Objavljeno u Nacionalu br. 371, 2002-12-24

Autor: Mladen Pleše

Anatomija moći potpredsjednika Vlade

Linićev riječki lobi vlada Hrvatskom

HSS je, spriječivši vladu Ivice Račana da proda 'Sunčani Hvar' Termama Čatež, otvoreno optužio potpredsjednika Vlade Slavka Linića za samovolju i improvizacije u privatizaciji te da je državnu upravu premrežio riječkim kadrovima preko kojih kontrolira najvažnije gospodarske procese u zemlji

Slavko LinićSlavko LinićPredsjednik Sabora Zlatko Tomčić napokon je otkrio karte: spriječivši vladu Ivice Račana da proda slovenskim Termama Čatež hotelsko poduzeće “Sunčani Hvar”, predsjednik HSS-a ušao je u otvoreni privatizacijski rat s SDP-om. Prije toga Tomčić je upozorio da se privatizacija odvija sve više kroz diskrecijske odluke pojedinaca i grupa, a ne u skladu s dogovorenom koalicijskom strategijom, te da zbog toga HSS traži da izravno sudjeluje i nadzire proces privatizacije. Kako SDP nije reagirao na njegova upozorenja, Tomčić je krenuo u otvoreni sukob: optužio je potpredsjednika Vlade i SDP-a Slavka Linića da je glavni krivac za samovolju i improvizacije u procesu privatizacije. U neformalnim razgovorima vodeći HSS-ovci još su brutalniji: tvrde da je Linić imao previše krivih procjena i donio previše pogrešnih odluka da bi HSS mogao više tolerirao takvo ponašanje. Tomčić je stoga odlučio zaustaviti daljnji tijek privatizacije dok njegovi članovi ne počnu sudjelovati u donošenju odluka i kontroli njihove provedbe.

“Prodaja ispod cijene, favoriziranje pojedinih kupaca i donošenje odluka bez ikakvog nadzora potvrđuju da se namjerno stvaraju situacije iz kojih pojedinci i njihove stranke mogu izvlačiti korist. HSS na oprez posebno upućuje to što je Linić državnu upravu premrežio riječkim kadrovima i preko njih, uz privatizaciju, kontrolira i druge najvažnije gospodarske procese i tokove novca. Odlučili smo reći dosta: nećemo dopustiti da Linić sam vuče sve privatizacijske konce u državi”, tvrde u vodstvu HSS-a te smatraju da je jedino tako tvrdo stajalište njihove stranke spriječilo nove štete u privatizaciji.

“Nismo dopustili da Linićev riječki lobi proda Tvornici duhana Rovinj budzašto ACI marine, a ujedno smo pokazali da ćemo na isti način zaštititi nacionalne interese kod prodaje 25 posto udjela Ine. Kako se približavaju parlamentarni izbori, tako Linić i njegovi ljudi sve više gube samokontrolu, a HSS to neće tolerirati”, kažu u HSS-u.

Otvoreno suprotstavljanje HSS-a načinu na koji Linić i SDP provode privatizaciju ohrabrilo je i druge političare iz vladajuće koalicije da upozore na problematične odluke u privatizaciji. Trenutačno je glavni hit u političkim kuloarima odluka austrijske tvrtke Styria, vlasnika Večernjeg lista, da proda pet posto dionica VIPneta. Kao što je poznato Linić je prodao Večernji list Styriji za 24 milijuna DEM. Premda se premijera Račana upozoravalo da je ta cijena nedopustivo niska, odbijao je sve primjedbe na račun Linića. Sada se potvrđuje koliki je to bio promašaj: Večernji list, odnosno Styria, za prodaju polovice svojih dionica u VIPnetu dobit će, kažu stručnjaci, između 25 i 30 milijuna eura, ili 50 i 60 milijuna nekadašnjih DEM. Dakle samo prodajom polovice dionica u VIPnetu Styria će zaraditi dvostruko više negoli je platila za cijeli Večernji list i 10 posto dionica u VIPnetu. Upravo je to krunski argument Linićevih protivnika da je njegov način vođenja privatizacije vrlo problematičan.

U HSS-u s posebnom pozornošću iščekuju i rasplet istrage USKOK-a o prodaji dubrovačkog hotela “Excelsior”. I tu su transakcije pratile mnoge kontroverze. Linića se otvoreno optuživalo da je protežirao Gorana Štroka te da mu je hotel prodao ispod cijene. Nedavno je novi državni odvjetnik Mladen Bajić zbog tih primjedbi pokrenuo istragu o uvjetima prodaje “Excelsiora”.

U HSS-u, ali i ostalim strankama vladajuće koalicije, sumnje pobuđuje neuobičajeno mnogo Linićevih riječkih suradnika koji su se zaposlili u državnoj administraciji nakon 3. siječnja 2000. Udarna pesnica Linićeva riječkog lobija po tim je izvorima pomoćnik ministra financija za informatizaciju i nabavke Jure Bajić. Bajić u Ministarstvu financija donosi odluke o valjanosti svih vrsta natječaja koji se tiču sklapanja poslova i nabave materijala tvrtki u državnom vlasništvu. Bajić također odlučuje o uvjetima natječaja, o tomu koje se tvrtke mogu, a koje ne mogu natjecati, on rješava žalbe, ima diskrecijsko pravo odlučivati je li neki natječaj valjan ili ga se mora poništiti. Na Linićevu intervenciju za člana Uprave Ine imenovan je Sanjin Kirigin, također riječki kadar, koji je u najvećoj hrvatskoj tvrtki zadužen za trgovinu i nabavu. Po prirodi posla Bajić i Kirigin moraju surađivati. Kada se zna da je Linić predsjednik Nadzornog odbora Ine, onda je teško odbaciti sumnjičenja vrha HSS-a da riječka veza Linić, Bajić, Kirigin kontrolira najvažnije financijske poslove u najvećoj hrvatskoj tvrtki. Sumnje dodatno pobuđuje činjenica da je u Upravi Ine bilo više sporova oko poslova koje je zaključivao Kirigin, a odobravao Bajić. Visokopozicionirani izvori u Ini tvrde da je došlo i do otvorenih sukoba između predsjednika Uprave Tomislava Dragičevića i članova Uprave s Kiriginom, ali su svi sporovi, na izravnu Linićevu intervenciju, zataškani. Navedimo samo jedan primjer: Kirigin i Bajić tražili su da Ina proda brodove kojima je prevozila naftu Jadranom te da za prijevoz unajmi riječkog prijevoznika Jadranski pomorski servis kojega je većinski vlasnik Riječanin Ante Maras.

Uz Bajića i Kirigina, Linić je iz Rijeke u Zagreb premjestio i Pavla Komadinu, sadašnjeg zamjenika ministra prometa i veza. Komadina svakodnevno surađuje s direktorima tvrtke Hrvatske ceste i poduzeća za izgradnju autoceste Zagreb – Rijeka. I gle čuda, kažu u strankama vladajuće koalicije, direktor Uprave Hrvatskih cesta je Riječanin Vladimir Bizjak, a direktor tvrtke za izgradnju autoceste Zagreb – Rijeka također Riječanin Zoran Klarić.

Unatoč dvama teškim udarcima i gubitku koji je doživio ove godine, Linićev riječki lobi ipak nije bitno izgubio na snazi. U slomu Riječke banke stradao je direktor Ivan Štokić, koji je zbog toga završio čak u zatvoru. Štokić je, kažu upućeni, bio vrlo blizak Liniću, financijski je servisirao mnoge njegove projekte dok je bio riječki gradonačelnik, ali i nakon što je postao potpredsjednik Vlade. Uz Štokića, Linić upravo gubi još jednu važnu kariku u lancu: Damira Vrhovnika, suvlasnika i predsjednika Uprave riječkog brodogradilišta “Viktor Lenac”. Vrhovnik nije bio samo Račanov prijatelj, nego je bio i vrlo blizak Liniću. U HSS-u tvrde da je samo zahvaljujući njihovoj intervenciji zaustavljen pokušaj Linića i Vrhovnika, koji je bio predsjednik Nadzornog odbora ACI marina, da pod jako povoljnim uvjetima prodaju najprije rovinjsku, a potom i ostale marine Tvornici duhana Rovinj. U IDS-u su već dulje vrijeme ljuti i upozoravaju na štetne posljedice povezanosti Linića i SDP-a s Tvornicom duhana Rovinj i njegovim direktorom i suvlasnikom Antom Vlahovićem. Kao što je TDR, tvrde IDS-ovi čelnici, za hadezeovske vlasti bio vezan za tadašnje predsjednike vlade Franju Gregurića i Zlatka Matešu, tako su uspostavljene veze i s SDP-ovim čelnicima Slavkom Linićem i Matom Arlovićem.

U IDS-u optužuju Linića da je on odgovoran što je riječki trgovački sud uknjižio u vlasništvo TDR-a zemljište na kojem se nalaze hotelska poduzeća Anita Vrsar i Rovinj turist. Vrijednost tog najatraktivnijeg zemljišta uz more navodno premašuje cijenu od milijarde kuna, a za njega, tvrde u IDS-u, TDR nije platio ni kune. Nakon što je IDS pokrenuo postupak za ocjenu zakonitosti takve odluke, donesena je prva presuda: TDR nema pravo na zemljište koje nije platio.

Tek kada se zna za sumnjičenja među glavnim koalicijskim partnerima, razumljivo je zašto HSS toliko ustraje na zahtjevu da njegov član postane novi predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju. Zlatko Tomčić za taj zahtjev ima sve argumente: Linić je predsjednik Nadzornog odbora HFP, a zamjenik predsjednika uprave je SDP-ov kadar Krešimir Starčević, koji je uz to bio zaposlenik TDR-a i danas je, tvrde u IDS-u i HSS-u, s tom tvrtkom izrazito povezan. No Linić nije čak ni po cijenu raskola u koaliciji htio čuti da netko iz HSS bude kontrolni mehanizam u HFP. U tomu je na kraju i uspio: već mjesecima nije imenovan predsjednik HFP, pa on, uz pomoć Starčevića, tvrde u vrhu HSS-a, i dalje potpuno autonomno kontrolira rad HFP-a.

U HSS-u čak tvrde da Linićevu lobiju pripada i Riječanin Miljenko Fučur, predsjednik iznimno važne Komisije za vrijednosne papire, premda je on član HSS-a. Razlog: na to mjesto Fučura je doveo Linić. No prvo poluvrijeme bitke za Hrvatski fond za privatizaciju HSS je ipak izgubio. Uz sva lobiranja i pritiske, njihov kandidat Ante Markov nije prošao nego je i dalje ostao Starčević.

Kada je zbog nepovoljnog ugovora koji je sklopljen pri kupnji naftnih polja Bijele noći u Rusiji Ina došla u opasnost da izgubi desetine milijuna dolara, probleme je, saznao je Nacional iz Vladinih izvora, uz pomoć Linića riješio Riječanin Robert Ježić. Poznat kao trgovac naftom i naftnim derivatima, Ježić je, prema tvrdnjama ljudi iz HSS-a, k Liniću doveo Ruse koji su praktički preko noći kupili Bijele noći za 74 milijuna dolara, iako su neki zainteresirani kupci prije njih, nakon što su vidjeli dokumentaciju, odustajali od posla. Iza cijele operacije, uvjeravali su Nacional, stoji ruska tvrtka Rosneft kojoj je taj posao trebao biti ulaznica za kupnju 25 posto Ininih dionica. Interese Rosnefta, tvrde u HSS-u, ali i IDS-u i HNS-u, zastupaju Riječani Robert Ježić i Damir Vrhovnik. Rusi su brodogradilištu “Viktor Lenac” i njegovu direktoru i suvlasniku Vrhovniku obećali izgradnju i remont pedesetak brodova i platformi, pa to, uz kupnju Bijelih noći i prijateljstvo Ježića i Vrhovnika s Linićem, smatraju svojim najvažnijim adutima pri kupnji Ininih dionica. No ni drugi kandidat za kupnju Ininih dionica, austrijski OMV, nije bez šansi: u koaliciji tvrde da je njegov glavni zastupnik Marijan Kostrenčić, isti onaj posrednik koji je s Linićem završio prodaju Večernjeg lista. Tako će, kažu, bez obzira na to dobije li Inu Rosneft ili OMV posao zaključiti Linićev riječki lobi. Konstrenčić je, potvrđuju Nacionalovi izvori u SDP-u, pregovarao s Linićem i o nekim drugim poslovima, primjerice o prodaji dviju slavonskih šećerana. Krugovi bliski Vladi i HSS-u tvrde da je Linić namjeravao prodati jednoj austrijskoj kompaniji šećerane u Osijeku i Đakovu, premda je znao da ih ona kupuje isključivo zbog toga da ih eliminira kao konkurenciju. Austrijanci su navodno željeli učiniti isto što su Rusi napravili sa sisačkom željezarom. Predstavnik austrijskih kupaca u tom poslu, rečeno je Nacionalu, bio je opet Kostrenčić. No zbog protivljenja HSS-a, ali i unutar SDP-a, posao je za sada zamrznut. U HSS-u su također odlučno protiv Linićeva modela privatizacije poljoprivredno-industrijskih kombinata pa je to još jedan izvor sadašnjih sukoba između SDP-a i HSS-a.

Sve to, tvrde Nacionalovi izvori u SDP-u, dovelo je premijera Račana u vrlo neugodnu situaciju. Zbog Linića je pod stalnim pritiskom HSS-a, a u dijelu SDP-a Linić je prepoznat kao stečajni upravitelj Hrvatske i kao najbezobzirniji provoditelj hladne neoliberalističke gospodarske politike koja je u potpunoj suprotnosti sa socijaldemokratskim načelima. Donedavno su u SDP-u odbijali sve optužbe protiv Linića tvrdeći da je on potpuno čist. No u posljednje doba došlo je do promjena: i dalje se smatra da Linić nema veze s eventualnim nepravilnostima, ali ne isključuju mogućnost da su u njima neki njegovi suradnici.

U SDP-u tvrde da bi Linić, koji je podnosio ostavke premijeru Račanu i zbog puno bezazlenijih stvari, nakon što su odbijeni njegovi zahtjevi da se privatizira “Sunčani Hvar” te da se progura zakon o pravu prvokupa za kupca koji će kupiti 25 posto Ine, sasvim sigurno već davno dao ostavku da nije u tijeku privatizacija Ine. Jednako smatraju i u HSS-u.

Zbog svega toga, nagađa se u vrhu SDP-a, Račan bi se, kako se približavaju izbori, mogao početi udaljavati od Linića. Račan, tvrde isti izvori, ne može ostati gluh na brojne primjedbe koje stižu na Linićev račun. Doživljava ga se kao sve veći teret, kao čovjeka koji je na leđa socijaldemokrata navukao golem animozitet srednjeg sloja, radnika i umirovljenika, koji je svojim ispadima priskrbio SDP-u mnoge neprijatelje. Linić je takav model ponašanja usavršio dok je bio riječki gradonačelnik: gradom je upravljao kao da je riječ o tvrtki, njegove su se naredbe morale provoditi bespogovorno. U državi je ipak drugačije: gradski recepti ne mogu se bez negativnih posljedica presaditi u državne strukture.

S druge strane Linić je jedan od najboljih operativaca Račanove Vlade. Radoholik je koji je, nema sumnje, učinio mnogo pozitivnoga. Nekoliko ministara izjavilo je za Nacional da je Linić jedan od najsposobnijih članova Vlade, da se s njim može nešto dogovoriti i da će on te dogovore sigurno realizirati. Linić je rušio mnoge barijere i popravio mnoge štete koje su za sobom ostavili hadezeovci. Uostalom Linić je kao gradonačelnik stekao simpatije širom zemlje hrabrim otporom samovolji hadezeovske mašinerije.

Unatoč tome u SDP-u mnogi predviđaju da će Račan ipak morati žrtvovati Linića kako bi popravio rejting SDP-a. Privatizacija bi tako mogla postati kobna za političku karijeru Slavka Linića. Za svakog političara iznimno je opasno ako prigrabi previše moći ili pak radi izvan kontrole. To je najbrži put do propasti. Upravo se to sada događa Liniću: u političkim bitkama i percepciji javnosti dobre stvari koje je učinio brzo se zaboravljaju, a one loše ostaju u pamćenju. Tako bi Linića, zbog nedostatka nadzora i gubljenja samokontrole, političke glave mogla doći i tzv. trnjanska grupa, kako nazivaju skupinu Riječana koja se jednom tjedno, utorkom, pod vodstvom Slavka Linića, okuplja u restoranu “Trnjanka” u Zagrebu gdje jede janjetinu te karta trešetu i briškulu.

Vezane vijesti

Tvrtke duguju 43 milijarde kuna

Tvrtke duguju 43 milijarde kuna

Ministar financija Slavko Linić i ministar pravosuđa Orsat Miljenić predstavili su danas u Banskim Dvorima prijedlog Zakona o financijskom poslovanju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika