Dok mu je predsjednik Stipe Mesić 16. prosinca u Vatikanu uručivao samo za tu priliku posebno izrađen zlatni križ, srebrnu verziju licitarskog srca i dvije knjige te prenosio čestitke i najbolje želje hrvatskog naroda za Božić i dobro zdravlje, papa Ivan Pavao II. nekoliko mu je puta u znak zahvalnosti čvrsto stisnuo ruku. U tim gestama Svetog Oca nije bilo teško prepoznati znakove iznimne bliskosti, pažnje i srdačnosti. Papa je za 15-minutne privatne audijencije predsjednika Mesića također ponovio da će u svibnju ili lipnju sljedeće godine i treći put doći u Hrvatsku. Zanimao se o odjeku svojih poruka za prošlih pastoralnih posjeta Hrvatskoj, a predsjednik Mesić uvjerio ga je da vjernici s velikim veseljem očekuju njegov novi posjet Hrvatskoj. Nakon što je zahvalio predsjedniku Mesiću na božićnom drvu, na rastanku mu je poručio:” Do viđenja u Dubrovniku, Rijeci, Zadru, Đakovu ili Osijeku.” Prije toga papa je predsjednikovoj supruzi Milki, unuci Sari i ostalim članovima izaslanstva darovao krunice.

Unatoč eurofobičnoj politici hrvatskih biskupa, Vatikan podržava Hrvatsku na putu u Europsku uniju Kardinala Sodana, koji je faktički predsjednik vatikanske vlade, najviše je zanimalo zbog čega Hrvatska zaostaje u priključivanju EU Vatikanski poziv Mesiću jasna je poruka hrvatskim biskupima koji su najžešći kritičari njegove vlasti Prije dolaska u Privatnu papinsku biblioteku koja je smještena na drugom katu Apostolske palače, predsjednik Mesić, zajedno s članovima izaslanstva, zaustavio se na Petrovu trgu gdje je pogledao kako odmiču radovi na ukrašavanju bora koji će kao poklon Hrvatske krasiti jedan od najljepših rimskih trgova. Predsjednik Mesić također je obišao vatikanske vrtove koje fasciniraju ljepotom i urednošću. Tijekom godine njih svakodnevno uređuje stotinjak vrtlara, a u proljeće i ljeto i više od četiri stotine. Predsjednik Mesić došao je u papine privatne odaje u pratnji njegovih plemića.”

Premda papa Ivan Pavao II. u ponedjeljak, 16. prosinca, nije bio u najboljoj kondiciji, pa je cijelo vrijeme susreta s predsjednikom Mesićem sjedio, ipak se, nakon što su predsjednik Mesić i članovi hrvatskog izaslanstva počeli napuštati njegove odaje, pridigao sa stolice i tako još jednom pozdravio svoje goste iz Hrvatske.

Nakon susreta s papom Ivanom Pavlom II. predsjednik Mesić nije krio zadovoljstvo razgovorima, ali i papinim tjelesnim stanjem. Izjavio je kako je ono mnogo bolje negoli je to zamišljao prije susreta.

Dok su susret i razgovori s papom Ivanom Pavlom II. protekli u kurtoaznoj i neslužbenoj atmosferi, razgovori s kardinalom Angelom Sodanom, predsjednikom Državnog tajništva, zapravo vatikanske vlade, vođeni su također u iznimno prijateljskom, ali i radnom ozračju. Na početku službenih razgovora dvaju izaslanstava, najutjecajnijeg čovjeka vatikanske politike zanimale su ocjene predsjednika Mesića o političkim i gospodarskim prilikama u Hrvatskoj. Razgovaralo se i o pojedinostima predstojećeg posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, a nakon što je saslušao predsjednika Mesića, kardinal Angelo Sodano nemalo je iznenadio goste iz Hrvatske. Kardinal Sodano je, naime, razgovor sasvim neočekivano usmjerio na probleme s kojima je suočena Hrvatska u procesu uključivanja u EU. Najviše su ga zanimali razlozi zbog kojih je Hrvatska zaostala za Slovenijom u uključivanju u Europsku uniju, postavio je pitanje u čemu je to Hrvatska slabija od Slovenije, u kakvoj je situaciji kad je uspoređuje s Bugarskom i Rumunjskom. Predsjednik Mesić objasnio je vatikanskim čelnicima da je Hrvatska imala više problema nego druge države jer je bila izložena agresiji i zahvaćena ratnim razaranjima, a morala se skrbiti i o stotinama tisuća izbjeglica i prognanika. No, upozorio je predsjednik Mesić, Hrvatska je upravo učinila golem iskorak prema EU donošenjem Zakona o manjinama. Dodao je da je Zagreb odlučan ispuniti i sve ostale uvjete za prijem u EU. Ocrtavajući situaciju u Hrvatskoj, predsjednik Mesić, naravno, nije mogao izbjeći da kaže nekoliko riječi i o odnosu Katoličke crkve u Hrvatskoj i njene hijerarhije prema uključivanju Hrvatske u EU. Na kraju kardinal Angelo Sodano nije krio razočaranje time što Hrvatska nije odmaknula dalje u približavanju EU i što je zaostala za ostalim tranzicijskim državama.

Upravo zbog inzistiranja kardinala Angela Sodana da se upozna s problemima s kojima je suočena Hrvatska u europskim integracijama, pregovori između dviju delegacija neizbježno su skrenuli u domenu unutarnjepolitičkih pitanja te odnosa Katoličke crkve u Hrvatskoj prema europskim integracijama. Za vatikansku hijerarhiju, naime, nije nikakva tajna da se dio hrvatskih biskupa zagriženo bori protiv uključivanja Hrvatske u euroatlanske integracije. Zbog toga je inzistiranje kardinala Sodana da se razgovora o odnosu Hrvatske i EU, te vrlo jasno izraženo razočaranje zaostatkom Hrvatske u odnosu na neke druge države, ujedno i vrlo jasna poruka hrvatskim biskupima. Uostalom, slične signale Vatikan je već u listopadu uputio Kaptolu. Tada je inzistirao na izboru nadbiskupa Josipa Bozanića za predsjednika Hrvatske biskupske konferencije. Premda nadbiskup Bozanić ne uživa jedinstvenu potporu biskupa, Rim je tražio da ponovno bude izabran za “prvoga među jednakima” jer ga doživljava kao jamca proeuropske politike Svete Stolice. Za razliku od dijela ostalih biskupa koji vrlo često zastupaju i promiču politički krajnje rigidna, nacionalistička i desničarska stajališta, nadbiskup Bozanić se u Rimu, ali i u najvažnijim europskim prijestolnicama, doživljava kao moderan, proeuropski, ekumenski i demokratski orijentiran svećenik. Dovoljno je samo, u povodu haaških optužnica protiv generala Ante Gotovine i Janka Bobetka ili pokretanja istrage protiv generala Mirka Norca, prisjetiti se nekih izjava vojnog ordinarija Juraja Jezerinca, biskupa dubrovačkog Želimira Puljića, nadbiskupa splitsko-makarskog Marina Barišića ili biskupa gospićko-senjskog Mile Bogovića pa da se vidi kako dio crkvene hijerarhije agitira zapravo za nepoštovanje pravne države i izolaciju Hrvatske. Svojim su izjavama neki biskupi čak pokušavali obeshrabriti pravosudne institucije u Hrvatskoj i inozemstvu da utvrde počinitelje zločina u Domovinskom ratu. Tako je, primjerice, biskup senjsko-gospićki Mile Bogović izjavio kako je “svjetska politika uvijek bila sklonija komunistima jer je zajedno s njima nakon svjetskih ratova dijelila pravdu”. Vojni ordinarij Juraj Jezerinac pak stalno upozorava da ne treba pokleknuti pred pritiscima Haaškog suda: “Kad je riječ o neutemeljenim pritiscima, onda je posve normalno da se čovjek odupre svim pravnim sredstvima, da se obrane načela i ugled sudstva, koje mora biti posve neovisno, ni od koga uvjetovano, kao i sama država kao suverena zemlja”. Upravo su takva stajališta ponukala diplomatske predstavnike u Zagrebu da zaključe kako se crkvena hijerarhija opredijelila za političko djelovanje suprotno načelima evangelizma i ekumenizma.

Da Vatikan zastupa politiku bitno različitu od dijela katoličke hijerarhije u Hrvatskoj, pokazuje i to što papa, kako tvrde u Rimu, nije slučajno odabrao Dubrovnik za jednu od svojih destinacija za budućeg posjeta Hrvatskoj. Time, upozoravaju u Vatikanu, papa želi doći do točke najbliže granici sa SRJ, odnosno Crnom Gorom kako bi otamo odaslao poruke mira i pomirenja. Upravo uz granicu donedavno zaraćenih država papa želi govoriti o ekumenizmu, suradnji među narodima i oprostu.

Papa Ivan Pavao II. također nije slučajno pozvao baš predsjednika Stipu Mesića da ga posjeti uoči božićnih blagdana, kao što, dakako, nije slučajno što je Sveta Stolica baš Hrvatskoj ponudila da njeni borovi krase Trg svetog Petra u Rimu i vatikanske odaje. Poznato je, naime, da je predsjednik Stipe Mesić, uz premijera Ivicu Račana i vladajuću koaliciju, najčešće na udaru nekih crkvenih krugova u Hrvatskoj. Mnogi od najviših crkvenih velikodostojnika smatraju Mesića i Račana nacionalnim izdajicama, tvrde da oni ne vole Hrvatsku te da su krivi što Zagreb stalno popušta pred pritiscima međunarodne zajednice. Pozivajući ga u Vatikan kao svoga gosta, papa Ivan Pavao II. jasno je pokazao da ne dijeli takva stajališta dijela crkvene hijerarhije u Hrvatskoj. Stoga se poziv predsjedniku Mesiću u diplomatskim krugovima u Zagrebu, Rimu i Bruxellesu s pravom ocjenjuje kao ozbiljna politička pljuska rigidnim hrvatskim biskupima, a potpora naporima predsjednika Mesića u njegovoj proeuropskoj politici i nastojanjima da se Hrvatska što prije uvrsti u krug modernih europskih država.

Činjenica da su kardinal Angelo Sodano i više vatikanskih velikodostojnika došli i na večeru s predsjednikom Mesićem pokazuje da je njegov tretman u Rimu bio doista na najvišoj razini. Način pak na koji je predsjednik Mesić ugošćen u Vatikanu, pažnja i uvažavanje kojim je bio okružen za boravka u Rimu, jasna su poruka Svetoga Oca i Svete Stolice građanima i vjernicima u Hrvatskoj.