Predsjednik Sabora Zlatko TomčićU SDP-u posljednjih tjedana s maksimalnom pozornošću prate i procjenjuju svaki potez HSS-a: vodstvo stranke utvrdilo je da premijer Ivica Račan mora, kad osjeti da je Zlatko Tomčić definitivno odlučio izaći iz Vlade, na vrijeme preduhitriti predsjednika HSS-a i prvi napustiti brod koji tone. U SDP-u i HSS-u došli su, naime, do istog zaključka: na stranku koja prva, s jakim razlogom, izazove pad Vlade, raspad koalicije i raspisivanje izbora, neće se moći svaliti odgovornost za promašaje vladajuće garniture. Štoviše, ona će pokupiti simpatije biračkog tijela i može računati na izborima na čak do 5 posto glasova više, procjenjuje se u SDP-u i HSS-u. Međutim, svaki pogrešan potez, primjerice, da suparnik prvi izađe iz Vlade ili pak pogrešan povod za izazivanje raspada koalicije, može biti skupo plaćen. Stoga će HSS i SDP sljedećih mjeseci jedan drugomu kidati živce i iskušavati granice izdržljivosti: vrebat će priliku da u pravom trenutku zaskoče partnera i steknu izbornu prednost. Jednako će tako budno paziti da se ne zalete i upropaste ono što su dosad postigli.

Najveći dio HSS-ova biračkog tijela, koji je blizak Crkvi, Tomčiću ne bi oprostio političke igre koje bi bacile sjenu na Papin dolazak početkom lipnja Unatoč svim napadima na SDP, Tomčić će na kraju radije izabrati Račana za partnera: njegova će pozicija biti puno jača u savezu s oslabljenim Račanom, nego sa sve jačim SanaderomPonukan istraživanjima javnog mijenja koja navješćuju izborni poraz SDP-a i povratak HDZ-a na vlast, ali i pljeskom desničara, Tomčić je posljednjih dana počeo novu žestoku ofenzivu protiv SDP-a, predizbornu kampanja na antiesdepeovskoj retorici, kritizirajući i vrijeđajući socijaldemokrate i Račana praktički bez ikakvih obzira. Time Tomčić želi javnosti dati do znanja da je HSS zapravo već jednom nogom izvan vladajuće koalicije, da je strateški usmjeren prema strankama desnog centra i spreman za koaliranje s HDZ-om. Tomčićeva taktika je vrlo jasna: HSS stvara prostor za odmak od vladajuće koalicije tako da na svoj konto upisuje sve uspjehe aktualne vlasti, a neuspjehe tovari na leđa SDP-a. U HSS-u tvrde da su protuteža samovolji SDP-a, da su najzaslužniji što se znatno poboljšao položaj poljoprivrede, dakle njihove izborne baze, što je učvršćena demokracija i stvorena normalnija politička klima. Istodobno SDP i ostale stranke vladajuće koalicije optužuju za neučinkovitost i nesposobnost, pogreške u privatizaciji, promašenu gospodarsku politiku, veliku nezaposlenost. Takvo ponašanje Tomčića, po procjenama njegovih koalicijskih partnera, razara vladajuću koaliciju, ruši njenu vjerodostojnost, štoviše, voda je na mlin desnice i otvara joj vrata za pobjedu na izborima.

Na sastancima lidera petorke Tomčić, međutim, tvrde koalicijski partneri, nije ni izdaleka tako goropadan spram SDP-a kao na javnoj sceni. Štoviše, vrlo je kooperativan, ima dobru osobnu relaciju s Račanom i zbog toga brzo nalazi s njim zajednički jezik. To potvrđuje da Tomčić drži otvorenom i drugu opciju: nastavak suradnje s SDP-om. Unatoč svim problemima i sporovima s SDP-om, Tomčić će nakon sljedećih izbora uvijek radije izabrati za koalicijskog partnera Račana i socijaldemokrate nego Ivu Sanadera i HDZ. Nije teško dokučiti zašto: Tomčiću mnogo više odgovara savez s uzdrmanim i oslabljenim Račanom nego sa samouvjerenim i samopouzdanim Sanaderom. U koaliciji sa slabim SDP-om Tomčićev je položaj neusporedivo snažniji nego u kombinaciji sa sve snažnijim HDZ-om. Tomčić je svjestan da ni izdaleka neće imati toliki utjecaj i udio u vlasti koji mu je osigurao Račan te da će u kombinaciji s HDZ-om biti tek u drugorazrednom položaju. Sanader i njegovi suradnici ne kriju da ne priželjkuju Tomčića za partnera, za razliku od Račana i SDP-a koji mu se otvoreno nude. Ako na izborima pobijedi HDZ, za Tomčića čak nije izvjesna ni funkcija predsjednika Sabora, što je smrtni udarac njegovim ambicijama.

Unatoč svim sporovima s Račanom, Tomčiću je predsjednik SDP-a, u političkom i mentalnom smislu, kudikamo bliži od Sanadera. Tomčić i Račan isklesani su iz sličnog političkog materijala: obojica su pragmatici, gladni vlasti i utjecaja, ne opterećuju se previše ideološkim, političkim i moralnim načelima, autoritarno upravljaju svojim strankama i uvijek će, ako im to jamči vlast, pristati na sve vrste kompromisa i nagodbi. Stoga će se Tomčić uvijek prije nagoditi s Račanom negoli sa Sanaderom.

Tomčiću, doduše, smeta neučinkovitost i neorganiziranost Račana kao premijera, kao što Račan sve teže podnosi napade predsjednika HSS-a. No obojica su spremni podnositi slabosti i hirove partnera sve dok im to jamči ostanak na vlasti. K tomu, potpredsjednik HSS-a Luka Trconić, poslije Tomčića najutjecajniji član HSS-a, radije vidi seljake u koaliciji s SDP-om negoli s HDZ-om. A upravo je bjelovarski krug Luke Trconića i Petra Jurišića potkraj 1994. ustoličio Tomčića za predsjednika stranke s ciljem da HSS razvrgne dotadašnje sestrinske veze s HDZ-om pa ih Tomčić, sve i da hoće, sada neće moći iznevjeriti. Kao, uostalom, ni ministre Božidara Pankretića, Antu Simonića, Željka Peceka i Vladimira Strugara koji, unatoč svim problemima, ipak dobro surađuju s SDP-om.

Još je jedan razlog zbog kojeg je HSS-u prihvatljivija suradnja s SDP-om. Tomčić je svjestan da će HSS-u, uđe li u koaliciju s HDZ-om, biti ugrožena stranačka specifičnost i identitet koji će se zbog niza programskih sličnosti utopiti u HDZ-ovu političkom svjetonazoru. Konzervativni identitet HSS-a može najbolje doći do izražaja baš u koaliciji s SDP-om.

Tomčić je također svjestan da HSS ni u jednoj koalicijskoj kombinaciji neće imati vodeću ulogu. Stoga je ovih dana zatražio da se zakonski ojača položaj predsjednika Sabora. Budući da u konkurenciji s Račanom i Sanaderom ne može postati premijer, Tomčić je odlučio već prije izbora zatražiti za sebe više moći i utjecaja. Stoga će pritisnuti Račana da dopusti zakonsko jačanje funkcije predsjednika Sabora, a o Račanovoj kooperativnosti ovisit će sudbina daljnje suradnje SDP-a i HSS-a.

U jednom razgovoru za Nacional Tomčić je zaključio da su Hrvatskoj još uvijek nužne stranke širokog spektra. Stoga je HSS, istaknuo je tada Tomčić, ujedno konzervativna stranka, kad su u pitanju obiteljske vrijednosti ili odnos prema naciji, ali i socijalno osjetljiva stranka, kad valja braniti interese seljaka i radnika, te liberalna stranka, kad valja promicati demokratske ideje, ljudska prava i prava manjina. U skladu s tim načelima Tomčić je koncipirao i nedavni sabor stranke: dodvoravao se konzervativnim glasačima agitirajući protiv legalizacije lakih droga i promičući obiteljske vrijednosti, premda je riječ o biračima koji su a priori protiv svih promjena, reformi i modernizacije. No demagoški se umiljavao i nacionalno i socijalno senzibiliziranim biračima protiveći se privatizaciji i rasprodaji nacionalnog bogatstva strancima, a zalažući se za državni intervencionizam i vraćanje na retrogradni hadezeovski sustav gospodarenja od kojega se Hrvatska još nije oporavila. Kako Tomčić još nije razradio svoje privatizacijske ideje, ostaje dojam da HSS želi preuzeti privatizacijsku zapovjednu palicu jer sada valja privatizirati najvredniju poljoprivrednu imovinu i zemljište, marine i turističke objekte, sve ono što je tijesno povezano s najvećim dijelom njegova biračkog tijela.

Predugo sjedenje na dvije stolice, koaliranje s SDP-om i koketiranje s HDZ-om, kako je to ovih dana upozorio potpredsjednik SDP-a Mato Arlović, moglo bi se na kraju ipak obiti o glavu HSS-u. U HDZ-u tvrde da istraživanja javnog mnijenja najavljuju da njihova stranka može na izborima dobiti toliko glasova da će moći sastaviti Vladu samo uz pomoć HSLS-a, DC-a i HSP-a, a bez HSS-a. No Tomčiću prijeti i druga opasnost. Budući da neumjereno lavira između različitih političkih opcija, mogao bi doživjeti sudbinu njemačkih liberala koji su otišli previše udesno pa su na kraju doživjeli izborni krah. Premda neće biti predizbornih koaliranja, ipak će prije izbora svaka stranka morati jasno dati do znanja s kim će nakon izbora koalirati i tako javno legitimirati svoje političke planove i ciljeve.
Tomčić, naravno, ima na raspolaganju i treće rješenje: da postane vođa političkog centra u kojem će uz HSS biti još HSLS, DC pa i LS. Tomčić bi koaliciju centra mogao ponuditi kao alternativu samovolji HDZ-a i SDP-a. No za su potrebni hrabrost, politička vizija i, što je najvažnije, mora se riskirati. Tomčić radi viših političkih ciljeva i ideja sasvim sigurno neće htjeti prokockati priliku da se u još jednom mandatu izbori za vlast i tako utvrdi put za ostvarenje svog krajnjeg političkog cilja, da postane predsjednik države.
Njihovi koalicijski partneri, ali i oporbeni vođe, uvjereni su da će Tomčić i HSS, koji se nikako ne mogu odlučiti na koju će stranu, na kraju platiti ceh za ucjenjivanje. Upozoravaju da Tomčić i njegova stranka sve više gube na vjerodostojnosti i uvjerljivosti, slažu se da se predsjednik HSS-a kompromitirao u očima većine političkih lidera jer ga oni smatraju isključivo trgovcem političkim funkcijama, bez jasnih političkih ideja, opredjeljenja i skrupula. Nije stoga čudno što ga većina stranačkih vođa smatra krajnje nepoželjnim partnerom. Kod njih, ali i u javnosti, sumnje, uz ostalo, bude i Tomčićevo autokratsko upravljanja strankom i njegovo suvlasništvo u tvrtkama oko kojih se stalno vrte neke nejasnoće. Stoga nije malo onih koji postavljaju pitanje kako će to Tomčić poštovati demokratska načela na državnoj razini kad ih tako nesmiljeno gazi u vlastitoj stranci.
Tomčić se, istini za volju, nije kompromitirao i potrošio kao Budiša i Račan. Međutim, Tomčić i HSS sve su prije nego nevini. Oni nikako ne mogu pobjeći od svog dijela odgovornosti za neke od najtežih promašaja vladajuće koalicije. Tomčić je jednako kriv kao i Račan i Budiša što nije došlo do radikalnog odmaka od negativnog naslijeđa prethodne vlasti, što nije napravljen veći iskorak i što se izgubilo previše vremena na međusobne svađe. I Tomčić je, kao i svi drugi, stalno na pameti imao najprije vlastite, osobne i stranačke, a ne nacionalne interese.
Ponašanje Tomčića i HSS-a paradigma je političkog života Hrvatske. Zahvaljujući kaosu u političkom prostoru, HSS se odjednom našao u položaju arbitra. Dok u europskim državama političke trendove, uz konzervativce i socijaldemokrate, određuju liberali, u Hrvatskoj to čini stranka kojoj se lako može dogoditi da ni u jednom većem gradskom središtu ne prijeđe izborni prag. Paradoksalno je da, unatoč tomu što se u Europi i Hrvatskoj svakodnevno smanjuje broj poljoprivrednika i seoskog stanovništva, HSS postaje jedan od moderatora političkog života u Hrvatskoj, odlučuje kojim će putem krenuti Hrvatska i kad će biti izbori. Doduše, posljednji adut Tomčiću je iz ruku izbio papa Ivan Pavao II. Njegov posjet Hrvatskoj početkom lipnja, sasvim sigurno, blokirat će svaku ideju o izborima prije ljeta. Najveći dio biračkog tijela HSS-a, tako izrazito blizak Katoličkoj crkvi, ne bi oprostio Tomčiću da političkim igrama zasjeni papin dolazak u Hrvatsku.
Atmosfera uoči izbora 2003. neodoljivo podsjeća na predizborna vremena iz 1989., 1990. i 1999. Potkraj 80-ih SKH su razdirale frakcijske borbe, no unatoč tomu unutar stranke šakom i kapom dijelile su se državničke funkcije. Premda je sve upućivalo na povijesni poraz, većina vodećih reformiranih komunista, koja je živjela izvan vremena i prostora, bila je uvjerena da će se i nakon prvih višestranačkih izbora ipak održati na vlasti. Naravno, HDZ ih je lako pomeo s političke scene pa su se njihove kadrovske želje i planovi odmah raspali, kao i HDZ-u 3. siječnja 2000. Potkraj 1999. unutar HDZ-a rasplamsala se borba za Tuđmanovo naslijeđe, nekoliko frakcija ogorčeno se borilo za vlast u stranci, premda je to bilo posve besmisleno. Svi osim vodećih političara HDZ-a znali su da će doživjeti izborni poraz. Slično se događa i sada. U vladajućoj koaliciji i dalje se žestoko bore za svaku funkciju, kao da će još godinama ostati na vlasti. A rezultati izbora do posljednjeg će trenutka biti neizvjesni i samo u slučaju najpovoljnijeg ishoda mogu stranke vladajuće koalicije ostaviti na vlasti.