Objavljeno u Nacionalu br. 370, 2002-12-18

Autor: Mladen Pleše

Hrvatsko gospodarstvo na rubu kolapsa

Hrvatska pred bankrotom

Inozemni dug Hrvatske u studenom je probio granicu od 60 posto društvenog proizvoda, Hrvatska tone u dužničku spiralu i kaos kakav je uništio Argentinu

Mate Crkvenac, Ministar financija RHMate Crkvenac, Ministar financija RHDužnička bomba opasno prijeti Hrvatskoj. Do sredine studenoga inozemni dug Hrvatske premašio je najpesimističnija predviđanja te probio sve dosadašnje rekorde: narastao je čak na 13,34 milijarde dolara. Time je probijena psihološka granica od 60 posto duga u odnosu na bruto društveni proizvod. Takvim nekontroliranim rastom inozemnog duga Hrvatska je ušla u opasnu zonu zaduženosti kada nastupaju problemi u vraćanju kredita. Dužnička drama međutim još će se više zaoštriti sljedeće godine. Vlada Ivice Račana morat će se, naime, za pokriće ukupnog deficita dodatno zadužiti za još dvije milijarde dolara. Tako će krajem sljedeće godine hrvatski inozemni dug premašiti 15 milijardi dolara. No ni tu nije kraj nevoljama: prije ljeta u državnoj blagajni pojavit će se manjak od oko 2,5 milijarde kuna koji će ugroziti program izgradnje autocesta, najvažnijeg izbornog aduta Račanove vlade. Stoga će Vlada taj problem riješiti uzimanjem novih kredita od najmanje 250 milijuna eura.

Za otplatu glavnice i kamata Hrvatska će u 2003., u odnosu na sve tranzicijske zemlje, morati izdvojiti najveći udio ukupne zarade od prodaje roba i usluga Usporedbe radi valja spomenuti da je inozemni dug socijalističke Jugoslavije 1989., kada ju je tresla teška ekonomska kriza, iznosio oko 19 milijardi dolara. No Jugoslavija je imala gotovo pet puta više stanovnika od Hrvatske. Tih 15 milijardi dolara duga bit će definitivan dokaz da je Hrvatska pred vratima kaosa poput onoga koji je razorio argentinsko gospodarstvo.

Tako neodgovorno zaduživanje posljedica je desetogodišnjih nastojanja vladajućih struktura da uzimanjem sve većih kredita prikriju vlastito ekonomko neznanje, gospodarsku neučinkovitost i financijsku neracionalnost. Od 1993. do 2002. inozemni dug Hrvatske porastao je za gotovo 11 milijardi dolara: sa 2,638 narastao je na 13,340 milijardi dolara. Račanova vlada naslijedila je 1999. od HDZ-a dug od 9,872 milijarde dolara. Za tri godine zadužila se za nove tri i pol milijarde dolara. Najtragičnije je što taj golemi novac nije uložen u otvaranje novih radnih mjesta i novih gospodarskih objekata: jednostavno je spiskan na pokrivanje razlike između onoga što se zaradilo i što se potrošilo. Kako je u međuvremenu već rasprodan najveći dio vrijedne imovine, od čega se namirivao dug, već 2004. počet će dužnička kriza: Hrvatska neće imati novca za vraćanje inozemnih kredita.

U prvih sedam mjeseci 2002. Hrvatska je morala vratiti 1,4 milijarde dolara glavnice i 300 milijuna dolara kamata inozemnog duga. Od kolovoza do kraja ove godine na naplatu je još stiglo 635 milijuna dolara duga glavnice i 165 milijuna dolara kamata. Vraćanje dugova postaje neizdrživ teret: prosječan građanin Hrvatske tri puta je zaduženiji od, primjerice, prosječnog Mađara.

Usporedbe radi dok je hrvatski vanjski dug dosegnuo 60 posto bruto društvenog proizvoda, rumunjski iznosi samo 30,6 posto BDP-a, češki 41,9 posto, poljski 42 posto, slovački 55,6, mađarski 64,3 posto i bugarski 76,3 posto.

Za otplatu glavnice i kamata Hrvatska je morala u 2001. izdvojiti više od svih ostalih tranzicijskih država: čak 28 posto novca zarađenog na izvozu roba i usluga, dok je Slovačka dala samo 10,1 posto, Češka 10,4 posto, Poljska 14,1 posto, Mađarska 15,5 posto, Bugarska 17,8, a Rumunjska 23,1 posto. I u toj kategoriji Hrvatska se od svih tranzicijskih zemalja s kojima se voli uspoređivati najviše približila opasnoj granici od 30 posto, kada počinju problemi s vraćanjem dugova.

Uz neodgovorno zaduživanje, sva promašenost ekonomske politike Račanove vlade najbolje se ogleda i u nedopustivo niskom izvozu. Katastrofalno malen izvoz jedan je od glavnih uzroka goleme nezaposlenosti i izrazito niskog bruto domaćeg proizvoda. Ministar gospodarstva Ljubo Jurčić šokirao je ovih dana javnost podatkom da je hrvatski izvoz po glavi stanovnika najniži u Europi, a da od 200 najprodavanijih proizvoda u svjetskoj trgovini Hrvatska nema nijednoga.

Predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević objavio je jednako tako katastrofalan podatak: u posljednjih deset godina broj hrvatskih izvoznih proizvoda smanjen je za 75 posto. Tijekom 2001. robni izvoz po glavi stanovnika iznosio je u Sloveniji 4654 dolara, u Češkoj 3255, u Mađarskoj 3000, Slovačkoj 2347, a u Hrvatskoj samo 1065 dolara. Tu Poljaci zaostaju jer imaju izvoz po glavi stanovnika od samo 935 dolara, no valja uzeti u obzir da je njih gotovo deset puta više nego Hrvata. Još je gori podatak da već desetak godina robni izvoz Hrvatske stagnira na oko 4,5 milijarde dolara te da slabiji rast izvoza bilježe samo Makedonija i Jugoslavija. Tako jadan izvoz više nije dovoljan ni da pokrije 50 posto troškova uvoza, štoviše tijekom 2002. pao je na samo 45 posto. U prvih deset mjeseci ove godine Hrvatska je uvezla roba u vrijednosti od 8,77 milijardi dolara, a izvezla samo 4,02 milijarde dolara, pa je zbog toga u 2001. ostvaren rekordni deficit vanjskotrgovinske bilance od 4,75 milijardi dolara.

U prvih šest mjeseci 2002. Hrvatska je imala trgovinski deficit sa svim članicama Cefte, Bugarskom, Češkom, Mađarskom, Poljskom, Rumunjskom, Slovačkom i Slovenijom u visini od čak milijardu dolara. Iz Rumunjske je tako uvezla roba u vrijednosti od 13,4 milijuna dolara, a izvezla u vrijednosti od samo 2,6 milijuna dolara. U Sloveniji je prodala roba za 189,9 milijuna dolara, a uvezla u visini od 384,4 milijuna dolara. U Češkoj je kupila roba za 112,9 milijuna dolara, a prodala samo za 17,7 milijuna dolara. U Slovačku je izvezeno roba u vrijednosti od 6,4 milijuna dolara, a uvezeno za 40,8 milijuna dolara. Kumulirani manjak vanjskotrgovinske bilance od 1995. do 2002. iznosi nevjerojatnih 26,2 milijarde dolara.

Potpuno pogrešna ekonomska politika i katastrofalan model privatizacije upropastili su hrvatsko gospodarstvo: najnoviji ekonomski pokazatelji koji uspoređuju Hrvatsku i ostale tranzicijske države pokazuju da ona jako zaostaje u razvoju čak i za zemljama koje su još prije desetak godina daleko zaostajale po standardu i ekonomskim potencijalima. U Hrvatskoj se nerijetko s velikim podcjenjivanjem govori o standardu i kupovnoj moći, primjerice, Čeha, Mađara ili Poljaka, tako da ih mnogi čak žele potjerali s Jadrana tvrdeći da nisu nikakvi turisti i potrošači. No posljednji podaci o bruto društvenom proizvodu po glavi stanovnika za 2001. pokazuju da su te države već sustigle ili čak prestigle Hrvatsku. Dok je u Hrvatskoj za 2001. utvrđen BDP po glavi stanovnika u visini od 4,566 dolara, on u Sloveniji iznosi 9,443 dolara, u Češkoj 5,514 dolara, u Mađarskoj 5,096 dolara, a u Poljskoj 4,561 dolara, dakle samo pet dolara na godinu manje nego u Hrvatskoj. Ostale države, premda su smanjile razliku, još uvijek daleko zaostaju za Hrvatskom: u Slovačkoj BDP iznosi 3,804 dolara, u Rumunjskoj 1,770 dolara, a u Bugarskoj 1,686 dolara.

Bitno je nepovoljnija slika za Hrvatsku kada se analiziraju najnoviji podaci o BDP-u po stanovniku, utvrđenom po paritetu kupovne moći: Slovenci, Česi, Mađari, Slovaci i Poljaci već sada žive bolje od Hrvata. Dok na svakoga građanina Hrvatske godišnje u prosjeku otpada u prosjeku 8855 eura, na svakog Slovenca istodobno otpada dvostruko više, čak 16.251 euro, na Čeha 13.958, Mađara 11.870, na Slovaka 11.575, a Poljaka 9057 eura. Zaostaju Bugari sa 7011 i Rumunji sa 5660 eura po glavi stanovnika. U odnosu na prosječnu zaradu stanovnika Europske unije situacija za građane Hrvatske još je poraznija: u prosjeku građanin Hrvatske zarađuje samo 39 posto od prosječne plaće u državama članicama EU. Slovenci su i u tomu znatno ispred Hrvata, zarađuju 71 posto europskog prosjeka. Česi su također bolji od Hrvata, u prosjeku ostvaruju 61 posto od prosječne europske zarade, kao i Mađari sa 52 posto, Slovaci sa 51 posto, Poljaci sa 40 posto. Slabiji su Bugari sa 31 i Rumunji sa 25 posto.

Takvi poražavajući rezultati posljedica su 12-godišnjeg ekonomskog zaostajanja Hrvatske za ostalim tranzicijskim državama. To potvrđuju usporedbe BDP-a iz 1990. s pokazateljima iz 2001. Tijekom 2001. u Hrvatskoj je ostvareno tek 90,3 posto BDP-a iz 1990. Istodobno Poljska je 2001. ostvarila čak 144,7 posto bruto proizvoda u odnosu na 1990., Slovenija 123,7 posto, Mađarska 112,1 posto, Slovačka 108 posto. Slaba je utjeha što opet zaostaju Rumunjska sa 86,8 posto i Bugarska sa 83,1 posto. Dakle, dok su druge države u tih 11 godina ostvarile golem napredak, budući da je riječ o najprosperitetnijim godinama u povijesti čovječanstva, Hrvatska ne samo da nije išla naprijed nego je čak i nazadovala.

Još su strašniji usporedni podaci o razini bruto industrijske proizvodnje: 2001. ona je u Hrvatskoj dosegnula tek 56,9 posto u odnosu na 1990. U Mađarskoj je međutim u tom razdoblju industrijska proizvodnja porasla za čak 136,3 posto, a u Poljskoj 128,1 posto. U drugim državama taj je indeks niži, ali i dalje bolji nego u Hrvatskoj. Tako je Češka dosegnula 83 posto industrijske proizvodnje iz 1990., Slovačka 89,9 posto, Slovenija 80,3 posto. Bugarska i Rumunjska i tu zaostaju za Hrvatskom, dosegnule su samo 46,9, odnosno 47,3 posto nekadašnje proizvodnje.

Hrvatska je apsolutni rekorder po broju nezaposlenih, jednom od najvažnijih pokazatelja gospodarske stabilnosti i prosperiteta. U Hrvatskoj je krajem 2001. bilo 23,1 posto nezaposlenih, u Mađarskoj 8, u Rumunjskoj 8,6, u Češkoj 8,9, Sloveniji 12, Bugarskoj 17,3, Poljskoj 17,4 i Slovačkoj 18,6 posto.

Ni u analizama o stupnju ekonomskih sloboda Hrvatska nije prošla bolje. U konkurenciji sa 161 državom, Hrvatska se nalazi na dalekom 108. mjestu. Ništa bolje nisu pokazale ni analize Svjetskog gospodarskog foruma o globalnoj konkurentnosti: Hrvatska se među 80 zemalja nalazi na 58. mjestu, odnosno na 24. mjestu u Europi. U kategoriji mikroekonomske stabilnosti Hrvatska je u Europi tek na 25. mjestu. Anketa je pokazala da se po pesimizmu koji prevladava u zemlji Hrvatska nalazi na 60. mjestu, po poreznom opterećenju na 77., a po lošim odnosima između radnika i poslodavaca također na 77. mjestu. Sve u svemu, anketa je po svojim mnogim pokazateljima potvrdila da je Hrvatska na samom dnu. Usto još postoji opasan zaostatak na razini korporativnih poduzeća i njihove konkurentnosti, a posebice zaostajanje u razvoju nematerijalnog tržišta. U Hrvatskoj, za razliku od drugih tranzicijskih država, iznimno slabo funkcionira tržište dionica, a da se o tržištu obveznica i ne govori. Hrvatska zaostaje i u privatizaciji velikih tvrtki kojih je čak 40 posto u državnom vlasništvu dok ih u Poljskoj ili Češkoj nema više od 20 posto. Uvjeti za osnivanje ili ukidanje tvrtki još su uvijek preteški u odnosu na druge države, a tržište radne snage puno je skuplje i nefleksibilnije.

Bečki Institut za međunarodne ekonomske studije upozorava već dulje vrijeme da su iznimno važni faktori konkurentnosti, koji uključuju plaće, produktivnost i troškove rada, u Hrvatskoj “daleko nepovoljniji nego u drugim tranzicijskim državama”. Troškovi proizvodnje, koji se dobivaju od stope dohotka podijeljene s produktivnosti, relativno su visoki u odnosu na druge tranzicijske države, a tek su neznatno niži od onih u Sloveniji.

Svi ti ekonomski pokazatelji potvrđuju ono što bivša i sadašnja politička elita nikako ne želi priznati: Hrvatska se već 12 godina razvija sporije od većine tranzicijskih država, pa danas po mnogim elementima ozbiljno zaostaje čak i za onim državama ispred kojih je imala golemu prednost početkom devedesetih.

Doduše po nekoliko makroekonomskih pokazatelja Hrvatska se nalazi unutar prosjeka tranzicijskih država ili je čak i nešto uspješnija: ima nisku inflaciju, dobar rast BDP-a, stabilan tečaj kune i prosječan manjak u državnom proračunu. No to su pokazatelji koji su karakteristični za Hrvatsku već punih deset godina: unatoč pozitivnim pokazateljima ni hadezeovska ni koalicijska vlada nisu uspjele riješiti ključne probleme enormne nezaposlenosti, gomilanja vanjskih dugova i stagnacije izvoza. Štoviše ti se problemi produbljuju. SDP i stranke vladajuće koalicije počinile su katastrofalnu pogrešku kada su preuzele HDZ-ov gospodarski modeli. No Slavko Linić i Mato Crkvenac, vodeći ekonomski stručnjaci vladajuće koalicije, nisu imali novih ideja i znanja, pa su nastavili provoditi hadezeovsku gospodarsku politiku, i to je, pokazuju rezultati, nanijelo katastrofalne štete Hrvatskoj. Dostignuta cijena stabilnosti bez svake je sumnje preskupa: visoka nezaposlenost, nedovoljan izvoz i stalni rast vanjskog zaduženja ozbiljno ugrožavaju cijeli sustav. Problem je, naime, u tomu što makroekonomska stabilnost ne pruža pravu sliku o gospodarskoj situaciji ni svu složenost ekonomskih procesa. Tako, među ostalim, prikriva višegodišnje izrazito loše tendencije koje su već davno morale biti povodom za uzbunu. Hrvatska, naime, zbog toga iz godine u godinu sve više gubi korak za ostalim državama tako da je samo pitanje vremena kada će građani postaviti pitanje gdje je kraj nazadovanju i padu njihova standarda. Dodatni je problem što ni opozicijske stranke ne nude ništa drugo pa ni eventualna promjena vlasti neće dovesti do nužnog zaokreta. Nitko još nije pronašao rješenje za nezadrživ rast inozemnog duga, golemu nezaposlenost i stalni rast vanjskotrgovinskog deficita. Ti su pokazatelji sve više izvan kontrole i vrlo brzo mogu postati detonatori koji će raznijeti i uništiti i ono malo pozitivnih ekonomskih postignuća.

TABLICE

Izvoz roba po stanovniku 2001. u dolarima
Slovenija 4.645
Češka 3.255
Mađarska 3.000
Slovačka 2.347
Hrvatska 1.065
Poljska 935

Strana ulaganja po stanovniku od 1990. u dolarima

Mađarska 1.809,9
Češka 1.405,2
Poljska 837,3
Hrvatska 810,8
Slovenija 647,8
Slovačka 365

Bruto domaći proizvod Hrvatske u 20. stoljeću u dolarima
Broj stanovnika Bruto domaći proizvod BDP per capita
1940. 4.130 7.147 1.737
1950. 3.856 7.078 1.838
1975. 4.500 24.962 5.547
1980. 4.588 33.245 7.246
1989. 4.767 34.692 7.278
2000. 4.445 28.212 6.347

IZVOZ UVOZ Vanjskotrgovinski deficit
U milijardama dolara
1994. 4.403 5.530 1.127
1995. 4.517 7.352 2.834
1996. 4.634 7.784 3.140
1997. 5.120 9.101 3.981
1998. 4.517 8.276 3.758
1999. 4.302 7.799 3.496
2000. 4.432 7.887 3.455
2001. 4.659 9.044 4.384
2002. 4.020 8.770 4.750
1-10 mjesec

Prema istraživanjima Svjetske banke u Hrvatskoj u bijedi živi 435.000 građana. To znači da svaki deseti građanin u Hrvatskoj nema ni 42 kune na dan. Od njih tek svaki četvrti prima socijalnu pomoć. Pravo na socijalnu pomoć ostvaruju samo građani koji imaju na raspolaganju manje od 13 kuna na dan. Po istraživanjima Centra za istraživanja marketinga iz Zagreba čak 80 posto građana Hrvatske subjektivno se smatra siromašnima.

Vezane vijesti

'Povezivanje je ključ uspjeha'

'Povezivanje je ključ uspjeha'

Na danas održanom okruglom stolu „Leading Through Connections" u organizaciji Hrvatske gospodarske komore i tvrtke IBM Hrvatska, potaknuta je… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika