Objavljeno u Nacionalu br. 373, 2003-01-08

Autor: Robert Bajruši

Mario Iveković, predsjednik Novog sindikata

Najradikalniji hrvatski borac za radnička prava

Mario Iveković, koji je posljednjih tjedana predvodio radnike Croatia busa kojima je Leon Suljić nezakonito oduzeo dionice, za Nacional opisuje koliki su razmjeri kriminala u Croatia busu te govori o sprezi pojedinih državnih čelnika i tajkuna zbog koje se sporo rješavaju ta i druge očite malverzacije

Mario IvekovićMario IvekovićMario Iveković, predsjednik Novog sindikata koji djeluje u okviru Hrvatske udruge sindikata, već godinama nosi epitet najradikalnijeg borca za radničke interese. Potvrdio je to posljednjih tjedana predvodeći radnike Croatia busa koji su se pobunili protiv Leona Sulića, vlasnika tvrtke i jednog od tajkuna izniklih tijekom Tuđmanove vladavine. Štrajkaši smatraju da im je Sulić ukrao dionice, a raspolažu i brojnim dokumentima o nezakonitoj privatizaciji svog poduzeća. No Trgovački je sud unatoč svemu odbio njihov podnesak tako da je nekadašnja uzdanica HDZ-a i dalje vlasnik Croatia busa. “To je sramotna sudska odluka”, kratko je prokomentirao Iveković.

U namjere sadašnje vlasti definitivno sam posumnjao kad je Slavko Linić inicirao stečaj Name, a nakon njihovog zajedničkog puta u London Ivica Todorić dobio u najam najbolje Namine prostore I Vladu i sudsku vlast je strah da bi se rješavanjem kriminala u Croatia busu na površinu iznijelo i mnoge kompromitantne podatke o sadašnjoj i bivšoj vladajućoj garnituri Ova vlast je iznevjerila očekivanja: izmanipulirani smo jer razlozi zbog kojih je HDZ trebao otići nisu materijalizirani do danas Kad me, nakon stotinu odbijanja, Milan Bandić obavijestio da sam kandidiran na SDP-ovoj listi za Sabor, a ja ga opet odbio, nije htio sa mnom razgovarati dvije godine Na sindikalnu scenu stupio je 1994. kao povjerenik u Unikonzumu, a godinu dana poslije postao je Županijski povjerenik SSSH. Nakon sukoba s Davorom Jurićem u studenome 1999. izbačen je iz Saveza samostalnih sindikata, a tih je dana odbio ponudu da uđe na izbornu listu SDP-a. Nedugo potom pristupio je HUS-u čiji je i danas najpoznatiji aktivist. Najpoznatiji slučajevi bili su u Nami, Zagrebačkom uslužnom centru, Industrogradnji i Doni. Zbog brojnih susreta s vodećim hrvatskim političarima i tajkunima, Iveković je i vjerodostojan analitičar sprege establišmenta, pravosuđa i kriminala. Medijima je zanimljiv i kao šahovski majstor Fide te kao otac sedmero djece od kojih je posljednje rođeno znakovitoga dana – 3. siječnja 2000. godine.

NACIONAL: Jeste li 3. siječnja očekivali da će tajkuni poput vlasnika Croatia busa Leona Sulića ili Andrije Klarića iz Done moći nesmetano kršiti zakone i sudske odluke? – Upravo suprotno, bio sam uvjeren da je takvo što nemoguće. Ali cijela priča počinje već u siječnju 2000. s aferom oko Zagrebačkog uslužnog centra čiji su nam radnici javili da sumnjaju na brojne malverzacije tamošnje uprave. Toga proljeća Državni inspektorat zatekao je u ZUC-u 627 ljudi koji su radili na crno i podnio niz prijava, ali umjesto da Vlada slučaj iskoristi kao meč-loptu u borbi protiv kriminala, ona nije poduzela ništa. Umjesto toga podnosioci prijava dobili su otkaze, a direktorica je zadržala svoj posao. Nekoliko dana nakon što smo od radnika saznali za aferu u uredu direktorice viđen je ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović. Neću zaboraviti kada sam iste godine bio na razgovoru s Vidovićevom pomoćnicom Verom Babić, a služila nas je radnica koja je nekoliko mjeseci prije bila u mom uredu i potužila mi se da je ilegalno zaposlena u ZUC-u. Pitao sam Veru Babić zna li da je riječ o radnici na crno, na što mi je ona odgovorila kako druga ministarstva, a ne njihovo, angažiraju radnike.

NACIONAL: Što se događa u Croatia busu? – Očite su dvije stvari: riječ je o kriminalu širokih razmjera u koji je na razne načine uključen niz osoba iz politike. Radnici Croatia busa imaju gomilu dokaznih materijala koji kompromitiraju Sulića, od nezakonite dokapitalizacije i neplaćanja carina na uvezene autobuse do izbjegavanja plaćanja doprinosa i poreza na plaće. Međutim i izvršnu i sudsku vlast strah je da bi se rješavanjem pitanja Croatia busa kriminal u Hrvatskoj počeo rušiti poput kule od karata, a to bi na površinu iznijelo i mnoge kompromitantne podatke o sadašnjoj i bivšoj vladajućoj garnituri.

NACIONAL: Zašto? – Ako je Zagrebački uslužni centar bio prvi slučaj koji je u meni izazvao sumnju u namjere sadašnje garniture, definitivni pokazatelj njihove pogrešne politike vidio se sredinom 2000., kada su inicirali stečaj Name. Premda smo mi sindikalisti postigli dogovor s većinom vjerovnika, Slavko Linić to je spriječio i proveo stečaj. U lipnju te godine Linić je s Ivicom Todorićem otputovao u London, a nekoliko tjedana nakon povratka Todorić je unajmio nekoliko najboljih Naminih prodajnih mjesta. Linić se na mene ljuti jer sam uvijek nakon naših sastanaka javno iznosio njegove stavove, međutim čini se da je on naše susrete doživljavao kao privatna ispijanja kava. Nezadovoljni Linićevim ponašanjem uspjeli smo se sastati s Ivicom Račanom kome smo pokušali objasniti da radnici ne mogu rješavati sumnjiv ulazak Privredne banke u Namu, nego da je to posao pravosuđa. Unatoč tome s PBZ-om i drugim vjerovnicima uspjeli smo se dogovoriti. Na to je uslijedio Račanov odgovor “nećemo mi dopustiti kriminal u Nami”, kao da naš sindikat štiti kriminalce. Odgovorio sam mu: “Dok ste se vi skrivali po ćoškovima, ja sam se suprotstavljao kriminalu u ovoj državi. Ako imate imena kriminalaca, a bojite se o njima govoriti, dajte ih meni i ja ću ih izreći u javnosti.” To ga je tako povrijedilo da me pune dvije godine, sve donedavno, više nije želio vidjeti.

NACIONAL: Kako je reagirao Račan? – Njegov odgovor dobio sam putem medija, jer je odmah nakon našeg sastanka održao konferenciju za novinare na kojoj je objavio da Nama mora ići u stečaj. Sreli smo se tek nedavno u povodu Croatia busa i ostavio je sasvim drukčiji dojam. Otvoreno nas je podržao u borbi protiv kriminala, što pokazuje da mijenja svoje stavove. Čini mi se da on to iskreno želi, a koliko vidim i novi državni odvjetnik Mladen Bajić trudi se pošteno obaviti posao. Ne shvaćam jedino zašto treba toliko vremena kada se zna da su dokumenti nekih autobusa falsificirani jer piše da su proizvedeni 1995. iako su tri godine stariji i mora postojati zakonska mogućnost brzog rješavanja sadašnje situacije. Imamo dokumentaciju njemačkog pravosuđa prema kojoj su kamioni lažno registrirani 1995., premda su tri godine stariji, što znači da je pritom Sulić izazvao niz kaznenih djela. Ne znam zašto porezna uprava do sada nije napravila svoj dio posla kao i policija i ostali subjekti pravne države. Važnije mi je da Račan raščisti izvršnu vlast i otkrije tko koči cijeli postupak nego da Sulić završi u zatvoru.

NACIONAL: Odluka zagrebačkog Trgovačkog suda ipak je u korist Sulića, a ne štrajkaša koje zastupate? – Tom sramotnom odlukom samo je privremeno odgođeno rešenje problema u Croatia busu, jer je odbijeno izdavanje privremene mjere, odnosno na zahtjev prevarenih malih dioničara tvrtke nije imenovana privremena uprava. Međutim, već ovaj tjedan na Trgovačkom sudu će biti održano ročište na kojem će se rješavati zahtjev gotovo istovjetan našem, a koji je postavilo Državno odvjetništvo po punomoći Hrvatskog fonda za privatizaciju. Čak i kada bi taj zahtjev bio odbijen, ni to ne bi značilo konačan poraz, ali bi se konačno rješenje odgodilo za dulje vrijeme, možda nekoliko mjeseci ili godina. Upravo je to razlog što smo tražili privremenu mjeru, jer vrijeme koje je našem pravosuđu potrebno za rješavanje jednog predmeta dovoljno je ispodprosječnom kriminalcu da u cijelosti opljačka i uništi ne jednu, nego više tvrtki. Na kraju će mali dioničari dobiti dionice, ali bi u tom trenutku, po Sulićevim zamislima, Croatia bus već morao biti uništen i isisan.

NACIONAL: Protivnici vas opisuju kao radikalnog aktivista zbog čijih poteza radnici, recimo u Nami ili sada Croatia busu, počinju nelegalne prosvjede i time idu na ruku tajkunima. – Tamo gdje sam ja djelovao radnici su, u usporedbi sa svojim kolegama iz drugih tvrtki, uglavnom bolje prolazili. Logično je da pojedini sindikalisti, političari i ponajprije kriminalci pokušavaju kompromitirati svakoga tko im smeta, a to sam ja jer nisam jalov sindikalist poput nekih mojih kritičara. Ja nisam nikakav radikal nego radim onako kako to žele naši članovi, niti sam ikada zastupao neku tvrtku ako me radnici nisu pozvali.

NACIONAL: Međutim u Orahovici niste potpuno podržali štrajkaše. Je li istina da je u pozadini vaše prijateljstvo s Andrijom Klarićem? – Radnici u Orahovici tek su se u studenome učlanili u naš sindikat tako da sam se s njima susreo samo jednom, a glavni tajnik Novog sindikata Tomislav Kiš dva puta. Sve dok nisam uspio razgovarati s grupom radnika nisam želio javno reagirati jer jednostavno nisam bio detaljno upućen u događaj. Za razliku od nekih svojih kolega ne želim davati neodgovorne izjave sjedeći u svom zagrebačkom uredu. Ali sindikalni posao obavit ćemo u skladu s radničkim interesima. Klarića znam otprije i naše se poznanstvo pokušalo iskoristiti tako da me se kompromitira. No naš dolazak u Orahovicu i nastupi pokazat će da nitko ne može sumnjati u mene i moje suradnike.

NACIONAL: Zašto ste netom prije smjene vlasti napustili Jurićev Savez samostalnih sindikata Hrvatske? – Nisam ja napustio SSSH nego sam dobio otkaz i raskid ugovora o radu. Čudna koincidencija da je od mog odbijanja mjesta na izbornoj listi SDP-a do otkaza trebalo samo sedam dana. Izbačen sam jer se nisam uklapao u način razmišljanja ljudi koji vode Savez samostalnih sindikata, što me ne sprečava da imam dobre odnose s većinom tamošnjih ljudi. Sve je počelo kada sam se 1998. namjeravao suprotstaviti Davoru Juriću u utrci za predsjednika SSSH, ali je nekim čudnim pravilima onemogućena moja kandidatura. Premda sam prikupio više od 10.000 potpisa podrške, nisam imao pismenu podršku ni jednog od čelnika pet najjačih sindikata udruženih u SSSH pa sam unaprijed eliminiran. Ali to je prošlost kojom se ne namjeravam baviti.

NACIONAL: Tko vam je iz SDP-a predlagao dolazak na njihovu izbornu listu? – Prijedlog je došao od Milana Bandića, ali moja ambicija nije bila postati saborski zastupnik. Premda sam istu stvar Bandiću ponovio stotinu puta, negdje u listopadu 1999. došao je s informacijom da sam dobio mjesto na SDP-ovoj izbornoj listi u Zagrebu, i to na drugome mjestu, dakle odmah do Račana. Ponovio sam mu da ne želim na izbornu listu, nakon čega Bandić sa mnom nije razgovarao pune dvije godine iako smo do tada normalno surađivali.

NACIONAL: Jeste li se pomirili s Račanom? – Poslije dugo vremena ponovno smo se susreli zbog krize u Croatia busu i moram priznati da me iznenadila Račanova odlučnost da riješi slučaj. Ne znam je li riječ o prikupljanju predizbornih bodova ili stvarnoj namjeri da se napokon počnu rješavati kriminalni slučajevi, ali najnovija promjena njegova ponašanja je za pohvalu. Slavko Linić nešto je sasvim drugo. Prije godinu dana na pregovorima Vlade i hrvatskih sindikata Linić je rekao da zbog mene nije želio pregovarati s HUS-om. On ne razumije da se pregovarati mora i s ljudima koje ne volite. Bit ću otvoren, meni je Linić apsolutno antipatična osoba jer ima katastrofalne osobine za potpredsjednika Vlade, recimo običaj da viče na sugovornike. U civiliziranom svijetu takav čovjek ne bi mogao obnašati odgovornu dužnost, ali mi ne poštujemo pravila demokracije u svim njezinim segmentima. S Bandićem odnedavno također razgovaram jer postoje pitanja koja možemo riješiti samo zajedničkim radom. Ne idemo na ručkove ili privatna druženja, ali se sastanemo i službeno razgovaramo o ozbiljnim stvarima. Da se razumijemo, neću u predizbornoj kampanji lobirati ni za koga, ali moram spomenuti nekoliko političara koji doista pomažu našim članovima. To je prije svih HSS-ova zastupnica Marijana Petir, ali i Tonči Tadić i Miroslav Rožić iz HSP-a koji su zainteresirani za naše probleme. Tu su još Damir Kajin, koji se do sada uvijek odazivao na naše pozive, i Zlatko Kramarić, ostali zastupnici uglavnom nisu zainteresirani za naše probleme.

NACIONAL: Slažete li se s tezama da su Račan i njegova vlada izdali radništvo i socijaldemokratska načela? – Prije bih rekao da ova vlast nije ispunila očekivanja. Osjećam se izmanipuliran jer razlozi zbog kojih sam smatrao da HDZ treba otići nisu materijalizirani do danas. Premda se puno govori, ekonomska situacija podjednako je loša, uvjeti poslovanja nisu bitno bolji, povećan je broj nezaposlenih, a njihova prava smanjena. Moram se vratiti na razgovore koje sam 2000. vodio s Račanom i Linićem, koji su ih u pravilu počinjali rečenicom “Ne možemo sve riješiti preko noći”. Primjerice radnici Šavrića koji su na burzi ili ljudi iz Komercijalne banke koji su zbog svoje dosljednosti u borbi protiv kriminala u vrijeme HDZ-a dobili otkaze do danas nisu dobili zakonom zajamčene otpremnine, dok njihovi kolege koji se nisu suprotstavljali kriminalu dandanas primaju odlične plaće, iako je Komercijalna banka u stečaju. Zato pitam konkretno, što ljudi koji su svojom borbom doveli sadašnju garnituru na vlast imaju od globalnih promjena. Nažalost ponovno jedni ginu, a drugi se time koriste. Sjećam se početka 1999., kada su svi već znali da će HDZ izgubiti vlast. U to sam vrijeme zagovarao prijevremene izbore, ali to nije odgovaralo ni SSSH niti SDP-u jer su znali da će ionako doći na vlast. Danas je situacija gotovo identična samo su uloge zamijenjene jer SDP-u rejting stalno pada, ali oporba također ne traži prijevremene izbore jer svi kalkuliraju kada će im to najbolje odgovarati, a nitko se ne brine što je situacija u državi sve lošija. Nitko ne traži radikalne promjene koje bi izvukle državu nego svi čekaju kada će bez muke doći na vlast. Takvo ponašanje hrvatskih političara pokazuje da ni sljedeća garnitura Hrvatskoj neće donijeti puno dobroga.

NACIONAL: Što za radnike i sindikate može značiti izborna pobjeda desnice na čelu s HDZ-om? Uostalom HUS slovi kao sindikalna središnjica koja je osnovana pod izravnim patronatom Tuđmanova režima. – Ja sam bio prvi poznatiji član SSSH koji se prije prošlih izbora usudio nastupati na skupovima SDP-a. Činjenica je da je HDZ potpomognuo osnivanje Hrvatske udruge sindikata, ali HUS od toga nije imao ništa, što dokazuje pad broja članova sa 100.000 na 30.000 koliko ih je bilo 3. siječnja, kada sam im ja pristupio. Broj je padao zato što je vlada Zlatka Mateše postigla deal s Davorom Jurićem. Uostalom Jurić se često hvalio da može s Matešom otići na kavu kada zaželi, što je meni nerazumljivo jer stvara dojam određene intimnosti. Kada sam u Gradskom podrumu napao Kutlinu ekipu i Zagrebačku banku koja im je bila pokrovitelj, upravo je Jurić našao zajednički jezik sa Zagrebačkom bankom i poklopio i mene i radnike Gradskog podruma. A ako Sanader postane premijer, to će biti nastavak štafete koja se seli iz HDZ-a u SDP i obratno. Hrvatska će postati doista demokratska zemlja kada se prekine dodavanje štafetne palice i na vlast dođe netko posve novi, ali na žalost danas takvoga nema.

NACIONAL: Nisu rijetki opisi bivše vlasti kao lopovske, a sadašnje kao nesposobne. Koja je po vam manje zlo? – Ova vlast nije odradila ono što su ljudi od nje očekivali. Za razliku od HDZ-ove vlade, ovoj se može uputiti puno manje zamjerki za krađu i podršku kriminalu, ali to nije dovoljno jer su ostali naslijeđeni problemi. Zato je ova sve češća dvojba pogrešna jer mi trebamo poštene i sposobne, a ne da odlučujemo između dviju loših varijanti. Naš problem nisu političari nego ljudi koji iz neznanja dopuštaju da se njima manipulira. Dok ljudi ne shvate da su oni šefovi političarima, koji ne mogu bez njihovih glasova, Hrvatska neće biti istinski demokratska država.

NACIONAL: Posljednje informacije u Croatia busu govore da je u svemu značajnu ulogu imao i bivši zagrebački gradonačelnik Milan Bandić?

– Ne mogu tvrditi tko je osobno upleten u aferu, ali činjenica je da je unatoč brojnim potraživanjima koja grad Zagreb i tvrtke u vlasništvu Grada imaju od Croatia busa i nekoliko povezanih tvrtki, gradsko poglavarstvo, dok je na čelu bio Milan Bandić, potpisalo vrlo sumnjiv Ugovor o zamjeni zemljišta s Croatia busom. Već dva mjeseca pokušavamo dobiti objašnjenje za to od gradonačelnice, ali Vlasta Pavić za nas još nije našla vremena, što daje prostora sumnji da se žele prikriti nezakoniti potezi poglavarstva.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika