Objavljeno u Nacionalu br. 372, 2002-12-29

Autor: Mladen Pleše

Nacional otkriva

Posljednja šansa Hrvatske za ulazak u EU

Nakon što je u Saboru donijet Zakon o manjinama i Rezolucija o pristupanju EU, intenzivna diplomatska nastojanja da se dogovore Račanovi posjeti Italiji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Grčkoj i Španjolskoj, naišli su na vrlo dobar odgovor iz EU

IVICA RAČAN I
ROMANO PRODI
o sadržaju
njihova sastanka
sredinom veljače
uvelike ovisi
mogućnost
hrvatskog
ulaska u EUIVICA RAČAN I ROMANO PRODI o sadržaju njihova sastanka sredinom veljače uvelike ovisi mogućnost hrvatskog ulaska u EUPrvi službeni odgovor na inicijativu predsjednika Vlade Ivice Račana da posjeti europske metropole stigao je iz Bruxellesa. Nacional je iz diplomatskih izvora saznao da će premijer Račan posjetiti sjedište Europske unije 15.,16. i 17. veljače 2003. gdje će se susresti s predsjednikom Komisije EU Romanom Prodijem, povjerenikom za vanjske poslove europske komisije Chrisom Pattenom te povjerenikom za sigurnosne poslove Javierom Solanom. Premda je u tijeku intenzivna diplomatska aktivnost, još nisu dogovoreni termini posjeta premijera Račana Italiji, Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Grčkoj, Španjolskoj… S političke strane, saznao je Nacional, nema prepreka, problemi su tehničke prirode: termini vodećih europskih političara praktički su popunjeni nekoliko mjeseci unaprijed pa je vrlo teško iznenada, i samo u nekoliko dana, pronaći neki slobodan datum. Posjeti kakve je najavio premijer Račan planiraju se mjesecima, a ne nekoliko dana unaprijed. To se posebice odnosi na grčkog premijera i ministra vanjskih poslova koji su kao predsjedavajući EU već potpuno prebukirani do mjeseca travnja. Stoga neće puno pomoći ni zahtjev da ti posjeti budu radne, a ne službene prirode, jer je takve susrete puno lakše pripremiti zato što ne zahtijevaju previše protokolarnih i službenih ceremonija. Dodatan problem za ugovaranje europske turneje premijera Račana predstavlja i skora intervencija SAD-a i NATO pakta u Iraku te moguće zaoštravanje krize sa Sjevernom Korejom. Napad na Irak očekuje se krajem veljače ili početkom ožujka pa je jedino rješenje da premijer Račan prije toga otputuje u London, Rim i Madrid, a predsjednik Stjepan Mesić u Pariz, jer će članice NATO pakta biti zaokupljene intervencijom u Iraku.

Premda je u Zagrebu veliki publicitet dobila odluka nizozemskog parlamenta da odgodi verifikaciju već ratificiranog Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Hrvatske EU, to nije najveći problem Račanove vlade. Nizozemski parlament je, naime, taj sporazum prihvatio, no odgodio je o tomu obavijestiti Bruxelles. U Den Haagu, naime, čekaju dok se ne razjasni situacija s generalom Jankom Bobetkom. Dakle nakon što hrvatska diplomacija objasni nizozemskoj diplomaciji da je general Bobetko u nadležnosti pravosudnih organa, nizozemska Vlada može u roku od 24 sata obavijestiti Bruxelles da je prihvatila taj sporazum. To dakle nije nepremostiva prepreka. Puno je međutim teža situacija s Londonom. Vlada Tonyja Blaira, nakon što je Zagreb opstruirao procesuiranje generala Bobetka, zamrznula je cijeli postupak pa se hrvatski zahtjev nije niti našao na parlamentarnom dnevnom redu. Stoga će Velikoj Britaniji trebati najmanje nekoliko mjeseci da ratificira taj sporazum. Ni u najboljem slučaju to se neće dogoditi prije sredine veljače za kada je dogovoren posjet premijera Račana sjedištu EU. Stoga je vrlo teško predvidjeti što će Račan ondje postići. Nije naime logično da neka zemlja podnosi zahtjev za prijem u status kandidata za članstvo u EU, a da prije toga članice EU nisu ratificirale s njom Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji. To je naime prvi korak prema statusu kandidata.

Budući da premijer Račan i dalje odbija optužbe da je njegova opstrukcija suradnje s haaškim sudom teško oštetila Hrvatsku na putu prema EU, sada će se na najgori mogući način sam uvjeriti koliko je ugrozio vitalne nacionalne interese. Zbog pokušaja izigravanja odluke haaškog suda te trogodišnjeg zakašnjenja u donošenju najvažnijih zakona, vlada Ivice Račana vratila je Hrvatsku tamo gdje su je predsjednik Franjo Tuđman i HDZ ostavili na kraju 1999.

Budući da je Zagreb posljednjih dana 2002. ipak povukao nekoliko važnih poteza, premijer Račan neće naići na zatvorena vrata europskih metropola. Tim više što dugo nije bio u kontaktu s vodećim europskim državnicima, a u međuvremenu je Sabor ipak izglasao novi Zakon o manjinama koji zadovoljava europske standarde, što je bio jedan od osnovnih preduvjeta za nastavak pregovora Hrvatske i EU. Uz to je donijeta Rezolucija o pristupanju Hrvatske u EU, intenzivirani su kontakti s Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, u proračunu je predviđeno 100 milijuna kuna za obnovu i ubrzanje povratka izbjeglica, a Zakon o HRT-u prošao je prvo čitanje u Saboru.

Uz to Hrvatskoj idu na ruku i najnoviji podaci koje su službeni organi EU-a objavili ovih dana u Bruxellesu. U posljednjoj analizi svojevrsne gospodarske uprave Europske komisije u kojemu se analiziraju ekonomski pokazatelji za pet država zapadnog Balkana – Hrvatske, Jugoslavije, BiH, Makedonije i Albanije – Zagreb je po gotovo svim gospodarskim elementima odskočio od te sredine. Tako, primjerice, ukupni bruto domaći proizvod svih pet država iznosi 50 milijardi eura, dok samo Hrvatska od toga ostvaruje gotovo pedeset posto, odnosno 22 milijarde eura. I po bruto domaćem proizvodu po glavi stanovnika Hrvatska više nego dvostruko nadmašuje svoje susjede: dok svaki građanin Hrvatske ostvaruje godišnji prihod od 5140 eura, prosjek za pet država Zapadnog Balkana ne prelazi 2100 eura.

Istodobno nekoliko značajnih političkih analiza u Washingtonu i Bruxellesu upozoravaju da se situacija na Balkanu dramatično zaoštrava i komplicira te da ta regija ponovno postaje prijetnja globalnom miru. U izvještaju američkog Savjeta za vanjsku politiku tako se, primjerice, zaključuje da su na Balkanu ponovno obnovljene etničke napetosti i nesnošljivost zbog korupcije, siromaštva, visoke nezaposlenosti i organiziranog kriminala. Sve to, predviđaju, može pretvoriti Balkan u novo leglo terorizma i krijumčarenja droge, ljudi i oružja. Stoga se u izvješću upozorava da BiH, Srbija, Crna Gora, Makedonija i Albanija mogu vrlo brzo postati detonator koji će zapaliti cijelu jugoistočnu Europu.

U Bruxellesu je nedavno održano savjetovanje koje je okupilo više od stotinu najuglednijih sudionika. Oni su predvidjeli da je vrlo izgledno da na Balkanu izbije nova velika ekonomska, politička pa i ratna kriza. Zaključili su da su gospodarstva Jugoslavije, Albanije, Makedonije i BiH u rasulu i pred katastrofom, da vlada opća depresija i osjećaj nemoći, bezizlaznosti i besperspektivnosti. Takve tendencije, objašnjava se, sve više jačaju totalitarističke i populističke desničarske pokrete koji prijete preuzimanjem vlasti.

Zbog svega toga, makar ona došla i s prevelikim zakašnjenjem, valja poduprijeti nastojanja premijera Račana da nadoknadi propušteno. Premda najnoviji ekonomski podaci EU o Hrvatskoj svakako predstavljaju ohrabrenje pa i dobar povod za zahtjeve Zagreba da se izuzme iz konteksta zapadnog Balkana, oni ipak neće biti dovoljni da Hrvatska izbori novu, povoljniju startnu poziciju za uključivanje u EU. Stupanj ekonomske razvijenost nije najvažniji preduvjet za prijem u EU. Kada bi tomu bilo tako onda bi Hrvatska ušla u EU prije tri baltičke države, pa možda i Poljske, a bila bi sigurno ispred Bugarske i Rumunjske. EU međutim daje prednost institucionalnoj razvijenosti, dosegnutom stupnju demokracije i stabilnosti demokratskog sustava, učinkovitosti pravosuđa te vladavini prava. Hrvatska je, do prije nekoliko dana, upravo zbog toga zaostajala daleko na kraju kolone potencijalnih kandidata. Nakon što su, u zakonodavnom smislu, riješeni problemi statusa manjina i manjinskih prava te nakon što je donijeta zajednička deklaracija svih najvažnijih političkih stranaka o uručivanju zahtjeva za prijem Hrvatske u EU te nakon što je pred izglasavanjem novi Zakon o HRT-u, Zagrebu je preostalo da riješi još tri teška problema. To je suradnja s haaškim sudom, organiziranje povratka izbjeglica i omogućavanje njihova integriranja te reorganizacija pravosuđa i osiguranje napretka u većoj učinkovitosti pravne države.

Budući da to više nisu nepremostive prepreke, politički i diplomatski krugovi te ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija u Zagrebu – ohrabreni i cijelim nizom pozitivnih mjera i odluka koje su donijeli Vlada i Sabor – intenzivno ovih dana razmatraju mogućnosti za dodatnu proeuropsku promociju Hrvatske.

Nacionalu je jedan visoki diplomatski predstavnik u Zagrebu potvrdio važnost osobnog snažnog političkog iskoraka premijera Račana: “Prije nego se otputi na turneju premijer Račan mora se iznova potvrditi kao iskreno opredijeljeni proeuropski političar. To je nužno kako bi ispravio lošu sliku i negativnu percepciju koja se stvorila nakon što je Vlada opstruirala suradnju s haaškim sudom u slučajevima generala Ante Gotovine i Janka Bobetka.”

Jedan od najutjecajnijih diplomatskih predstavnika u Zagrebu iznio je i konkretan prijedlog i mjesto s kojeg bi se premijer Račan trebao obratiti javnosti: “Uvjeren sam da bi poruka premijera Ivice Račana iz Vukovara – koji je duboko prisutan u svijesti Europljana, kako zbog tragedije iz nedavno prošlosti, tako i uloge u povijesti ovih krajeva – imala izniman učinak. Siguran sam da bi takav istup premijera Račana imao prekretnički značaj u percepciji Hrvatske. Pri tomu bi mogao slijediti primjer donedavnog njemačkog kancelara Helmutha Kohla. On je, naime, poslije rušenja berlinskog zida, nakon što je u Europi zavladao strah od ujedinjenja Njemačke i njenog jačanja, otišao u Dresden, grad koji je bio sravnjen sa zemljom u savezničkim bombardiranjima, i održao povijesni govor. U njemu je otklonio sve sumnje i strahove Europljana od ujedinjena Njemačke. Svečano je potvrdio da će Njemačka biti čimbenik stabilnosti, sigurnosti i ujedinjenja Europe, da više nikada neće posegnuti za tuđim teritorijima niti ugrožavati druge države. Masa mu je tada odgovorila odobravanjem i klicanjem ‘Mi smo jedan narod’. Nakon toga srušene su sve predrasude i strahovi od njemačkog ujedinjenja. Na sličan način trebao bi se premijer Račan obratiti Europi, ali i vlastitom narodu. Račan bi, među ostalim, trebao ohrabriti povratak svih izbjeglica, zajamčiti im sva građanska i stambena prava, založiti se za jačanje suradnje sa susjedima, obećati da će učiniti sve da se riješe granični problemi sa Slovenijom, BiH i Jugoslavijom. U tom govoru Račan mora predstaviti Hrvatsku kao faktor stabilnosti i sigurnosti na Balkanu, kao most koji će ga povezati s EU. Neizbježno je na kraju da potvrdi spremnost na suradnju s haaškim sudom i ispunjavanjem svih preuzetih međunarodnih obveza. S takvim istupom Račan bi sasvim sigurno osigurao posve novu poziciju Hrvatske u procesu priključivanja EU,” zaključio je Nacionalov sugovornik iz diplomatskog zbora u Zagrebu.

Unatoč svih tih dobronamjernih inicijativa, teško je povjerovati da će premijer i predsjednik SDP-a Ivica Račan imati snage, hrabrosti pa i volje za takav politički iskorak. Nije, naime, u njegovoj političkoj prirodi da na taj način komunicira s javnosti, da vuče velike poteze i drži mobilizatorske govore. Njegova je politička doktrina oprez, ne talasaj, strategija malih koraka i pomaka… Nakon što se godinama dodvoravao militantnim desničarima teško je također povjerovati da će im se baš sada, u predizbornoj godini, usuditi baciti rukavicu u lice. Račan će radije, ako je suditi po njegovu dosadašnjem ponašanju, ponuditi EU neku kompromisnu formulu u vidu kupovanja vremena, koja neće iritirati domaće radikale, rigidnu i nacionalističku desnicu. To naravno neće proći u Bruxellesu. Tamo će itekako vagati je li Račan došao u Bruxelles skupljati predizborne bodove ili pak iz iskrene želje za europeizacijom Hrvatske. O tomu kakav će dojam premijer Račan ostaviti u Bruxellesu ovisit će i neposredna budućnost hrvatskih europskih ambicija.

Politički odmak i civilizacijski bijeg od Balkana, za koji je Hrvatsku prikovala politika Franje Tuđmana, HDZ-a i radikalnih desničarskih nacionalista, najvažnija je politička zadaća Račanove, ali i svake buduće vlade. Pitanje je međutim hoće li premijer Račan imati snage otvoreno se suprotstaviti sve agresivnijem nastupu rigidne desnica, hoće li ga dodatno obeshrabriti božićno objavljivanje peticije s 555 imena novinara, glumaca, sportaša, pjevača i intelektualaca koji zahtijevaju da Vlada odbije izručiti generala Antu Gotovinu te da zatraži od haaškog suda obustavu kaznenog progona. Prije nego se odluči premijer Račan mora biti svjestan da je to doista njegova posljednja šansa da uhvati i uskoči u europski vlak. Ni Hrvatska nažalost neće imati još takvih prilika. Stoga je od životnog interesa da je ne propusti. A to što se za povratak na Balkan zalažu i brojni intelektualci, pa i ličnosti poput predsjednika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Ive Padovana ili predsjednika Matice hrvatske Igora Zidića ne bi ga smjele impresionirati i obeshrabriti: upravo je veliki broj hrvatskih intelektualaca i znanstvenika, podržavajući nacionalističku, izolacionističku, rigidnu i imperijalnu politiku Franje Tuđmana i HDZ-a, ili joj se ne suprotstavljajući, najodgovorniji za to što se Hrvatska našla u istom košu s državama zapadnog Balkana kojemu ni po jednom kriteriju ne pripada.

Vezane vijesti

Ciparski poziv u pomoć

Ciparski poziv u pomoć

Cipar je u ponedjeljak postao peta zemlja eurozone koja je zatražila financijsku pomoć Europske unije, a ciparska je vlada objavila kako će… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika