstvo, sva ta brojna parcijalna žarišta dovode se u stanje međudjelovanja i povezuju uličnom prosvjednom niti. Kolone s različitim programima i nedefiniranim strateškim ciljevima nastoje se spojiti u nekakvu građansku cjelinu, koristeći zajedničke negativne uzore kao kohezivno sredstvo. Demonstracije su poruka da je hrvatska licemjerna stvarnost ljudima definitivno krenula na živce.

Pokret je nemilosrdan prema mnogim institucijama i tretira ih bez zadrške kao legla korupcije, a hadezeovske ikone udara ispod pojasa i baca ih u blato. Slogan “Zapio si Hrvatsku!”, koji se uz druge, radikalnije, aplicira pod Šeksovim prozorima, po dramskim efektima ozbiljno konkurira gore navedenoj akronimskoj modifikaciji (“Hrvatskom drma zlo”). Na udaru su i hrvatski kapitalistički fetiši, ideologija slobodnoga tržišta koja funkcionira kao državni paravan za proizvodnju tajkuna i parazita. “Kapitalizam = legalizirana korupcija”, glasi poruka s uličnog transparenta, koja je usput začinjena s nizom za demonstrante stožernih imena u hrvatskom neokapitalističkom pandemoniju (“Todorić, Kerum, Škegro, Vidošević, Mudrinić, Pavić, Horvatinčić, Tedeschi”). Takvoj revolucionarnoj uličnoj klimi Jadranka Kosor pokušava parirati porukom kako je upravo primila novih tisuću članova u HDZ, jer ljudi su upravo ovih dana počeli uočavati neviđenu perspektivu u toj stranci. I neki drugi svjetski lideri hvataju se sličnih propagandnih metoda, ali nekako im baš ne ide od ruke.