Objavljeno u Nacionalu br. 371, 2002-12-24

Autor: Robert Bajruši

VELIKA NACIONALOVA GODIŠNJA ANKETA

Janica Kostelić - Osoba godine 2002.

Slijede je mala Ela na drugom te predsjednik Stipe Mesić na trećem mjestu

Janica KostelićJanica KostelićTrostruka olimpijska prvakinja u skijanju iz Salt Lake Cityja Janica Kostelić pobjednica je Nacionalova izbora za osobu 2002. godine u Hrvatskoj. Već tradicionalni izbor najvažnije osobe u državi odredio je žiri sastavljen od 100 uglednih ljudi različitih profesija – znanstvenika, političara, umjetnika, sportaša, svećenika, biznismena, članova nevladinih organizacija i manjinskih udruga – koji su glasali za troje od ukupno 25 ponuđenih kandidata.

U tradicionalnom Nacionalovu izboru za osobu godine sudjelovao je žiri od 100 uglednih javnih osoba različitih profesija koje su glasovale za troje od ukupno 25 ponuđenih kandidata: izbor osobe godine pokazao je da se više cijene borci za demokraciju nego predstavnici desnog populizmaJanica Kostelić pobijedila je uvjerljivo kao i na skijaškoj stazi, od drugoplasirane djevojčice Ele osvojila je gotovo trideset glasova viška, i tako potvrdila da i poznati Hrvati predstavljaju pravi presjek ovdašnjeg društva. Teško je u ovoj državi pronaći nekoga tko ne voli sport i kome pobjednici nisu neka vrsta idola. Prošle godine žiri su također sačinjavali uglednici i vrhunski stručnjaci u svojim profesijama i tada je pobjednik bio Goran Ivanišević, dok je Janica Kostelić završila na drugom mjestu. Ovaj put Ivanišević koji zbog ozljede ne nastupa nije bio rangiran, tako da je pobijedila Janica Kostelić. Ako u Nacionalovim izborima postoji ikakva konstanta, tada je to hrvatski predsjednik Stipe Mesić koji je i ove godine, kao lani, zauzeo treće mjesto.

Time se Mesić potvrđuje kao vodeći političar u zemlji, barem kad je riječ o popularnosti ako već ne prema formalnim ovlastima. Njegov rezultat još je zanimljiviji usporedi li se s brojem glasova koje su polučili ostali političari koji su se našli na listi 25 kandidata: predsjednica Hrvatske narodne stranke Vesna Pusić nalazi se na 9. mjestu sa 7 glasova, Ivica Račan i Janko Bobetko dobili su po 5 glasova, što ih je svrstalo na diobu 11. i 12. mjesta, dok je za Zlatka Tomčića glasovalo četvero članova žirija. Ministar graditeljstva Radimir Čačić i čelnik DC-a Mate Granić na kraju su sakupili 3 glasa, ministrica obrane Željka Antunović i HDZ-ov premijerski kandidat Ivo Sanader po 2 glasa. Dražen Budiša i Ivić Pašalić po jedan glas, kao i Neven Mimica i Livio Bolković koji nisu bili kandidirani.

Nisu se proslavili ni predstavnici desnog populizma od kojih je najbolje rangirani na 10. mjestu karizmatski svećenik Zlatko Sudac sa šest glasova, Janko Bobetko ima pet, a jedan manje osvojio je čavoglavski pjevač Marko Perković-Thompson. Za razliku od njih javnost očito kudikamo više poštuje dosljedne borce za demokratizaciju, što se potvrdilo i petim mjestom kolumnistice Novog lista i ovogodišnje novinarke godine HND-a Jelene Lovrić. Ona je osvojila 16 glasova, a 15 je dobila riječka sutkinja Ika Šarić koja maksimalno profesionalno i bez skandala vodi proces “gospićkoj skupini” predvođenoj Mirkom Norcem i Tihomirom Oreškovićem.

Od osoba koje nisu bile na kandidatskoj listi ove godine najbolje je prošao direktor Podravke i najuspješniji hrvatski menedžer Darko Marinac s dva glasa, čime je završio na diobi 19.-23. mjesta. Da glasači pretjerano ne cijene uspješne poduzetnike, potvrdio je njihov relativno skromni plasman. Boris Nemšić, predsjednik Uprave VIPneta koji je u samo nekoliko godina postao jedan od najvećih austrijskih menedžera, dobio je samo četiri glasa, koliko i direktor Plive Željko Čović. Splitski trgovac Željko Kerum prošao je još lošije i dobio dva glasa.

1. JANICA KOSTELIĆ (66 glasova)
Gotovo je nemoguće napisati bilo što novo o trostrukoj olimpijskoj pobjednici koja je s navršenom 21 godinom postala najveća hrvatska sportašica svih vremena. U samo nekoliko godina pobijedila je u toliko utrka da, recimo, nitko i ne smatra potrebnim spomenuti da je na Olimpijadi osvojila i srebro u veleslalomu. U slučaju Janice Kostelić ništa osim pobjede javnost ne priznaje i pritom zaboravlja da Hrvati imaju veze sa skijanjem koliko i Afganistanci s nogometom. U zemlji u kojoj Sljeme glumi Alpe uspjesi obitelji Kostelić trebaju pripadati isključivo njima jer država s tim nema nikakve veze. O.K., sada već mnoge bakice znaju razliku između dugih i kratkih skija, a Torcida navija za Purgericu, ali ona je pobjeđivala i u vremenima općenacionalne nezainteresiranosti za obitelj promrzlih čudaka koja je u razmrdanom kombiju odlazila na nekakav glečer. Hrvatski je specifikum i to što svaka dobra stvar, poput vrhunskih sportskih rezultata, za sobom povlači bar nekoliko loših. Tako se u pratnji Kostelićevih pojavila nova subkulturna skupina “hrvatski skijaški navijači”, mahom BBB-ovci, pretvarajući mirna skijališta, poglavito slovenska, u ratne zone. Druge skijaše gađaju grudama, na policajce ispaljuju rakete, a mirna planinska sela tih dana su sličila na ratni Gospić. U takvim okolnostima gotovo je nevjerojatno kako Janica Kostelić uspijeva ostati izvan sveg tog nacionalno-navijačkog ludila. Odgovor je ponudila sama, a njezino objašnjenje glasi: “Ne valja razmišljati jer onda uvijek imaš problema, ja se samo spustim niz breg.”

2. ELA (37)
Ako je Janica Kostelić nacionalna junakinja, onda je sudbina od sedmogodišnje Ele stvorila najveću antijunakinju hrvatskog društva. Otkako je prije nešto više od godinu dana javnost doznala da kod udomiteljske obitelji Oblak žive Ela i njezina sestra, obje zaražene virusom HIV, taj je slučaj postao lakmus test društvene tolerancije. Od ostalih se kandidata Ela razlikuje još po nečemu: dok su oni poznati po poslovima kojima se bave, ona je medijsku pozornost stekla kao žrtva. I u redakciji i među članovima žirija javljale su se primjedbe treba li je kandidirati, međutim, prevagnulo je mišljenje da se radi o osobi koja je jednostavno postala simbol stanja u ovoj zemlji. Da je to bila ispravna odluka, potvrdilo je i konačno drugo mjesto u anketi. Uostalom, kalvarija traje i dalje, samo što je sada nešto manje zanimljiva za medije. Najprije su bolesne sestre morale prihvatiti da roditelji druge djece pokušavaju spriječiti njihovo pojavljivanje na lokalnoj plaži. Kad ih je primio Ivica Račan, izgledalo je da će premijer svojim autoritetom osigurati Elin odlazak u školu. Umjesto toga uslijedilo je preseljenje u Zagreb, gdje opet nisu mogle živjeti u stanu koji je osigurala gradska vlast jer su se tome usprotivili susjedi. Dakako, tada se Račan nije pojavio i uveo ih u njihov stan. Ela se vratila u Kaštela gdje su početkom jeseni organizirani narodni zborovi sidofobičnih roditelja koji su je na jedvite jade pustili da kao jedina u razredu pohađa nastavu u školskoj knjižnici. Samo zahvaljujući dvoje ljudi: šefu infektologije KB Split dr Nikoli Bradariću i ravnateljici škole Bijači Jadranki ŠĆosić sljedećih mjeseci roditelji 17 đaka dopustili su svojoj djeci da pohađaju nastavu s Elom. Stoga drugo mjesto za dijete oboljelo od AIDS-a pripada i Jadranki Šosić i Nikoli Bradariću.

3. STIPE MESIĆ (34)
Predsjednik Republike Hrvatske sasvim sigurno nikada neće imati općenarodnu podršku poput Kučana ili Havela, no u Hrvatskoj je takvo što kompliment, a ne kritika. Zemlja čiji svaki četvrti stanovnik smatra da sve pripadnike jednog naroda treba istjerati iz Hrvatske, a još više njih je uvjereno da unatoč dokazima Hrvati nisu počinili ratne zločine, jednostavno treba osobu kakva je Mesić. Prve godine svog mandata ekspresno je umirovio 12 generala koji su pripremali teren za državni udar, a dok je Račanova vlada bijednim trikovima pokušavala sačuvati Janka Bobetka, upravo je Mesićevo obraćanje naciji promijenilo klimu u zemlji i u samo nekoliko dana utrostručilo broj građana koji su se oduprli desnici. Dakako da je to iziritiralo kompromisere u Banskim dvorima koji su u medije počeli puštati anonimne optužbe po kojima predsjednik slabi pregovaračku poziciju Hrvatske, istodobno slušajući pohvale koje su im tih dana upućivali Ivić Pašalić iVladimir Šeks.

4. MIROSLAV RADMAN (28)
Jedini Hrvat koji je primljen u članstvo jedne od francuskih akademija znanosti. Laičkim jezikom, Radmanovo glavno otkriće posebna je vrsta gena koji osigurava genetsku stabilnost stanica i korigiraju pogreške u genima stanica tumora. Iza te definicije stoje tri desetljeća znanstvenog rada iz molekularne biologije u Belgiji, na Harvardu i u Parizu gdje živi dugi niz godina. Za dvije godine u splitskoj Vili Dalmacija u kojoj su voljeli ljetovati Tito i Tuđman, zahvaljujući Radmanu trebao bi biti otvoren Međunarodni institut za molekularnu genetiku. “Bog je hazarder”, rekao je Radman opisujući genetsku sliku čovjeka, ali i jasno stavio do znanja da se filozofi, svećenici i političari nemaju pravo suprotstavljati znanstvenim otkrićima kao što to danas rade Bushova vlada ili Vatikan.

5. JELENA LOVRIĆ (16)
Zacijelo najdosljedniji analitičar situacije u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina. Jelena Lovrić danas spada među najžešće kritičare Račanove politike, što je posebno zanimljiv podatak uzme li se u obzir da piše u Novom listu, dnevniku tradicionalno bliskom SDP-u. No njezini su stavovi jasni, a svode se na slijedeće: postojeća vlast nije ispunila gotovo ni jedno predizborno obećanje, od detuđmanizacije, nije smanjila nezasposlenost ni povećala produktivnost, čak nije od Hrvatske uspjela stvoriti simpatičnu državu koju će svijet poštovati. Takvu nesposobnu vlast treba promijeniti, jedino je pitanje: a kime?

6.-7. IKA ŠARIĆ (7)
U sveopćem pravosudnom rasulu, gdje pravnu državu predstavljaju suci poput Stanka Lozine, Ika Šarić endemski je primjer poštenog i hrabrog profesionalca. U dosadašnjem dijelu procesa “gospićkoj skupini” čiji su pripadnici osumnjičeni za mučka strijeljanja srpskih civila 1991., Ika Šarić nije podlegla političkim pritiscima, prijetnjama dragovoljačkih demonstranata pa niti znatnom dijelu ovdašnje javnosti za koji su tužitelji i suci u ovakvim postupcima nacionalni izdajnici. Hladnokrvno je odbila sve napade i pokazala kako se i najteži sudski postupci mogu voditi i u Hrvatskoj, a ne samo u Haagu.

6.-7. IVICA KOSTELIĆ (7)
Da nema Janice, Ivica Kostelić vjerojatno bi bio sportski junak u državi. Ovako njegova pobjeda u slalomskom dijelu Svjetskog kupa i mali Kristalni globus većina shvaća poput dodatka vrhunskim rezultatima njegove sestre. Njih se dvoje razlikuju po životnom stilu, u dosadašnjim javnim nastupima Ivica Kostelić potvrdio se kao kompletna osoba – odlično svira gitaru, pročitao je dosta knjiga i zanimaju ga i druge stvari osim skijanja – čime se izdvaja od goleme većine ovdašnjih sportaša čiji interesi rijetko sežu dalje od proučavanja cjenika novih automobilskih marki i kartanja bele.

8. GORDAN KOŽULJ (10)
Europski prvak u plivanju i jedna od najisplativijih marketinških investicija u Hrvatskoj. Ujedno i pokazatelj potpunog sportskog paradoksa u Hrvatskoj u kojoj posljednjih godina najbolji sportaši dolaze iz tzv. bazičnih sportova, premda se njima bave tek grupice zaljubljenika koje javnost doživljava prije kao čudake negoli vrhunske sportaše.

9.-10. VESNA PUSIĆ (7)
Političarka koja najjasnije ističe stvarnu proeuropsku orijentaciju i, što je još važnije, koja se redovito suprotstavlja ovdašnjim tabuima kao što su Domovinski rat ili očuvanje jedinstva nacije. Uz Mesića je prva jasno istupila protiv mistifikacije uloge Janka Bobetka i zatražila njegov odlazak u Haag. To joj nikada neće oprostiti ni HDZ, ali ni SDP, ali to je ionako nevažno. Kudikamo je važnije znati da postoji politička opcija koja se dosljedno bori protiv ksenofobije i provodi proeuropsku politiku. Uzlazni trend rasta popularnosti HNS-a pokazuje da to shvaća i značajan dio javnosti.

9.-10. ZLATKO SUDAC (7)
Svećenik karizmatik kakvi postoje gotovo u svakoj državi od Brazila do Filipina. Međutim, ondje se ljudi poput Sudca doživljavaju kao čudaci unatoč također brojnim sljedbenicima koji ih obožavaju, dok je u Hrvatskoj lokalni svećenik promoviran u navjestitelja spasenja. Mediji, Crkva, vjernici i znatan dio javnosti doista vjeruju Sudcu kad tvrdi da se petkom pretvara u Isusa ili da ima moć levitacije i bilociranja. U zemlji u kojoj su izgubljene sve iluzije krčka inačica Isusa Krista i Svetog Petra predstavlja se kao jedina nada za dezorijentiranu naciju. To pokazuje da Hrvatima može pomoći još samo Bog.

KONAČNI POREDAK:
1.Janica Kostelić 66
2.Ela 37
3.Stipe Mesić 34
4.Miroslav Radman 28
5.Jelena Lovrić 15
6.–7. Ika Šarić i Ivica Kostelić 14
8.Gordan Kožulj 10
9-10.Vesna Pusić, Zlatko Sudac 7
11-12. Ivica Račan, Janko Bobetko 5
13-16. Željko Čović, Boris Nemšić, Mira Furlan, Zlatko Tomčić 4
17-20. Radimir Čačić, Željka Antunović, Mate Granić, Thompson 3
21-24. Željko Kerum, Dorino Manzin, Ivo Sanader, Darko Marinac 2
25-45 . Dražen Budiša, Ivić Pašalić; (ostali nisu s popisa) Ivan Ergović, Rajko Grlić, Livio Bolković, Dejan Kružić, Josip Vaništa, Neven Mimica, Nedjeljko Fabrio, Ante Tomić, Ante Kostelić, Ivan Kožarić, dr Josip Bergovac, Mirko Filipović, Lovro Pogorelić, Branko Sbutega, Morena Zadravec, Rahim Ademi, Ivan Kožarić, pater Antun Cvek i radnici Sisačke željezare

ČLANOVI ŽIRIJA
Sandra Bagarić, operna pjevačica; Čedo Višnjić, predsjednik SKD Prosvjeta; Ivanka Mazurkijević, pjevačica grupe Stampedo; Aleksandra Kuratko, direktorica GONG-a; Franko Kozlović, istarski vinar; Davorin Rudolf, bivši veleposlanik u Rimu; Dafinka Večerina, odvjetnica; Dubravko Radošević, ekonomski stručnjak; Nataša Jovičić, direktorica Spomen-parka Jasenovac; Dalibor Matanić, filmski redatelj, kandidat za ovogodišnjeg Oscara; Zora Dirnbach, dramturginja; Mirjana Krizmanić, socijalni psiholog; Ivan Ninić, saborski zastupnik SDP-a; Jasna Ulaga-Valić, glavna urednica HTV-a; Matija Dedić, glazbenik; Srećko Ferenčak, glavni tajnik HNS-a; Nusret Seferović, tajnik Unije Roma i član HHO-a; Vlasta Ilišin, sociologinja; Mirjana Domini, Institut za migracije; Fadil Hadžić, dramatičar; Ingrid Antičević-Marinović, ministrica pravosuđa; Sanja Sarnavka, B.aB.e.; Jana Kohut, lezbijska udruga Lori; Marijana Petir, zastupnica HSS-a; Vesna Škare-Ožbolt, zastupnica DC-a, Dubravka Šuica, gradonačelnica Dubrovnika; Zlatko Canjuga, predsjednik HND-a; Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata; Jadranka Sloković, odvjetnica; Olga Pakalović, glumica; Milena Beader, predsjednica Amnesty Internationala Hrvatske; Zlatko Kramarić, gradonačelnik Osijeka; Slavenka Drakulić, književnica; Nikica Gabrić, oftalmolog; Milan Đukić, predsjednik SNS-a; Nenad Fabijanić, arhitekt; Jasna Omejec, dopredsjednica Ustavnog suda; Tena Štivičić, kazališna redateljica; Dorica Nikolić, saborska zastupnica HSLS-a; Jozo Meter, gradonačelnik Slavonskog Broda; Blanka Vlašić, atletičarka; Anton Kovačev, direktor HBOR-a; Bernardica Juretić, terapeutkinja ovisnika; Božidar Pankretić, ministar poljoprivrede; Mladen Tarbuk, ravnatelj HNK; Dražen Klarić, glavni urednik CCN-a; dr. Nikola Bradarić, infektoog iz Splita; Davorko Vidović; ministar rada i socijalne skrbi; Jozo Radoš, bivši ministar obrane; Ljubo Čučić, Europski pokret Hrvatska; Branka Ivančan-Picek, meteorologinja; Ivo Goldstein, povjesničar; Goran Tribuson, književnik; Iva Fattorini, liječnica; Boris Ljubičić, grafički dizajner; Iva Legradi, predsjednica Sindikata invalida Hrvatske; Ranko Ostojić, ravnatelj MUP-a; Andrija Rusan, arhitekt; Slobodan Vukičević, znanstvenik; Tomislav Šagi-Bunić, svećenik iz Varaždina; Branka Pereglin, svjetska prvakinja u samostrelu; Tatjana Holjevac, pomoćnica ministra prometa i veza; Velimir Visković, krležolog; Jelena Buljan, voditeljica Nove TV; Branko Bevanda, ugostitelj iz Opatije; Morana Paliković-Gruden, predsjednica zagrebačke skupštine; Ivica Pančić, ministar hrvatskih branitelja; Julijana Matanović, književnica; Ivan Kordić, dekan Hrvatskih studija; Jagoda Munić, predsjednica Zelene akcije; Nikola Šafer, župan vukovarsko-srijemski; Inge Perko, profesorica na Fakultetu političkih znanosti; Emil Soldatić, saborski zastupnik IDS-a; Furio Radin, zastupnik talijanske manjine; Jakov Gelo, demograf; Vlatko Silobrčić, predsjednik Vijeća HRT-a; Davorka Matić, predsjednica Hrvatskog sociološkog društva; Ante Klarić, pučki pravobranitelj; Husein Hasanefendić, frontman Parnog valjka; Mladen Staničić, ravnatelj Instituta za međunarodne odnose; Ivona Marasović, Oceanografski institut u Splitu; Oliver Mlakar, popularni tv voditelj; Milka Babović, nekadašnja sportska komentatorica; Velimir Šonje, analitičar Reiffeisen bank; Oliver Dragojević, glazbenik; Antun Laslo, seljački tribun; Niko Pulić, automobilist; Željko Bagić, predstojnik Ureda predsjednika; Željka Udovičić, doministrica kulture; Aleksandar Petrović, trener Cibone; Slaven Bilić, nogometni trener; Saša Broz, kazališna redateljica; Davor Šuker, nogometaš; Čedo Prodanović, odvjetnik; Simona Gotovac, liječnica iz Rima; Dragan Kovačević, ravnatelj Hagene; Željko Ivančević, glavni tajnik HUP-a; Sanja Iveković, akademska kiparica; Zoran Ferić, pisac; Vladimir Smolec, vlasnik Digitela.

Vezane vijesti

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

'Nikolić - četnički vojvoda ili redizajnirani predsjednik?'

Uoči inauguracije Tomislava Nikolića na mjesto predsjednika Srbije, novosadski Dnevnik objavio je osvrt bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika