ZLATKO KRAMARIĆ I IVO BANAC s Jasnom Omejec, članicom Ustavnog suda, i Nadeždom Čačinović u vrijeme dok još nisu bili žestoki protivniciNeočekivanom odlukom Ive Banca, profesora sa sveučilišta Yale u SAD-u, da se kandidira za predsjednika Liberalne stranke, Izborni sabor LS-a 25. siječnja 2003. prerast će u dramatičan politički događaj s krajnje neizvjesnim ishodom. Umjesto rutinskog reizbora Zlatka Kramarića, liberali će se opredjeljivati između dviju osebujnih, ali i potpuno različitih političkih osoba. Premda LS nema snažnijeg utjecaja u vladajućoj koaliciji, a istraživanja javnog mijenja ne daju nade da će na sljedećim parlamentarnim izborima prijeći izborni prag, promjena na čelu LS-a može rezultirati traumatičnim političkim posljedicama. Budući da je Banac od 3. siječnja 2000. jedan od najžešćih kritičara politike vladajuće koalicije, nemoguće je očekivati da nastavi surađivati s predsjednicima SDP-a i HSS-a Ivicom Račanom i Zlatkom Tomčićem. Stoga će njegova pobjeda na izborima ujedno označiti i daljnje zaoštravanje krize unutar vladajuće koalicije. Bančeva najava da će u slučaju izbora za predsjednika stranke LS razmotriti mogućnost nastavka suradnje s koalicijskim partnerima može se tumačiti samo kao taktički potez. Njegova odluka da će napustiti profesorsko mjesto u SAD-u i vratiti se u Hrvatsku ako postane predsjednik LS-a najbolji je dokaz o kakvim se ozbiljnim i strateškim ambicijama i projektu radi.

Previranja u LS-u uvod su i paradigma dramatičnih sukoba koji će 2003. potresati većinu političkih stranaka. Izborni neuspjesi, opće nezadovoljstvo politikom i političarima, nezainteresiranost, apatija i frustriranost građana natjerat će vodstva i članstvo političkih stranaka da preispitaju dosadašnji način djelovanja. Prva žrtva takvog raspoloženja mogao bi postati upravo sadašnji predsjednik LS-a Zlatko Kramarić.

LS, kao i većina ostalih političkih stranaka, sve više gubi na ugledu, utjecaju i političkom legitimitetu. Već godinama u LS, ali i ostale političke stranke, nije učlanjena, uz nekoliko časnih iznimaka, ni jedna značajnija javna osoba, prepolovila se biračka potpora ne samo LS-a nego i SDP-a i HDZ-a, gotovo 40 posto građana ne zna za koga će glasovati, raste otpor i prezir građana prema političkoj eliti. Kandidatura Ive Banca, tvrde njegovi pristaše, pokušaj je da se taj negativni trend zaustavi i preokrene. U slučaju izbornog neuspjeha ista sudbina koja sada prijeti Kramariću, snaći će i ostale stranačke lidere, od predsjednika SDP-a Račana i predsjednika HDZ-a Sanadera do predsjednice HNS-a Vesne Pusić i predsjednika HSLS-a Budiše.

Banac se odlučio kandidirati za predsjednika LS-a, doznao je Nacional, tek nakon dugotrajnih nagovaranja i žestokih pritisaka više vodećih članova stranke. Svi su oni, kao i sam Banac, već dulje nezadovoljni, kako je objasnio jedan član Predsjedništva LS-a, “marginalizacijom stranke, krizom identiteta, rasulom i neradom među liberalima”. Njihovo strpljenje, tvrde, definitivno je isteklo nakon što je objavljeno da je Kramarić pregovarao s predsjednikom HSLS-a Budišom o predizbornoj i poslijeizbornoj suradnji. Nakon takvog Kramarićeva političkog ispada, tvrde njegovi stranački oponenti, Banac nije mogao ostati ravnodušan prema sugestijama stranačkih prijatelja: javno je obznanio da se upušta u izbornu utrku s Kramarićem. Jedan njegov bliski suradnik izjavio je za Nacional: “U stranci već dugo vlada nezadovoljstvo načinom na koji Kramarić vodi stranku. Pokazalo se da je nemoguće kvalitetno obavljati posao gradonačelnika Osijeka, saborskog zastupnika i predsjednika stranke. Kramarić je zapostavio stranku i to je dovelo do rasula. Najbolji primjer za to je Zagreb. Funkcionira tek organizacija u Centru, rad u ostalim dijelovima grada potpuno je zamro, raspale su se organizacije u Novom Zagrebu, Črnomercu. Novi predsjednik zagrebačke organizacije ministar Božo Kovačević nije spriječio rasulo pa je predsjednica organizacije Črnomerec nedavno poslala pismo vodstvu stranke u kojem nas je s punim pravom sve skupa izvrijeđala. Kakva je to stranka koja nema nikakva utjecaja na rad koalicije niti od toga ima ikakve koristi osim što u Vladi ima ministra Božu Kovačevića. Kakva je to stranka koja zbog nedostatka kvoruma nije mogla održati izbornu skupštinu u Rijeci, kad za njenog saborskog zastupnika Livaju nikada nitko nije čuo, kad ni u najpovoljnijim ispitivanjima javnog mijenja ne može dobiti više od 2 posto glasova. Prvi ozbiljniji javni sukobi između Kramarića i Banca pojavili su se ove jesenas nakon što je iz Haaga stigla optužnica protiv generala Bobetka. Banac je tada na Predsjedništvu stranke ustvrdio da je to jedinstvena prilika da LS pokaže da se razlikuje od većine ostalih stranaka. Zahtijevao je da se LS ponaša odlučno i principijelno te da inzistira na poštovanju zakona, odnosno procesuiranju Bobetka. Kramarić je, tvrde njegovi oponenti, oklijevao i kalkulirao, nije bio dovoljno odlučan, pa su ga Vesna Pusić i HNS pretekli i pokupili simpatije značajnog broja glasača centra i ljevice. Uz to oponenti unutar LS-a optužuju Kramarića da je tolerirao sramotno ponašanje tajnice LS-a Helene Radin-Štimac, koja je jedina iz vladajuće koalicije otišla u samozvani stožer za obranu generala Bobetka i tamo se potpisala u ime stranke. To je, kažu, već ozbiljno načelo vjerodostojnost liberala, a njihovu sudbinu definitivno su zapečatili pregovori između Kramarića i predsjednika HSLS-a Budiše. Dio članova vodstva LS-a tvrdi da HSLS nije liberalna stranka nego stranka desnice te da se s njom ne može surađivati. Kako je tim razgovorima Kramarić sam sebi skočio u usta, a za njih nije dobio zeleno svjetlo vodstva stranke, LS je definitivno marginaliziran i potisnut u stranu.”

U Kramarićevu taboru opovrgavaju optužbe da je cilj pregovora s Budišom bio posredno pomoći HDZ-u da se vrati na vlast. Blizak Kramarićev suradnik objasnio je za Nacional: “To je bio iznuđen potez. Kramarić već mjesecima pokušava uskladiti zajednički nastup LS-a s HNS-om, IDS-om, SDP-om. Kako se naši koalicijski partneri, međutim, ponašaju krajnje bahato i odbijaju ponuđenu suradnju, Kramariću nije preostalo drugo nego da ispita mogućnost suradnje s drugim strankama. Bilo je logično da razgovara s Budišom jer naša stranka zajedno s HSLS-om ima vlast u Splitu i Osijeku. Ništa čudno ako je tom prilikom tražio način da se takva suradnja ostvari i na nacionalnoj razini. Mnogima je to sada izlika za rušenje Kramarića. U pitanju su nezajažljivi Bančevi politički apetiti. Dok je Budiša bio predsjednik HSLS-a, Banac nije imao šanse ostvariti svoje političke ambicije, kao što nije mogao postati ni predsjednik države ili LS-a dok su bili živi Franjo Tuđman i Vlado Gotovac. Sada je povjerovao da se može vratiti na političku scenu preko Kramarićevih leđa. No Banac je dosad više puta dokazao da je snažan intelektualac, ali da ne poznaje političku tehnologiju upravljanja i zbog toga bi njegov dolazak na čelo LS-a mogao biti koban za budućnost stranke. Kramarić je jedan od najiskusnijih hrvatskih političara: od 1990. je gradonačelnik Osijeka, a od 1992. i saborski zastupnik. S takvim znanjem i iskustvom on će sigurno pronaći izlaz iz sadašnje krize.”

Kramarić je pak za Nacional izjavio da unatoč napadima i nerazumijevanju neće odustati od jačanja i okupljanja liberalne opcije koju uz LS predstavljaju još i Libra, HSLS, IDS, HNS. Uvjeren da će ponovno biti izabran za predsjednika, Kramarić tvrdi da je liberalna alternativa jedini pravi odgovor HDZ-u koji se još nije reformirao i HSS-u u kojemu prevladava retrogradna svijest s kojom se ne može u Europu ni u modernizaciju Hrvatske. Samo liberalna opcija, po Kramariću, može provesti do kraja reforme koje vladajuća koalicija nije bila u stanju dovršiti.

Pobunjenici iz HSLS-a predvođeni Jozom Radošem ovoga ljeta nisu željeli nastaviti politički djelovati u LS-u i HNS-u nego su radije osnovali novu liberalnu stranku Libru, što najbolje ilustrira koliko su duboke i nepremostive razlike unutar tako male političke skupine kao što su liberali. To, međutim, nije samo njihova osobina. Poput Kramarića, i Bančevi pristaše odlučno odbijaju suradnju s HNS-om na osnovama koje im je ponudila Vesna Pusić. Navodno im je sugerirala da se LS raspusti i da njegovi članovi pojedinačno uđu u HNS. Sve to oslikava atmosferu među političkim strankama u Hrvatskoj. Ako čak i programski bliske stranke, u trenutku kad istraživanja javnog mijenja pokazuju da neće prijeći izborni prag te im prijeti odumiranje, ipak odbijaju suradnju i koaliranje, što očekivati od stranaka sa suprotstavljenim političkim programima. Ništa drugo osim sukoba, uzajamnog blaćenja i optuživanja.

Ako se nakon izbora za predsjednika stranke LS raspadne na dvije stranke, kako mnogi predviđaju, bit će to još jedan dokaz kako liderske ambicije razjedaju hrvatsku političku scenu i da se raspadanje političkih stranaka, unatoč svim negativnim iskustvima, nezadrživo nastavlja. HDZ se raspao na 5 stranaka: HDZ Ive Sanadera, DC Mate Granića, Hrvatski blok Ivića Pašalića, HIP Miroslava Tuđmana i HND Zlatka Canjuge. Iz HSLS-a su nastale tri stranke: HSLS, LS i Libra. Demokršćani i pravaši podijeljeni su svaki na po desetak stranaka. I nad SDP-om nadvila se opasnost od disolucije: već prije izbora mogla bi se iz njegovih redova izdvojiti skupina političara i osnovati stranku Hrvatski socijaldemokrati, a ako izgubi na parlamentarnim izborim, taj bi se proces mogao još više ubrzati. Potpuno razmrvljen i suprotstavljen hrvatski politički korpus stalno generira nove sukobe i mržnje: politička scena postala je arena svađa i sukoba. Svađalački fon producira političku nestabilnost i nesigurnost, a političari koji su nesposobni pronaći odgovore na ključna pitanja razvoja bave sami sobom, jedinim što zapravo znaju raditi. Većini je jedino na pameti da brane svoja mala politička lena i materijalne interese i privilegije, da glume veličine i osnivaju svoje stranke kako bi imali poslušnike, premda već gotovo polovica birača zbog takvog njihova ponašanja ne zna komu će dati svoj glas.

Hrvatska je sve umornija od svojih političara i njihovih stranaka, sve ravnodušnija prema njihovoj sudbini. Izborna utrka Kramarića i Banca uzbudit će stoga samo političku elitu, a ostaviti ravnodušnima birače od kojih mnogi više ne vide izlaz iz krize u koju je zapao LS, kao i većina ostalih stranaka. Dok međunarodna tajnica LS-a i članica Predsjedništva Andrea Feldman smatra da kandidature dviju tako snažnih osoba kao što su Kramarić i Banac potvrđuju demokratske i intelektualne potencijale stranke te da će to ojačati i mobilizirati članstvo, više je onih koji ne vjeruju da će stranka preživjeti raskol na izbornoj skupštini ili pak izborni neuspjeh na predstojećim izborima. Pritom je, tvrde, potpuno svejedno tko će pobijediti na izborima: premda su obojica neusporedivo pozitivniji od mnogih političkih lidera u Hrvatskoj, ni Kramarić ni Banac, po njima, više nemaju ideja i snage u općem antipolitičkom raspoloženju vratiti povjerenje birača i oživjeti stranku.