Niz hrvatskih kompanija ulazi na srpsko tržišteDebakl Račanove vlade, koja je zbog uskogrudnih interesa, neznanja, nesposobnosti i gluposti propustila povijesnu priliku da se približi Europskoj uniji i NATO-u, mogao bi dramatično utjecati na ionako malobrojne uspješne hrvatske tvrtke, doznao je Nacional iz poslovnih krugova. One će odmah morati reagirati na to što Hrvatska bar još desetak godina neće biti pozvana u EU, smatra više poslovnih ljudi s kojima je Nacional razgovarao ovih dana. Tvrdi se da će te tvrtke svoje poslovne ambicije morati puno više nego dosad usmjeriti u zemlje jugoistočne Europe. Predviđa se da će oni samo kao regionalni lideri uspjeti održati stabilnost svojih tvrtki, zadržati sve svoje radnike i očuvati krhki socijalni mir u Hrvatskoj. Pritom će se suočiti s brojnim administrativnim preprekama i netrpeljivostima koje su i zbog nedorasle politike hrvatske vlasti u zemljama bivše Jugoslavije još uvijek znatne. No u slučaju uspjeha upravo će oni, a ne političari, biti najzaslužniji za poboljšanje odnosa Hrvatske sa svojim susjedima, što je kao jedan od bitnih zadataka za hrvatsku Vladu u nedavnom razgovoru za Nacional istaknuo i britanski ministar za EU Denis McShane. Taj veliki izazov za vodeće hrvatske tvrtke tek djelomice olakšava to što su one i prije bile usmjerene na susjedna tržišta i što su im brojne inozemne kompanije iz razvijenih zemalja otele znatan dio hrvatskog tržišta.

Jedna od prvih hrvatskih kompanija koja je svoje poslovanje u prošlom desetljeća počela širiti na prostor bivše Jugoslavije je Agrokor. Agrokor je svoju prvu tvrtku u BiH otvorio 1996. a otada su Ledo, Jamnica i Zvijezda u distribuciju i proizvodnju ondje uložili oko 50 milijuna eura. Početkom 2000. Ledo je kupio tvornicu sladoleda u Čitluku, kroz koju je preuzeo 80 posto tržišta u proizvodnji i prodaji sladoleda. Jamnica je kupila sarajevsku tvornicu mineralne vode Kiseljak, koja drži oko 38 posto tamošnjeg tržišta, dok sama Jamnica drži 12 posto: tako Agrokor kontrolira polovicu proizvodnje i prodaje mineralne vode u BiH. Nisu beznačajni ni udjeli na tržištu ulja i margarina Agrokorove tvrtke Zvijezda. Agrokor je sa svojim poduzećima prisutan i u Mađarskoj, Švicarskoj i Sloveniji, a planira prodor i na srbijansko tržište. Prijavit će se na javni natječaj za kupnju Frikoma, najvećeg srbijanskog proizvođača sladoleda i smrznute hrane, a očekuje se da će im najveći konkurenti za kupnju te tvrtke sa 931 zaposlenikom biti grčke kompanije. Agrokor bi kupio i poduzeće Knjaz Miloš koja drži oko 60 posto tamošnjeg tržišta mineralne vode, ali vrlo je vjerojatno da će tu tvrtku, za koju je interes navodno pokazala i Podravka, kupiti srbijanski košarkaš Vlade Divac.

Varteks je u zadnje dvije godine kupio NIK Trgovinu iz Zagreba, Malved iz Maribora, a vraćeni su mu i vlastiti prodajni prostori u Srbiji i Crnoj Gori. Davor Daraboš, komercijalni direktor Varteksa, za Nacional je izjavio da Varteks namjerava povećati prodaju na tržištima EU, koja na tržištima u Britaniji, Njemačkoj, Italiji i Norveškoj premašuje 30 milijuna eura: “Varteks je u zadnje dvije godine izvoz povećao za 15 posto. Od toga je u zadnjih pet godina za 1,5 milijuna eura porastao izvoz na britansko tržište, koje postaje naše najznačajnije izvozno tržište. Izvoz na njemačko tržište u posljednje dvije godine povećali smo za 25 posto, a ta dva tržišta zajedno s talijanskim čine 70 posto našeg ukupnog izvoza.” Dodao je da će na tržištu Hrvatske i ostalih zemalja bivše Jugoslavije Varteks 2002. završiti s ukupnim porastom od 10 posto, uz rast na ostalim zemljama bivše Jugoslavije od 16 posto. Varteksov promet na tom tržištu stagnirao je do 2000., a otada mu rezultati stalno rastu, tako da su za ovu godinu s tih tržišta predvidjeli ukupni prihod od 181.300.000 kn. Varteks će ipak, želi li postati ozbiljna regionalna kompanija, morati svoje prihode bitno povećati, posebno na razvijenim europskim tržištima.

Vodeća hrvatska industrija mliječnih proizvoda Lura također svoj razvoj temelji na širenju poslova u regiji. Nacional je 18. lipnja 2002. opisao zašto je propala najveća transakcija hrvatskog kapitala koja bi nastala spajanjem Lure s Tvornicom duhana Rovinj. Njih je iz strateških razloga htjela spojiti Zagrebačka banka, kako bi stvorila što jaču domaću korporaciju za ekspanziju na susjedna tržišta. Vlasnik Lure Luka Rajić svoju je tvrtku procijenio na 190 milijuna eura, zbog čega su navodno propali pregovori o tome da Luru preuzme talijanski prehrambeni div Danone, koji je za Luru navodno nudio oko 100 milijuna eura. U poslovnim krugovima tvrde da je nakon toga za Luru postalo jako važno da pokupuje što više srodnih tvrtki u regiji, kako bi se što skuplje prodala nekom od svjetskih prehrambenih giganata. “Analiziramo razne opcije strategije proizvodne diverzifikacije. Postoji mogućnost da kupimo neku od već etabliranih domaćih kompanija, da investiramo u izgradnju novog postrojenja (greenfield ulaganje) ili pak da uđemo u zajednički projekt s drugom kompanijom (joint venture)”, rekao je za Nacional Ivo Kunst, direktor strateškog razvoja Lure. Nedavno je pažnju u poslovnim krugovima privukla bitka Lure i bosanskohercegovačke tvrtke Mepas za preuzimanje tvornice keksa Sloboda iz Osijeka, čiji su proizvodi traženi u BiH. Mepas je uspio preuzeti 49,60, a Lura 24,99 posto tvrtke Sloboda. U nekim poslovnim krugovima to je protumačeno kao neuspjeh, vrlo loš za poslovni imidž Lure, koja će za kontrolu nad tom tvrtkom morati platiti više no što je planirala, a što sugerira i vijest koju su iz Lure medijima dostavili 3. prosinca, kojom su najavili da su u razvoj tvornice Sloboda spremni uložiti 84 milijuna kuna. Na području širenja u regiji Lura u prvom koraku razmišlja o zemljama srednje i istočne Europe, ali isključivo u segmentu mlijeka i mliječnih prerađevina. “Lura je već značajno prisutna na stranim tržištima. Ukupan izvoz naših mliječnih proizvoda proizvedenih u Hrvatskoj u 2002. procjenjuje se na 110 milijuna kuna, što je 17 posto više od 2001., a najveća izvozna tržišta su zemlje bivše Jugoslavije. Ukupan prihod koji će ostvariti naše tvrtke na izvoznim tržištima u ovoj godini procjenjujemo na više od 175 milijuna kuna”, kaže Ivo Kunst. Lura je na BH tržištu prisutna kao proizvođač i uvoznik. Vlasnik je Lurine mljekare Livno, proizvođača poznatog livanjskog sira, a preko svoje tvrtke Lura d.o.o. Ilidža u Sarajevu uvozi svoje proizvode. Do kraja 2003. na bosanskohercegovačko tržište Lura planira uložiti oko 5 milijuna konvertibilnih maraka. Kunst dodaje da je za Luru jako zanimljivo jugoslavensko tržište: “Lani smo počeli izvoziti u Crnu Goru i Kosovo. Ove godine planiramo značajan ulazak na tržište Srbije pa smo osnovali predstavništvo u Beogradu. Riječ je o tržištu s jakom domaćom prehrambenom i mliječnom industrijom, ali i vrlo velikim tržišnim potencijalom. Uvoz prehrambenih proizvoda u tu zemlju opterećen je carinama i prelevmanima, a liberalizacija režima uvoza i u domeni mliječnih prerađevina svakako bi povećala konkurentnost hrvatskih proizvoda. Lura u Sloveniji ostvaruje zadovoljavajuće rezultate, osobito s obzirom na zatvorenost slovenskog tržišta i ograničenja u načinu dodjele kvota i njihovu iskorištenju. U Sloveniji također imamo vlastitu tvrtku koja se bavi prodajom Lurinih proizvoda.”

Velike ambicije u regionalnom širenju imaju i u Tvornici duhana Rovinj koja je 2001. platila 3 milijarde kuna poreza. Velik dio svojih proizvoda već distribuira u regiji, a želi investirati i na područje SRJ (Novi Sad), gdje su njeni proizvodi vrlo traženi. TDR je na meti napada raznih sumnjivih srbijanskih duhanskih lobija koji su mu neskloni i često ga optužuju za krijumčarenje. Sa zanimanjem se očekuje i hoće li ga preuzeti tvrtka British-American Tobacco, koju više godina uspješno sprječava da počne investirati na hrvatskom tržištu.

Velike ambicije u širenja u regiji ima i Atlantic grupa. Scott Ferguson, potpredsjednik Atlantic grupe za strateški razvoj i financije, za Nacional je izjavio da oni svoj rast doživljavaju kao preduvjet opstanka: “Snažna prisutnost na tržištu omogućava bolju pregovaračku poziciju i profit. Nakon kupnje Cedevite d.o.o. 2001. i ove godine planiramo rast Atlantic grupe od oko 14 posto, što namjeravamo postići širenjem proizvodnog i distributivnog asortimana te porastom prodaje iz dosadašnjeg asortimana. Na inozemnim tržištima očekujemo oko 30 posto ukupnih prihoda.” Ferguson je na svoju funkciju imenovan u srpnju 2002. nakon petogodišnjeg boravka u Hrvatskoj gdje je bio angažiran na raznim investicijskim projektima za razvojna ulaganja. U Atlantic grupi djeluje i distribucijski sustav Ataco koji pokriva BiH gdje distribuciju razvija od 1997. Ukupni prihodi Atlantic grupe, zajedno s Atacom, za 2002. procijenjeni su na 797 milijuna kuna, dok dogodine očekuju da će premašiti milijardu kuna, od čega bi trećina trebala biti ostvarena izvan Hrvatske. “Planiramo proširiti vlastitu distribuciju, uz Hrvatsku i BiH, i na Srbiju i Crnu Goru, a želimo osvojiti i rusko tržište. Atlantic grupa dubinski snima nekoliko kompanija, i u Hrvatskoj i u regiji te je moguća skora kupnja neke kompanije. Što se tiče Cedevite, iduće ćemo godine otvoriti urede u Ljubljani i Skopju. Međutim, i druga tržišta srednje i istočne Europe vrlo su nam zanimljiva, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Češka, Slovačka”, izjavio je Scott Ferguson.

Plivi je uspješno poslovanje ne samo na regionalnom nego i na širem svjetskom tržištu preduvjet opstanka i odavno postala prevelika za domaće tržište je. Utoliko ne iznenađuju ni brojne Plivine kupovine kompanija na tržištima razvijenih zemalja Zapadne Europe. Prvom takvom transakcijom u prosincu 2000. Pliva je kupila Dominion UK (u srpnju preimenovanu u Pliva Pharma Ltd.). Tvrtka je kupljena za 3,4 milijuna funti, dok je ukupni prihod Dominiona 1999. iznosio 4,3 milijuna. U Plivi ističu kako se u farmaceutskoj industriji obično za tvrtku plaća cijena 2 do 3 puta veća od njenog prihoda, dok su je oni kupili za 80 posto prihoda. Plivi je kupnja te tvrtke omogućila izravan pristup britanskom tržištu, ugovore o novim proizvodima, vlasništvo nad licencnim proizvodima Dominiona i stručan prodajni i regulatorni tim s iskustvom u Britaniji i ostalim zapadnoeuropskim tržištima. Sedam mjeseci poslije Pliva je kupila i AWD Pharmu iz Dresdena u Njemačkoj i tako ostvarila izravan pristup na najveće europsko tržište. Tvrtka je kupljena za 50 milijuna eura, a njeni prihodi 2000. su iznosili 116 milijuna eura. To je bila najveća transakcija koju je ikada u zapadnoj Europi ostvarila farmaceutska tvrtka iz srednje i istočne Europe. U veljači 2002. Pliva je kupila 2K Pharmaceuticals u Danskoj za 4 milijuna eura i u rujnu je preimenovala u Pliva Pharma Nordic A/S. Tvrtka je osnovana u ljeto 2000. s filijalama u svim nordijskim državama te je svoje prve proizvode plasirala na tržište u kolovozu 2001. Bili su to lijekovi za kardiovaskularni i centralni živčani sustav. Tako je Pliva postigla izravan pristup svim visokorazvijenim nordijskim tržištima gdje je farmaceutska potrošnja velika. U svibnju 2002. Pliva je sa sjedištem u Milanu osnovala tvrtku Pliva Pharma S.p.a., jer Italiju smatra jednim od najperspektivnijih europskih tržišta generičkih lijekova. Pliva je prisutna i u Španjolskoj (Pliva Pharma Iberia SA), a u srpnju u SAD-u kupila Sidmak Laboratories, Inc. i društvo-kćer u njenom vlasništvu, Odyssey Pharmaceuticals, Inc. u New Jerseyju. Sidmak je kupljen za 152,9 milijuna USD i uz očekivani iznos preuzetog kredita od 49 milijuna USD, dok su prihodi od prodaje 2001. iznosili 100 milijuna USD. Tom kupnjom Pliva je podigla svoja očekivanja za rast prihoda u 2002. na više od 20 posto., istodobno očekujući rast dobiti po dionici od oko 25 posto.

Podravka je jugoslavensko tržište počela osvajati kooperacijom s Mesnom industrijom Srem iz Šida. Zajednički proizvod im je gulaš koji prodaju na jugoslavenskom tržištu, a uskoro će proizvoditi pasterizirano povrće. Podravka je zastupnik najveće svjetske prehrambene tvrtke Nestle pa distribucijom Nestleovih proizvoda u susjednim državama smanjuje troškove vlastite distribucije. Izravan izvoz Podravkinih proizvoda na jugoslavensko tržište otežava 30-postotna zaštitna carina pa će Podravka u SRJ morati postati – domaći proizvođač. Zbog toga se koprivnička tvrtka već prijavila kao kandidat za kupnju PIK-a Takovo iz Gornjeg Milanovca i, kao i Agrokor, za kupnju Frikoma. Podravka svake godine želi ostvarivati rast od deset posto. On bi se trebao ostvarivati djelomice povećanjem prodaje, a djelomice kupovinama ili spajanjem sa srodnim tvrtkama. Tvrdi se da Podravka želi preuzeti slovensku Drogu iz Portoroža i makedonsku Vitaminku.

Najveća hrvatska naftna kompanija Ina zainteresira je za širenje uz rijeku Savu i tržište Mediterana. “Ističem važnost hrvatskog tržišta, tržišta BiH i Slovenije. Iskoristit ćemo svoje lokacijske prednosti i povećati prisutnost na tržištu BiH, ali kanimo sačuvati i dio slovenskog tržišta. Kako su naše rafinerije u Sisku i Rijeci samo 70-ak kilometara udaljene od BiH, normalno je da, s obzirom na transportni trošak, naš proizvod na tom tržištu ima prednost pred konkurentima, prije svega MOL-om, ali i Slovnaftom”, rekao je za Nacional Željko Vrbanović, član Uprave Ine i izvršni direktor za rafinerijsku preradu i veleprodaju. Ina 2003. na slovenskom tržištu planira prodati 350 do 370 tisuća tona raznih roba, a na bosanskohercegovačkom zadržati prodaju od 550 do 600 tisuća tona raznih naftnih proizvoda. “Ina će se već krajem ove godine predstaviti poslovnim partnerima i potencijalnim kupcima svoje robe na tržištu Kosova, gdje želi postati jedan od glavnih opskrbljivača gorivima, mazivima, propan-butan plinom”, izjavio je Vrbanović. Nakon što je 54,33 posto kotorskoga Jugopetrola, prodano grčkom Hellenic Petroleumu, na tržištu Crne Gore Ina bi mogla imati problema. “Novi većinski vlasnik vjerojatno će planirati plasmane većih količina vlastitih proizvoda. Mi ćemo i dalje ondje nastupati ofenzivno i svoju robu plasirati iz vlastitog skladišta u Rogotinu i posredstvom našega poduzeća INA Crna Gora u Kotoru”, kaže Vrbanović. Ina najavljuje i iskorak na albansko tržište, gdje bi dogodine trebala plasirati dvostruko više od ovogodišnjih 40-ak tisuća tona vlastitih proizvoda. “To ne uključuje eventualni provoz naših roba prema Kosovu i zapadnoj Makedoniji. Albaniju možemo smatrati i nadopunom za eventualni gubitak dijela crnogorskog tržišta koji može prouzročiti privatizacija Jugopetrola”, kaže Vrbanović. Ina za prodor na srbijansko tržište ima dvije opcije. Može čekati promjenu zakonske regulative ili osnovati zajedničku tvrtku s Beopetrolom, koji je za vrijeme rata prisvojio 200-ak Ininih benzinskih crpki u Srbiji, što se također rješava. U tom slučaju na srbijansko tržište već sljedeće godine Ina bi plasirala između 300 i 500 tisuća tona robe.

Kraš iskorak u susjedne zemlje temelji na otvaranju predstavništava. “Plasmanom naših proizvoda naše inozemne komercijalne podružnice znatno pridonose ostvarivanju ukupnih poslovnih rezultata Kraša”, izjavila je za Nacional Romana Mužević Ilić, stručna suradnica Kraša za tržišne komunikacije. Kraš takva predstavništva ima na tržištima Slovenije, Makedonije, BiH, Slovačke, Češke i SRJ a ona su 2001. realizirala 25 posto ukupne prodaje tvrtke. Kraš je prije rata u Srbiji imao dva skladišta i desetak maloprodajnih objekata. Iako je Darko Mlačić, direktor Kraševa beogradskog predstavništva, svojedobno izjavio da će uprava Kraša o ulaganju u Srbiju razmisliti samo u slučaju povrata njihove otete imovine, Kraš je poslao pismo namjere za kupnju beogradske tvornice Soko Štark generalnom direktoru te tvrtke Vojislavu Đorđeviću. Kraš je 2001. ostvario neto profit od 5,46 milijuna eura, što je za 2,2 milijuna više nego 2000., a vrijednost izvoza dosegnula im je 30 posto ukupne godišnje prodaje, koja je 2001. porasla za 10,5 posto.

U drugoj polovici 90-ih svoje poslovanje na susjedna tržišta proširio je proizvođač građevinskog materijala Našicecement, koji u Hrvatskoj drži 33,54 posto tržišta cementa, a na strana tržišta izvozi 7 posto proizvodnje. Svoj rast ta je tvrtka počela 1995. kupnjom građevinske tvrtke Našički interijer. Dvije godine poslije kupuju tvrtku Slavonija IGM Našice, a potkraj 2001. u oštrom nadmetanju s koncernom Tondach uspijevaju kupiti tvrtku Dilj IGM iz Vinkovaca, najvećeg proizvođača crijepa u Hrvatskoj. Iskorak izvan nacionalnih granica Našicecement je počeo u BiH kupivši u Sarajevu 49,95 posto dionica građevinske tvrtke GP Put, čiji su sada najveći pojedinačni vlasnik, koji će u trogodišnjem razdoblju u tu tvrtku uložiti oko 25 milijuna eura. Značajan udarac na planu regionalnog širenja zadan im je kad nisu uspjeli kupiti cementaru Lukavac kraj Tuzle, koju im je “preotela” jedna austrijska tvrtka.

Varaždinska Vindija u inozemstvu prodaje 12 posto godišnje proizvodnje, što vrijedi oko 18 milijuna eura. Svoje proizvode, prije svega mliječni asortiman, sokove marke Vindi i proizvodni program pilećeg mesa marke Cekin, Vindija izvozi na tržišta Slovenije, BiH, Makedonije, Crne Gore i nekih zemalja EU, a nedavno su počele i prve isporuke proizvoda u Srbiju. Na tržištu Britanije, Italije, Austrije, Švedske najbolje rezultate Vindija postiže prodajom pilećeg mesa i paniranih pilećih proizvoda “Cekin”. Za prodor na tržište BiH u Sarajevu je osnovala tvrtku Vindija d.o.o. U Vindiji tvrde da su prva prehrambena tvrtka koja je u Hrvatskoj uvela međunarodne sustave kakvoće i proizvodnje sigurne hrane ISO 9001 i HACCP. Nacional je iz više poslovnih krugova doznao da poduzetnici posebno cijene tu tvrtku, ali i upozoravaju da bi u budućnosti manje toga trebalo ovisiti samo o prvom čovjeku te tvrtke Dragutinu Drku te da bi on tek trebao uspostaviti sustav koji će biti sposoban tvrtku voditi i bez njega.

Franck također ima ambiciju da se proširi na tržišta izvan Hrvatske, kao i Magma, koja je 2. prosinca otvorila svoju prvu trgovinu u Sarajevu, a 5. prosinca i u Beogradu, gdje prodaje i vlastite modne marke odjeće za djecu Coconut i Bearfoot. Izvan granica Hrvatske vjerojatno će se u budućnosti širiti i Hrvatski Telekom, koji je u BiH investirao u kupnju Eroneta. Međutim, zbog nerazjašnjenih vlasničkih odnosa oko te tvrtke vode sudski spor s tvrtkom HPT Mostar, čiji je dio dionica prema tvrdnjama HT-a nelegalno prebačen u vlasništvo nekih tvrtki pod kontrolom hercegovačkog HDZ-a. Utoliko će i daljnje iskorake na crnogorsko tržište, o čemu se već bilo nagađalo, u HT-u donositi s velikim oprezom. Međutim, HT je tvrtka pod kontrolom Deutsche Telekoma te se u ovom slučaju vidi da i strane korporacije koriste hrvatske tvrtke za realizaciju svojih ambicija u regiji, što se dodatno može primijetiti i u slučaju širenja Zagrebačke banke na tržište BiH, koje ona praktično osvaja za svog talijanskog vlasnika UniCredito.

SRJ

Prema službenim podacima Hrvatske gospodarske komore, početkom Domovinskog rata u Srbiji je ostala imovina 233 hrvatske tvrtke, dok su u Crnoj Gori bez imovine ostale 34 hrvatske tvrtke. Najviše je oštećena Ina, kojoj je Beopetrol oteo 220 benzinskih crpki i sedam skladišta. Ostale hrvatske tvrtke čiji su poslovni prostori, postrojenja i stanovi u njihovu vlasništvu oteti u SRJ jesu Varteks, Borovo, Astra, Exportdrvo, Regeneracija Zabok, Kraš, Janaf, Belišće, Jadrolinija, kao i nekoliko manjih. Varteks je svoja potraživanja nedavno riješio