Luka Rajić, Lura kreće u preuzimanje KrašaProšlog tjedna u Zagrebu su završeni teški i mučni pregovori nakon kojih su stvoreni preduvjeti da tvrtka “Lura” krene u pohod koji bi mogao završiti tako da preuzme kontrolu nad najvećim dijelom konditorske industrije u Hrvatskoj. Preduvjeti su stvoreni nakon što je dogovoren kompromis između odvjetničkih timova vodeće hrvatske mljekarske tvrtke “Lura” (odvjetnički ured Bogdanović i Dolički) i kompanije “Mepas” (odvjetnički ured Rubeša i Bilobrk) o tome tko će preuzeti tvornicu keksa i čokolade “Sloboda” iz Osijeka.

Lura će od Mepasa kupiti i tvornicu keksa Koestlin u Bjelovaru i time gotovo u potpunosti preuzeti konditorsku industriju u Hrvatskoj Kompromis je postignut tek nakon što je u protekla dva tjedna sukob “Lure” i “Mepasa” oko tvornice “Sloboda” iz Osijeka prerastao u pravi trgovački rat koji je u javnosti mogao naštetiti imidžu obiju tvrtki. Na kraju se u sukob uključio i koncern “Agrokor” Ivice Todorića.

Na pregovorima je dogovoreno da “Lura” u sljedećih nekoliko tjedana tehnički potpuno preuzme “Slobodu”. “Lura” je trebala kupiti 49 posto dionica tvrtke “Sloboda” koje su u posjedu “Mepasa”.

Krugovi bliski pregovaračkim timovima “Lure” i “Mepasa” Nacionalu su potvrdili da je istodobno počeo i proces u kojem će “Lura” od “Mepasa” kupiti i bjelovarsku tvornicu keksa “Koestlin”. Iz te transakcije Mirko Grbešić, vlasnik “Mepasa”, prema stručnim procjenama mogao bi izaći bogatiji za pet milijuna eura, a sama “Lura” u sve će uložiti mnogo više novca nego što je planirala. Grbešić, navodno zadovoljan raspletom događaja, obećao je i da se neće miješati u eventualni “Lurin” proces preuzimanja najpoznatijeg hrvatskog proizvođača bombona i keksa “Kraš”. To je obećao nedugo nakon što je tijekom pregovora odvjetničkih timova u jednom trenutku bio priprijetio “Luri” da će ponuditi dvostruko više od svake njihove ponude ako krenu u preuzimanje “Kraša”.

Premda se u nekim poslovnim krugovima tvrdi da je “Lurin” pohod na “Kraš” gotova stvar, tu će transakciju ona vjerojatno teško realizirati, jer će je zbog mogućeg monopola teško moći prihvatiti Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja.

Nacional je iz nezavisnih poslovnih krugova doznao da je dijelom i zbog toga, a ne samo zbog već otprije poznate netrpeljivosti između Todorića i Luke Rajića, tijekom sukoba oko tvornice “Sloboda” Todorićev koncern stao na stranu “Mepasa” i Mirka Grbešića.

Prošlog tjedna Nacional je zamolio Grbešića da objasni sukob nastao oko tvornice “Sloboda” iz Osijeka. On je rekao da će sve objasniti krajem tjedna i najavio mogućnost eksplozivnih otkrića. No potkraj tjedna jednostavno je postao nedostupan, što sugerira da je zadovoljan postignutim dogovorom i epilogom sukoba s “Lurom”.

Afera vezana uz preuzimanje tvornice “Sloboda” iz Osijeka zapravo je počela nakon što je uprava te tvrtke prije nekoliko mjeseci otkazala ekskluzivni ugovor po kojemu je “Mepas” distribuirao njihove proizvode u Bosni i Hercegovini. Tada je “Mepas” krenuo u neprijateljsko preuzimanje te tvrtke i uprava “Slobode” nedavno je oglasom u tisku objavila da je “Mepas” stekao 49,60 posto dionica tvrtke, te da će u zakonskom roku objaviti ponudu za preuzimanje. Istom prilikom objavljeno je da je “Lura” stekla 24, 99 posto dionica tvrtke. Ta objava u poslovnim krugovima prokomentirana je kao težak udarac poslovnom imidžu “Lure” koja je, nakon propalih pregovora o spajanju s Tvornicom duhana Rovinj i pregovora o prodaji francuskom prehrambenom divu “Danoneu”, objavila da kreće u kupnju što više srodnih tvrtki u zemlji i regiji, kako bi povećala svoju vrijednost i poslije se uspješno prodala nekom od svjetskih prehrambenih divova. Zato je predsjednik “Lurine” Uprave Željko Perić bio pod velikim pritiskom i morao je hitno djelovati.

“Lura” je 3. prosinca javnosti priopćila da na poziv Uprave “Slobode” želi dokapitalizirati tu tvrtku sa 84 milijuna kuna. Tako bi se povećao temeljni kapital tvrtke sa 57 na 141 milijun kuna, a odluka o povećanju predložila bi se na Glavnoj skupštini društva koju je Uprava “Slobode” sazvala za 4. siječnja 2003. “Lura” bi stekla oko 70 posto dionica “Slobode”, a udio “Mepasa” pao bi sa 49,60 na 20-ak posto.

“Lura” je tako iskoristila veliku nelogičnost u Zakonu o preuzimanju dioničarskih društava koji je stupio na snagu sredinom srpnja 2002. Po tom zakonu svatko tko javno objavi da je stekao kontrolu nad više od 25 posto dionica neke tvrtke mora objaviti javnu ponudu za preuzimanje ostalih dionica tvrtke. Rok za objavu te ponude je 30 dana i nakon što je odobri Komisija za vrijednosne papire on traje još 30 dana. Sve to vrijeme, dakle dok ponuditelj ne provede postupak preuzimanja u skladu sa zakonskim odredbama, njegove i dionice osoba koje s njim zajednički djeluju ne daju mu pravo glasa. Tu odredbu iskoristila je “Lura” i u dogovoru s Upravom “Slobode” zahvaljujući rupi u tom zakonu praktično izigrala “Mepas” i preuzela “Slobodu”, i to bez obveze da objavi javnu ponudu za preuzimanje preostalih dionica te tvrtke. Naime, sukladno tom istom zakonu stjecatelj dionica neke tvrtke nije obvezan dati javnu ponudu za preuzimanje preostalih dionica ako “stekne dionice prigodom povećanja temeljnog kapitala izdavanjem dionica privatnom ponudom”, a glavna skupština odobri da određeni stjecatelj tako može steći više od 25 posto ukupnog broja dionica. Time bi “Lura” zapravo postigla višestruku dobit: uložila bi 84 milijuna kuna u dokapitalizaciju “Slobode”, preuzela tu kompaniju a da ne mora otkupljivati dionice od malih dioničara i poslije bi kao vlasnik te kompanije opet kontrolirala svoj uloženi kapital. Sve to napravila bi u skladu sa zakonom, uz “malu” pomoć uprave tvrtke koja se stavila na njihovu stranu i odobrila im da na taj način izigraju “Mepas”.

Nakon toga je počela prava drama.
Kad su u “Mepasu” vidjeli da je došlo do krajnje diskutabilne suradnje “Lure” i Uprave “Slobode”, odmah su za dokapitalizaciju “Slobode” na skupštini najavljenoj za 4. prosinca ponudili 90 milijuna kuna. Taj je prijedlog bila podržala predsjednica “Slobode” Marija Crnjac, ali je ona nakon toga smijenjena sa svoje funkcije. Zbog toga i još nekih otkaza koji su uslijedili reagirala je i Hrvatska udruga sindikata, tvrdeći da se u tvrtki “Sloboda” grubo krše prava radnika.

“Mepas” je istodobno alarmirao Komisiju za vrijednosne papire i zatražio da ga ona zaštiti kao stranog ulagača, ali ta komisija nije pronašla nikakve nezakonitosti i nije reagirala obustavom postupka preuzimanja dok se spor ne razriješi, što je, prema tvrdnjama iz više različitih poslovnih krugova, trebala učiniti. Vlasnik “Mepasa” Mirko Grbešić tada je najavio mogućnost potpunog odlaska s hrvatskog tržišta i najavio da će zaštitu svojih interesa zatražiti i diplomatskim putem, kao strani državljanin.

“Ako Komisija ne zauzme jasan stav o zaštiti stranih ulagača, napuštam svoja poduzeća – ‘Saponiju’ u Osijeku i ‘Koestlin’ u Bjelovaru. Bit će to presedan koji će otjerati nove ulagače u Hrvatsku”, izjavio je Grbešić 10. prosinca 2002. Tako je stvorio pritisak na “Luru”, nanio štetu njezinu imidžu u javnosti i natjerao je da počne dramatične pregovore o razrješenju ove krize.

Vjerojatno ključni pritisak u pregovorima dogodio se kada je “Agrokor” Ivice Todorića najavio da će s polica Konzuma maknuti sve proizvode “Slobode”. To bi tu tvrtku dovelo u neugodan položaj jer Konzum ima značajan tržišni udio. Tako je potkraj prošlog tjedna postignut kompromis koji je “Luru” doveo u poziciju iz koje bi uskoro lako mogla zavladati većinom konditorske industrije u Hrvatskoj.

Zbog takvog raspleta događaja u poslovnim krugovima sa zanimanjem se očekuje daljnja borba za prehrambenu industriju između “Lure” i “Agrokora”. No tek će se vidjeti hoće li “Lura” uspjeti realizirati svoje poslovne namjere u širenju na regiju i hoće li ovaj sukob otežati njihova daljnja planirana preuzimanja nekih tvrtki. Jednako tako očekuje se i hitna rasprava o promjeni postojećeg zakona o preuzimanju dioničkih društava, jer bi Hrvatska mogla imati nesagledive štete ako nelogičnosti iz tog zakona dovedu do sličnih prepucavanja potencijalnih investitora i u drugim većim tvrtkama.

U nekim poslovnim krugovima ističu i da bi hitno trebalo raspraviti i o sastavu Komisije za vrijednosne papire, kojoj je na čelu Miljenko Fičor, a koja je po svemu sudeći odgovorna za takav sadržaj tog zakona, čime si je praktično vezala ruke u slučaju ovakvih sporova.