Objavljeno u Nacionalu br. 370, 2002-12-18

Autor: Jasna Babić

Račanova vlada opstruira pravnu državu

Račanova Vlada već 6 mjeseci ignorira odluku suda da Gotovininim odvjetnicima preda dokumente koje je dostavila Haagu

Općinski sud u Zagrebu donio je 20. lipnja odluku da hrvatska vlada Gotovininim odvjetnicima mora predati dokumente iz arhiva MORH-a: ta se odluka morala provesti u roku od tri dana, pri čemu žalba nije mogla odložiti izvršenje, no hrvatska vlada, čini se, smatra da ne mora izvršavati odluke suda

Premijer Račan, njegova vlada ignorira odluku suda da Gotovininim odvjetnicima preda dokumente koje je dostavila HaaguPremijer Račan, njegova vlada ignorira odluku suda da Gotovininim odvjetnicima preda dokumente koje je dostavila HaaguVeć šest mjeseci Vlada Republike Hrvatske odbija izvršiti nalog Općinskog suda u Zagrebu o predaji dokumenata iz arhiva MORH-a trojici odvjetnika Ante Gotovine. Sudska odluka donesena je 20. lipnja 2002. i morala se provesti u roku od tri dana, pri čemu žalba nije mogla odgoditi izvršenje. Ipak, tročlani tim pravnih zastupnika hrvatskog generala optuženog u Haagu za ratne zločine tijekom Oluje – Ante Vukorepa, Ivo Farčić i Marijan Pedišić – još iščekuje uvid u arhivsku vojnu građu koja se odnosi na završne operacije Domovinskog rata. Razlog odugovlačenja, sasvim očito, nije to što svi ti dokumenti nose oznaku državne ili vojne tajne. Riječ je, naime, o izvješćima, zapisnicima, zapovijedima, ratnim i operativnim dnevnicima između 17. srpnja i 15. studenoga 1995. što ih je vlada esdepeovca Ivice Račana mnogo prije, skidajući oznake tajnosti, dala na uvid haaškim istražiteljima i predstavnicima tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda.

Odbijanjem da preda dokumentacija, Vlada želi dokazati Haaškom sudu da ona ne pomaže Gotovini u bijegu, već da ga zbog toga kažnjava Odluke suda moraju se provoditi, bio to Haaški tribunal ili Općinski sud u Zagrebu, bio to Bobetko ili Gotovina: ako ih ne provodi Vlada zašto bi to činio bilo tko u Hrvatskoj Dakle, hrvatska Vlada opet je samu sebe stavila iznad zakona i suda, učinivši ono što bi svakog hrvatskog građanina koštalo teških sankcija. Druga pogubna posljedica za pravni poredak Republike Hrvatske samo je derivat istog skandaloznog poteza u kojemu je politika suspendirala sud: da je Anti Gotovini uskraćena ista ona vrsta prava koju je konzumirala tužiteljska strana, ali i svi ostali Hrvati koji su u Haagu osumnjičeni ili optuženi za ratne zločine tijekom Domovinskog rata, uključujući, kao posljednjeg, Mladena Markača, bivšeg šefa specijalnih postrojbi MUP-a.

Doduše, i Markačev odvjetnik Miroslav Šeparović tjednima je prosvjedovao zbog diskriminacije svoga klijenta, tvrdeći da mu Vlada na isti način uskraćuje mogućnosti za pripremu poštene obrane. Za razliku od svojih kolega koji zastupaju Gotovinu, nije se obratio domaćem sudu. No, prema posljednjim vijestima, u Markačevu slučaju Vlada je sredinom prošlog tjedna napokon odlučila udovoljiti Šeparovićevim zahtjevima i bivši šef MUP-ovih specijalaca dobit će šansu da vidi sve dokumente koje je dobilo i haaško tužiteljstvo. Građa se odnosi na operaciju Medački džep u kojoj su masakrirani i smaknuti ratni zarobljenici, srpski civili i do temelja uništena četiri srpska sela. Prema optužbama haaškog tužiteljstva, u zločinu su specijalci sudjelovali uz Markačevo znanje.

Razlog tog preokreta u ponašanju hrvatske Vlade prema Mladenu Markaču, po svemu sudeći, nije iznenadna Račanova velikodušnost. Kako Nacional doznaje iz Vladinih krugova, do premijera je stigla informacija da su sami haaški istražitelji Šeparoviću ponudili dokumente kojima raspolažu, pa je hrvatski politički vrh procijenio kako bi godinu dana prije izbora bila velika blamaža da Haag pokazuje više pravičnosti od vladajuće koalicije u Republici Hrvatskoj.

No kod Ante Gotovine još se ništa nije izmijenilo, jer Vlada, odbijajući izvršiti sudski nalog, i nadalje operira izlikom iz svoje žalbe na presudu zagrebačkog Općinskog suda. Navodno: institucije Republike Hrvatske nisu dužne pomagati optuženom hrvatskom državljaninu koji je u bijegu, odbija zaprimiti haašku optužnicu i ne priznaje Ustavni zakon o suradnji s Haaškim sudom. Općinski sud je, za razliku od Vlade, zauzeo stajalište da pravo na obranu počinje onog trenutka kad se pojavi optužnica, a ne kad je optuženik uhićen. Vladina žalba još se razmatra, ali valja ponoviti, u odluci Općinskog suda iz lipnja 2002. izrijekom piše: ”Žalba protiv ove presude ne odgađa izvršenje.”

Možda bi Vladina tvrdnja da haaški bjegunac ne zaslužuje pomoć hrvatskih državnih institucija zvučala kao stvar iskrenih uvjerenja premijera Račana i njegovih ministara da u slučaju haaškog optuženika Janka Bobetka odnos nije dijametralno suprotan. Ne samo što Račan osobno svestrano podržava Bobetkovo osporavanje haaške nadležnosti, nego ga stimulira na igru skrivača. Poput Gotovine, i Bobetko odbija primiti optužnicu. Ne postoji nikakva razlika u njihovu formalnopravnom statusu haaških bjegunaca samo zato što Račanu nije poznato mjesto Gotovinina skrovišta, dok se Bobetko uz znanje cijele nacije skrivao najprije u vlastitoj vili na Pantovčaku, a danas se zbog bolesti zabunkerirao u Novoj bolnici u Dubravi. Naprotiv, za Vladu su to otežavajuće okolnosti. Jer jednog bjegunca Račan, eto, kažnjava oduzimanjem njegovih prava na obranu, dok je s drugim bjeguncem postao saveznik i suučesnik, čak mnogo veći od Franje Tuđmana, bivšeg predsjednika Hrvatske. Tuđman je ratne zločine zataškavao i amnestirao, ali haaške optuženike je, nakon cjenjkanja i trgovine, ipak hapsio i slao u Scheveningen.

Drugim riječima, odbijajući izvršiti sudski nalog o predaji dokumentacije Gotovininim pravnim zastupnicima, Vlada je, u najmanju ruku, pokazala da u nedostatku bilo kakve strategije u hrvatsko-haaškim odnosima na haaške optuženike i osumnjičenike uporno primjenjuje različita mjerila. Bojkotom njegovih odvjetnika Račan se, tvrde neki njegovi suradnici, pokušava iskupiti pred Carlom Del Ponte, haaškom tužiteljicom, što je svojim oklijevanjem prije dvije godine omogućio optuženiku da pobjegne izvan domašaja hrvatskih vlasti, izbjegne uhićenje i ekstradiciju Međunarodnom kaznenom sudu. Sada pak Račan grčevito nastoji dokazati da njegova vlada nije Gotovini pomogla da se skloni na sigurno, kao što mu danas ne želi pomoći u otkivanju aduta haaške optužnice.

U Vladinim krugovima, naime, prevladava ovakva logika: kad bi dobili građu koja je dana Međunarodnom kaznenom sudu, odvjetnici Ante Gotovine mogli bi utvrditi kakve su šanse za pobijanje optužnih tvrdnji; ako se ne daju demantirati, Gotovina bi život proveo u bijegu, ako ih je lako zanijekati, Gotovina bi odnekud iskrsnuo i dobrovoljno se predao Haaškom sudu.

Premda je zaključak vjerojatno točan, takva vrsta savezništva s haaškim tužiteljstvom ispada iz okvira hrvatsko-haaške suradnje definirane Ustavnim zakonom. Za Haag, za Hrvatsku i samu koalicijsku vladu bilo bi mnogo bolje da Račan izvrši i nalog zagrebačkog suda o predaji tražene arhivske građe Gotovininim odvjetnicima, kao i haaški nalog o Bobetkovu izručenju Međunarodnom kaznenom sudu.

Prema sudskoj odluci iz lipnja 2002., pravni zastupnici Ante Gotovine trebali su dobiti na uvid nekoliko tisuća dokumenata sortiranih u 14 kategorija. Jedna grupa tih zahtjeva odnosi se na svu dokumentaciju o istragama ratnih zločina SZUP-a, Vojne policije i SIS-a tijekom “Oluje”, što su ih hrvatske vlasti nakon izbornog sloma HDZ-a isporučile haaškom tužiteljstvu. Kako Gotovina nije optužen kao egzekutor ratnih zločina, nego kao strateški izvršitelj etničkog čišćenja srpskog stanovništva, njegovi odvjetnici, očito, pokušavaju otkriti koji su hrvatski izvori sudjelovali u prikupljanju podataka o umiješanosti njihova klijenta u ratne zločine. S obzirom na tadašnje stranačke blokove unutar HDZ-a, zanima ih, izgleda, koliko je haaška optužnica protiv Gotovine proizvod istražnog poštenja, a koliko njegovih frakcijskih neprijatelja.

Drugi dio dokumentacije odnosi se na ratni put samog Ante Gotovine: osim njegovih vlastitih zapovijedi, traže se sva izvješća, zapisnici i audiosnimke sastanaka civilnog i vojnog vrha na kojima je Gotovina sudjelovao između srpnja i studenog 1995. Po svemu sudeći, krajnji je cilj tog seta dokumenata identificiranje dokaza o tajnom sastanku održanom na Brijunima potkraj srpnja 1995. na kojemu je, navodno, odlučeno da se “Oluja” iskoristi za definitivno rješavanje tzv. srpskog pitanja u Hrvatskoj. Prema neslužbenim vijestima iz Haaga, tužitelji Međunarodnog kaznenog suda imaju stenogram brijunskog susreta uoči “Oluje” iz kojeg se vidi da je Gotovina vatreno podržavao Tuđmanove zahtjeve o etničkom čišćenju Srba tijekom završnih oslobodilačkih akcija Hrvatske vojske. Ako je priča točna, bjegunac bi se našao u vrlo teškoj situaciji: sve egzekucije srpskih civila u Kninskoj krajni, zadarskom i splitskom zaleđu, gdje se kretala Hrvatska vojska pod njegovim zapovjedništvom, pale bi na dušu Ante Gotovine.

Treća skupina dokumenata odnosi se na političke i pravne dokumente kojima je HDZ-ova i kasnija koalicijska vlada osporavala nadležnost Haaškog suda nad zločinima počinjenim tijekom “Oluje”. Iz zahtjeva se može naslutiti da trojica odvjetnika, razmišljajući o eventualnoj obrani Ante Gotovine, pokušavaju pronaći pravne argumente za generalni politički stav svoga klijenta: “ne priznajem Haaški sud, priznajem samo sud svoga naroda”, kako je svojedobno izjavio pred novinarima Nacionala. Tvrdnja, naravno, zvuči kao staljinistički anakronizam. Ali Gotovina, kao pojedinac i optuženik, ima pravo čak i na one zablude koje će se njemu samom vratiti kao bumerang.

Hrvatska vlada i njezin premijer, međutim, u potpuno su drukčijoj poziciji: odluke svakog suda moraju provoditi, bio to Haaški tribunal ili zagrebački općinski sud, bio to ostarjeli i bolesni Bobetko ili Gotovina u naponu snage. U suprotnom, zašto bi itko u Hrvatskoj poštovao bilo kakvu i bilo koju sudsku odluku.

Vezane vijesti

Gotovinina obrana traži odbacivanje novih teza tužiteljstva

Gotovinina obrana traži odbacivanje novih teza tužiteljstva

Obrana generala Ante Gotovine pred Haaškim sudom pozvala je žalbeno vijeće da ne uzme u obzir nove argumente koje je na žalbenoj raspravi održanoj u… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika