Objavljeno u Nacionalu br. 369, 2002-12-11

Autor: Eduard Šoštarić, Robert Bajruši

Kanadska vojska u središtu skandala

Kanađani odlikovani za lažnu bitku

Više od 900 vojnika odlikovano je 2. prosinca u Winnipegu za junačko ratovanje protiv hrvatskih snaga u operaciji Medački džep, opisano kao «najveća kanadska bitka od korejskog rata», koja se prema svim dokazima nikad nije dogodila niti je u njoj poginulo 27 Hrvata, već je došlo do običnog puškaranja kad su Kanađani prekršili odredbe dogovora o primirju

Kanadska je verzija događaja u Medačkom džepu imala za cilj vraćanje poljuljanog morala vlastitoj vojsci i javnosti nakon neuspjeha i pogibije deset kanadskih vojnika padobranaca u mirovnoj misiji u Somaliji.Kanadska je verzija događaja u Medačkom džepu imala za cilj vraćanje poljuljanog morala vlastitoj vojsci i javnosti nakon neuspjeha i pogibije deset kanadskih vojnika padobranaca u mirovnoj misiji u Somaliji.Više od 900 kanadskih vojnika koji su 2. prosinca u Winnipegu odlikovani za junačko ratovanje za vrijeme operacije Medački džep – ni krivi ni dužni – postali su nacionalni heroji za bitku koja se nikad nije dogodila. Štura agencijska informacija od prošlog utorka sadržava podatak kako su u Winnipegu odlikovani pripadnici kanadskog Unprofora kao sudionici u “najvećoj bitci kanadske vojske nakon Korejskog rata” u kojoj su junački izdržali 15-satni napade hrvatskih snaga. Pritom je likvidirano između 27 i 31 pripadnika HV-a, dok su sami imali samo četvoricu ranjenih.

Identična priča nalazi se i u knjizi “Tested Mettle: Canadian Peacekeepers at War” (Testirana odvažnost: kanadski mirotvorci u ratu). U njoj su autori Scott Taylor i Brian Nolan napisali kako su se u akciji deblokade Gospića sukobili Kanađani i HV, pri čemu je izginulo tridesetak hrvatskih vojnika. Njihov zaključak temeljio se na izjavama neimenovanih pripadnika kanadske postrojbe koja je bila stacionirana u Metku.

A 2. rujna ove godine u kanadskom MacLeans magazineu objavljen je članaku kojem je navedeno kako su hrvatske snage u sukobu s pripadnicima Princess Patricia’s Canadian Light Infantry imale 27 mrtvih i nepoznat broj ranjenih vojnika. Točno tri mjeseca poslije, 2. prosinca, guvernerka Adrienne Clarksson podijelila je medalje u prepunoj Winnipeg Areni u kojoj je 2000 gledatelja ovacijama pozdravljalo svoje vojnike. “Jako malo Kanađana zna što ste napravili 1993.”, priznala je Adrienne Clarksson nagrađenim junacima navodno najveće kanadske ratne pobjede u posljednjih pola stoljeća. Ali sudeći prema opsežnoj dokumentaciji o operaciji Medački džep, Hrvati i Kanađani tada nisu ratovali, a kamoli imali gomilu mrtvih i ranjenih.

Oružanog sukoba između hrvatskih vojnika i pripadnika kanadskih mirovnih snaga u operaciji Medački džep od 9. do 17. rujna 1993., kako ga opisuju Kanađani, nikada nije bilo. Sve što su kanadski vojnici i njihovi zapovjednici pokušavali prikazati vlastitoj javnosti da se dogodilo noću između 15. i 16. rujna 1993. ne odgovara istini, osobito ne onoj o najvećoj pobjedi kanadskih vojnika nakon Korejskog rata.

Kanadska je verzija događaja u Medačkom džepu imala za cilj vraćanje poljuljanog morala vlastitoj vojsci i javnosti nakon neuspjeha i pogibije deset kanadskih vojnika padobranaca u mirovnoj misiji u Somaliji. Arogantno i bahato, slično situaciji u Somaliji, kad su Kanađani mučili tamošnje stanovnike, što je dokazano brojnim videozapisima, Kanađani su pokušali nastupiti i u Medačkom džepu. Zbog nepoštovanja rokova i brzopletog pokušaja nametanja sporazuma o primirju i povlačenju hrvatskih snaga iz Medačkog džepa, Kanađani su umalo isprovocirali sukob širih razmjera.

U potrazi za liječenjem frustracija iz Somalije kanadskim je zapovjednicima kao naručena došla situacija u Medačkom džepu, a pod “najveću pobjedu” zapravo su sveli razmjenu nekoliko puščanih zrna s hrvatskom stranom noću između 15. i 16. rujna 1993., dan nakon potpisivanja sporazuma o povlačenju hrvatskih snaga na početne položaje.

Nacional doznaje od izvora u MORH-u kako pri tzv. sukobu nije bilo ni jednog pomaka postrojbi s bilo koje strane, upotrebe teškog naoružanja, upotrebe minobacača ili zrakoplovstva. Sve što se događalo te noći moglo bi se nazvati bilo kojim drugim imenom samo ne bitkom. “Kanađani nisu mogli biti pod izravnom vatrom ili napadom hrvatskih snaga, jer smo u detalje znali njihove položaje, raspored njihovih vojnika i tehnike. Nije nam padalo na pamet sukobiti se s mirovnim snagama znajući kakvu bi to reakciju međunarodne zajednice izazvalo”, rekao nam je ovih dana visoki časnik Hrvatske vojske, izravni sudionik operacije Medački džep.

Nekoliko je razloga zbog čega kanadska priča ne može biti shvaćena ozbiljno. Kanadski zapovjednici tvrdili su da su tijekom 15 sati sukoba s hrvatskim snagama ubili 27 hrvatskih vojnika. Kako Nacional doznaje, obdukcija poginulih hrvatskih vojnika nakon operacije Medački džep nije utvrdila da je bilo tko poginuo od oružja kakvo su u svom arsenalu imali kanadski vojnici. Službeni podaci MORH-a govore o ukupno 10 poginulih i 84 ranjena pripadnika HV-a i policije za vrijeme operacije protiv srpskih snaga od 9. do 17. rujna 1993. pa nevjerojatno zvuči kanadska priča da su tijekom samo jedne noći ubili najmanje 27 pripadnika Hrvatske vojske.

S druge strane, ako se vodila tako žestoka bitka kako Kanađani tvrde, i to uz upotrebu hrvatskog teškog topništva i tenkova, neobjašnjivo je da ni jedan kanadski vojnik u toj bitci nije poginuo. Da se radilo o kanadskoj izmišljotini za domaće potrebe, potvrdili su Nacionalu i hrvatski obavještajni izvori. Naime, nekako u to vrijeme prisluškivani su i razgovori između kanadskih zapovjednika u kojima se Kanađani slažu da sa svojim postrojbama nemaju nikakvu mogućnost frontalnim napadom pokušati odbaciti hrvatske postrojbe na početne položaje prije napada 9. rujna. Takvom izjavom ruši se kredibilitet svih ostalih izjava kanadskih mirovnjaka u vlastitim medijima u kojima tvrde ne samo da su odbili sve hrvatske napade na svoje položaje u Medačkom džepu nego i da su borbenim djelovanjem istjerali hrvatske vojnike s položaja i vratili izgubljeni srpski teritorij.

Osim toga, da su se kanadski mirovnjaci našli na udaru HV-a kako tvrde, i da je situacija za njihov život bila kritična, tadašnji zapovjednik Unprofora, francuski general Jean Cot, imao je niz sredstava na raspolaganju da ih zaštiti. Mogao je, među ostalim, angažirati zrakoplovstvo NATO-a da udari po položajima hrvatskih snaga ili pak dovede pojačanja iz BiH. Osim diplomatskih upozorenja Hrvatskoj zbog sustavnog paljenja, razaranja i rušenja srpskih sela u Medačkom džepu, iz međunarodnih krugova nisu nikad stizale prijetnje odmazdom zbog navodnog napada na mirovne snage, pa ni od Francuza koji su se nalazili na terenu zajedno s Kanađanima.

Istina je da su se hrvatski vojnici počeli povlačiti sa svojih položaja tek nakon sklapanja sporazuma između generala Rahima Ademija i kanadskog zapovjednika Jamesa Calvina 13. rujna 1993., kad su borbene operacije već bile završene, a Hrvatska vojska kontrolirala područje Medačkog džepa. Nacional je uspio rekonstruirati zbivanja u Medačkom džepu i stvarnu ulogu kanadskih vojnika koja nedvosmisleno odaje krivotvorenje povijesti.

Kanadski bataljun mirovnih snaga CANBAT-1 bio je sastavljen od 375 pripadnika 2. bataljuna lakog pješaštva “Princess Patricia” (2 PPCLI), 165 pripadnika drugih kanadskih postrojbi i 385 pripadnika pričuvnih kanadskih snaga. Borbena skupina kanadskih mirovnjaka prije dolaska u Hrvatsku provela je tromjesečne pripreme u kanadskom mjestu Winnipeg, a potom u američkoj bazi Fort Ord u Kaliforniji. U Hrvatsku su stigli potkraj ožujka 1993. i zauzeli položaje pod srpskom kontrolom u Banovini. Zapovjednik 2. PPCLI bio je potpukovnik James Calvin.

Nakon pet mjeseci provedenih u Sektoru sjeverozapad tadašnji zapovjednik Unprofora, francuski general Jean Cot, zapovjedio je premještaj Kanađana u Sektor jug u kojem je trebalo implementirati sporazum prema kojem su se hrvatske snage trebale povući iz demilitarizirane zone zauzete nakon operacije Maslenica u siječnju 1993. Kanadska borbena skupina ojačana dvjema francuskim mehaniziranim pješačkim satnijama pristiglima iz Bosne trebala je osigurati povlačenje hrvatskih snaga. Za to vrijeme Hrvatska je vojska pripremala operaciju Medački džep kako bi odbacila srpsko topništvo daleko od Gospića i osigurala komunikaciju prema Dalmaciji. Dijelovi 2. PPCLI već su bili na području Medačkog džepa, na teritoriju pod srpskom kontrolom. Nakon što su hrvatske snage 9. rujna 1993. u zoru počele napad na srpske položaje, u neposrednoj blizini udara topničkih granata, ali ne i u životnoj opasnosti našli su se pripadnici 9. voda kanadske satnije “Charlie” zaduženi za prikupljanje obavještajnih podataka o tijeku borbe i kršenju sporazuma o primirju.

Od ukupno 500 granata različitog kalibra, koje su satima padale po srpskim položajima i oko baze kanadskih vojnika ni jedna nije prouzročila pogibiju mirovnjaka, što samo po sebi govori koliku su pozornost hrvatske snage pridavale zaštiti Kanađana. Četvorica Kanađana su ranjena, ali vlastitom krivnjom, jer umjesto da su se sklonili u svojim stožerima, prikupljali su obavještajne podatke među srpskim vojnicima.

Srbi su potom počeli dovlačiti pojačanja iz svih dijelova “Krajine” i SRJ te je nakon dva dana uspostavljena linija fronte 10 km dugačka i 5 km široka na području 3 km sjeverozapadno od mjesta Medak. Uslijedili su međunarodni pritisci na hrvatsku stranu da prekine napade i povuče se na početne položaje prije napada, što je predsjednik Tuđman i učinio.

Sporazum o primirju potpisan je 13. rujna 1993. a kanadskim je mirovnjacima dodijeljena uloga da ga implementiraju. Dan poslije, 14. rujna u 16.30, zapovjednik 2. PPCLI potpukovnik Calvin saziva sastanak i ustrojava skupinu “O” koja je trebala pripremiti operaciju poštovanja primirja, stvaranja demilitarizirane zone i povlačenja hrvatskih snaga u četiri faze.

U prvoj fazi 15. rujna kanadska i francuska satnija trebale su zauzeti srpske položaje. U drugoj fazi pješačka satnija “Charlie” ojačana protuoklopnim vodom morala je uspostaviti kontrolnu točku na ničijoj zemlji između hrvatskih i srpskih snaga nadzirući prometnicu. U trećoj fazi kanadska satnija “Delta” i druga francuska satnija trebale su patrolirati tom prometnicom, osiguravati nadzornu točku i zauzeti položaje do kojih su pristigle hrvatske snage. Izvidnički vod 2.PPCLI i stožer bataljuna slijedili su satniju “Delta” u Medački džep. Posljednji korak u planu implementacije mirovnog sporazuma bilo je nadziranje povlačenja hrvatskih snaga na položaje prije 9. rujna.

Nakon sastanka, odmah potom, na područje Medačkog džepa došao je i zapovjednik Unprofora Jean Cot te prema hrvatskim obavještajnim izvorima prenio poruku kanadskom potpukovniku Calvinu kako je od vitalnog interesa da operacija uspije, i to što brže, što će vratiti vjerodostojnost mirovnim snagama UN-a u Hrvatskoj narušenu nakon operacije Maslenica.

Nakon što je sve bilo dogovoreno, 15. je rujna kanadski oklopni transporter M-113 krenuo prema hrvatskim vojnicima, no s njim u pozadini i pripadnici srpske vojske, što je očito bio znak da Kanađani nisu ispunili prvu fazu sporazuma, odnosno demilitarizaciju zone oko srpskih položaja i uspostavu kontrole nad srpskim snagama. Hrvatski su vojnici ispalili hice upozorenja, a s dolaskom noći stvar je postajala sve neizvjesnija. Hrvatska je strana dobila zapovijed da puca isključivo u samoobrani i da ne koristi teško oružje i tenkove. Budući da se nije znalo gdje su se zavukli srpski vojnici, a gdje mirovnjaci, razmjenjivana je puščana vatra, ali uglavnom radi psihološkog učinka, odnosno odvraćanja od bilo kakvog napada na hrvatske položaje.

Tzv. borba, koja je očito bila više nesporazum oko primjene mirovnog sporazuma, završila je 16. rujna ujutro. Tada je general Ademi, bijesan zbog toga što su mirovnjaci htjeli po svaku cijenu, ne držeći se dogovorenih rokova, isprovocirati hrvatske snage, zauzeti nove položaje i tako omogućiti dolazak srpskih snaga, ipak dopustio realizaciju druge faze sporazuma. Satnija “Delta” s nekoliko oklopnih transportera 16. je rujna oko podneva počela pokret prema hrvatskim položajima nakon što su se hrvatske snage počele povlačiti iz zone borbenih operacija prema dogovoru Ademija i kanadskog zapovjednika.

Nakon toga kanadski zapovjednik Calvin, željan medijske pozornosti i vlastite promocije, sazvao je konferencije za novinare, veličao sebe i svoju ulogu u zaštiti srpskih civila, provocirao hrvatske zapovjednike na terenu, tjerajući ih da napuste položaje prije dogovorenih rokova, zbog čega je i bio upozoren od visokih dužnosnika UN-a.

Vezane vijesti

Srušila se pozornica za koncert "Radioheada"

Srušila se pozornica za koncert "Radioheada"

Pri padu pozornice podignute u parku u Torontu za koncert britanske rock-skupine Radiohead poginuo jedan član tehničke ekipe, objavila je policija.… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika