Nikola Zokić, član predsjedništva HSS-aNakon što je uz čudna objašnjenja najuže vodstvo stranke odbilo njegovu kandidaturu za predsjednika HSS-a Splitsko-dalmatinske županije, Nikola Zokić, član Predsjedništva HSS-a, dugogodišnji prvi čovjek kaštelanskog ogranka te stranke i jedan od najutjecajnijih haesesovaca u Dalmaciji, odlučio se na neobičan potez. Uoči izborne skupštine HSS-a, koja će se održati 14. prosinca, 48-godišnji Zokić, zaposlen u marketingu “Kaštelanske rivijere”, odlučio se kandidirati za predsjednika stranke. O tome je Zlatka Tomčića izvijestio otvorenom splitskom razglednicom na kojoj je kip Meštrovićeva Grgura Ninskog. Očito nezadovoljan razinom demokratičnosti u provedbi unutarstranačkih izbora u HSS-u, Zokić je na razglednici napisao da će “svojom kandidaturom tragati za preostalim glasovima savjesti”. Ali ni Zokićev pokušaj da postane protukandidat Tomčiću nije uspio. U službenom priopćenju na sjednici Glavnog odbora stranke tvrdi se da Zokić nije prikupio dovoljno potpisa. Međutim, “Glavni odbor stranke održan 24. studenoga nije imao kvorum, rezultati su lažirani, pa će i glavna izborna skupština na kojoj će Tomčića, valjda, birati aklamacijom, biti ilegalna. Moja je kandidatura za predsjednika HSS-a zabranjena”, tvrdi Nikola Zokić, član HSS-a od 1989., koji je odlučio otvoreno progovoriti o zbivanjima u HSS-u. On optužuje Tomčića za “sustavno gašenje Radićeva duha, pretvaranje HSS-a u njegovo privatno poduzeće, političku trgovinu i licitiranje između HDZ-a i SDP-a i uvođenje demokratske diktature u stranku. Ovo o čemu govorim nije stvar taštine, ovo je obrana vlastitog dostojanstva, ugleda i pozicije HSS-a, posebno u Dalmaciji”. Na početku razgovora Zokić se pozvao na Mačeka, jer “ako ono što ću reći nije bolje od šutnje, onda je bolje ne govoriti!”

'Zabranio je moju kandidaturu za šefa HSS-a jer se osjetio ugroženim: čak me htio kupiti ponudom da se zaposlim kao profesionalni tajnik stranke' Tomčić mi je preko medija uputio poruku da ne želi protukandidata: čak su HDZ i Franjo Tuđman vodili računa o potrebi da postoje dva kandidataNACIONAL: Tko je zabranio vašu kandidaturu za predsjednika HSS-a? – Osobno Zlatko Tomčić, jer sam prikupio nekoliko puta više potpisa nego što je trebalo. Tomčić se osjetio ugroženim pa su mi njegovi tekliči, organizacijski tajnik HSS-a Mirko Dreta i tajnik zagrebačke organizacije HSS-a Slavko Koković, prenijeli kako bi bilo pametnije da se povučem. Na sjednici Glavnog odbora nisam htio izazivati skandal, jer su brojni stranački kolege koji su me podržali od stranačkog vrha doživjeli prijetnje i neugodnosti. Ali, umjesto da iskoristi priliku da bude izabran u demokratskom ozračju, a ne u atmosferi straha i ulizivanja, što je odlikovalo sve stranačke skupove u posljednje vrijeme, Tomčić mi je preko medija uputio poruku da ne želi protukandidata. Tako se, misli Tomčić, morala potvrditi homogenost HSS-a. Čak su HDZ i Franjo Tuđman, makar farsično i karikaturalno, vodili računa o potrebi da postoje dva kandidata. Tuđman je imao protukandidata u Vesni Girardi-Jurkić, koja je osvojila određeni broj glasova. Tomčić nema potrebu ni za takvim protukandidatom.

NACIONAL: Zar se stranka homogenizirala na sjednici Glavnog odbora? Zašto su stranačka tijela odbila vašu kandidaturu za predsjednika? – Na sjednicu, pritisnuti nelagodom, od 280 članova Glavnog odbora došlo je samo njih 100. Na vrlo važnom dogovoru, zadnjem prije glavne izborne skupštine, Tomčiću se nije odazvalo, stoga i usprotivilo njegovoj politici, čak oko 180 članova Glavnog odbora HSS-a. Kako bi zaključci Glavnog odbora bili valjani, na brzinu su dovedeni članovi HSS-a koji nisu imali pravo glasa. Neke od tih ljudi prvi sam put vidio. Samo iz Splita glasovalo je šest ljudi koji na to nemaju pravo. Nijedno stranačko tijelo nije odbilo moju kandidaturu. Unatoč Tomčićevu protivljenju, na Predsjedništvu stranke Stjepan Radić tražio je da se utvrdi imali li tko od članova najužeg stranačkog tijela što protiv moje kandidature. Nitko nije bio protiv. Ali strah i nezamjeranje Tomčiću učinili su svoje. Moja kandidatura nije podržana. Izborna Skupština HSS-a 14. prosinca stoga neće biti legalna. Time ni izbor Tomčića za predsjednika, kao jedinog kandidata, ali ni ostalih dužnosnika i tijela.

NACIONAL: Je li kandidatura Luke Trconjića, Ljubice Lalić i Petra Jurašića za potpredsjednike stranke odraz stanja i raspoloženja u HSS-u? – Nipošto. Oni su samo Tomčićev dekor HSS-ove uspavane ikebane. Među kandidatima za potpredsjednika stranke nema Ante Simonića, potpredsjednika Vlade, čiju je kandidaturu pozdravila i očekivala velika većina članova HSS-a. Ali ni ministra poljoprivrede Božidara Pankretića, uz Simonića uvjerljivo najjačeg čovjeka u stranci. Sadašnji potpredsjednik Simonić je eliminiran, iako nije očitovao svoje nezadovoljstvo. Ali na sjednici Predsjedništva nije glasovao onako kako je to Tomčić očekivao, a nije se pojavio ni na sjednici Glavnog odbora, na kojoj je bilo najavljeno da će govoriti. Tomčić je na zadnjoj sjednici Predsjedništva odlučno upozorio Pankretića da će morati odstupiti i s mjesta predsjednika zagrebačke županijske organizacije i preuzeti tek vođenje organizacije zagrebačke regije. Jasno je da Tomčiću smetaju i Simonić i Pankretić.

NACIONAL: Što se događalo u HSS-u nakon vaše kandidature za predsjednika županijske organizacije HSS-a? – Moju kandidaturu nitko nije dovodio u pitanje sve do tjedan dana prije izborne skupštinu u studenome. U međuvremenu, po Tomčićevu nalogu u Dalmaciji je od ukupno 55 raspušteno čak 19 gradskih i općinskih organizacija, kako bi se smanjio broj onih koji su me podržavali. Sve je trebalo učiniti da, po nalogu iz Zagreba, kao jedini kandidat za predsjednika županijske organizacije ostane Ivo Milatić, pomoćnik ministra za javne radove Čačića i ravnatelj Uprave za otoke. Ni to nije bilo dovoljno, jer je uz mene bilo 80 posto članstva, pa su čak i krivotvorene skupštine, poput onih u Supetru, Gradcu i Podgori, na kojima su potpisi ljudi koji i ne znaju da su izabrani za predsjednike i tajnike. Zapisnici s tih skupština naknadno su intervencijom središnjice stranke povučeni iz Ministarstva pravosuđa. Sve to nije bilo dovoljno da se Milatiću osigura većina, pa je Tomčić preko Slavka Kokovića i Mirka Drete izdao nalog da na farsi od skupštine županijske organizacije, iza blindiranih vrata, može biti samo jedan kandidat. Članovi HSS-a kojima se prijetilo, jer su me podržavali, zamolili su me da odustanem. To sam namjeravao uz uvjet da se sačuvaju ljudi i ne raspuštaju organizacije HSS-a na terenu. Ali kad su me pokušali ucjenjivati i na najgrublji način politički likvidirati, odlučio sam ići do kraja. Zaštitari nisu dopustili ulaz novinarima i gostima, a nakon toga je strogo kontrolirana izborna komisija proglasila Milatićev izbor uz “trgovačkih” 99 glasova. Koković i Dreta ponudili su mi dobro plaćeni posao profesionalnog tajnika stranke u Zagrebu, što sam shvatio kao uvredu i pokušaj izravne kupnje.

NACIONAL: Zašto je vaša kandidatura vrhu stranke bila sporna? – Tomčiću u Dalmaciji ne treba jaki HSS, ni pojedinci koji bi vodili energičniju politiku na provedbi stranačkog programa i programa koalicijske vlade koju, navodno, HSS podržava. Tomčić želi stranku koja će biti za podsmijeh i koja će u političkoj trgovini profitirati isključivo u njegovu korist i korist nekolicine njegovih istomišljenika. Nedavna kriza vlasti u Splitu nije bila politički hir HSS-ova dogradonačelnika Željka Sikirice. Sikirica je radio na rušenju koalicijske vlasti uz Tomčićev blagoslov. Danas ga se Tomčić želi riješiti kao neželjena svjedoka pa je već pripremljen plan za Sikiričin odstrel. Predsjednik HSS-a Splitsko-dalmatinske županije i saborski zastupnik Luka Roić izjavio je da mi je uskraćena podrška za kandidaturu jer imam nedovoljnu stručnu spremu, iako takvu odredbu ne poznaje ni jedan stranački statut, pa tako ni Statut HSS-a. To znači da bi pravo na obavljanje političkih dužnosti Tomčićeva garnitura oduzela čak 93 posto građana Hrvatske. Zar je Joža Pankretić, seljak i prvak HSS-.a, za tu dužnost morao imati visoku stručnu spremu? Što je s Fischerom, Brandtom, eto izgledno i novim potpredsjednikom Jurušićem, koji je također poljoprivrednik? Druga izlika za moju eliminaciju bila je da sam postigao loš izborni rezultat. Moji izborni rezultati (17 posto) kao nositelja liste za Kaštela i županiju četiri su puta bolji od izbornih rezultata Zlatka Tomčića u Zagrebu, gdje HSS uporno ne prelazi izborni prag. Za njih sam ja bio NLO iz Dalmacije koji je izazvao uzbunu u Tomčićevu uredu. Stoga me valjalo onemogućiti na razne načine, pa i lansiranjem priča da iza mene stoji moćna organizacija. Tomčić je na izvanrednim sjednicama Predsjedništva pokušao “prati ruke”, savjetujući mi da se žalim, a da će se tada formirati povjerenstva koja će ispitati slučaj. Upravo da bih taj “teatar apsurda” razotkrio do kraja, kandidirao sam se za predsjednika HSS-a, bez iluzija da bi na Glavnoj skupštini bilo koji protukandidat mogao pobijediti Tomčića. U tako prepariranoj trgovačkoj priči i trgovini HSS-om, Tomčić će sredinom prosinca postati prvi demokratski izabrani diktator posttuđmanovske ere.

NACIONAL: Za kakvu političku trgovinu HSS–om optužujete Tomčića? – Tomčić od HSS-a stvara svoju privatnu tvrtku s kojom će pokušati ostvariti kudikamo veći profit od onog kojeg je zaradio s “Capitalingom” i njegovim poslovnim partnerima Kokovićem i Dretom. Očita je Tomčićeva želja da uoči parlamentarnih izbora licitira između HDZ-a i SDP-a kako bi osigurao sudjelovanje u državnoj vlasti i kontroli unosnih državnih poslova financiranih iz proračuna. Tomčić će u dogovoru s jednim brojem svojih ljudi, ustoličenih u županijskim organizacijama HSS-a, kontrolirati i stranačke poslove. U tekući mandat u državnoj vlasti s SDP-om Tomčić je uletio nespreman. U strašnoj žurbi za ponovnim izborom i osiguranjem boljih pozicija u novoj vlasti, Tomčić je načinio veliku “pogrešku u koracima”. Iako je, prikrivajući trag, godinama gušio Radićev duh u stranci, njegujući folklor političkog seljačkog sindikata, Tomčić je povukao poguban potez. Odlučio se na sječu izvornih radićevaca koji su mu bili smetnja. Otvorenom ponudom “tko da više”, Tomčić je cijeli HSS postavio pod svjetla amsterdamskih izloga. Njegov prijedlog izbornog zakona na štetu je SDP-a i nije ništa drugo nego otvorena poruka HDZ-u da postizborni brak HSS-a i SDP-a nije nužnost. “Prodaja” HSS-a mogla bi biti početak njegova političkog kraha. Ovim je dugoročno Tomčić porušio šahovsku partiju u kojoj je HSS imao dobivenu poziciju.

NACIONAL: Jeste li i prije imali takva ili slična saznanja? – Dugo me progonila slutnja u ovakav kraj, ali i nada da, možda, nisam u pravu. Tomčić se i dosad elegantno oslobađao opozicije u stranci, posebno Tihomila Rađe i Joška Kovača. No tek su mi sada sasvim jasne iskrene suze Drage Stipca, koje su kapale na moj dlan, nakon posljednje HSS-ove skupštine u njegovu životu. Nije usamljeni Stipac zaplakao jer je prestao biti predsjednik HSS-a. I nije ostavku dao zbog bolesti, nego je na nju bio prisiljen. Nešto prije, na tajnom sastanku u Bjelovaru, Tomčić, Koković, Dreta, Jurušić i Klasiček dogovorili su se da će ukloniti Dragu Stipca. Joža Pankretić je ucijenjen sinovom karijerom, a Klasiček je uspio utjecati na Stjepana Radića da se ne kandidira za predsjednika. Put za Tomčića bio je otvoren. Stipac je umro usamljen i razočaran, baš kao i nedugo zatim i glavni tajnik Slavko Gloković. Tek sada mi je potpuno jasno da je Stipac prvi shvatio kamo Tomčić i društvo vode HSS i da pretvaraju stranku u građevinsku tvrtku. Stipac je te ratne godine shvatio da najveća opasnost za HSS nije “kašinska grupa” na čelu s Jožicom Stojanovićem nego Tomčićeva “tehnologija” upravljanja. Sada mi je jasno na što je ciljao Tomčić kad je jednog ljetnog dana na Bolu ustvrdio da se do vlasti teško dolazi i da ona prekratko traje! Ako želi preživjeti kao stranka zastupnica istinskih hrvatskih interesa, HSS mora naći izlaz iz ove krize. Prvi korak u tom smjeru mora biti odgađanje izborne skupštine, čijem bi održavanju morala prethoditi legalna sjednica Glavnog odbora stranke.