Državni odvjetnik Mladen BajićGotovo dvomjesečna drama poduzeća Croatia bus, koje od 5. studenoga blokira dio nezadovoljnih radnika i traži smjenu uprave jer je umiješana u kriminal, morala bi biti okončana najkasnije do kraja idućeg tjedna. Ključni korak prema okončanju te afere poduzeo je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić. On je 11. prosinca od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio da hitno privremeno zabrani Leonu Suliću da raspolaže svojim dionicama u Croatia busu i zabrani mu da ih da na upravljanje drugoj osobi. To je učinio nakon što je Fond za privatizaciju zatražio od Leona Sulića da mu vrati sve dionice koje je u Croatia busu, po svemu sudeći nezakonito, stekao sredinom 90-ih. Bajić je od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio da u sudskom registru zabilježi sve te zabrane, kao i da Središnja depozitarna agencija sve to upiše u knjigu dionica. Potom je glavni državni odvjetnik od Trgovačkog suda u Zagrebu zatražio da u poduzeće Croatia bus postavi privremenu upravu sve dok se pravomoćno ne dovrše svi postupci koji se vode protiv Leona Sulića.

Bajić u dijelu svog zahtjeva sugerira da Sulić na 39 milijuna eura vrijednom zemljištu na kojem se nalazi tvrtka želi izgraditi robnu kuću Radnici Croatia busa dostavili su ovih dana Državnom odvjetništvu dokaze o spregi Leona Sulića i pravosudnih dužnosnika Nacional je iz pravosudnih krugova doznao da bi Trgovački sud o takvom zahtjevu trebao donijeti odluku u roku od nekoliko dana te da se u posebno hitnim slučajevima takve odluke donose najkasnije tri dana nakon podnošenja takvog zahtjeva. Trgovački sud u Zagrebu taj je zahtjev glavnog državnog odvjetnika primio 16. prosinca 2002. No do zaključenja ovog broja Nacionala on na njega još nije reagirao. Tim svojim zahtjevom Državno odvjetništvo zapravo je stvorilo preduvjete za rješenje krize oko Croatia busa, jer dio radnika tog poduzeća od 5. studenog 2002. blokira Croatia bus i traži smjenu uprave zbog njene umiješanosti u kriminal i namjere da uništi poduzeće radi osobne koristi.

Osim toga, Mladen Bajić u jednom je dijelu svoga zahtjeva sugerirao i da bi Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata, mogao biti potpuno u pravu kad je ustvrdio da Leon Sulić 39 milijuna eura vrijedno zemljište na kojem se danas nalazi poduzeće Croatia bus želi prodati i prenamijeniti. Bajić je u svom zahtjevu Trgovačkom sudu napisao da postoji vrlo izvjesna opasnost od toga da Sulić otuđi poslovni kompleks u kojem posluje Croatia bus, smješten u Heinzelovoj 61 u Zagrebu. Tu je svoju tvrdnju potkrijepio činjenicom da je poduzeće Croatia bus zatražilo od Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet da mu izda lokacijsku dozvolu za gradnju robne kuće na toj lokaciji.

Državno odvjetništvo u svom je zahtjevu napisalo da zbog toga i brojnih drugih sumnji u nezakonitosti postoji realna opasnost da Croatia bus ode u stečaj, čime bi mali dioničari i država bili trajno i nepovratno oštećeni.

Nacional je iz krugova pobunjenih radnika Croatia busa doznao da su oni Državnom odvjetništvu prije nekoliko dana dostavili dokumentaciju koja bi trebala svjedočiti o postojanju sprege Leona Sulića i nekih pravosudnih dužnosnika. Na temelju te dokumentacije Državno odvjetništvo počelo je ispitivati postoji li takva sprega, te odugovlači li se zbog toga i s više drugih postupaka koji se vode protiv Leona Sulića. Nacional je u pravosudnim krugovima doznao kako bi sumnje o postojanju takve sprege mogle postati još ozbiljnije ako konačno rješenje Trgovačkog suda o zahtjevu Mladena Bajića ne bude doneseno do kraja idućeg tjedna.

Vrlo vjerojatno zbog svega toga Mladen Bajić je, usporedo sa zahtjevom upućenim Trgovačkom sudu, zatražio od svojih kolega da ga potpuno izvijeste o svim postupcima koji su pokrenuti protiv Leona Sulića, u kojoj su fazi pojedini postupci, kao i tko ih vodi. O svim postupcima protiv Leona Sulića, o kojima je bilo informirano Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Mladen Bajić informiran je 19. prosinca 2002. Obaviješten je da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku 18. prosinca 2000. ustupilo Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu kaznenu prijavu koju je protiv Sulića i Ružice Korenić, voditeljice knjigovodstva Croatia busa, podnijela policija iz Dubrovačko-neretvanske županije. Njih su dvoje osumnjičeni da su nezakonito raspolagali novcem od prodaje radne jedinice Croatia busa u Korčuli.

A 15. ožujka 2001. u Županijsko državno odvjetništvo iz zagrebačke policije stigla je kaznena prijava protiv Leona Sulića i Marka Pušića koja se odnosila na prodaju nekretnine poduzeća Drava Leonu Suliću i njegovu bratu Velimiru, te na kredit koji je poduzeću Croatia bus odobrila Bjelovarska banka, a koji je Sulić djelomice koristio za povrat svojih privatnih dugova.

Prema podacima Državnog odvjetništva, braća Sulić i Pušić 2. ožujka 1998. potpisali su ugovor po kojem su Sulići postali vlasnici 1488 m2 nekretnine u Ožegovićevoj ulici 18 u Zagrebu, za koju su platili 1,5 milijuna njemačkih maraka. Na temelju tog ugovora 3. prosinca 1998. upisali su se kao suvlasnici nekretnine, ali je policija otkrila da oni 1,5 milijuna maraka nikad nisu platili poduzeću Drava te su zajedno s Pušićem prikrivali tu transakciju tako što ugovor o njoj nisu dostavili knjigovodstvu Drave. Potom su počinili još niz malverzacija: Sulić se kod Bjelovarske banke zadužio dajući tu nekretninu kao zalog za kredite od oko 2,5 milijuna maraka, da bi potom taj novac iskoristio i za povrat svojih privatnih dugova.

Bajić je informiran i o tome da je Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu 19. ožujka 2001. zatražilo od zagrebačke policije da prikupi dodatne obavijesti o okolnostima pod kojima je Sulić prodao udio Croatia busa u poduzeću Autoprijevoz iz Mostara.

Prikupljanje dodatnih obavijesti završeno je 11. travnja 2001. Ono što se događalo nakon toga doista navodi na sumnju da bi Leon Sulić mogao uživati naklonost dijela pravosudnih dužnosnika. Uz posebno izvješće K-876/01 Sulić je tada bio priveden dežurnom istražnom sucu, ali je pušten na slobodu. Potom je odbijena i žalba na takvu odluku. Posebno je zanimljivo i to što je on priveden istražnom sucu samo zbog jednog kažnjivog djela, iako je tada bila završena obrada za više kažnjivih djela koja su Suliću stavljena na teret. Dva dana nakon uhićenja i privođenja Leona Sulića, 13. travnja 2001., u predmetu K-DO-178/01 bili su objedinjeni svi dotadašnji predmeti protiv njega. Tada je bio podnesen istražni zahtjev protiv Leona Sulića za ukupno pet kažnjivih djela uz istodobni prijedlog da mu se odredi pritvor.

Epilog je bio isti: zahtjev je odbijen, a potom i žalba na takvu odluku. U studenom 2001. dovršeno je prikupljanje dodatnih informacija o okolnostima prodaje zemljišta Croatia busa na Korčuli. Županijsko državno odvjetništvo tada je podnijelo zahtjev za proširenje istrage, jer je otkriveno da je Sulić novcem Croatia busa za sebe kupio dionice poduzeća Radnik inžinjering. Opet je zatražen pritvor za Sulića, ali istražni sudac to je odbio, kao i žalbu protiv tog rješenja. Nakon svega toga protiv Leona Sulića je u tom predmetu podignuta optužnica 13. rujna 2002.

Mladen Bajić informiran je i o tome da je 14. ožujka 2002. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zatražilo kriminalističku obradu o okolnostima pod kojima je 7 milijuna DEM s računa poduzeća Diona prijevoz bilo transferirano na privatni račun Leona Sulića. Tom je obradom utvrđeno da Sulić time nije stekao protupravnu imovinsku dobit, niti je time oštećeno poduzeće Croatia bus. Međutim, zbog te je transakcije još uvijek pod istragom Miroslav Kutle. Još u proljeće 2001. javnost je podrobno informirana o tome da je tom transakcijom Kutle platio Suliću dionice Croatia busa koje je od njega bio kupio.

Međutim, Županijsko državno odvjetništvo iz Dubrovnika od 7. svibnja 1999. pred Županijskim sudom u Dubrovniku vodi istražni postupak jer se Kutli stavlja na teret da je u ime tvrtke Platoinvest zatražio od Adria Bank iz Beča kredit od 14 milijuna maraka, koji je odobren na temelju jamstva Dubrovačke banke. Sumnja se da je Kutle polovicu tog novca nenamjenski potrošio, uplativši ga Suliću na njegov privatni račun.

Uza sve to, protiv Leona Sulića i Milana Cesarca 16. travnja 2002. podignuta je i optužnica zbog više malverzacija koje su 1998. počinili pri uvozu 16 autobusa marke “Neoplan” u namjeri da izbjegnu plaćanje carine, čime su počinili kažnjivo djelo protiv sigurnosti platnog prometa.

Sulić se tereti i za brojne druge malverzacije koje se ukratko mogu opisati kao drska pljačka Croatia busa s namjerom da novcem te tvrtke kupi i otplati njene dionice. Kako je on u tom svom pohodu počinio i niz proceduralnih grešaka u preuzimanju, Fond za privatizaciju zatražio je povrat tih dionica.

Nakon što je o svemu tomu podrobno informirano, Državno odvjetništvo počelo je ispitivati i zašto ni jedan od tih postupaka još nije ni blizu kraja. Nakon što je zatražio da se Suliću onemogući upravljanje tvrtkom do završetka tih postupaka i nakon u najmanju ruku kontroverznih odluka istražnih sudaca koji nisu htjeli pritvoriti Leona Sulića unatoč uvjerljivim dokazima da je počinio brojna kažnjiva djela, bit će doista zanimljivo kako će i kada Trgovački sud reagirati na Bajićev zahtjev.